ne mogu tačno da se setim šta je bilo...
listam vesti i dve mi se kače za mozak:
1. akcija
2. dete
"Kampanja ima za cilj ne samo zabranu fizičkog kažnajvanja dece već i podizanje nivoa opšte svesti o pravima deteta na odrastanje bez nasilja i vaspitavanje bez takve vrste kazne i, u skladu sa tim, sprovođenje mera koje promovišu pozitivno roditeljstvo", rekla je Lučićeva, koja je i državni sekretar Ministarstva rada i socijalne politike.
Onda sledi priča o tome kako je u nas rasprostranjen taj kulturološki obrazac specijalnog vaspitanja, pa izveštaj UNICEF-a (iz 2005, uzorak 2700 dece, ne znamo gde, ali znamo uzrast i procente)
...a čak sedam odsto dece je doživelo teže fizičko kažnjavanje.
a to je:
kako je istakla Lučićeva, predstavlja grubo kršenje osnovnih prava deteta, njegovog integriteta i u suprotnosti je sa Konvencijom o pravima deteta UN.
**********************************************************************************
"Jeste, dete je bilo golo i prljavo, ali ga nisam tukla. Imam još dvoje dece. Oni su kod bivšeg muža u Požarevcu. Tamo smo trpeli i ja i deca. Svi su me izbacivali, i majka, i deda, i muž. Lomio mi je kosti, morala sam da pobegnem. Došla sam u Stražilo pre 20 dana. Nešto me je iznervirao mali tog dana, ne mogu tačno da se setim šta je bilo... Prvo dete koje sam rodila hranila sam iz kontejnera. Najstariji sin je umro kada je imao pet godina. Bio je nepokretan, a bivši muž ga je stalno tukao - priča Snežana, dok rukom u kojoj drži cigaretu vrti zlatni lanac oko vrata."
Novinski izveštaj ide još dalje uvlačeći nas u užasnu priču o dečaku...
u stvari, priča je najmanje o njemu.
-Bolje što su odveli dete... Svakog dana je ono išlo golo i krvavo. Čovek sa kojim živi Snežana, noću ga je izbacivao iz kuće. Jednom sam ga tako zatekla krvavog, noću samog u dvorištu - prepričava nesrećnu sudbinu trogodišnjeg dečaka komšinica Gordana.
koja je, eto, neznanog dečaka gledala golog i krvavog dvadeset dana,
dete će sledeće nedelje napuniti tri godine.
najstarije dete, nepokretno dete, znači dete koje nije bilo u stanju ni da pokuša da izbegne udarce, je umrlo sa p e t.
koliko dana je potrebno a da se reaguje na ono što vidite?
koliko je rastegljiva nit tolerancije za nasilje, pa, u jednom trenutku smatrate da je nebitno reagovati, a u drugom da je bitno?
koliko ljudi je vidjalo tih dvadeset dana ovog dečaka?
koliko ljudi svakodnevno vidja neke dečake i devojčice i ćuti?
Trogodišnji dečak u kući bez struje i ogreva igrao se sa raspadnutim lešom psa kao sa plišanom igračkom. Bio je samo u atletskoj majici. Pokušao je nešto da kaže, ali nije mogao.
Savet Vlade Srbije za prava započeo kampanju pod sloganom
"Podignimo ruku protiv fizičkog kažnjavanja dece".
"Kampanja ima za cilj ne samo zabranu fizičkog kažnajvanja dece već i podizanje nivoa opšte svesti o pravima deteta na odrastanje bez nasilja i vaspitavanje bez takve vrste kazne i, u skladu sa tim, sprovođenje mera koje promovišu pozitivno roditeljstvo", rekla je Lučićeva, koja je i državni sekretar Ministarstva rada i socijalne politike.
OK, ali imam i još jedno pitanje:
da li će i kazne za počinioce ovakvih nedela biti pooštrene?
u vesti koju prenosi blic piše da je sledeći korak obaveštavanje policije koja će odlučiti da li će protiv majke biti podneta krivična prijava zbog nasilja u porodici.
zar to nije trebalo da bude p r v i korak?
kako je moguće da su novinari tu i da gledaju dečaka koji ne može nešto da kaže a želi, a nema policije?
pre možda mesec dana sam čitala vest o dečaku koji nije doživeo da ga izvedu iz kuće. njegov, čini mi se stariji brat je prethodno sklonjen iz te porodice.
koliko dana je moglo njemu spasiti život?