Društvo

Teorija zavere No341898346169861/m

mladen.mladen RSS / 17.12.2008. u 02:47

Sretao sam često, i danas srećem, te neke, devojke, žene, device na ovo ili na ono, ili na sve. Sretao sam ih i pametne, bistre, kao nešto znaju, nešto rade, predaju po školama, fakultetima, čini ti se, mogu biti i bistrije. I sretao sam likove koji poštuju žene. Drže se nekako podalje, zna se šta se, i kako se, pred njima priča. Sa svakom provode bar mesece, ako ne i godine, i na posletku se, jelte, nekom od njih ožene. Zaista jedan život uzoran kome se nema šta zameriti, mada lično mislim da se tu pre radi, o prezrenju, žena. Takvim likovima je prva, i peta, i deseta, erekcija, podeljena sa nekim, i nikad nisu osetili tugu, gledajući ga, kad nemaš nekog da mu daš. Najbolji ljubavnici su, sa tim, odrastali. Nikad ne doživljavaju davanje zdravo za gotovo, ili zaista, retko. Slično je i sa odličnim ljubavnicama, mada su one nešto toliko retko da je to posebna tema.

Međutim, knjiga bi se mogla napisati, kao, teorija, kao zavere, da su oni prvi, device na ovo ili ono, ili na sve, i njihovi pratioci, izmislili savremeni svet, i njegove komunikacije. Iako je teško skicirati priču koja ima bezbroj početaka, probaću npr, ovako...

Ljudi sa dugim srednjoškolskim vezama veoma su dosadni. Znam pouzdano za jedan Izuzetak, svetlu tačku koja objašnjava mrak, prazninu, ništavilo ostalih takvih, oko njega. Sve i da je sazvežđe, malo je. Razlog ovome je u tome, što se, propušeno gubljenje vremena i, za čovekov razvitak veoma važne, Neostvarene želje, nikad ne nadoknađuju. Ni samozadovoljavanje se nikad ne nadokađuje (Izuzetak je počeo dosta ranije, pa je ovo bila takoreći pauza). Postoje, u Srbiji, i, možda, u Siriji, duge srednjoškolske veze koje ne podrazumevaju seks. Ne bih znao da odredim koja je, od ove dve vrste, pogubnija za duše, ali rezultat je isti - dosadni su, da dosadniji ne mogu biti.

Zatim imamo ljude bez srednjoškolskih dugih veza, ali i bez želja, i samozadovoljavanja. Njihova vrsta iščašenosti je najiritantnija. Oni misle da su iznad svega, da ne podležu niskim porivima, da je dovoljno da su pametni (između ostalog i za to da znaju da kažu šta su niski porivi), što nikako ne mogu biti, jer pamet podrazumeva samozadovoljavanje (ako neko od njih ne veruje, slobodno nek mi se obrati da mu objasnim, ili da ga uputim na treće strane). Još veći problem je u tome što kasnije, celog života, ako ne i duže, zamišljaju da su pametni, i kada nema nijedne jedine spoljne manifestacije njihove pameti: imaju glupog i dasadnog prijatelja (ako ga imaju, jednog), ni sa kim ne umeju da održe razgovor ako nije na zadatu temu, i slično. Oni najinteligentiji nauče da se služe doskočicama i besmislenim rečenicama kojim tok razgovora žele da pretvore u ponornicu: pa to ti kažem (pa tačka), pa ako sam takav/takva što onda pričaš sa mnom, e pa mene je baš briga - meni je lepo. Mi ostali znamo da nam nisu rekli ništa, da pričamo sa njima iz proste neverice da neko ko izgleda naoko normalno može tako da sjebava svoj život, i naravno, da ih nikada, ali baš nikad, nije baš briga (a vama ako nije jasno kako mi to znamo - niko koga za nešto nije briga nema uvređen stav). Mi ostali takođe primećujemo da oni često govore pa, a često govore i ma, kao na primer u rečenicama ma nema veze, ma opušteno, i sve ono što mi često mislimo, ali verujemo da će se desiti nešto bolje od tog, pa ne pominjemo, mnogo, tj. često. Teramo malere, i to.

Onda dolazi na red i čitava hrpa, kompleksnija, nehomogenija, za jasnu tipizaciju, ali... Tu spadaju svi oni koji misle da je seksualni odnos nešto lepo, toliko lepo da ga treba čuvati za posebne prilike, npr, kad se neko ženi, diplomira, krštava ili sahranjuje, ili kad nekog baš baš voliš, toliko, da seks prestaje da bude važan, i letite kao leptiri, ćirli-lirli-li ćirli-lirli-li. Tu su i oni koji znaju da je seks samo fizički rad, jer su uglavnom takve partnere birali (iz raznoraznih razloga, i naravno, uglavnom, iz strahova, svih vrsta). Tu su i lepotice, i maze, da su pametnije mogao bih reći sebične, koje leže i misle da rade svoje, i lepo im je. Tu su, zatim, i horde samouverenih, oh srećnih likova, koji veruju da nije normalno to što su videli na pornićima, jer molim vas, tamo se neki znoje, i prebrzi su i predugo sve traje, nemoguće da jednoj ženi tako nešto prija. Oni poznaju svoje žene. Kad sam upoznavao, posle njih, neke, bezmalo su bili potvrđeni rezultati ankete. Naravno da ne prija! ali u tenkovima! u čitavoj jednoj diviziji tenkova!

Da ne bude hrpa prevelika, podeliću je na dve, i počeću sa onima koji su carevi i sve znaju, i najbolji su i o tome pričaju, i jednom su tri puta za noć, a-ha (i značajno klimaju glavom), ma pet puta, po petnaest minuta! Momci! Za Ginisa! Svaka čast! Premašili ste sat! Za šest sati na istom tom mestu, u krevetu, u snu, duže provedete u prdenju, posle baš teške večere, slavske. Tu moram pomenuti još i one koji misle da u životu ima mnogo važnijih stvari, gde je problem, zapravo, u tome, što misle da su jedini na svetu koji misle da ima mnogo važnijih stvari od seksa, i da je to drugima nedokučiva misao. Ne smem da zaboravim ni one koji znaju da ih partneri vole ma šta činili, i koliko, i kako, i dokle. Setiću se još nekih, a možete i vi.

Dakle, za sve navedene, dve grupe i dve hrpe, jedno je zajedničko, jedna misao - veza sa ljudima je ostvariva, i dovoljna, i kada nema telesnih kontakata. Tu dolazimo do srži Teorije zavere No341898346169861/m: Oni, te dve grupe i dve hrpe, su izmislili chatove i telefonske razgovore i bezgranične nizove SMS-ova!

U redu, možda ih nisu izmislili oni, tako pažljivo stečeno intelektualno inferiorni ili bezgranično na sebe ponosni, vać mi, ali, i kad smo shvatili da smo se zajebali u ideji da ćemo tako lakše dopreti jedni do drugih, bilo je kasno. U istoriji, računajući dinamite i nuklearnu fisiju, nijedna ideja nije tako žestoko posrana kao ideja što brže, jednostavnije i jeftinije komunikacije do seksa.

Mi, koji koristimo savremene tehnologije na prelepe načine, za koje one čak i nisu bile programirane, zapravo smo isti oni koji moć govora ne koriste samo za informacije: gladan sam, koliko to košta, da li me voliš, i slične. Dakle, kao i svaki mi, mi smo u manjini. Njih je toliko da evolutivni potencijal vrsta, pa i naše, počinje da nas zajebava, a mene, moram priznati, ubija, na svako malo. Bezbroj varijeteta raznoraznih mimikrija! Oni su naučili, negde im se na jezik nalepilo, usput, pa ponovili, nešto što zvuči neverovatno, kao da pravi čovek priča. Primeri bi bili zapravo lista mojih ličnih motiva za postavljanje smernica ovoj teoriji. Ja sam u stanju dugo, glupavo dugo, da se hvatam za tu slamku. Pa sad, piznajem, jesam, malo sam besan.

 

 



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana