Operacija visokog rizika, deo drugi

Jelica Greganović RSS / 03.12.2008. u 19:33

Mask_MTX_Predator_B_lg.jpgOperacija visokog rizika ušla je u svoj deo drugi kada su Naši: Šefik, Nermin, Jasmin, nepoznati moler i hevimetal plakardžija priveli kraju aranžiranje budućeg gnezda za bivanje Babe i Dede. Od tog trenutka počinje akcija visokog napona, u kojoj ja i dalje dužim ljudski faktor, pre svega objekte seljenja, a Žmu se povlači u filozofske dubine razmatranja tog jezičkog i demografskog pojma.

 

Više puta verbalno Deda i Baba bivaju upozoreni da se Dan D bliži, kao i da sam u tu svrhu,  angažovala nepoznatu firmu prijatnog muškog glasa, Selitve.si, koje raspolažu prevoznim sredstvom i fizičkim kapacitetima. Shodno tome neka se objekti seljenja izvole početi pakovati, kako bi imali šta da selimo i utovaramo. Uputstvo se prihvata klimoglavima. Usput najavljujem svoj dolazak u njihov podpohorski stambeni objekat sa ciljem operativne podrške. Koju moj Žmu doduše smatra nepotrebnom, jer kod njega na visinama Olimpa se samo Selitvama.si pokažu predmeti seljenja i dotični plaćenici odrade posao. Što možda radi u razvijenijim društvima i bogatijoj mašti, ali u ovoj priči ne. Uostalom kako Selitve.si da znaju šta im je činiti sa Babom, koja se u troumici drži za sentimentalnu šustiklu – da pakuju obe, samo Babu ili samo štustiklu?

Daklem, u petak pre podne ja ostavljam troje dece ludo, Žmuu saopštavam da sve što ima da učini je da se u subotu prikaže u podbrdskim krajevima i svoje pretke evakuše privremeno kud god zna i ume, ne bismo li izbegli susret poznatih minera i servisa za seljenje. Oko podneva stižem kod Babe i Dede, koji opuštenošću dalaj lama u nirvani, bauljaju veselo po kući, u kojoj se ne da primetiti ni jedna spakovana kutija. Sve je na svom mestu, spremno da upropasti sutrašnji projekat. Sem silne želje da se što pre presele, Baba i Deda očito ne raspolažu ikakvim materijalnim dokazima za taj zahtev.

Tu negde počinje Operacija, naporno slična onoj američkoj seriji, u kojoj odbrojavaju sekunde od 24 sata, tako da ubogi gledalac ima osećaj da će TV da mu bude samoraznesen već u sledećem kadru. U glavnoj ulozi caruje neki Beker bez Bauer, koji nam nabacuje komplekse svojim intelektualnim, fizičkim i moralnim moćima, a sve protiv belosvetskih terorista koji raspolažu neviđenim operativnim mogućnostima, što u tehnici i tehnologiji, što u ljudstvu. Da bi stvari bile još napetije, mestimično se ekran deli na četiri dela, od kojih svaki živi svojim dinamičnim životom, u cilju definitivnog ponižavanja oftamoloških sposobnosti publike. Ugledavši se na pomenutog Bauera, ja upadam nogom u vrata, prepadam Svekra i Svekrvu i naređujem akciju. Tim povodom Deda počinje da trupka u mestu, što je nekorisna ali očita posledica njegovog službovanja u vojsci, dok Baba primenjuje rad Pištanje u strahu od države. Zaključak – pre priprema za seljenje Baba i Deda insistiraju da se odjave iz obližnjeg opštinskog centra, da ih ne bi država kad ilegalno promene mesto stanovanja uapsila. Obzirom da su zatvori već puni Baba i Deda koji su se neprijavljeno seljakali po Sloveniji, ja pristajem da sa Babom odradim taj deo poštovanja državnih propisa, ujedno shvativši da Žmuovi roditelji očito pripadaju ekipi spavača tajne terorističke ćelije, kojoj je cilj da me otera u ludnicu bar na produženi vikend. Vezujem Babu, na žalost samo za sedište i krećemo u obližnju civilizaciju u formi opštine.

Vijugajući lokalnim drumom, srećemo dopisnog člana terorističke ćelije, maskiranog u lokalnu zemljoradnicu, koja za rogove vezane konopcem, preko puta vuče najveći primerak jarca kog sam ikada videla. Izbegavši ovu očitu zasedu, Ja Bauer i Baba sa greškom u koracima, upadamo u opštinu i saznajemo da nam fali Dedino ovlašćenje za akciju Odjavi-prijavi. Ponovo vezujem Babu, a na poznatoj krivini nas čeka već viđena zemljoradnica, koja ovaj put preko druma cima dronjavog psa ovčara, veličine bivola u punoj snazi. Izbegavši i ovu sačekušu stižemo do kuće, Baba ostaje privezana, a ja u trku pišem ovlašćenje i prisiljavam Dedu da ga potpiše. Deda iz ruku ostavlja tanko narezanu pršutu od španskog bika bordo boje, veze potpis predugog nam prezimena i Baba i ja ponovo krećemo u susret zemljoradnici. Ovaj put je preko puta vukla ručna kolica, iako sam bila ubeđena da je na redu bio njen muž. Akcija Odjavi-prijavi biva završena za tren oka, uz ljubljenje opštinske radnice i niz japanskih naklona tokom leđnog otvaranja vrata

Odradivši državničke poslove, Baba i ja se vraćamo kući, gde konačno shvatam da je do seljenja ostalo samo minus 24, a da su spakovane tek tri kutijice sa nepotrebnim višak čašama. U tom trenutku sam bila spremna da bacim lavu kao Etna sestra moja rođena po vulkanskoj liniji...ali brojeći u stilu pomenute serije, sa sve četiri kadra u mozgu, počinjem da grabim kutije i trpam u njih sve što mi ruku pada. Spavači teroristi počinju da kapiraju da je nebeski opozicionar odneo šalu, zbog čega se Baba zavlači u orman, a Deda navlači preko trbe kecelju na cveće.

U roku od samo par sati u garaži temperature bliske aljaskim nagomilala sam planinski venac kutija, dok je Baba bunarila po ormanu, a Deda Cvetni terorista se pojavljivao kao fatamorgana na stazi mog galopa kroz kuću. Prilikom jednog od susreta, ugledavši ga iza kutije, zapovedila sam Cvetnom teroristi da spakuje sve važne dokumente, računajući na njegove vojno-intendantske sposobnosti. Deda konspirativno nestaje kao shvativši uputstvo, da bih kroz pola sata natrčala na njega kako navlači pidžamicu na ključ nepoznate svrhe. Cvetnog teroristu ponovo upućujem na posebni dokumenta-zadatak, on klima i nestaje u kotlarnici. U kojoj ću ga naći kroz dva kruga, kako u rukama drži žice krokodilskih nastavaka za akumulator. Za auto koji nema. Uz Prvu pomoć za isti, nepostojeći auto, koju mi nudi na poklon. Naravno bila bih spremna da ga prihvatim, samo da je sadržao i psihijatrijsku pomoć. Ovako Cvetnom teroristi dajem ostav i bacam trojkama stvari u kutije.

Uveče, Teroristi odbijaju poslušnost, otkrivajući svoje prave ciljeve. Iako je pakovanje u jeku, Baba se priključuje Cvetnom teroristi, koji duvka kao da se otvorio bar deset santimetara i seda pred TV da vidi dvoboj u nekom ovdašnjem rialitišouu, koji se odvija u disciplini testerisanja balvana. Turpijom za nokte. Višesatni doživljaj. Ja, na rubu da postanem serijski ubica, ponovo ubacujem četiri kadra, izrastaju mi još dva para ruku i nastavljam pakovanje dinamikom dopingovanog mrava.

Oko ponoći sam napala tepihe, praherom. Što je izazvalo šok kod kućića i u susednim selima. Dok sam ja u tihoj seoskoj noći, pod caklećim zvezdama na ledenom nebu, mlatila po tepisima, ubogi psi su izbezumljeno lajali i zavijali na svaki udarac prahera zvučno ravan pucnju iz haubice. Komšije su ćutale kao bubice i na žalost nikome nije palo na pamet da se požali na remećenje seoske romantike i ljudskog prava na spavanje. Šteta, baš sam bila raspoložena...

Negde oko noćne dvojke, Teroristi počinju da zaspano cvile sa krpicama u rukama. Ja nastavljam da pakujem, uz dat im poslednji zadatak, da mi upale grejanje u sobi u kojoj ću uskoro da smestim svoje koske na spavanje i zasluženi odmor. Teroristi klimaju glavama, baju po nekim dugmićima i odlaze da spavaju kao premorene temperaturom bebe.

U cik noći, pozdravivši se sa mimoidućim vampirima i ostalim noćnim radnicima iz mašte, pakujem poslednju kutiju i četvoronoške se vučem na sprat. Gde otkrivam poslednji udarac Terorista – kupatilo toplo kao švedska sauna pred samozapaljenjem i moja soba u kojoj vise ledenice sa plafona, temperature idealne za razmnožavanje Jetija. Ugledavši se na Bauera spremnog na sve vremenske neuslove, uvlačim se u krevet skinuvši samo patike. Pokrivam se se tri jorgana, dva ćebeta i nespakovanim tepihom, ostavljajući prašnjave lokne da mi antenski štrče u nadi da postoje civilizacije i van naše planete.

Sutradan sabajle stiže vedar i svež kao rosni cvetić Žmu. Kao podrška tu je i Prestolonaslednik. Dok ja prašnjava i samo reda radi umivena ponovo napadam kutije sa duplim spiskom, Prestolonaslednik i Žmu savatavaju Teroriste, pokušavajući da ih evakuišu iz zone budućeg dešavanja seljenja. Tim povodom konačno stiže i Selitve.si, u obliku dva izgladnela mladića i kamiončeta veličine dečije igračke. Iako sam vlasniku pomenute, cenjene firme objasnila gigantnost predstojećeg projekta. Dođe mi da plačem. Ali, mi Baueri ne plačemo ni kada nam je najteže. Cvetni terorista koristi trenutak nepažnje i izlazi iz sinovljevog auta, da radnicima pero kategorije objasni kako da voze u rikverc. Prestolonaslednik u poslednjem trenutku ispod točkova kamion-igračke spasava pretka i ubacuje ga nazad u auto, dok Žmu u troskoku uskače u isti i konačno se gube na horizontu bolje budućnosti.

Dve gomile kostiju su se prvo opasale širokim, kožnim kaiševima, a onda su brzinom drogiranih puževa nosile kutije u kamion, dovevši me u iskušenje da dignem i njih i kutije i sve ih nabacam u prikolicu u roku od deset minuta. Nakon što su iznemogli blavori uspeli da popakuju samo kutije i jedva deo nameštaja, shvatila sam da me čeka još jedna tura akcije, ali nikako sa pomenutom firmom. Sedam u auto i prašim ka Olimpijskom selu, dok za mnom ropće kamionče. Posle četiri sata čekanja u novom kraju bivanja predaka, iz daljina očekivanja konačno se javljaju veseli puževi sa srećnom vešću da im je nestalo benzina. Bauer u meni je pred dizanjem ruke na sebe. Nakon što eliminišem njih. Kroz pola sata puževi nabavljaju benzin i shvataju da se kamionče-igračka pokvarilo. U imeniku tražim najskupljeg ljubljanskog psihijatra. Nije mi žao para, kada se radi o mom zdravlju. Uskoro slovenačko auto-moto-oto društvo za pomaganje kretenima na putu, produvava kamionče i grešno prevozno sredstvo uspeva da primili do cilja.

Pošto što je par reklama za glad, opet brzinom kineskih vežbi za relaksiranje, unelo kutije u novo stanče (a kako se kasnije ispostavilo zadržavši tepih u svojoj ograničenosti), Žmu je dobio zeleno svetlo da roditelje svoje dokotrlja do pomenutog objekta daljeg bivanja.

Sledio je nastavak Operacije raspakuj spakovano-baci krišom pola, da bih kroz tri dana mogla da se priključim kamiondžijama i svaki dan, nedelju dana, vozim na relaciji raseljene kuće i novostečenog podruma.

Svanulo mi je kad sam ključeve kuće, nakon nedelju dana čistilačke akcije, predala novom, srećnom vlasniku. Teroristi su za to vreme preli u svom gnezdu, temperature se spuštale pod nulu, a moja psihička kondicija konkurisala Bauerovoj. Mada...ako ništa drugo, bar neka korist od silnog jurcanja – moj deo gde se leđa prestaju pristojno zvati može ponovo da stane u broj 38. Jedino što ja više ne mogu da stojim.

 

 

 

 

 

 



Komentari (141)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Jelica Greganović Jelica Greganović 10:11 04.12.2008

Re: Jadni baba i deda

Da, da...jadni...kako bih volela da sam ja u operacijama sopstvenih seljenja bila tako jadna...pola dana su se muvali po kući, spakovali dve i po kutije...ujutru uzeli ručne torbice i kao bebe odvezeni u naš stan, dok se operacija ne obavi...onda su došli u novu, renoviranu, gajbu, raspakovali pomenute dve i po kutijice, a ostatak zabave sam odradila ja...Kecelja je oborila i mene, svaki put kad sam ga srela u obavljanju neke operacije, apsolutno nepovezive sa seljenjem, došlo mi da se udavim od smeha...ali kako sam se već uveliko davila od prašine, nije mi uspevalo i da se smejem.
Gospodja Klara Gospodja Klara 10:26 04.12.2008

Re: Jadni baba i deda

A jel su te zivkali u narednim danima da te pitaju gde si ono spustila onu malu dzezvicu sto je stajala u staroj kuci u kredencu u hodniku ispred spajza ili smirglu iz coska garaze ili ono seme za ladolez sto su doneli onomad iz banje? Slicne sitnice?
Stvarno su selidbe (sopstvene i kad si u ulozi svemoguceg selidbenog agenta) visoko kotirane na lestvici stresa. A pakovanje staklarije itd? I da li si znala da postoje profi koji se time bave, uvijaju, bandaziraju, pakuju-raspakuju itd? Platis, oni sve povezu, spakuju (navatali bi mozda i deku i smotali ga u keceljak zgodno i spakovali ga sa oznakom ''fragile''), prevezu i razvezu na kraju. Samo ne znam da li rade i bake koje dal-su-posle-il-su-dosle se zadese medju kartonima.
A da, ja sam imala i obavezu da sve ostavim za sobom u prethodnom stanu caklece cisto da mi ne bi naplatili penale ili zadrzali milionski depozit. Znaci ono, metamorfoza u mr. propera i pici!
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:37 04.12.2008

Re: Jadni baba i deda

Ovde još uvek nema tih filigranskih seljača...to je moj Žmu tek tada svatio...on se sve ložio na tu priču...
A Baba i Deda su imali tri turističke ture, sa dodatnim satima provere znanja, kada im je kao u Narodnom muzeju objašnjeno tačno gde je šta...sad i ako su na neke stvari pozaboravljali, bar imaju sučim da se zabavljaju...
lolala lolala 16:39 04.12.2008

Re: Jadni baba i deda

za tekst

znam kako ti je ali sreca da starci nisu takvi da se mesaju u sve , inace bi bilo

sad odmor u zavicaju i posle par meseci procitas ovo 2x

drugi put ce ti biti smesno
Jelica Greganović Jelica Greganović 16:41 04.12.2008

Re: Jadni baba i deda

mešali bi se...samo nisu uspeli da me stignu...
aleksandra1966 aleksandra1966 20:16 04.12.2008

Re: Jadni baba i deda

Jelice, hvala sto unosis vedrinu u sive dane vankuverske jeseni! Ja sam malko stidljiva, pa nisam do sad komentarisla nikad Iako imam nalog poodavno ( zbog tebe i Krugoline), ali ne mogu da ne cestitam na jos jednom tekstu koji je stvarno sjajan. Ja sam prezivela par selidbi, prezivela sam, ali parketarsko-zidarske radove u svojerucnoj izvedbi kanda necu ili ce ostaviti trajne posledice na moje psihofizicko zdravlje. Muz smatra da je to sve lako, sto da placamo basnoslovno, mozemo mi to, o-ruk i pola uradismo, ali kad se stiglo do montiranja plakarskih vrata na srusene zidove, stadosmo.I tako vec drugu nedelju.Muz stoji i gleda u rupu u zidu, kako sad staviti ragastov, odakle postavljati parce drajvola (kanadski zid), kako uglaviti grede, a sta sa parketom koji u plakaru jos nije postavljen...gleda, misli i premislja, a ja niti sta tu znam, niti razumem.Valjda cemo zavrsiti do kraja maja.
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:27 04.12.2008

Re: Jadni baba i deda

Gostima odradite onaj fazon kao vi ste umetnici na slobodi i ne volite konformistički pristup interijerima...volite zidove u naturalnom, što manje taknutom obliku, ragastove smatrate nepotrebnim opterećavanjem i suzbijanjem slobode vrata kao simbola otvorenosti...
margos margos 00:41 05.12.2008

Re: Jadni baba i deda

Ali kecelja me je oborila totalno.

E, da!!!! :))))))))
Branislav Kovačević Cole Branislav Kovačević Cole 09:58 04.12.2008

Ajde sad brzi oporavak

ceka te ponedeljak u zavicaju!!!!
poz
bkc
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:12 04.12.2008

Re: Ajde sad brzi oporavak

Hvala bata Cole
Računajući na blagodetne po rekonvalecenciju uticaje Zavičaja, u isti stižem već u nedelju.
Branislav Kovačević Cole Branislav Kovačević Cole 10:14 04.12.2008

Re: Ajde sad brzi oporavak

Jelica Greganović
Hvala bata Cole
Računajući na blagodetne po rekonvalecenciju uticaje Zavičaja, u isti stižem već u nedelju.



Telefon je cudo....ocekujem poziv,,,pa i vise od toga, vrata su otvorena naravno!
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:38 04.12.2008

Re: Ajde sad brzi oporavak

Naravski
ivana23 ivana23 12:22 04.12.2008

Poklon za useljenje




100
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:55 04.12.2008

100

ivana23 ivana23 13:11 04.12.2008

Re: 100

Jelica Greganović

Mmmmmmmmmmmmmmm
maya.sangoma maya.sangoma 12:24 04.12.2008

inspiracija

Prvo i prvo : pohvala domacici za ODLICAN tekst .
Drugo zahvalnica za INSPIRACIJU da pisem o mojim selidbama i zasto je moja baba povezana sa svakom .
Jelice izvini za ovaj malecki trol , a kao znak dobre volje ostavljam ti ovaj zamisljeni dijalog sa mojom babom :
Moja baba pita mene dok ja sad kuckam po LT: " Jel' ti ta Jelica drugarica" , ja kazem : "Jeste "
Baba : A kako znas ?
Maya: Pa znam - inspirisala me je da pisem o tebi .
Baba : Pa kako tako kroz komjuter?
Maya : Eto tako , sad je i to moguce .
baba : Nikad mi nece biti jasno !
Maya : Nemoj , baba dzabe da lupas glavom ,
ne razumem ni ja .
Baba ; Ako ti kazes . Onda ti verujem .
Pozdrav ,
Maya
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:56 04.12.2008

Re: inspiracija

Hvala i pozdravi babu, reci kroz komjuter je pozdravlja Jelica i šalje joj veliki ljubac.
maya.sangoma maya.sangoma 15:41 04.12.2008

Re: inspiracija

Pri izlasku s tvog bloga spazila sam neki veeeeliki kolac , mljac, mljac .
Posluzih se sama .Samo da znas ko je .
Jelica Greganović Jelica Greganović 16:01 04.12.2008

Re: inspiracija

auuu...ostade ivana bez nagrade za 100...moraćemo da dodamo na sto...

maya.sangoma maya.sangoma 18:19 04.12.2008

Re: inspiracija

I ovo voli Maya .
mariposa23 mariposa23 18:24 04.12.2008

studentske selidbe

jednostavno nisam mogla da se skrasim. Za 9 godina 16 stanova. Zovi roditelje da dodju kolima, utovaruj stvari u tri ture, koje su sa svakim seljenjem dobijale još ipo turu, kutija za knjige, kutija za posudje, kutija za kompjuter...jorgani, ćebići...šerpe,lonci,poklopci...a ja nikako da se skrasim. Kad sam se uselila u svoj stan sa veeeliiiikim osmehom na licu sam izbacila sve kartonske kutije, na opštu radost posrednika sekundanih sirovina koje dežuraju pored kontejnera. Dve godine kasnije ja i dalje izbacujem nepotrebno. Da me čovek pitao šta ja to sve dovlačim i skupljam.
Jelica Greganović Jelica Greganović 18:40 04.12.2008

Re: studentske selidbe

Ljudsko biće definitivno vodi poreklo od hrčka...od onih hrčaka koji su vredno skupljali, skupljali i kada više nisu videli ništa od svojih zaliha, morali su da se usprave na zadnje noge i počnu da koriste prednje šapice za gornje kutije...kojom prilikom su donje pridržavali palcem, povodom čega se isti naglo razvio...kako to protezanje na zadnje noge nije bilo dovoljno za vredne hrčke da bi bolje videli, Mama Priroda je sredila da porastu, a dlaku su odrali o kutije...i tako je nastao Čovek.
ssvetlana92 ssvetlana92 19:26 04.12.2008

Ptice selice

Slatko se odmorim, kad čitam tvoje priče o radovima!
Slatko se ismejem i naravno odmah pomislim, super je prošla, jedna selidba, čudna mi čuda, to je bre pesma...kako je tek meni kad se pakujem na put.
Svako ima neki red i sistem, kako se pakuje..šta se nosi i tako to. Kod mene ti toga nema...nikakvog smisla ni rezona. Prvo spakujem pola, pa povadim trećinu..onda dodam još malo, pa se onda setim da može tamo i kiša da padne..pa kombinacije za sneg specijalno ako idem u tople krajeve...jer leti ne znaš šta može sve da te iznenadi. Na kraju pakovanja trećeg kofera, povadim sandale a strpam čizme..koje mi ne trebaju, i kreće pakovanje sledećeg kofera. Kad se iznerviram pobacam iz svakog kofera po nešto..uglavnom ono što mi "treba".
Kada stignem na odredište sve lepo raspakujem i konstatujem da ništa nisam ponela i ne mogu da shvatim što su puftali oni koji su taj prtljag nosili!
Kupim si tamo još neki kofer, jer sam obišla radnje i sve je mnogo jeftinije nego u Bg-du, pa rezonski kupujem jer time štedim.
Logično!
Ti si sestro slatka, obavila tu selidbu i završila poso...a ja svaki čas idem tamo vamo!
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:39 04.12.2008

Re: Ptice selice

Kupujmo štedeći i štedimo kupujući, to je moto moj i mog Komšije, mog sapatnika u redovnoj nabavci za kuću i u njoj živeće termite.
ssvetlana92 ssvetlana92 20:02 04.12.2008

Re: Ptice selice

A ta redovna kupovina za kuću, je posebna priča. Jedno vreme sam redovno išla u nabavke za kuću u velike tržne centre, da uštedim...sve ja jeftinije. Fakat.
Kad tamo.. ima svega...i sve mi treba! Gledam onaj narod, puna kolica vukljaju pa i ja svoju natrpam, koječim. Što da se blamiram? Jel'?
Pozovem komšiju da mi sve to lepo ponese do stana, jer sto kesa ne mogu sama da uspentram u štiklicama.
E posle ide iznenadjenje...jao vidi kupila sam ovo (obraćam se sebi), pa ovo, a čemu li služi...saće pročitamo. Makarona imam za još tri godine, jerbo psi ne jedu testo. Ljutih sosova i otvarača za flaše imam punu fijoku...a o ostalim sitnicama da ne pričam.
Sutradan odem lepo na Kalenić i kupim nešto i da se pojede!
Ko zna, zna...ekonomična sam! Štedljiva! Divim se sebi!
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:28 04.12.2008

Re: Ptice selice

To je zaista posebna priča, vredna nove priče
nekad-bio-kuki nekad-bio-kuki 19:47 04.12.2008

nezamenljiva

E kumo, koj' ti kriv kada si se sama upisala u vrstu "nezamenljivih", podvrsta "niko-to-ne-moze-kao ja".

A sto se tice energije, ocigledno
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:43 04.12.2008

Re: nezamenljiva

Mani kume...bolje bih prošla kad bih glumila finoću sa dve leve ruke, a ne ovo, vučem ko konj...šta konj, vučem ko artiljerijski vo...kojom prilikom sam od Žmua dobila novi nadimak-titulu - Pozadinac.
49 41 49 41 01:57 05.12.2008

Re: nezamenljiva

nekad-bio-kuki
E kumo, koj' ti kriv kada si se sama upisala u vrstu "nezamenljivih", podvrsta "niko-to-ne-moze-kao ja".

A sto se tice energije, ocigledno


Juznjaki uvek odrade glavnu stvar.

Pozdrav,
Smejuljko
Jelica Greganović Jelica Greganović 09:10 05.12.2008

Re: nezamenljiva

Temperamenat...
49 41 49 41 16:52 05.12.2008

Re: nezamenljiva

Jelica Greganović
Mani kume...bolje bih prošla kad bih glumila finoću sa dve leve ruke, a ne ovo, vučem ko konj...šta konj, vučem ko artiljerijski vo...kojom prilikom sam od Žmua dobila novi nadimak-titulu - Pozadinac.


i period - takav.

Covek, Konj, Pas !

Po legendi kad je Bog stvorio zemlju, biljke, sume - dosao je red na sisare.
Svi su cekali u redu kod Sv. Petra.
Covek, prvi - naravski, konj drugi za njim pas.

Sv. Petar - odokativno - razmisljao da svima odredi po 30 godina zivota na zemlji.

Covek, odma pocne da kuka, kao i obicno, naravno - nikad mu ista dosta!

-Postovani stvoritelju, Sv. Petre. Sta je to meni coveku, samo 30 god. zivota. Rodis se, pubertet, zenidba, familija i ... kkvvrrcc?!?

Sedi i sacekaj da zavrsim sa ostalima, hladno ce coveku Sv. Petar.

Kad je Konj cuo da mu je odredjeno da zivi 30 god. i on je poceo da kuka.

- Postovani stvoritelju - mlogo 30 god. Ja celog zivota cu tegliti nesto, jahace me celog zivota. Zar mislite da je to lako, mislite da nije to mlogo?!?

Dobro, slozi se Sv. Petar. Uzecemo od tvojih konjskih 30 god. 20 god zivota i dati ih coveku
Covece, ti ces ziveti na zemlji 50 god. Konju tebi samo 10, zakljuci Sv, Petar!

Covek opet u kuknjavu. Gde mu je od zivota da mu deca odrastu, kako da vidi unuke ako ga nestane tako rano?!?

Dobro, cekaj covece i dalje; zakljuci Sv. Petar.

Pas, kao treci u redu je, takodje reagovao.

-Stvoritelju, meni je previse 30 god. pasjeg zivota. Zar mislite da je lako voditi pasji zivot, toliko dugo?!? Hoce da me treniraju, hoce da se igraju samnom samo kad se drugima to da, hoce da lovim za njih, da njuskam mesto njih, da ih branim, da im budem prijatelj. Ne, to je meni suvise tih Vasih 30 god.
Meni samo sto treba je da se poigram, spavam i jedem; medjutim, to mi takav dug zivot ne dozvoljava.

Dobro, slozi se Sv. Petar. Oduzecemo tvojih 20 god. i dati Coveku. Tebi odredjujem 10 pasijih godina zivota.

Covece, ti ces odsad ziveti na zemlji 70 god. , ti Konju 10 ili malo vise, ti Psu 10 ili malo vise. Ostalo cemo kasnije korigovati u zavisnosti od vaseg ponasanja, uklapanja jedno s drugim i zaslugama; odrecit je Sv. Petar!

Naravoucenije:

Covek zivi i prozivi, svojih prvih 30 godina. Kasnije zivi od 30 - 50/55 kao Konj. Samo tegli, sve bi da odnese i ponese kuci ili tegli za druge. Jasu ga svi na teskom poslu! Preostalih godina do kraja zivota zivi Pasiji zivot. Dozvole mu da radi i ponasa se kako drugi hoce, kad i sta hoce, daju mu hranu - kad se sete i bude ga iz sna kad im se prohte. Poigraju se njime, prosetaju, prijatelji su mu samo kad se drugima hoce.


Jelica Greganović Jelica Greganović 02:28 06.12.2008

Čovek, konj, pas...

...još se nisam spakovala...

Mislim da u ovoj periodici fali majmun...
lena62 lena62 13:59 05.12.2008

auuuuuuu

Jelice,mogla sam doći da ti pomognem,imam bogato iskustvo u selidbama,komada 11 ,suprug po potrebi službe a ja i deca onako u paketu.Veruj mi svaka sledeća je bila sve teža i teža.
Uživala ćitajući
Jelica Greganović Jelica Greganović 17:04 05.12.2008

Re: auuuuuuu

Hvala leno, setiću te se prilikom iduće selidbe, za koju se iskreno nadam da se neće desiti
milisav68 milisav68 19:16 05.12.2008

operacija visokog rizika....

ajd i ja da se javim da i da pozdravim autorku čiji sam redovni čitalac
Jelica Greganović Jelica Greganović 19:33 05.12.2008

Re: operacija visokog rizika....

Hvala milisave
ivana23 ivana23 21:02 05.12.2008

Moram!


Nisam mogla da odolim...
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:40 05.12.2008

Potpuno te

razumem...



Sandra A Sandra A 23:04 05.12.2008

kao i uvek, nasmejala si me do suza

Hvala za tekst, draga Jelice. DIVAN JE!!! Počela sam da ga čitam na poslu, ali iz straha da ću zbog glasnog smeha ostati bez istog, prekinula sam na samom početku. Sad sam uspavala moje momke, ali sam na dobrom putu da ih smehom razbudim.
Hvala još jednom, osvežila si mi dan i ulepšala celu nedelju.
PS: Uvek kad čitam tvoje tekstove ja vidim slike. Od svakog teksta bi, neko talentovan, mogao odličan film da snimi.
Jelica Greganović Jelica Greganović 01:02 06.12.2008

Re: kao i uvek, nasmejala si me do suza

Hvala tebi za lepe reči Samo neka momci spavaju, to je jedna od važnijih stvari na planeti...kod nas spava samo sportista - Mali sin...Prestolonaslednik se misteriozno pojavljuje i nestaje, a Princeza je dovela podršku, drugaricu, Lanu poznatiju u kući kao Može Li Lana Da Spava Kod Nas, zamotale se u ćebe na kauču i otvorenih usta šire oči u neki horor film...biće piškenja noćas, samo tako...
49 41 49 41 17:21 07.12.2008

Za Dedu i Babu

Za Bauere da se greju, nije im radijator kao ovo.



Znaju deda i baba da im je zivot prakticniji, blize unucima -sto im je i najvaznije.
Na prolece im dolazi "tiha ceznja".
Ipak, strpani su iz prostora kad se cesto biva napolju u gratski kazamat - kutija za bitisanje.
Pacovske rupe - kako ih je nazivao Jack London; stanove, narocito u soliterima.
Prosao kroz sve te faze. Leti, dorucak, rucak, vecera - pod ogromnom jabukom ispred kuce.
Leti, ako kcerka ili zena pita, hocemo li rucak unutra ili van?; prvi vicem van - kao nekad u detinjstvu.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana