Stara kuca

aguero RSS / 29.11.2008. u 21:50

-Da li je na prodaju vasa kuca?-pita glas odnekud preko mobilnog telefona.

Cutim,jer ne znam sta da kazem.Nikada nisam razmisljao o tome da prodam kucu u kojoj sam rodjen.Tamo negde,u Banatu,na pola puta od Beograda do Vrsca.Na magistralnom putu,kako tamosnji zitelji umeju da kazu.

Kuca je stara.Velika.Sa debelim zidovima.Od dobre 'nemacke' cigle.I kuca je (bila) nemacka.Sagradila ju je porodica Ror.Ustvari otac Ror.Kada mu se sin ozenio,podigli su levo krilo,tako da je cela kuca imala oblik cirilicnog slova P,s tim sto je ona precaga do trotoara,ka ulici.

Ima ogromnu zelenu povrsinu ispred kuce.A kada se udje kroz onu veliku kapiju od tri metra,dva dvorista - jedno poplocano istom onom tvrdom ciglom,a drugo ekonomsko.Tamo u dnu je velika basta.Na samom ulazu u tu bastu,sa leve strane,bila je kajsija,Radjala je svake cetvrte godine.Ogromne rumene kajsije.Preslatke!A moja baka Vinka nikome nije dala da bere plodove.Cuvala ih je za mene.Kasnije kada sam otisao u Beograd,uglavnom bi propale na grani ili istrulile na zemlji.

Retko bih dolazio.

Nemci su tokom Drugog svetskog rata,a mozda poneko i posle,otisli,uglavnom u Nemacku.Ostali su samo grobovi.Vise grobnica na lokalnom groblju sa prezimenom Ror.

Neko je pricao da je mladi Ror,sin,igrao fudbal u nekom klubu iz Vrsca i da je bio odlican fudbaler.Otac je bio mesar.

Posle rata,kada se ratna prasina slegla.Dolazili su clanovi familije Ror u svoj Karlsdorf,da obidju svoje kuce.Kuce koje su im komunisti oduzeli i podelili kolonistima.

Normalno,moji su ih primali kao najrodjenije.Mada,ni jednima ni drugima nije bilo bas prijatno...

Da,i moji su bili kolonisti.Zasto?Duga je to prica!

Moji su dosli sa vrha planine Tare u pitomu banatsku ravnicu.Deda Vukadin,kafedzija,i svetski putnik, izdrzao je u Banatu samo sedam meseci.U drvenim sanducima nalazio sam razglednice Budima,Peste,Praga...I svuda deda nekome pise da proba pivo!Kao da je bio kakav degustator!

I to je bio moj jedini kontakt sa njim.Umro je '48. u 42. godini.Tako mu doslo.A kazu da nije morao.I to je zanimljiva prica...

Evo samo pocetka - Probudio se jedno jutro,pozvao svoju zenu Vinku i rekao joj - Danas cu da umrem!

Bio je zdrav,visok skoro dva metra,prav,covek gorstak....Moja baba je mislila da mu je do sale....

Posle tri sata,kada se oprostio sa svima,umro je....

Istina,bio je naprasit,ponekad,ali bas da umre tako naprasno,niko nije ocekivao!

Tu je umrla i moja baka Vinka.Mnogo,mnogo kasnije.Bila je lepa,vredna i postena.Sa predivnim zelenim ocima!Takvu boju ima samo moja omiljena reka Drina.

I dok je Drine,u meni ce biti zive te njene oci!Koliko sam samo puta utonuo u san gledajuci u njih,dok mi je ruke grejala u svojim njedrima,kraj sporeta u ogromnim sobama,koje je  zimi bilo nemoguce zagrejati.

Nikada se posle,moja baka,nije udavala.Iako je bila mlada udovica.Prosce je znala da potera iz avlije i metlom!

Od svih unicica,mene je najvise volela.I to nije krila.Ja,pa svi drugi!Bila je gazda u svojoj kuci,pa joj se moglo!

Tu sam,u toj kuci, proveo svoje rano detinjstvo.Do polaska u skolu.I bilo mi je mnogo lepo.Imali smo konje,krave i sve drugo.Ja sam najvise voleo telad.I uvek smo imali bar po dva.Na mojim fotografijama iz tog perioda najcesce sam u drustvu sa njima-mojim ljubimcima.Sarenim i rundavim!

Bilo je cike i vriske kada su prerasli u junice i junce,pa su ih terali na klanicu.Nekada isto nemacku fabriku mesa.

Bio je tu i neki ambar.Ustvari,i sad je tu.samo sto se nije srusio.Uostalom kao i kuca.

Mi nikada nismo smatrali da je to nasa kuca.Oduvek ona je za nas bila 'nemacka'.I nekako,kao da smo ocekivali da je vrate Nemcima.

I da nama vrate ogromno imanje na Tari....Dve mehane - jednu u planini,drugu pored Cuprije u Visegradu,livade,borovu sumu,izvore....preko 5o hektara danasnjeg Nacionalnog parka oko jezera Zaovine.Kraj Vezanje.

Kuca to nece docekati.Onih njenih Nemaca odavno nema.A njihovi potomci ni ne znaju gde je Karlsburg,nekadasnji.

Ta,i da znaju,sta ce im ruina?!Mozda bi i da  dodju da obidju grobove svojih predaka.Mada,neki nasi ljudi uselili su se i u njihove,nemacke,grobnice.Pa uz nemacko prezime stoji-Veselinovic!

Vesela nam kuca!Ni u pokoju nemase,jadni,spokoja!Ti nasi Folksdojceri.

Dakle,sta da kazem?Kako da prodam svoju kucu za koju nikada nisam ni mislio da je moja(nasa).Kud cu sa svim onim silnim uspomenama?I kako da se odreknem one cele banatske ravnice.

A mnogo sam je voleo!

Buduci da ionako kuca mora da se rusi,mozda bih mogao da ponudim samo plac.To bi mi nekako bilo lakse...

Jer nece biti ni N od Nemaca,izgleda nikada vise.Kao sto nema ni mojih.Sve se to razbezalo put Beograda,Vrsca,Panceva....

A kako je to bilo lepo i bogato domacinstvo!Sve puno kao oko.I staje,i obori,i ambari...A sjeseni kad se zasarene plodovi sa banatskih njiva!

Mada,ponekad su veliki pozari znali da unesu nemir  u nasu idilu.Secam se da su nekoliko puta gorele citave ulice....Kao na filmu!Kad sa Karpata dune kosava i raspiri zar sa smetlista,koji je tamo neugasen izbacila neka baka.Pepeo ozivi,zar kao svitac zabije se u stog sena ili sasine...Pa kad plane,vatreni jezici dosezu nebo!

Ali se prvo popnu na krovove kuca!

Kada sam bio beba,u kolevci,gorela je i nasa kuca...Svi su gasili pozar na krovu.Mene su zaboravili u najmanjoj prostoriji.Zvali smo je kujna.

Jedna moja rodjaka,Melanija,koja je dosla poslednja u dvoriste,nije se odazvala pozivu da stane u red od bunara do krova,da prihvata i dodaje kofe vode.Kasnije je pricala da je htela da se pridruzi ostalima,ali da ju je neka nevidjena sila prosto odgurala na drugu stranu - ka meni.

Usla je u kujnu i vrisnula kada je videla da gori greda bas iznad kolevke.Nije se uplasila,utrcala je,zgrabila me u narucje...Kada je zakoracila na prag prostorije koja nema ni 8 kvadrata,ona greda se stropostala bas na kolevku!

Ne znajuci za to,kasnije mi je stara Ciganka Gina,gatara,iz dlana procitala upravo to.Samo je kratko objasnila - Bog ju je poslao po tebe!

I danas se pitam,kako je to Gina mogla da vidi?Iako je jos kao devojcica od 14 godina gatala i kraljici Mariji,kako se govorilo....

Dakle,sve je to bilo nekada veoma zivo!

Nas je bilo puno.Stricevi,tetka,baka,puno dece....Milina je i videti!

E, koliko sam se kao deran nagutao one banatske prasine,trceci za vranim konjima, za taljigama,spediterima i prvim gumenim loptama.

Posebno sam se radovao Ciganima koji su trgovali konjima.Koliko sam ih samo video!I Cigana i konja.Ponekad su trgovci za uzde vodili citava krda.

Kao u kaubojskom filmu.

Jednom sam pao sa tavana,a drugi put sa ambara.Mozda se to da i primetiti kad me malo bolje osmotrite.I poslusate....

Nego,kako da prodam?I za koliko?

Ta kuca za mene nema cenu!Iako mozda ne vredi nista.I sta bih sa Tim parama.Ne bi mi se mililo da ih potrosim nizasta!

Radije bih da poklonim...Ali,to je 2o ari,uz asfalt,gas.vodovod,telefonske linije.....

-Ne,prijatelju,kuca nije na prodaju!

Potrazi neku drugu.Gde si bas mene nasao?!

Ova moja neka se sama srusi,ako bas mora.I neka ceka.

Mozda ce Kosovska 48 ponovo zablistati!

Ako se banatska ravnica ponovo nastani u mojoj dusi.

Dotad,neka je.....

 



Komentari (5)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

NNN NNN 23:22 29.11.2008

Ta kuca za mene nema cenu!

Ova moja neka se sama srusi,ako bas mora.I neka ceka.
Dotad,neka je.....
aguero aguero 23:58 29.11.2008

Re: Ta kuca za mene nema cenu!

NNN
Ova moja neka se sama srusi,ako bas mora.I neka ceka.
Dotad,neka je.....

Da,zvuci malo bezveze,ali i kuca koja se urusi i dalje je kuca....Sve dok bageri ne izravnaju teren...Ako ste na to mislili.
Mada,priznajem,kada je ova tema u pitanju,misli su mi malo zbrkane...
NNN NNN 21:20 30.11.2008

Re: Ta kuca za mene nema cenu!

Mislim da koliko god da ponude, ne mogu ni da priđu vrednosti te kuće.
Anjale Anjale 14:46 30.11.2008

Lepa priča

I ja sam tako vezana za jednu staru, oronulu kuću...
A ne mogu da je prodam, zbog svih meni dragih ljudi koji su tu nekada živeli
aguero aguero 16:37 30.11.2008

Re: Lepa priča

A ne mogu da je prodam, zbog svih meni dragih ljudi koji su tu nekada živeli

Uspomene,ma kako bile drage,mogu da budu i veliko breme.Sve vece,kako odmice vreme....

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana