Putovanja

Oban, West Highlands

vucko RSS / 06.08.2007. u 02:02

Evo, za promenu, jednog malog putopisnog bloga... i ponešto pride, da ne bude baš idilična razglednica iz „srećnijih krajeva“.

Oban, Škotska
Oban, Škotska
U petak, nešto pre osam uveče, moja supruga Saška me je iznenadila idejom da za vikend odemo do Obana. Kaže – jedna od najlepših železničkih linija u Škotskoj, hajdemo vozom do tamo. I pošto se ide tri sata u jednom pravcu, hajde da prespavamo tamo – hajde rezerviši karte i prenoćište. Pomislim – pa lepo, to je mesto u kome je destilerija jednog od šest singl molt viskija koji se smatraju predstavnicima škotskih regiona. I krenem ja da tražim – malo Internet, malo telefon. Ne previše uspešno u početku – sredina sezone, svi hoteli zauzeti, pansioni takođe, samo odbijaju. Ipak, najzad, posle jedno desetak telefonskih poziva, rezervišem sobu u pansionu „Glen Righ” - i tako se ova „na vrat na nos” organizacija i materijalizuje.

Kroz prozor voza
Kroz prozor voza
Voz do Obana ide sa Queen street železničke stanice, iste one odakle idu i vozovi ka Edinburgu. Krećemo u subotu 10:21. Idemo pored jezera Loch Lomond, na sever, a onda na zapad, do obale. Pored nas promiču planine, šume, jezera. Stižemo tri sata kasnije, nešto pre pola dva. Lep, sunčan dan. U nedelju je, za promenu, ceo dan padala kiša.

McCaig
McCaig's folly
Oban ima oko osam ipo hiljada hiljada stanovnika – gradić takoreći. Na vrhu brda, iznad grada, McCaig-ova kula, poznata takođe i kao „McCaig-ova ludost” (folly) – zdanje napravljeno po uzoru na koloseum, koje su lokalni zidari pravili na samom početku 20. veka, na ideju i uz finansiranje lokalnog bankara Džona Mekkejga, u zimskom periodu, kada inače za njih slabo ima posla. Izgradnju svih planiranih detalja – kipova, fontana itd. prekinula je njegova smrt i uspešno obaranje testamenta od strane njegove sestre.

Oban je i luka, iz koje kreću trajekti na okolna ostrva. Jedno i većih je Mull, na kome se nalazi mesto Tobermory, poznato, kako ljubiteljima viskija (još jedan poznati single malt), tako i deci, ali pod imenom Balamory.

E sad – ovaj blog bi verovatno bio dosadna razglednica iz Škotske, da nije bilo gospodina Rona Stivensona i puta sa njim, na brodiću Mara Mhor, do „ostrva foka“. Samo ostrvo foka je malo, takoreći sprud, jedva možda više od pedesetak metara po najdužoj liniji, na kome živi jedna grupa od (po Ronovoj proceni) 20-30 foka. Brodić vozi do ostrva i nazad, ukupno sat vremena otprilike.

Ron je (sudeći po izgledu) čovek u pedesetim, sed, mršav. Njegovi komentari stvari koje vidimo iz brodića su duhoviti, ali daju tome što vidimo malo drugačiju dimenziju od proste, idilične turističke slike destilerije i kafana iz 18 veka i ludosti bankara Mekkejga.

Kavez sa lososima
Kavez sa lososima
Vodi nas do ploveće farme lososa. Četiri velika kaveza, možda 25 metara u prečniku i oko 20 dubine, svaki drži oko deset hiljada komada lososa. Povezani crevima sa brodom, odakle se lososima dotura hrana. Moderna tehnologija – na dnu kaveza je video kamera, vezana na sistem koji ume da prepozna kada hrana, koja se upumpava na vrhu, uspe da dođe do dna, a da je lososi ne pojedu – što isključuje dovod hrane na neko vreme. Lososi dostignu za godinu dana veličinu, koju bi u prirodi dostigli za 3-4 godine. Ron priča o tome kako je to sada u Škotskoj posao vredan oko dvesta miliona funti, zapošljava direktno oko hiljadu ljudi, „a da država u to nije uložila ni pare“. A onda pomene kako je pre oko dvadeset pet – trideset godina država ukinula zabranu lova u priobalnim vodama. „I moja baba je znala da ćemo uništiti ribu, a ti državni naučnici nisu“. Kaže: „lovili smo, a svi smo znali šta će biti, lovili smo jer smo gledali druge kako love“. Lep primer propasti opšteg dobra – kako to opisa Šarski pre nedelju dana, u još jednom od njegovih fenomenalnih blogova. Kaže da najveći iz te ribarske flote sada uništavaju riblji fond u Južnoafričkoj republici i Latinskoj americi – tamo gde su države dovoljno lude i pohlepne da to i dalje dozvoljavaju.

Hačesonov memorijal
Hačesonov memorijal
U povratku Ron pokazuje na spomenik na ostrvu Kerrera, pored koga prolazimo. Kaže, to je spomenik Dejvidu Hačesonu, čoveku koji je pokrenuo prvu redovnu trajekt liniju od Obana do okolnih ostrva, u drugoj polovini devetnaestog veka. Kaže – u to vreme je na ostrvima bila velika glad – kao ona irska „krompirska glad“ i ta linija je dosta pomogla naseljenima na ostrvima - čiji su potomci sagradili Hačesonu spomenik. Onda kaže da je ta linija takođe bila, za veliki broj stanovnika okolnih ostrva, put u novi život.

„Ovo je divan kraj, pogledajte ova ostrva – ali šta vredi kad nema posla“, kaže. „Ja sad preko leta radim ovo, neko će reći – ženski posao, a preko zime radim gde god ima posla – prošlih godinu, dve smo podizali vetrenjače za proizvodnju električne struje...“. Kaže: „najznačajniji izvozni artikal iz zapadnog Hajlendsa su - mladi. Odu na fakultete, a onda se više ne vrate – za njih, jednostavno, nema posla“.

Ovo me je podsetilo na Peštersku visoravan (evo jedan biciklopis sa neta o njoj), odakle su moji roditelji poreklom. Iza „brendova“, kao što je sjenički sir, kriju se napuštena sela, sa ponekim starcem ili staricom u ponekoj kući. Sećam se još, krajem osamdesetih, kada sam tamo poslednji put bio, popularnosti „električnih čobanica“ – matorci postave ogradu pod strujom, koja „sama čuva“ ovce ili krave, kad već nema dece, koja su to tu radila uvek pre toga.

Oban, 14 y.o.
Oban, 14 y.o.
Posle sedam godina rada „od kuće“ za firmu koja je, najbliže, bila na sat vozom, pet godina na 3 sata (neto) avionom, a evo sad, opet, na sat i frtalj (neto) avionom, pitam se koliko će još vremena proći pre nego što tehnologija dozvoli da se, bez gubitka „veze sa svetom“, ljudi mogu ozbiljnije vraćati u ovakve krajeve, iz kojih ih je isterala glad i nedostatak perspektive. Ili će takva mesta zauvek ostati, u najboljem slučaju, turistička atrakcija sa minimalnom „posadom“ i ponekim ekskluzivnim prehrambenim proizvodom, „za dobrostojeće“ - kao što je Oban single malt whisky, 14 godina star?

Atačmenti



Komentari (20)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

gordanac gordanac 02:25 06.08.2007

ej, lepo, lepo...

...ili će takva mesta zauvek ostati, u najboljem slučaju, turistička atrakcija sa minimalnom „posadom“ ...

Sebično se nadam da - hoće.
Da bih stigla da ih vidim.
Ima, srećom, takvih prostora koji sami sobom nekako ukrote ljude i ostanu - divlji.
vucko vucko 02:54 06.08.2007

Re: ej, lepo, lepo...

Ih, a šta kažeš da se dobro rasporedimo po tim mestima?

Sediš, recimo, ispred svoje brvnare, pored Velikog Vrela ispod Beljanice



Pišeš blog o pecanju na Resavi, gledaš prenos skupštine, čitaš paralelno materijal koji su pripremili predlagači zakona i markiraš zanimljivo... i onda, kad dođe vreme za glasanje, gurneš smart karticu u čitač...

Gledao sam neki dan portabl solarne panele - jedan veliki kao akten tašna, pa se otvori - ali samo 12 vati... hm... na tome će još morati da se radi...
gordanac gordanac 03:02 06.08.2007

e,

...a đe u mene dobrog društva u tom slučaju?
Divlji prostor se mora poštovati inače se sakrije kao Narnija iza vrata ormara.
Neču ništa da radim u takvom prostoru, hoću samo da - budem. Da jesam, a okolo divlje, akomerazumeš :)
I dobri ljudi.
Dobro, de i - solarni panel, ali samo za "having fun".
vucko vucko 03:08 06.08.2007

Agregatno stanje dobrog društva

Eh... možda će face-to-face druženje tada postati scarce resource... svako vreme - svoje breme. Sećaš se filma "Kad Deniz pozove"?
gordanac gordanac 03:19 06.08.2007

dobro društvo

Već sam ispričala nekom: -imam druga koji je, bunovan ustao u letnje podne da ide na Štrand, pa svrnuo u sestrinu policu sa knjigama da ponese neku, krajem oka video naslov "Dobro društvo", došao na plažu, uzeo pivo, namestio se i onda video pisca - Erih From.

Gledala film.
Svejedno neću ništa da radim u divljem prostoru. Samo da budem. Ne mora ni društvo, u pravu si, ljudi su totalno nepredvidljiva živahna bića, mada, ajd` da priznam jednu životnu želju - sasvim mala, najmanja posada, pa brodicom po morima i okeanima prako celog sveta. Valjda bih stigla i do Oban, West Highlands! :))
vucko vucko 03:39 06.08.2007

Najmanja posada?

Nešto ovako? Ehm... ni u čemu ne treba preterivati...
nsarski nsarski 02:31 06.08.2007

Koliko je

od tog tvog Obana udaljen Island of Islay? Mislim, Oban je OK, ali Laphroaigh rules!

vucko vucko 02:39 06.08.2007

O'ma tu, iza ćoška

Pa tu je Ajli, malo niže pa levo, klikni samo na mapu pa ćeš videti.

To mi je, inače, sledeća tura - obećao mi je drugar iz Finske da će doći ako Zvezda bude igrala sa Rendžersima i poručio da organizujem turu do Ajlija za nas dvojicu - to je onaj poslednji vikend u avgustu, čini mi se. Biće nadam se i od tamo putopis... ako se budem sećao...
nsarski nsarski 02:50 06.08.2007

Re: O'ma tu, iza ćoška

Znas sta, za mene nema kislog kupusa (K.K.) bez Laphroaigha. I to je jedina prilika kad viski pijem (ne volim ga). Dodje mi par drugara, kupimo par dzakova teksaskog kupusa, otvorimo flajku po onoj hladnoci (tipicno kraj novembra), i stavimo ga u bure. Kad je flajka gotova i kupus je gotov (posle svi na spavanje).
vucko vucko 02:57 06.08.2007

Re: O'ma tu, iza ćoška

Nemoj reći da vam, tolikom društvu, jedna flaša Lafrojga traje dok se kupus ne ukiseli? To neka kombinacija sirćeta i pretis lonca?
nsarski nsarski 02:59 06.08.2007

Re: O'ma tu, iza ćoška

Ma ne, bre, to nas trojica regulisemo za sat dok stavimo kupus u bure. A on se posle kiseli sam za sebe nekoliko nedelja.
vucko vucko 03:14 06.08.2007

Re: O'ma tu, iza ćoška

Ehm... mora da je puno zima tamo...

nego, nemo' da kvariš omladinu ovde, molim te, širiš anti-viski raspoloženje - neko ko ne pije viski će da se pređe, pa da proba Lafrojg, misleći da su takvi svi ostali - i odustane od viskija načisto. Ja sam jednom Saški dao da proba, pa je rekla da podseća na sirup protiv kašlja :)
nsarski nsarski 16:36 06.08.2007

Re: O'ma tu, iza ćoška

OK, imas pravo.
Omladinci i omladinke, viski je jedno sjajno i otmeno pice, posebno onaj koji se pravi u Skotskoj! Ja sam malo primitivniji pa mi vise prija tekila, ali naucicu se.
vucko vucko 17:01 06.08.2007

Re: O'ma tu, iza ćoška

Eh sad i ti zezaš - Lafrojg je super, samo što je malo iznenadan udar na čula za nekoga kome je to prvi viski - verovatno najdimljiviji koji se pravi. Ljudi koji su navikli na slatkaste stvari mogu da se zbune :)

A što se tiče tekila, daj neki predlog za početnike poput mene - ja sam probao onu Olmeku, imao flašu kod kuće, verovatno imam i dalje - nešto mi nije išlo...

pnbb pnbb 14:16 07.08.2007

dobar dan

Lafrojg je super, samo što je malo iznenadan udar na čula za nekoga kome je to prvi viski - verovatno najdimljiviji koji se pravi


u prolazu,
ukoliko vam se ne pucaju pare na lafrojg ili lagavulin, za otprilike duplo manje (40 USD litar) se trenutno u fri soppovima moze naci glenfidik - caoran reserve, onako srebrna etiketa... al su ga opravili svaka im cast...
vucko vucko 15:27 07.08.2007

Cene

Pa u tom smislu onda za početak ima smisla uzeti običnu Glenfiddich 12-icu, ona je prijateljskijeg ukusa :) Caoran reserve nisam probao, ali koliko vidim piše da je dimljiviji od osnovne verzije.

Nego ovo za cene - Lafrojg 10 godina i ovaj Caoran imaju istu cenu u online prodavnici svoje destilerije - £24.99. Obični ("special reserve" Glenfiddich je £23.99.

U principu se ponešto od molt viskija nađe na ponudi ispod 20 funti u supermarketima, bude 17-18, ali obično ne manje. Oni su tradicionalno bar 10 godina stari, pa sa kamatnom stopom na investicije od 5% godišnje cena svakako ode bar 40% u odnosu na blend, koji je stajao 3 godine - a da ne pričamo o smeštaju, skupljem tehnološkom procesu, itd. Tu nema baš mnogo magije... :(
pnbb pnbb 15:36 07.08.2007

Re: Cene

Pa u tom smislu onda za početak ima smisla uzeti običnu Glenfiddich 12-icu, ona je prijateljskijeg ukusa :) Caoran reserve nisam probao, ali koliko vidim piše da je dimljiviji od osnovne verzije.

Nego ovo za cene - Lafrojg 10 godina i ovaj Caoran imaju istu cenu na sajtu - £24.99.


nisam mislio za pocetnike, nego da se ima u kuci i flasa takvog ukusa, onako kao stolovaca... da ne trosis lagavulin 16 koji je bar 80 usd, za bas svaku priliku...

ne znam za sajt , navodim cene iz fri sopova, tamo je stvarno najpovoljnije.. a u prodavnici se nadje i za ispod 40 ,ali retko... i to 075.... a u fri sopovima su uglavnom litarski
vucko vucko 16:33 07.08.2007

Re: Cene

Da, Lagavulin, čini mi se, ne prave ispod 16, tako da je još skuplji.

A činjenica da u fri šopovima prodaju na litar, da - to me uvek zbuni, pošto je teže upoređivati sa cenama iz supermarketa. Plus u fri šopovima, bar ovde u UK, nude stalno neka specijalna izdanja, tako da to dodatno smuti stvar.
sabi sabi 13:46 06.08.2007

Pester

E, Vucko, ovo za Pester me je bas iznenadilo. Silom prilika, moj posao je prilicno vezan za Pester, koja je stvarno surova, ali i prelepa. Ne znas da li je lepsa u kasno prolece, kad je trava tako zelena, a heljda i krompir procvetaju, ili u zimu, kad je sve srebrno belo, i bukvalno setas po oblacima.
A odakle tacno, sa Pesteri su tvoji? Ja imam neke dalje predake sa Pesteri takodje.

P.S. Ja odmah predjoh na TI, stalno citam tvoje postove, tako da mi se cini da te poznajem :). Nadam se da se ne ljutis.
vucko vucko 15:16 06.08.2007

Re: Pester

Ćao Sabi,

Familija po ocu je živela u zaseoku Vrljaje kod Gonja. Ne znam koliko ih tamo više ima, poslednji put sam na Vrljajama bio kao srednjoškolac, a i tad su bili uglavnom starci. Majčina familija je iz Bagačića. Pokojni deda i baba su živeli onda u Sjenici, dok se nisu preselili u Vrnjačku banju, pošto je jedan od ujaka tamo prešao poslom.

U Sjenici sada najbliže što imam rodbine su braća/sestre od strica ili ujaka mojih roditelja. Rođena braća/sestre su se svi iselili do kraja osamdesetih - Niš, Trstenik, Kraljevo, Vrnjačka banja.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana