Moderacija
U trenutku kada svi svode raćune za ovu godinu, kad se dele odlikovanja i nagrade, kad se čestita sve i svašta , želim da kažem nešto o svom utisku godine na blogu.Možda je on i za još nekog, jer je tada oboren rekord...
Ovo nije oda autoru ili tekstu, ovo je priča o nama blogoholičarima.
Bio sam još u blogo-pelenama kada je 03.10. u 20:24 izašao tekst meni tada malo poznatog Unfuckable-a.Zvao se ''Born To Be A Šonjo''.Tekst je bio o nekoj Ivani iz V. beogradske gimnazije, o žurci kod nekog intrigantnog lika, Baji koji je i sada Baja, o kocertu Azre itd.
Prvi komentar je dala Krogulina i tada je počelo.Manje-više su se smenjivale interne fore o bedževima, posterima, cigaretama,ribama i frajerima iz V...Skupilo se uglavnom društvo koje se već znalo sa bloga i to je bilo malo naporno pratiti.Tada sam ja izvalio komentar o Azri koji je autor jedva dočekao i to je bio signal da se diskusija malo raširi i na nas koji nismo išli u BGD škole i koji nismo bili na žurkama po Dedinju i Senjaku.I tako iz sata u sat, uvećavao se broj preporuka, da je autor sutradan editovao tekst i rekao da je stiglo enormno mnogo preporuka te se zahvalio na do tada nedoživljenom rezultatu.Osećalo se u vazduhu da su ljudi spremni na veliko delo.
Bilo je tu svega i svačega. Ostavljam kolegama da se svako priseti nečega što je njemu ili njoj bilo fascinantno.Ja samo mogu da kažem da sam od drugog dana ZNAO da ćemo da oborimo rekord po komentarima.Jeste došlo do osipanja kad je tekst ispao sa naslovne i kad je moralo da se ide na listu članova pa dalje.Pojedini su samo svraćali da nam mahnu i da kažu da nismo normalni što se još mlatimo na tom blogu.A nama je bilo super.Nije nam trebala čvrsta tema da bismo popili kafu i ispričali se što bi rekao tada ( legendarno ) Bauer.Jack Bauer.Dan mi je tih dana počinjao 15 min. ranije da vidim šta su ovi naši iz 3. smene uradili.Kad bih stigao kući, naravno, morao sam da vidim šta je urađeno u 1.smeni.Od žene i deteta sam dobio banovanja za ručak i večeru.Kao, nek mi daju oni moji što po ceo dan sa njima...
Naučio sam mnogo tada na tom blogu.Ko je ko, ko je treća smena,kako da kačim slike i ilinkove.Maksa nas je naučio kako da pravimo ''filmiće''.Reanimator je bio najbolji pa je dobio i diplomu.
Što je najvažnije i što mi je najdraže, pojavila se,do tada slabo vidljiva, čitava generacija novih blogera ponikla na tom tekstu.Marko i Njanja su se vinuli u blogo-visine.Margos i Ivana su nadgledale.Cvetko i Crossover takođe.
Mislio sam posle još dugo o tom fenomenu.Nisam ja baš toliko asocijalan u svom životu, da bih toliko vremena gubio na računaru, družeći se sa nepoznatim ljudima.Ali,ko nije čitao i ako ima vremena može da se uveri da su to bila mnoga mala remek-dela.Znam samo da se nisam tako smejao poslednjih 20 godina.Mislim da bi neki sociolog ili kulturolog mogao da se proslavi analizirajući sve u vezi tog teksta i komentara.
U jednom trenutku je izgledalo da ni sam autor ne zna šta da radi sa nama. Tri nedelje smo se mi igrali i družili.Verovatno je i moderaciji već bilo teško to da prati, a mi se zainatili.Trebalo je nekako TO prekinuti.Pustili su nas do rekorda.Njanja je bila poslednja.Da , jer sam ja bio na poslu.Mada je Margita rekla da me sašekaju, da bi bilo fer, izgleda da je trebalo ipak okončati.OK, prestali smo.Od tada svaki tekst može da se komentariše samo 7 dana.Od tada više ništa nije isto.
Drago mi je da sam prisustvovao stvaranju istorije.Svima želim mnogo uspeha na ovom blogu i sledeče godina, a posebno mojoj maloj ''ludoj ekipi''.
Evo, ko bude želeo da sebi malo ulepša život Born To Be A Šonjo