Pre nekoliko nedelja, reka se čudno ponašala: niotkuda vetra, a uzvodno idu neki niski talasi... Da sam na moru, rekao bih 'mrtvo more', poslednji dah neke, u daljini prohujale oluje, ali ih ovde nisam umeo objasniti. Svejedno su moj kanu nosili uz reku.
S veslom u ruci, bio sam kod Ratnog ostrva. Sunce je bilo blago, miholjsko, ono na kome postajete pospani. Da li od sunca ili... ali jedan, uz obalu naplavljeni panj, imao je oči koje su me podozrivo gledale, da potom zaroni, otkrivajući poširoke bokove...
...sa svojih desetak kilograma, nutrija Myocastor coypus je veličine osrednjeg psa. Naraste oko pola metra u dužinu, plus oko 40 cm repa. To je invazivna vrsta glodara, poreklom iz suptropskih i umerenih područja Južne Amerike, koja se 1990-ih počela širiti našim vodama. Pre toga se radilo o retkim i pojedinačnim slučajevima životinja odbeglih odgajivačima krzna, a kada su ovi, sa embargom, ostali bez stranih tržišta, neki su pobili svoje životinje, drugi su ih oslobodili. Naše podneblje i vodena staništa odgovaraju ovoj vrsti, pa se uspešno raširila Dunavom i njegovim pritokama.
Invazija je počela ispod Kostolca, na poplavljenoj Adi Čibukliji, negde oko 1993, kada su ramski alasi počeli da pronalaze prve nutrije utopljene u bubnjevima. A one se kote 2-3 puta godišnje i imaju, u proseku, 5-6 mladih, koji polno sazrevaju za 6 meseci. Otuda ne čudi što sam proletos na drugoj strani reke, više Dubovca, na svakom kilometru močvarne obale viđao po desetak životinja kako se sunčaju i uređuju krzno - ukupno preko 50 nutrija.
Sunce je bilo uspavljujuće... moj panj je izronio, još me jednom sumnjičavo odmerio i potom nestao među naplavinama u plićaku... ono toplo, jesenje, od koga postajete dremljivi, pa viđate i panjeve s očima.