...Eto baš ovih dana razmišljam šta bi to bila lepa tema za Blog...Pošto se sam nisam ničega dosetio, dadoh zadatak kolegama sa posla, komšijama, prijateljima..da mi sugerišu nešto o čemu bi oni voleli da se piše, da pročitaju...Ništa, prodje par dana, ni abera! Pa dobro čekaćemo...
U medjuvremenu dodjoh kući,kad ono jato roda na krovu...desetine njih se belasa na crvenom crepu, obasjane suncem, ne pomeraju se..(žao mi je što nisam imao foto aparat u blizini, pa je fotka pozjamljena...ali tako nekako je bilo!) Opa! Rode su neki znak...slute nešto...!
Ko, kako, zašto, počeh da prebiram po glavi .
Prvo mi deca padoše na pamet, ali ona nisu u braku...Pa šta? Baš sam staromodan, kao da je brak bitan za radjanje dece...Ali nisu deca, pa rekla bi mi...što ne bi.
Aha, dosetih se, pa moji ljubimci Kala (Ava Von Shamad) i Vucko (Arton Von Shamad - nisu rodjaci do 4.kolena), možda će oni? Ona je baš nekako tih dana dobila "teranje" .Možda!
Pogledam pa ni groždje mi nije loše rodilo... Možda je to? Nisam baš vičan toj vrsti posla, ali koliko toliko se trudim oko njega.
Pogled bacih prema kapiji gde se tekoma rascvetala, puna pčela, osica, pa i ponekog truta.Eto i ona pustila već mladare..
Ma ko će ga znati..pomislih! U tom trenutku roda koja je stajala poput osmatrača, na odžaku, prva polete, a ostale kretoše za njom..Nisu daleko...odletele...gledam ih kako se spuštaju na komšijin krov...
Opa, znači i kod njega prinove...Lepo!
Dok se ne dosetim nečeg lepšeg, eto malo radosti...
BKC
PS: Lepo je ipak lepo!