Vlado Kalember
Snjezana
Kad ja vidim bijele pahulje
kad napolju pada prvi snijeg
ja pomislim, mala, na tebe
sklopim oci pa se sjetim sveg'
Kako si mi ove godine
svi se zale, kazu, tesko je
al' je meni ipak najteze
svak' je s nekim, a ja bez tebe
a ja bez tebe
Ref.
Dok snijeg pada, Snjezana
snijeg iz nasih godina
tvoje ime doziva
tko te zove voljena
tko te snenu pokriva
dok snijeg pada, Snjezana
Dok nebo poprima ostrinu, dah se presijava, a u vazduhu se osecaju iglice koje samo sto se ne pretvore u pahulje, ja se prisecam price o tome kako sam dobila ime. Naime, u Dalmaciji jako retko pada sneg, a ako i padne kratko se zadrzi. Bura ga za cas raznese ili se prosto otopi pod naletom juga. Ako se zadrzi malo duze, naidje opsta graja i radost najmladjih. Iz podruma se vade zaboravljene sanke i trazi se prvi breg. Pricala mi je moja pet ipo godina starija sestra da je kada je ona bila mala, a pre mog rodjenja, svega nekoliko puta dozivela zimske radosti. Ja sam se rodila krajem februara, kada vec skoro nije bilo ni teoretske sanse da se zemlja zabeli u tim krajevima. Visibabe su tuznjikavo izvile svoje glavice, a laste se vec mogu u daljini cuti kako najavljuju svoj skori dolazak preko mora. Ipak, valjda je kao neki poklon s neba, zajedno sa mladjom sestrom njoj dosao i sneg. Mislim da nije znala cemu vise da se raduje. Iako lekari mojoj porodici nisu davali bas velike nade u buducnost tek rodjenog ceda, stalno su nadgledali i nekako su se borili za svaki moj udah a ja sam disala sve dublje, kao da sam osetila da je oko mene sve lepo i nezno, da su pored mene ljudi koji me vole, koje trebam i koji me trebaju. Moja starija sestra je izrazila zelju da se bebi tj meni da ime Ana. Zasto, kako nemam pojma. Opet iz meni nepoznatih razloga, moji roditelji, iako me vec svi zvase Ana, nisu mi upisivali ime u maticnu knjigu rodjenih puna dva meseca. Ali, dodje krajnje vreme i za taj korak, i moj otac pre nego je krenuo u Opstinu, upitao je sestru jel ostajem Ana, da se nije predomislila. Malo je porazmislila, umilno pogledala oca, kao svaka cerka kad kupuje ljubav ocevu, i najsladjim glasom mu rekla da je mama pored sestre iz porodilista donela i sneg tj da joj je beba poklonila sneg, i da ona, onako strucno, misli da se ipak trebam zvati Snjezana. Sta ce, kud ce, otac vec odluci da poslusa starije dete, jer ipak... valjda ona zna najbolje...
O mom imenu ispevase pesme, pominju ga u bajci, dive mu se ili ga ne vole, a mene podseca uvek na te lepe pahulje, na neznost i toplinu porodicnog doma i na deciju radost. Strancima je uglavnom tesko da izgovore moje ime, pa im ja cesto kroz salu kazem da me zovu Snow White, a jedan talijan me zove Biancaneve. Prijatelji me zovu raznim imenima, Sneki, Snex, Grofica, Grofi, i prosto mi je cudno kad cujem svoje puno ime... ali o nadimcima neki drugi put...
Patuljci mi ne trebaju jer ja mu dodjem nesto kao 2 u 1 i jos samo da nadjem princa pa da zivim srecno do kraja zivota...