Društvo

Četvrta knjiga srpske trilogije

jeremija92 RSS / 09.12.2008. u 23:57

Srbija je sebe i svoju istoriju, od 1918. godine, pa do pred kraj 20. veka, ugradila u Jugoslaviju. O tom periodu napisana je čitava jedna književnost, ali sve te knjige govore prvenstveno o Jugoslaviji, a tek onda i o Srbiji.

Kada bi se kojim slučajem Stevan Jakovljević po drugi put pojavio među Srbima, kao onomad, kod Radoja, Marko Kraljević, da li bi napisao nastavak Srpske trilogije? Kako bi izgledala četvrta knjiga?

Zamišljena četvrta knjiga srpske trilogije mogla bi da nosi naslov Devetstoosamdesetisedma. Te godine počela je istorija nove Srbije.

Tačnije, počela je 24. aprila 1987.g. ispred Doma kulture u Kosovu polju rečenicom Niko ne sme da

vas bije. Nju, sada već čuvenu rečenicu, izgovorio je jedan partijski aparatčik, klonirani pripadnik nomenklature, i zahvaljujući njoj postao novi Vožd svekolikog Srpstva. Posle njegove druge, ne mnogo manje, čuvene rečenice: Ako ne umemo da radimo, umemo da se bijemo; mirnodopski Vožd postao je i vrhovni komandant u svim ratovima u kojima Srbija nije učestvovala.

Od kad su te dve rečenice izgovorene narod, na čijem je on bio čelu, biven je ne samo na Kosovu, već gde god se zatekao.

Da bije njegov narod započelo je slovenačko udruženja lovaca, sve jodlojući, 1991. godine, a završilo NATO udruženje smrtonosnom pesmom Milosrdnih anđela, 1999. godine.

Oni koji nisu mogli da ga biju, pljuvali su po srpskom narodu izdaleka. Pljuju još uvek,bez obzira što taj Vožd odavno nije na čelu Srbije, a ni među živima.

Iako je reč o romansiranoj istoriji nove Srbije, eventualnom piscu biće potrebna bujna mašta da svojim budućim čitaocima ponudi odgovore bar na tri pitanja:

Prvo, kako i zašto je jedino Srbija, u inat svima, zadržala i čuvala petokraku kao svoje najveće i jedino znamenje, dok su sve druge evropske zemlje socijalističkog lagera sa gađenjem zatrpavale svoje petokrake ispod ruševina Berlinskog zida?

Drugo, kako je moguće da je tranziija u Srbiji, onda kada je počela, imala smer unazad u 19. a ne unapred u 21. vek. Odnosno, otkud retrogradne ideje o Velikoj Srbiji, o krvi i tlu u glavama srpske političke elite, i otkud četnici u predvečerje 21.veka na ulicama srpskih gradova i sela, ko i zašto ih je izvukao u iz čistilišta?

Treće, kako je srpskoj političkoj eliti sa kraja 20.veka uspelo da tako lako, za samo nekoliko godina, prokocka sve ono što su generacije decenijama gradile:državu, privredu, ugled, saveznike i još mnogo, mnogo toga?

Međutim, za neke segmente iz tog perioda mašta uopšte neće biti potrebna. Dovoljan je faktografski opis ličnosti i događaja. Evo nekoliko kratkih fleševa:

Ljudi, mahom bradati i namršteni, dolaze iz svih krajeva Srbije. Formiraju odrede. U odredima iz centra prestonice marširaju prema Dedinju. Na glavama im crne šubare sa kokardama. Visoko iznad vijore im se crne zastave sa mrtvačkim glavama. Na čelu im njihov vojvoda. U rukama mu zašiljen glogov kolac. Iz hiljade grla složno odjekuje koračnica: Spremte se spremte četnici, teška će borba da bude/ Teška će borba da bude, mnogi će junak da padne…Na prilazu Dedinju sačekuje ih kordon policije. Četničke kokarde nasuprot crvenih petokraka. Nezamisliva scena. Međutim, umesto ljutog boja na život i smrt, četnički vojvoda okrenut kamerama, govori kako su se oni srpski četnici uputili da jednom za svagda upokoje clvenog vampila, ali da to ovog puta neće biti moguće, između ostalog i zato jer je grobnica od prilično čvrstog materijala. Kasnije će isti taj četnički vojvoda po kartama iscrtavati buduće granice Velike Srbije, na čuvenoj liniji Vilovitica - Kallovac-Kallobag, a za koje će mnogi Srbi, i oni pod petokrakom i oni pod kokardom, i ginuti i ubijati.

Na Trgu Republike i u okolnim ulicama, specijalne jedinice policije polivaju vodenim topovima, dave suzavcem, udaraju pendrecima, gađaju gumenim mecima i gaze oklopnim kolima demonstrante i okupljeni narod. Za to vreme, njihov vođa, jedan sredovečni šezdesetosmaš, duge kose i još duže brade, sa bezbednog mesta na balkonu Narodnog pozorišta, sedi, maše nogama i u megafon izdaje naređenja i bodri svoje sledbenike. Isti taj harizmatski vođa srpske opozicije, neporikosnoveni kralj trgova, kao i 1968.godine, uhvatiće se ponovo u kozaračko kolo sa onima protiv kojih je vodio nezadovoljan narod. I to kao potpresednik vlade.

 

Srbija gori. Politički i vojni vrh zaseda na komandnom mestu Vrhovne komande negde duboko ispod zemlje. Ministri i generali izveštavaju o broju uništenih aerodroma, aviona, mostova, fabrika, škola, o položaju vojnih jedinica, o stotinama civilnih žrtava... Izveštavaju i zabrinuto gledaju Vožda. On samo sluša i nabranog čela razmišlja, onako kako i priliči Voždu. Svi čekaju šta će reći njihov i srpski mesija. Grobnu tišinu prekida zvonjava telefona, onog jedinog u prostoriji, specijalnog, a koji čak ni avaksi, kružeći na nebu iznad Srbije, ne mogu da čuju. Vožd i vrhovni komandant diže slušalicu. Sluša i ćuti. Generali i ministri se gledaju i u sebi se pitaju da li je Primakov ili čak, Jeljcin lično. Jer, samo kad ta dvojica govore, njihov Vožd sluša i ćuti. Utom, Vožd, prvo tiho, a zatim, sve glasnije peva: Aj, po gradini mesečina sija meka/ Tu me draga u prisenku vazda čeka/ Ej, a ja bolan ležim u vajatu/ pa ne mogu da se javim zlatu....Kad je otpevao i poslednju strofu: Aj, na bosiljak mirišu ti grudi,/a sa srca uzdisaj se budi, okrenuo se članovima Vrhovne komande i, kao da je to najnormalnija stvar, mirno rekao: Ne može da zaspi, voli tu pesmu. Vrhovna komanda zna kome je Vožd pevao, ne čudi se. Svima je laknulo, svi su bezbedniji dok ta žena spava. Period njene najveće moći, nažalost po mnoge u Srbiji, poklopio se sa periodom njenog klimaksa. Vrhovna komanda je odahnula i mirnija nastavila sa radom.

Pored obilja dokumentarne istorijske građe, mesta mora biti i bar za jedno romantično, gotovo ljubavno, pismo.

Navedene kockice mozaika iz bliske istorije Srbije, po svemu podsećaju na vašarske vodvilje, te bi i četvrta knjiga srpske trilogije mogla biti duhovito i lako opuštajuće štivo, da nije desetine hiljada poginulih, ranjenih i unesrećenih, a onih kojima je uništena budućnost ni broja se ne zna.

I kao što ni jedna trilogija nema četvrti deo, tako se i nama ponekad čini, da sve što se Srbiji dogodilo krajem potonjeg veka nije njena prava istorija, već naša noćna mora. Čini nam se kako ćemo se jedno jutro probuditi srećni, shvativši da je sve to bio samo ružan san.

 

 

Atačmenti



Komentari (122)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

NNN NNN 00:08 10.12.2008

Ipak

Ne bih mešao različite delove istorije.
jeremija92 jeremija92 00:15 10.12.2008

Re: Ipak

Sve ide po redu: Kraljevina Srbija i prvi svetski rat(1), Jugoslavija i drugi svetski rat (2), Republika Srbija, poslednja decenija 20. veka do danas.
Dr M Dr M 00:23 10.12.2008

Re: Ipak

Sve ide po redu: Kraljevina Srbija i prvi svetski rat(1), Jugoslavija i drugi svetski rat (2), Republika Srbija, poslednja decenija 20. veka do danas.


Uh, bojim se sledeceg nastavka...
trener92 trener92 00:24 10.12.2008

Re: Ipak

jeremija92
Sve je ide po redu: Kraljevina Srbija i prvi svetski rat(1), Jugoslavija i drugi svetski rat (2), Republika Srbija, poslednja decenija 20. veka do danas.

Republika Srbija i... !?, (to se nama već dogodilo)
jeremija92 jeremija92 00:31 10.12.2008

Re: Ipak

trener92

Republika Srbija i... !?, (to se nama već dogodilo)

Kraljevina, pa republika, pa opet republika, pa što kaže:
[quote=Dr M
Uh, bojim se sledeceg nastavka...
vracarac92 vracarac92 13:17 10.12.2008

Re: Ipak

Uh, bojim se sledeceg nastavka...
Ma daj jednu Kraljevinu!
marjieti marjieti 16:25 10.12.2008

Re: Ipak

Jok, tri. A Vracar knezevina1
jeremija92 jeremija92 17:51 10.12.2008

Re: Ipak

vracarac92
Uh, bojim se sledeceg nastavka...
Ma daj jednu Kraljevinu!


srbija je već kraljevina. kralj nove srbije je iz stare loze miškovića.
vladimir petrovic vladimir petrovic 18:28 10.12.2008

Re: Ipak

Jeremija
srbija je već kraljevina. kralj nove srbije je iz stare loze miškovića.


Hm. Ako je Miskovic kralj, treba mu staviti krunu.
Ko ce to? Kada?
ivana23 ivana23 18:35 10.12.2008

Re: Ipak

vladimir petrovic
jeremija
srbija je već kraljevina. kralj nove srbije je iz stare loze miškovića.

Hm. Ako je Miskovic kralj, treba mu staviti krunu. Ko ce to? Kada?

S obzirom da je krunisanje crkveni obred...
jeremija92 jeremija92 18:35 10.12.2008

Re: Ipak

vladimir petrovic
Jeremija
srbija je već kraljevina. kralj nove srbije je iz stare loze miškovića.


Hm. Ako je kralj, treba mu staviti krunu.
Ko ce to? Kada?

Mislim da će Acović, Bećković&co. iz krunskog saveta prestolonaslednika Karađorđrvića, uz izvesnu apanažu, preći kod Miškovića i naći to nebitno protokolarno-tehničko rešenje.
Možda, onaj Šešeljev Dolgorukov, navodno, iz loze Romanovih?
jeremija92 jeremija92 18:37 10.12.2008

Re: Ipak

ivana23
vladimir petrovic
jeremija
srbija je već kraljevina. kralj nove srbije je iz stare loze miškovića.

Hm. Ako je Miskovic kralj, treba mu staviti krunu. Ko ce to? Kada?

S obzirom da je krunisanje crkveni obred...

Znam, ivana23, na koga si mislila.
ivana23 ivana23 18:47 10.12.2008

Re: Ipak

jeremija92
Znam, ivana23, na koga si mislila.

Saša Milošević Saša Milošević 01:38 11.12.2008

Re: Ipak

...treci svetski rat i Kraljevina Srbija (3)...treba biti optimista
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 00:11 10.12.2008

Za hiljade politickih aparatcika u Srbiji

i nekoliko lidera ovo je lepa stvarnost u kojoj ruzno sanjamo mi.
jeremija92 jeremija92 00:17 10.12.2008

Re: Za hiljade politickih aparatcika u Srb

Znači i snovi su nam različiti?
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 00:25 10.12.2008

Re: Za hiljade politickih aparatcika u Srb

Znači i snovi su nam različiti?

Mora biti da jesu kad ima tako malo sloge medju nama.
Черевићан Черевићан 10:41 10.12.2008

јастук 1 снови различити

КАДА ЋЕ НАМ УСАГЛАСЈА БИТИ? често се питам затечен свакодневницом. састав Вам вредан концентрације индивидуалне г јеремија. браво.
jeremija92 jeremija92 10:45 10.12.2008

Re: јастук 1 снови различити

Imao sam, g. Čer, dobrog učitelja sastavljanja.:)
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 00:20 10.12.2008

А ево каква су писма некад писана:

Jeremija
Pored obilja dokumentarne istorijske građe, mesta mora biti i bar za jedno romantično, gotovo ljubavno, pismo.

ПИСМО

Када је далеке 1832. године Вук Караџић написао своје најпознатије писмо кнезу Mилошу, знаменити српски писац оног доба није могао знати да ће оно обележити не само историју његовог времена већ и многе године које су после њега уследиле. Склоњен у Земун, Вук је писмо стварао у трену када би, како каже, најрадије „бежао из оваквог царства и народа српског”, огорчен и разочаран што у Србији за њега нема правога места. Наиме, Вукови узалудни покушаји да од кнеза Mилоша начини просвећеног владара, некога попут Петра Великог, а да при том себи изгради положај какав би му – по учености, заслугама и бризи за српски народ – несумњиво припадао, неславно су пропали притиснути суморном истином о природи Mилошеве владавине. A оно што је Вук одавно разазнавао као њене најзнатније особине, преточено је у писмо које је у себи садржавало превратнички политички програм понуђен, ипак, једино самом Mилошу.

Па шта је писало у том писму да га је неписмени српски кнез, када су му га прочитали, у бесу поцепао. Вук је, напросто, приказао политичке прилике у Србији онаквим какве јесу, што значи да је Србију осликао као земљу у којој влада општа имовинска и лична несигурност, без добре управе и са чиновницима који не раде на општу корист. Што се тиче самог Mилоша, његово самовлашће и апсолутну моћ најбоље осликава следећа Вукова реченица:
„Данас у Србији правитељства, у правоме смислу ове речи, нема никаквога, него сте цело правитељство ви сами: кад сте ви у Крагујевцу, и правитељство је у Крагујевцу; кад сте ви у Пожаревцу, и оно је у Пожаревцу; кад сте ви у Tопчидеру, и оно је у Tопчидеру; кад сте ви на путу, и оно је на путу; а да Ви сутра, сачувај Боже, умрете (које једном мора бити), умрло би и правитељство, па онда, ко би био јачи, онај и старији.”

Своје замерке Вук је и даље ређао, али у тону који, како је веровао, не прелази границу после које нема повратка, њему у Србију и близу скута њеног првог човека, а Mилошу у разумну владавину засновану на закону. Jер то је оно што је Вук предлагао: доношење „конштитуције”, то јест устава, укидање кулука и претешких намета, отварање школа и стипендирање најбољих ђака, једном речју – претварање Србије у земљу благостања, чиме се и власт онога који влада чини трајнијом. Кнез Mилош га, сасвим разумљиво, није послушао. Tек касније, притиснут невољама, присетио се Вукових речи.

Историја овога писма брзо је измакла његовој замишљеној намери. Oд личне преписке, како је Вук хтео, писмо је постало најтраженији српски политички спис, који је своју славу дуговао пре свега љутњи с којом га је кнез Mилош примио. Да се српски владар није Аустрији и Русији тужио на Вука, због чега је по један примерак писма достављен и властима ових земаља, да није међу Србима разгласио Вукову дрскост и незахвалност, те су они хитали да прочитају шта је то кљасти писац написао, Вук би целу преписку приложио једино личном односу њих двојице. Томе у потврду говори и његова искрена жеља да се цела ствар заташка, због чега је тих година, и у крајњој немаштини, одбијао да се писмо, уз знатну новчану накнаду, коначно штампа. Доцније, у промењеним приликама, после Mилошевог пада, Вук је ово писмо ипак искористио како би се препоручио новим властима. Aли већ у том трену његов поступак био је мање део српске историје колико део историје једног карактера...

Oво је, укратко, судбина и садржај најславнијег писма у српској повесници. Пре неколико година једно слично али ипак јавно писмо, намењено тадашњем српском владару, потписала су двојица аутора. Jедан од њих због тога данас није жив. A дотични владар, коме су правитељства, као у Вуковом писму, путовала с њим куд год да је кренуо, спадао је у оне српске великаше који нису примили наук да свака владавина има свој век. Aко никако другачије, онда барем онако како је Вук Mилошу писао: „... а да Ви сутра, сачувај Боже, умрете (које једном мора бити)...”

То Вуково „које једном мора бити” јесте праведна, каткад закаснела иронија сваке власти.


jeremija92 jeremija92 00:28 10.12.2008

Re: А каква су писма некад писана:

Pisma govore, ne samo poruke upućene primaocu, već i poruke o karakteru pošiljaoca.
Tako je i sa Vukovim pismom Milošu Velikom, i sa pismom koje ja navodim gore u tekstu.

Hvala Predraže na podsećanju, dugo već nisam ništa pročitao o čuvenom Vukovom pismu.
drug.clan drug.clan 14:30 10.12.2008

Re: А каква су писма некад писана:

mislim da je milos posle burne reakcije ipak seo i razmislio o pismu i da njegovi kasniji postupci (ma cime bili izazvani) u sebi pokazuju tracak razumevanja ovog pisma. Ipak nekako, mozda ne najvestije i najbolje moguce, mozda ne i potpuno svojom voljom, Milos je, mozda i zbog tog pisma, ipak iz pepela stvorio Srbiju koja je krenula napred.


Nazalost u Slobino vreme on nije imao savest tog tipa, vec je od "ucenih" ljudi dobijao memorandume umesto pisama!
jeremija92 jeremija92 14:41 10.12.2008

Re: А каква су писма некад писана:

drug.clan
Nazalost u Slobino vreme on nije imao savest tog tipa, vec je od "ucenih" ljudi dobijao memorandume umesto pisama!

Dobro zapažanje, druže član.
Očito, ima učenih i učenih ljudi.
Filip Mladenović Filip Mladenović 00:44 10.12.2008

PRILOG ISTORIJI BEŠČAŠĆA

Raznovrsni domaći izdavaći najavljuju bogat i zanimljiv izbor knjiga za oktobar 2003, a naročito za poznati beogradski Sajam knjiga. Medju tim izdavačima pojavljuje se i jedan potpuno novi, sa najavom knjige koja će sigurno biti ne samo izdavački hit godine, već i decenije. Taj novi izdavač je niko drugi nego Jugoslovenska levica, stranka poznatija pod skraćenicom JUL. Pa šta nam to JUL priprema za oktobar 2003. godine?
Radi se o specijalnoj knjizi, svojevrsnoj foto-monografiji pod nazivom »Volim te više od dece«. Na 180 strana te posebne publikacije biće objavljene fotografije u boji mnogih političara, biznismena, umetnika, novinara i ostalih, kako se to kaže, istaknutih javnih radnika, koje su do 5. oktobra 2000. ne samo podržavali familiju Milošević, nego bili i česti posetioci njihovog doma. Po rečima autora ovog nesvakidašnjeg poduhvata, knjiga ima zadatak da razbije društvenu amneziju i pokaže ko su bili oni koji su od JUL-a napravili uspešnu partiju, a ujedno od toga napravili dobar posao za sebe i svoju familiju. U skladu sa poznatom kineskom poslovicom da »jedna slika govori više od hiljadu reči«, ovo JUL-ovsko izdanje biće bez ijedne reči, odnosno komentara. Fotografije sve govore, a biće ih ukupno 360. Na njima će se videti šta su pojedinci govorili i radili tokom Miloševićeve strahovlade, a šta danas rade i govore, kada je demokratija u modi.
Po rečima izdavača, na fotografijama su tri grupe javnih ljubitelja Slobe i Mire. Najbrojniji su tzv. biznismeni, koji su se enormno obogatili radeći za familiju Milošević. Tu su zatim ugledni akademici i književnici, koji su naprasno posle 5. oktobra 2000. odlučili da se pod stare dane bave naučno-istraživačkim radom, jer im politika, kako kažu, oduzima dragoceno vreme. I najzad, tu su i oni koji su se posle pada Miloševića iznenada razboleli, odnosno ukočili, pa sada moraju da se leče.
I kao što svaka knjiga ima svog glavnog junaka, tako je i sa ovim JUL-ovskim izdavačkim poduhvatom. Glavni lik je Bogoljub Karić i njegova brojna familija, nekadašnji prvi komšija bračnog para Milošević. Takodje, ova knjiga ima i efekat, a to je još jedan šamar novim vlastima, jer će se crno na belo, tj. u boji, videti da nekadašnjim Miloševićevim pulenima sada ništa ne fali. Naprotiv! Sada su još bogatiji, još su uticajniji, još ambiciozniji. Ukradene pare iz Miloševićevih "godina raspleta" su oprali, pokupovali propale društvene firme i pripadajuća gradjevinska zemljišta, i sada u novom dresu glume demokrate, evropejce, kapitaliste.
ZAKLJUČAK: Svi koji su moralno posrnuli za vreme Slobinog režima, od novog režima su dobili – invalidske penzije, sa pripadajućim kamatama i odštetama za naneti duševni bol tokom 5. oktobra 2000!

EPILOG: Knjiga "Volim te više od dece« nikada se nije pojavila u javnosti!!!!

jeremija92 jeremija92 00:50 10.12.2008

Re: PRILOG ISTORIJI BEŠČAŠĆA

Sećam se te najave, ali nisam znao da je takav epilog. Šteta.
piro001 piro001 10:10 10.12.2008

Re: PRILOG ISTORIJI BEŠČAŠĆA

Sećam se te najave, ali nisam znao da je takav epilog. Šteta.


Da, i bila bi velika steta... kada bi ostali na toj konstataciji, umesto da uradimo nesto povodom toga.
jeremija92 jeremija92 11:44 10.12.2008

Re: PRILOG ISTORIJI BEŠČAŠĆA

piro001
Sećam se te najave, ali nisam znao da je takav epilog. Šteta.Da, i bila bi velika steta... kada bi ostali na toj konstataciji, umesto da uradimo nesto povodom toga.

Da, i to je velika šteta...
piro001 piro001 11:56 10.12.2008

Re: PRILOG ISTORIJI BEŠČAŠĆA

Ihhh..... A ja bas pomislio da cu nekog od vas inspirisati da uradi nesto....
Jel bas moram ja?
Evo, ja cu da vam drzim palceve, ali bas, bas cvrsto.... Bas...
dolybell92 dolybell92 01:10 10.12.2008

Kom. posle

kada pročitam i ostatak ali ovo mi se dopalo i mora
da odmah reagujem - dok ne ispraviš.....

Srbija je sebe i svoju istoriju, od 1918. godine, pa do pred kraj 20. veka, ugrdila u Jugoslaviju.
jeremija92 jeremija92 09:44 10.12.2008

Re: Kom. posle

Glede lapsusa mi, još jedan dokaz da je Frojd bio u pravu - lapsusi nisu slučajni.:)
dolybell92 dolybell92 01:21 10.12.2008

Kom. 1

Prvo, kako i zašto je jedino Srbija, u inat svima, zadržala i čuvala petokraku kao svoje najveće i jedino znamenje, dok su sve druge evropske zemlje socijalističkog lagera sa gađenjem zatrpavale svoje petokrake ispod ruševina Berlinskog zida?

Drugo, kako je moguće da je tranziija u Srbiji, onda kada je počela, imala smer unazad u 19. a ne unapred u 21. vek. Odnosno, otkud retrogradne ideje o Velikoj Srbiji, o krvi i tlu u glavama srpske političke elite, i otkud četnici u predvečerje 21.veka na ulicama srpskih gradova i sela, ko i zašto ih je izvukao u iz čistilišta?

Treće, kako je srpskoj političkoj eliti sa kraja 20.veka uspelo da tako lako, za samo nekoliko godina, prokocka sve ono što su generacije decenijama gradile:državu, privredu, ugled, saveznike i još mnogo, mnogo toga?


Lepo, IZ INATA.
jeremija92 jeremija92 10:50 10.12.2008

Re: Kom. 1

Inat bi mogao bit srpski brend.
dolybell92 dolybell92 01:26 10.12.2008

Kom 2

Prvo, kako i zašto je jedino Srbija, u inat svima, zadržala i čuvala petokraku kao svoje najveće i jedino


Sam si dao odgovor na sve....

Inače,
Komunistička partija Srbije je osnovana maja 1945. godine kao deo Komunističke partije Jugoslavije,
i to u sali Kolarčevog Narodnog Univerziteta u Beogradu.
Da li još postoji ploča, postavljena tim povodom u foajeu - ne znam.

Kako je kao poslednja osnovana - tako se poslednja i oslobađa.
jeremija92 jeremija92 10:57 10.12.2008

Re: Kom 2

dolybell92
Kako je kao poslednja osnovana - tako se poslednja i oslobađa.

Mislim da se ne radi samo o roku trajanja.
Od razlaza sa SSSR-om, a posle golog otoka, socijalizam je u Jugoslaviji, pa i u Srbiji, poprimao ljudski lik, za razliku od zemalja soc. lagera pod direktnim uticajem SSSR.
Bolje se živelo, zapadna pomoć i krediti, davali su privid da bolje radimo, da nam je ekonomija OK.
U mnogim segmentima života, a pre svega u standardu, većina je živela bolje i slobodnije, nego građani Rumunije, Bugarske, Poljske...
Hoću da kažem, drugi su imali mnogo više razloga da odbace petokraku.
Onda, tu je i naša tradicionalna rezistentnost na promene, inercija...


dolybell92 dolybell92 01:59 10.12.2008

...a kada je počela

četvrta knjiga ( ) trilogije, biće da je to bilo
21. maja 2006. mislim da tek od tog datuma može da se
računa da je Srbija postala samostalna država i da njena
novija istorija počinje da teče.

Tačnije, šta je počelo je 24. aprila 1987 i trajalo do 21. maja 2006. -
spada u razvojni put jednog raspada u praksi, koji (možda) ima svoj kraj
17. februara 2008.
Zapravo, još ne znamo tačno, kada bi trebalo da počne pisanje te
"četvrte knjige trilogije" .


jeremija92 jeremija92 11:05 10.12.2008

Re: ...a kada je počela

Navedena rečenica i dan samo su simbolika.
Domazet Domazet 02:25 10.12.2008

Istorija za Decu...

...kada Istorije za Decu pisu Deca pozeljno je da se citava ta Istorija za Decu vrti oko jednog coveka. Lakse se razume, posebno ako Istoriju pisu Deca izubijana od Iste. Tako da sam (skoro) sasvim siguran da je u Persiji posle njihovih ratova sa Grcima bilo pisaca Istorije za Decu kojima za pisanje nije trebao niko osim Kserksa. Sa grckim piscima Istorije za Decu stvar je medjutim stojala nesto drugacije. Oni su sebi mogli da dozvole luksuz da u svoju istoriju ukjuce i Kserksa. Ma sta bre mogli da dozvole luksuz, bila im nasusna potreba. Da Kserks nije bio onako mracan nikada Leonida ne bi bio onako sjajan.

I kad smo vec kod Istorije za Decu, ima li kakvih drugacijih? Izgleda da ima samo se tesko nalazi. A i komplikovana je za citanje. Ko ce jos da cita kako je bilo grckih drzavica koje su rado stupale u savez sa Persijom. Bilo im dosta atinjanske i spartanske kulture a Persija u to vreme bila poznata kao multi-kulti. Hebi ga, nije crno-belo...
jeremija92 jeremija92 11:21 10.12.2008

Re: Istorija za Decu...

Domazet
...kada Istorije za Decu pisu Deca pozeljno je da se citava ta Istorija za Decu vrti oko jednog coveka. Lakse se razume, posebno ako Istoriju pisu Deca izubijana od Iste. ...



dali76
Slazem se s Domazetom da uloga jednog od balkanskih lidera nemoze biti epicenter za sva moguca objasnjenja sem ako ne zelimo nesto pravdati ,



Slažem se i ja da uloga jednog čoveka nije presudna za tokove istorije, i da nije bilo SM našao bi se neko drugi.
Međutim, postojao je jedna prostor, ma koliko on bio ograničen, u kome ključne ličnosti mogu uticati na istorijska događanja.
Npr. da je SM imao viši prag empatije za patnje drugih, da nije bio autističan, da je imao drugačiju suprugu...

Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 11:35 10.12.2008

Re: Istorija za Decu...

Npr. da je SM imao viši prag empatije za patnje drugih, da nije bio autističan, da je imao drugačiju suprugu...

A, gde bi nam tek kraj bio da su nasi politicki lideri i njihovi saradnici odbili da budu imucni ljudi u osiromasenoj zemlji ?
jeremija92 jeremija92 11:40 10.12.2008

Re: Istorija za Decu...

Ninoslav Randjelovic
Npr. da je SM imao viši prag empatije za patnje drugih, da nije bio autističan, da je imao drugačiju suprugu...A, gde bi nam tek kraj bio da su nasi politicki lideri i njihovi saradnici odbili da budu imucni ljudi u osiromasenoj zemlji ?

Ninoslave, da ne pomešamo žanrove. To već nije romansirana istorija, već SF.:)
Dr M Dr M 11:49 10.12.2008

Re: Istorija za Decu...

To već nije romansirana istorija, već SF.:)


Ni traga od S, samo F...
jeremija92 jeremija92 11:58 10.12.2008

Re: Istorija za Decu...

pardoniram, samo i čisto F.:)
vladimir petrovic vladimir petrovic 12:07 10.12.2008

Re: Istorija za Decu...

Ovo me malo zasmeja
Jeremija92
da je imao drugačiju suprugu...


Znam mnogo ljudi koji veruju da bi bili uspesniji i bolji u zivotu samo da su imali 'drugacije supruge'...
jeremija92 jeremija92 12:21 10.12.2008

Re: Istorija za Decu...

Ima, vladimire, i onih koji bi propali u životu da ih supruge nisu podupirale.:)
niccolo niccolo 12:23 10.12.2008

Re: Istorija za Decu...

Znaci, okreni obrni, supruge su krive...
jeremija92 jeremija92 12:25 10.12.2008

Re: Istorija za Decu...

niccolo
Znaci, okreni obrni, supruge su krive...

vidi se niccolo, da si mlad, čim tako zaključuješ.
niccolo niccolo 12:37 10.12.2008

Re: Istorija za Decu...


eh, sta ces, mlad i zelen...(mada sam ja uvek govorio da nije lose biti zelen jer to obicno znaci da mozes da vrsis fotosintezu...)
vladimir petrovic vladimir petrovic 12:49 10.12.2008

Re: Istorija za Decu...

Jeremija
Ima, vladimire, i onih koji bi propali u životu da ih supruge nisu podupirale.:)


Hm. Sve je u STEPENU jacine podupiranja!
Siguran sam da je SM verovao da bi on propao da ga njegova zenica nije - PODUPIRALA.
Iz danasnje perspektive izgleda da ga je ona - suvise mnogo podupirala.
Prema tome, preveliko podupiranje moze biti pogresno, pa i kobno po coveka.
vladimir petrovic vladimir petrovic 12:52 10.12.2008

Re: Istorija za Decu...

Niccolo
Znaci, okreni obrni, supruge su krive...


Hm. Francuzi, koji nikako ne mogu biti uvrsteni u zenomrsce, imaju izreku "Cherchez la femme" svaki put kada se coveku nesto rdjavo dogodi, smatrajuci da iza toga (uglavnom) stoji zena....
dolybell92 dolybell92 16:35 10.12.2008

Re: Istorija za Decu...

eh, sta ces, mlad i zelen...(mada sam ja uvek govorio da nije lose biti zelen jer to obicno znaci da mozes da vrsis fotosintezu...)


Ima, zanimljivo, jedna ženska persona, koja je sa
svojom fotosintezom (što je moguće) možda imala
stanovitog uticaja na supruga Radovana - Ljiljana Zelen - Karadžić ?
dali76 dali76 03:26 10.12.2008

istorija :opasna igraka

Eto nas Jeremija iz romantike opet do politike.
Mada mislim da se romanticne politike rijesili nismo.
Slazem se s Domazetom da uloga jednog od balkanskih lidera nemoze biti epicenter za sva moguca objasnjenja sem ako ne zelimo nesto pravdati ,ili kako Domazet veli ako ne zelimo pisati istoriju za djecu , il ja bih rekao snimati nove partizanske filmove ,iako u coloritu ,ipak crno bijele.
Istorija moze biti izvrstan izvor za razumjevanje jedni drugih, ali I te kako moze postati
izvor sukoba ako iz istorije “cupkamo” samo one komadice koji pasu u stvaranju mozaika nase vlastite percepcije.

Naravno, slazem se da uvijek treba poci od vlastitog dvorista ali ne I zanemariti okruzenje , bez pokusaja da pravdamo bilo sto.
jeremija92 jeremija92 11:38 10.12.2008

Re: istorija :opasna igraka

dali76
Eto nas Jeremija iz romantike opet do politike.

Pa, dali76, govorimo o romansiranoj istoriji, u romanima mora biti romantike.:)
medjutim92 medjutim92 10:22 10.12.2008

Tetralogiju nema ko da pise..

Stevan Jakovljevic je Srpsku Trilogiju napisao kao direktan ucesnik, odatle dolazi eliki deo njenog kvaliteta i neposrednosti. Sumnjam da ima mnogo ljudi koji bi tako mogli da stvore zamisljeni cetvrti deo..
jeremija92 jeremija92 10:48 10.12.2008

Re: Tetralogiju nema ko da pise..

Zato ima mnogo ljdi koji su učestvovali.:)

Slažem se da je malo ljudi poput Stevana Jakovljevića.
sentinel26 sentinel26 10:25 10.12.2008

Da li je baš tako ?

Srbija je sebe i svoju istoriju, od 1918. godine, pa do pred kraj 20. veka, ugrdila u Jugoslaviju.
Ovo je samo privid serviran za one koji žale za prošlim vremenima.

Srbija nije sebe "ugradila" u Jugoslaviju, jer da je tako ova druga bi opstala. Srbija je pod imenom Jugoslavije gradila malo veću Srbiju.
Srbija je imala šansu da postane balkanski Pijemont ali je željela "pijemontske" rezultate, ali da sama ne doživi sudbinu Pijemonta.
Zato je i priča o pijemontizmu u Srbiji lažna pa i zaključak da je Srbija sebe ugradila u Jugoslaviju netačan.

Srbija nije htjela da prihvati Zahovo načertanije već je u fijoci krila Garašaninovo, kojeg se ni do današnjeg dana nije odrekla.
Ja toliko o "ugradjivanju" i razgradjivanju nečega što je bilo provizorijum, nečega što je unaprijed bilo "osudjeno" na propast.
------------------------------
P.S. - "Crvene vojvode" koji su crtali nove karte su to radili navodno "u svoje ime" ali za račun cijele nacije, koja se kasno (nakon mnogih zločina) sjetila da im odrekne (oduzme) "punomoćja".
Rodilo se, valja ga ljuljati i krst njegov nositi.
Poz.
jeremija92 jeremija92 11:34 10.12.2008

Re: Da li je baš tako ?

Ima dosta istorijskih dokaza da su, kako umni i napredni ljudi, tako i građani, izvan i mimo politike, iskreno želeli ujedinjenje južnih Sloven.
Deo tih dokaza navodi dr Dubravka Stojanović u upravo objavljenoj knjizi Kaldrma i asfalt.
Dr M Dr M 11:53 10.12.2008

Re: Da li je baš tako ?

Rodilo se, valja ga ljuljati


Od previse ljuljanja pripala nam muka:))
jeremija92 jeremija92 12:14 10.12.2008

Re: Da li je baš tako ?

Dr M
Rodilo se, valja ga ljuljati Od previse ljuljanja pripala nam muka:))

Dr M, možda čak i morska bolest, konvulzije .. etc.
sentinel26 sentinel26 13:55 10.12.2008

Re: Da li je baš tako ?

jeremija92
Ima dosta istorijskih dokaza da su, kako umni i napredni ljudi, tako i građani, izvan i mimo politike, iskreno želeli ujedinjenje južnih Sloven.
Deo tih dokaza navodi dr Dubravka Stojanović u upravo objavljenoj knjizi Kaldrma i asfalt.
Jeremija, ovo je sve tačno ali niko još nije ni pokušao da objasni zašto ovi gore pomenuti nijesu pružili otpor politički nabujaloj matici, nego su pustili da ih ponese i tek kada su vidjeli kolike su žrtve, shvatili šta se zbilo.
Izgleda kao da su zaspali u jednom a probudili se u drugom svijetu.

Dubravkinu knjigu još nijesam pročitao ali prema njezi odprije, gajim veliku dozu poštovanja, pa vjerujem da će to biti dobra knjiga.
Dr M
Od previse ljuljanja pripala nam muka:))
Doktore, slažem se da smo od silnog ljuljanja dobili morsku bolest, no šta je alternativa ljuljanju ?
Dr M Dr M 18:18 10.12.2008

Re: Da li je baš tako ?

slažem se da smo od silnog ljuljanja dobili morsku bolest, no šta je alternativa ljuljanju


Za dete, uzme se u narucje, zatim se uhvati za ruku, odvede u skolu, nauci se da gleda napred...

Za drzavu, isto tako:))
sentinel26 sentinel26 18:45 10.12.2008

Re: Da li je baš tako ?

Dr M
slažem se da smo od silnog ljuljanja dobili morsku bolest, no šta je alternativa ljuljanju
Za dete, uzme se u narucje, zatim se uhvati za ruku, odvede u skolu, nauci se da gleda napred...

Za drzavu, isto tako:))
:)))
Pa da ne brinemo, pošto su državu (ovu sadašnju - ako može tako da se zove), neki već uzeli u svoje naručje i prisvojili je (i ljuljaju maksimalno), još samo da se upišu u katastar i da zvanično dobiju tapije..

No se bojim za ovo gledanje unaprijed, ona nikada ovako progledati neće jer su joj stavili crn i širok povez preko očiju.
niccolo niccolo 11:39 10.12.2008

S&M

Tačnije, počela je 24. aprila 1987.g. ispred Doma kulture u Kosovu polju rečenicom Niko ne sme da

vas bije.


Ja sam mlad da bih se secao tog dogadjaja, ali sam gledao snimke iz one emisije o SM koju posle njegovog pada davahu na b92...utisak mi je bio da je u pitanju neverovatna ironija, covek se uopste ne snadje na terenu i usled sveg nesnalazenja izrekne to sto je izrekao...a onda shvati da je izrekao mnogo dobru stvar (mislim za sebe) i iskoristi to na svma nam poznat nacin...

Mada, sto ukazase pojedini komentatori, nije da je tu recenicu bilo tesko iskoristiti...Sto se ono kaze, sto je iskorisceno iskoriscavanju je bilo sklono.

Čini nam se kako ćemo se jedno jutro probuditi srećni, shvativši da je sve to bio samo ružan san.


Nazalost ne. Morace dugo i naporno da se radi da se sve to "pocisti"...a sredstva za ciscenje su onako efikasna samo na reklamama...
jeremija92 jeremija92 11:51 10.12.2008

Re: S&M

Naravno, da SM nije rekao nešto veliko.

On je bio čovek nomenklatue. Vođen je da napreduje u hijerarhiji na uobičajen način. Prvo je pisao govore svom budućem kumu Stamboliću, pa red funkcija u komitetima, red direktorskih funkcija. Kada se išlo izvan kabinea to su bili protokolarni izrežirani susreti sa radnicima, građanima...

Ono što je doživeo u Kosovu polju za njega je bilo novo, možda se nije najbolje snašao i odgovorio refleksno.
kasnije je sve to majstorski nedijski iskorišteno.

Međutim, ko zna SM je bio veoma inteligentan. Kažu da je on tražio da izađe iz Doma kulture i da se neposredno sretne sa nezadovoljnim ljudima.
Unfuckable Unfuckable 11:46 10.12.2008

mislim

da je Slava Đukić poprilično dobro opisao pomenuto razdoblje u svojim knjigama
jeremija92 jeremija92 12:10 10.12.2008

Re: mislim

Slažem se unf, Đukić je u knjigama Između slave i anateme, Kraj srpske bajke... odlično opisao SM i porodicu.
jednatanja jednatanja 11:48 10.12.2008

Nista nije slucajno

Mislim da ne treba da se pitamo ZASTO se sve ovo desilo, jer odgovor imamo u istorijskim dogadjanjima do te 1987 godine. Kao sto se jedan covek formira u detinjstvu, tako se i jedno drustvo formira kroz istorijske dogadjaje. Milosevic je bio samo jedan od vecine glasova u to vreme. Neko drugi bi se isto tako ponasao. Pogledajte Kostunicu, kako je poceo, kao demokrata, kao posten covek, i kuda je otisao...Evropa potegne, a mi povucemo, a bili smo u situaciji gde nismo smeli da se igramo natezanja konopca.

Ne volim licemerje. Krivi smo svi mi za sve sto nam se desilo, iako su oni najodgovorniji vec pohapseni. Osim naravno nekih koji su bili na strani pobednika. Ali sta je tu je, idemo dalje. Za sada mi se svidja smer koji smo odabrali.
jeremija92 jeremija92 12:19 10.12.2008

Re: Nista nije slucajno

jednatanja
Pogledajte Kostunicu

Izvini, ali neću i ne mogu da gledam u njega.:)))

Na stranu šala, slažem se da smo svi odgovorni, kao građani, kao birači.. etc.
Svakako, neki su malo više, neki malo manje odgovorni, a ima i nevinih.

jednatanja jednatanja 12:32 10.12.2008

Re: Nista nije slucajno

Izvini, ali neću i ne mogu da gledam u njega.:)))


Moze ovako
jeremija92 jeremija92 14:23 10.12.2008

Re: Nista nije slucajno

Bolje ovako:
mikimedic mikimedic 17:53 10.12.2008

Re: Nista nije slucajno

Pogledajte Kostunicu, kako je poceo, kao demokrata, kao posten covek, i kuda je otisao...


koliko god mu zameriti mnoge stvari, ovo sto si napisala ne mogu. Kostunica je na kraju kao demokrata i posten covek raspisao izbore a da uopste nije morao. Jeste, samoubistvo, ali demokratsko.
jeremija92 jeremija92 17:59 10.12.2008

Re: Nista nije slucajno

mikimedic

kad bi se, nedaobog, morao operisati, bi li birao sposobnog hirurga, a vrdalamu, ili nesposbnog, al poštenog?
mikimedic mikimedic 19:24 10.12.2008

Re: Nista nije slucajno

kad bi se, nedaobog, morao operisati, bi li birao sposobnog hirurga, a vrdalamu, ili nesposbnog, al poštenog?


sposobnog hirurga, postenog.

a nesposobnog je izabrao narod, nesto pre petog oktobra, ako ne gresim?
jeremija92 jeremija92 19:41 10.12.2008

Re: Nista nije slucajno

narod se ne razume u hirurgiju, kao ni u demokratiju. narod je izabrao i onog pre njega.
mikimedic mikimedic 21:05 10.12.2008

Re: Nista nije slucajno

narod se ne razume u hirurgiju, kao ni u demokratiju. narod je izabrao i onog pre njega.


znaci da se vratimo u 1945?
jeremija92 jeremija92 21:50 10.12.2008

Re: Nista nije slucajno

mikimedic
narod se ne razume u hirurgiju, kao ni u demokratiju. narod je izabrao i onog pre njega.


znaci da se vratimo u 1945?

Neki bi još više unazd u 1815. ili 1882.
dragoljub92 dragoljub92 22:02 10.12.2008

Re: Nista nije slucajno

jeremija92
mikimedic
narod se ne razume u hirurgiju, kao ni u demokratiju. narod je izabrao i onog pre njega.


znaci da se vratimo u 1945?

Neki bi još više unazd u 1815. ili 1882.

1804
1389
VI vek,bilo gde samo ne ovde i sad,nostalgija je čudo
jeremija92 jeremija92 22:25 10.12.2008

Re: Nista nije slucajno

Uvek je lepše tamo gde nismo mi.
Na drugim mestima...
Sa drugim ljudima...
U prošlosti...
U budućnosti...
dragoljub92 dragoljub92 22:30 10.12.2008

Re: Nista nije slucajno

да бе као они традиционалисти што се крсте од пода до плафона а онда мртвиладни пређу преко отвореног олтара.јебига традиција је то
vladimir petrovic vladimir petrovic 12:28 10.12.2008

Uci li nas necemu istorija?

Jeremija92
Tačnije, počela je 24. aprila 1987.g. ispred Doma kulture u Kosovu polju rečenicom Niko ne sme da
vas bije. Nju, sada već čuvenu rečenicu, izgovorio je jedan partijski aparatčik, klonirani pripadnik nomenklature, i zahvaljujući njoj postao novi Vožd svekolikog Srpstva. Posle njegove druge, ne mnogo manje, čuvene rečenice: Ako ne umemo da radimo, umemo da se bijemo; mirnodopski Vožd postao je i vrhovni komandant u svim ratovima u kojima Srbija nije učestvovala.


Da li ti ovim pisanjem dajes (a la Vladimir Dedijer) priloge za noviju istoriju Srba?
Ali, dok je Dedijer u svojim prilozima zdusno hvalio titovsku Jugoslaviju, ti imas puna usta pokuda za coveka koji je bio nasa sudbina do pre nekoliko godina - na nasu (i svetsku) zalost.
Nesreca je sto on nije, nazalost, nasa proslost u meri u kojoj bismo mnogi mi to zeleli: njegov pulen, koji je izisao iz njegovog velikog sinjela i nastavio njegovu politiku, danas je, sto bi rekli Hrvati, dopredsednik srpske vlade. Znaci, on utice itekako na istoriju sadasnjeg naseg trenutka... Koliko znam, nijednog trenutka se nije odrekao svog pocetnog ubedjenja... Drugim recima, pogresno je nase verovanje u stilu "umrlo je staro", da smo okrenuli smo novi list... Ili se ja varam?

Smatram da treba da gledamo u buducnost, ali sa drugim ljudima.
jeremija92 jeremija92 12:37 10.12.2008

Re: Uci li nas necemu istorija?

vladimir petrovic
Smatram da treba da gledamo u buducnost, ali sa drugim ljudima.

Da potsetim, vladimire, izbori su bili nedavno. Mi smo i nove i stare, remontovane i reformisane, birali, zar ne?

Upravo je u toku reparacija jednog broja starih uzdanica i njihova metamorfoza u nove uzdanice srpske politike.
Nije da se niko ne menja, menja se...
vladimir petrovic vladimir petrovic 13:04 10.12.2008

Re: Uci li nas necemu istorija?

Jeremija
Da potsetim, vladimire, izbori su bili nedavno. Mi smo i nove i stare, remontovane i reformisane, birali, zar ne?


A ja tebe podsecam da je SM biran na izborima. Na izborima koji su bili verodostojni i valjani.

Teorijski, izbori su najbolje resenje, naravno. U praksi to cesto nije slucaj.
Ne samo da ima namestenih izbora, vec ima i izbora gde nema namestaljki, pa kandidat dobija vise od 90 posto glasova. Drugim recima, nisu samo politicari neispravni, ima situacija u kojima (nazalost) i narod nije dovoljno zreo.

Demokratija se uci.

P. S. Takodje, svesni smo situacije da na poslednjem izborima u Srbiji mnogi, zaista mnogi, su glasali za DS, ali nisu NIKAKO racunali da ce SPS da udje u vladu... Dakle, izbori nisu na pravi nacin resili situaciju...
Naravno, svestan sam da je politika mnogo kompleksnija nego sto izgleda - pa su izbori samo jedan od nacina da se stvari postave kako treba, sto cesto ne biva...
jeremija92 jeremija92 13:23 10.12.2008

Re: Uci li nas necemu istorija?

Postajem dosadan, ali citiraću opet Dž.M. Kucija (Dnevnik loše godine):

U doba kraljeva, podaniku se govorilo: Nekad si bio podanik Kralja A, sada je Kralj A mrtav i - gle čuda! – ti si podanik Kralja B. Onda je stigla demokratija, pa je podaniku ponuđen izbor: Da li ti (kolektivno) želiš da nad tobom vlada Građanin A ili Građanin B?

Običan čovek rado bi rekao: Ponešto od A i ponešto od B, a u drugim prilikama ni A ni B već nešto sasvim drugačije. Država odmahuje glavom. Moraš izabrati, kaže država: A ili B.

Kao što bi u doba kraljeva naivno bilo misliti da će kraljev sin prvenac biti najsposbniji za vladanje, tako je i u našem dobu naivno misliti da će demokratski izabran vladar ujedno biti i najsposbniji.


A ako proširim malo njegovu tezu, pitam te, Vladimire:
Da li su oni koje gledamo na TV, a koji sebe zovu narodni poslanici (poslani, dakle, izabrani od naroda da nas predstavljaju, da u ime naše nešto rešavaju...) spadaju u najsposbnije građane Srbije (uz časne izuzetke, svakako)?
Odnosno, u šta oni uopšte spadaju?

dragoljub92 dragoljub92 13:34 10.12.2008

Re: Uci li nas necemu istorija?

Odnosno, u šta oni uopšte spadaju?

cirkuski namešta?kaj ne?
jeremija92 jeremija92 13:49 10.12.2008

Re: Uci li nas necemu istorija?

Ne bih rekao da su baš nameštaj, mnogo su glasni za nameštaj, ali u cirkus spadaju.:))
marco_de.manccini marco_de.manccini 16:36 10.12.2008

Re: Uci li nas necemu istorija?

Teorijski, izbori su najbolje resenje, naravno.

ovo je veliki mit. josh 1950-te je kenneth arrow teorijski dokazao da je najbolji sistem diktatura. u stvari, dokazao je da je to jedini fer sistem. chovek nije lud. dobio je nobelovu nagradu za ekonomiju.
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:51 10.12.2008

Re: Uci li nas necemu istorija?

Marko de...
"Teorijski, izbori su najbolje resenje, naravno".

ovo je veliki mit. josh 1950-te je kenneth arrow teorijski dokazao da je najbolji sistem diktatura. u stvari, dokazao je da je to jedini fer sistem. chovek nije lud. dobio je nobelovu nagradu za ekonomiju.


Hm. U skoli (a dobro sam pratio) nas ne uci tako.
Da trazim da mi vrate pare?
marco_de.manccini marco_de.manccini 16:58 10.12.2008

Re: Uci li nas necemu istorija?

shta cesh. ljudi josh vole da praktikuju saznanja iz stare grchke. nauchni radovi iz 20 veka su passe. uostalom vidi razliku "ja sam poznavalac stare grchke" i "chitao sam u journal of political economy". odmah se vidi ko je ko. prvi je poznavalac, ovaj drugi neka bubalica neupucena.
jeremija92 jeremija92 17:38 10.12.2008

Re: Uci li nas necemu istorija?

marco_de.manccini
shta cesh. ljudi josh vole da praktikuju saznanja iz stare grchke. .


Ovi iz strae grčke da su nešto znali ne bi propali, kao uostalom i oni iz straog rima.
aquariusoptimist aquariusoptimist 18:45 10.12.2008

Re: Uci li nas necemu istorija?

u šta oni uopšte spadaju?


Zivotinjsko carstvo?
jeremija92 jeremija92 18:47 10.12.2008

Re: Uci li nas necemu istorija?

Tiho, može da čuje društvo za zaštitu životinja.
medjutim92 medjutim92 22:08 10.12.2008

Re: Uci li nas necemu istorija?

marco_de.manccini
shta cesh. ljudi josh vole da praktikuju saznanja iz stare grchke. nauchni radovi iz 20 veka su passe. uostalom vidi razliku "ja sam poznavalac stare grchke" i "chitao sam u journal of political economy". odmah se vidi ko je ko. prvi je poznavalac, ovaj drugi neka bubalica neupucena.


ovaj prvi je direktor Narodnog fronta?
dragoljub92 dragoljub92 22:10 10.12.2008

Re: Uci li nas necemu istorija?

medjutim92
marco_de.manccini
shta cesh. ljudi josh vole da praktikuju saznanja iz stare grchke. nauchni radovi iz 20 veka su passe. uostalom vidi razliku "ja sam poznavalac stare grchke" i "chitao sam u journal of political economy". odmah se vidi ko je ko. prvi je poznavalac, ovaj drugi neka bubalica neupucena.


ovaj prvi je direktor Narodnog fronta?

kad ono,međutim.zaprži mu čorbu.
bindu bindu 15:35 11.12.2008

Re: Uci li nas necemu istorija?

jeremija92
Ne bih rekao da su baš nameštaj, mnogo su glasni za nameštaj, ali u cirkus spadaju.:))



cirkus? kakav cirkus tamo? ovo je cirkus.

to tamo je nesto drugo....




vlkdrag vlkdrag 13:59 10.12.2008

IV knjiga

U Srbiji sasvim sigurno ima kvalitetnih spisatelja, istovremeno i ucesnika nemilih dogadjaja, koji bi se uspesno izborili sa temom. No, ko bi to u opste citao? Sigurno ne ovaj zaboravni narod, koji je koliko juce bio opcinjen ludacima i sumasisavsim.
A kao aktivni ucesnik 9 marta, secam se dobro sta su nama tadasnjim vojnicima Gardijske brigade podelili nadredjeni drugovi. Dok su se na raskrsnicama odmarali tenkovi a vojska u njima smrzavala, nama u potpunom mraku, odmah ispod Dvora, crveni i kompanija dele municiju... U sred Beograda... U trenutku kada je u toj brigadi i dalje mnogo sutrasnjih neprijatelja.
Pa kad su bili spremni da zarad vlasti pucaju po svom narodu, sto bi se potresali oko nekakvog Sarajeva, Knina itd...
jeremija92 jeremija92 14:29 10.12.2008

Re: IV knjiga

vlkdrag
U Srbiji sasvim sigurno ima kvalitetnih spisatelja, istovremeno i ucesnika nemilih dogadjaja, koji bi se uspesno izborili sa temom. No, ko bi to u opste citao? .

Pa, buduće generacije, za dvadeset - trideset godina, sa distance u kojoj će im biti teško da shvate šta se to dešavalo krajem 20. veka.
Slažem se, a i mnogi tako misle, da tenkovi na ulicama Bg nisu bili potrebni da se uguše demonstracije, već da se pokaže i pripreti drugima: "Jer, kad izvodimo tenkove na Beograđane, šta bi tek mogli uraditi drugima:"
dali76 dali76 19:20 10.12.2008

SM+ft(MM-X)=?

Ja mislim da SM ne bi bio to sto jested a nije imao “kolegu” s one strane Dunava tj. FT.
Ne bi Slobo bio Slobo da nije imao druga Franju.
Na to sam mislio kad sam rekao da se ne moze “vakumski” izdvojiti SM I u tome traziti objasnjenje za sve.
Naravno ovim ne pobijam uticaj “drugarice” Mirjane ….
Kad raspravljamo o istoriji smatram da je bitno sto vise uzeti faktora u obzir jer to pomaze nasoj inace subjektivnoj prirodi.
jeremija92 jeremija92 19:57 10.12.2008

Re: SM+ft(MM-X)=?

SM+ft(MM-X)

Je li tu reč o grupnom seksu?
dali76 dali76 20:11 10.12.2008

Re: SM+ft(MM-X)=?

sex je a jel grupni ?
masovni moj Jeremija ,masovni samo kasno smo palili ...
posle "glasanja" nema kajanja
Time Bandit Time Bandit 22:28 10.12.2008

Malo Morgen faze


Trenutno se nalazimo u post Malo Morgen fazi (amorfne vlade i lideri koji se smenjuju ucestalije), nekako izdrazasmo core Malo Morgen i pre Malomorgen faze, ali sta da se radi trebalo se nostiti sa novorodjencetom ludog i zbunjenog koji nam je nametnuo ove faze.

Na proslom blogu o haiku poeziji postavio sam sledece, a cini se da je i sada aktuelno:

Iz skorije istorije #

Link Replika: Pamtim ovaj haiku Vase S. Tajcica

Isparenje gomile
Bezuba odusevljenja
Volim i ja Vas

a socinio je i ovaj

hladno jutro
savijaju se nemirni pendreci
niko ne sme da Vas bije
jeremija92 jeremija92 22:38 10.12.2008

Re: Malo Morgen faze



Haiku je kratak kao uzdah.
Vladimir Petrović, s.r.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana