IZLET NA BELU STENU - I DEO

aguero RSS / 21.12.2008. u 00:59

 

Bila je noc subota na nedelju.Citao sam na radiju prognozu vremena.Za 14-ti avgust najavljuje se prekrasan letnji dan.Temperatura preko 33 stepena.Ali popodne naoblacenje,olujni oblaci,grmljavina.Nevreme.

Dobro,pa sta?!Taman da nas sve malo rashladi, i kisa pokupi svu onu letnju prasinu.

Jos u petak dogovorio sam se sa prijateljima da camcem odemo na izlet Dunavom do Bele stene.Sedam kilometara nizvodno od Pancevackog mosta.Tamo je lepo,nema bas previse izletnika,plaza je pescana...Tu se Tamis uliva u Dunav,pa mozes da biras gde ces da se kupas.Tamo ili ovamo.Tamis zna da bude hladnija,a cesto i opasnija reka od Dunava,iako je mnogo kraca i slabija.Nekako tanjusna.Malo je onih koji znaju da je Tamis u dve trecine svoga toka u stvari planinska reka.Kada biste pitali narod kakva je Tamis reka,gotovo svi rekli bi vam da je ravnicarska.

A znate li koliko su se samo puta silne poplave spustile sa Karpata koritom ove,naoko,mirne reke?!Stotinama!Zbog te i slicnih reka koje nam dolaze iz Rumunije, i Dunav zna da podivlja,van svake mere, na prolazu kroz nasu zemlju.Te reke nekako najopasnije su bas leti,kada se silni gleceri otope u Alpima i Karpatima.Nivo Dunava zna da skoci kao Karl Luis na Olimpijadi,rekordno,za samo pola sata.Jedan moj kolega,neki nesretni Tosa,koji je u moju kancelariju uvek ulazio tako silno i bez kucanja,da sam cesto umeo da mu podviknem da ulazi kao poplava,stradao je bas u jednoj takvoj poplavi na mostu preko Dunava kod Turnu Severina na rumunskoj strani!Kakva slucajnost da strada bas u poplavi!Milion puta,kasnije,sebe sam prekorevao sto sam ga onako grdio i poredio sa poplavom!Ali to je vec druga prica,koju cu takodje morati da vam ispricam.To je tuzna prica.A zanimljiva je i zbog toga sto je taj nesrecnik prvo hteo da se ubije zbog neuzvracene ljubavi jedne devojke,pa kada smo ga odgovorili od samoubistva,posao u Bukurest kod neke druge,stare ljubavi,da se utesi....Pa,kad je nije nasao,jer je ona bila na moru,vracao se u Beograd.I stigao do same granice.Dunav je odjednom poludeo,vodostaj se toliko podigao da je kao dzinovski talas preplavio ceo most u samo pet minuta!I odneo sve sto je bilo na mostu.Autobuse,kamione...I Tosina kola.

I Tosu u njima.

A bombardovanje Srbije tek sto je bilo zavrseno!

Jebem ti zivot!

Opet ja tamo,vamo...Nikako da krenem ka Beloj steni!Ali,sta cu kad ima toliko neispricanih prica,pa me one prestizu,skrecu sa puta,preskacu i saplicu....Nisam ja kriv.Kriv je zivot!Zato ga ponekad i valja opsovati.Kada on nas tako nemilosrdno gnjeci!Stalno.

Dakle,prognoza vremena za taj dan bila je jasna kao beli dan.Ali,kada si mlad,ti i ne slusas prognozu.Sta te briga i za sunce,i za kisu,vetrove i oluje.

Moja duznost,kao voditelja na radiju, bila je da prenesem tu prognozu,da je procitam tako da narod obrati paznju na nju i da se,na kraju,pripremi za sutrasnje nevreme.Ja sam,znaci,prvi morao da obratim paznju na tu prognozu i da verujem da ce se ostvariti.

Sa posla jos,pred ponoc,okrenuo sam telefone svih koji su bili predvidjeni za izlet.Rekao im da mi se smena na poslu zavrsava u pet ujutro i da necu imati mogucnosti da ih dodatno proveravam da li su ozbiljno shvatili moje upozorenje.Posebno preporuku da se dobro obuku,da ponesu manje hrane i planiraju povratak vec oko tri-cetiri sata popodne.

Start je bio ujutro u 7.Ja sam pravo iz radio - stanice dosao u Cukaricki rukavac.Kada sam prispeo kolima,svi su vec bili tu.Na obali ispred veslackog kluba ‘Crvena zvezda',gde je bio ukotvljen nas camac.

Jutro je bilo fantasticno!Takvo da ne treba da se opisuje.Ali sam se ja odmah namracio kada sam ih sve video.Njih sedmoro.

Svi su bili u kupacim kostimima.Tu i tamo dve ili tri atletske majice,I to je sve.U rukama im samo cegeri i kese sa hranom i picem.Ugalj za rostilj,jedan stap za pecanje.Ovi bas krenuli na ‘ladanje'!A moja upozorenja,moji vapaji - nista!Jeste da je vec preko dvadeset pet stepeni,cinjenica je da niotkuda daska vetra,ni mrve oblaka.Ali.

Ali.

Iz svojih kola vadim i unosim u camac sve sto mi stalno stoji u gepeku.Par farmerki,stari duks,jos nekoliko majica sa kratkim rukavima,cebe,  na kraju jednu americku pilotsku jaknu od impregniranog platna ,kao nepromocivu.

Ovi me u cudu gledaju,gurkaju se i na kraju pocinju da me zafrkavaju.U stilu - Da nisi posao na Severni pol?!

Ja, kao da jesam.A oni kao da su posli na Bahame!

I nije meni do mene,mogu i ostali nekako da se provuku,ali moja zena je u petom mesecu trudnoce.Pre dva dana doktor rekao da je beba ‘ozivela'.Tada nije bilo ultrazvuka,skenera i drugih savremenih cudesa kojima bi se pokazalo da je beba ziva odmah posto se zacne,a Crkvi, koja je to oduvek tvrdila,ni to se nije verovalo.

Dakle,sve ono iz mog gepeka,nije za mene.To je za to nerodjeno dete.

Normalno,zafrkava me i zena.Kakvo nevreme,kakvi bakraci.Da nisam u zurbi dohvatio neku jesenju prognozu,sa neke prasnjave police.I sve tako,u tom stilu.Za malo da me pokolebaju.

Prolaze moji drugari,veslci Partizana' sa kojima sam veslao,sale se i oni na moj racun.Jedan kaze: "Vidi ga,cim je nagazio na ‘Zvezdin' kamen,poludeo!

Ulazimo u camac.Barba Cole pali motor,Tomos cetvorka,vesto manevrise,okrecemo se i krecemo ka izlazu iz rukavca.Ka savskim mostovima.I Uscu.Vesna,Nada,Milan,Branka,Rada,Zoran i ja,dok Cole vozi,razmestamo stvari po palubi,kabini i krovu.

Dobar je to camac.Skoro nov.Pravili smo ga u Provu,kod Sapca,u cuvenoj radionici "Meteor".Sav je od kuvane bukve,gradjen tako da ne moze da potone,cak i ako se sav napuni vodom.Tako su ga bar reklamirali.

Idemo polako,ali nizvodno,tako da smo vec na uscu Save u Dunav.Sava je uvek cistija.Boja joj zuckasto zelena,a Dunav,Dunav mutan,crn.Vec tu delovao mi je pomalo zlokobno.Ali,idemo dalje.Sa desne strane ostaje nam Sportski centar '25.maj',oni dorcolski soliteri,setaci na obali.Neko nam i mase.Mi otpozdravljamo.Pocinjemo da se salimo,smejemo.Radujemo se lepom provodu.Prolazimo ispod Pancevackog mosta.Sa leve i desne strane prolaze ili stoje ukotvljeni veliki brodovi,tankeri,svakakve grdosije.Cini se da je Dunav tu i najsiri.U daljini,sa desna,velike kolicine iskopanog sljunka i peska.Na obali zvrndaju teski kamioni koji sve to odnose na neka gradilista.Na levoj obali po neki restoran,sojenice,kucice u cvecu,pa onda njive kukuruza.

Kukuruz je stasao za berbu.Ili bar da se uberu dobri purenjaci.Zastajemo za trenutak,Milan iskace na obalu,odlazi do njive I vraca se sa punim naravkom mladih klipova.Skida sa jednog one peruske,zabode nokat u zuckasto zrno.Potece mleko.Odlicno!

Bice poslastica na kraju,posle rostilja.Pravi desert!

Ja bas i nisam bio za to.Gladan sam.Od sinoc nista nisam jeo.I ,ako me bas pitate,bice mi sasvim dovoljan rostilj.



Komentari (2)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

maya.sangoma maya.sangoma 07:37 22.12.2008

oslonci

Nikada ne znamo kad ce jak vetar ili neka druga posast ,poceti da krsi i lomi sve sto smo i sto smo stekli . Nikada nismo spremni i nikada ne treba da budemo spremni na to , ali moramo imati ljude oslonce ,da se spasemo i da se vratimo sebi i drugima.
aguero aguero 11:49 22.12.2008

Re: oslonci

Nikada ne znamo kad ce jak vetar ili neka druga posast ,poceti da krsi i lomi sve sto smo i sto smo stekli

Da,mnogo je oluja koje se dogode u zivotu.I svaka od njih ostavi traga.Tu,negde u nama.Ali opet,sta bi bio zivot bez oluje?Mrtvo more.Topli i hladni vetrovi zivot cine zanimljivijim.Ako umemo da dozivimo i prezivimo i jedne i druge.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana