Gledam ovih dana o cemu pisu novine i javljaju mediji. Sve se nekako ne tice nas a opet je nase. Svetska ekonomska kriza uvek pogodi prvo siromasne, a sam tim i nas. Jedva smo se malo oporavili, poceli da idemo u kakvom takvom naretku korak napred, kad evo vec pisu o otpustanju radnika, kako 40.000 ljudi moze sledece godine ostati bez posla, o stezanju kaisa, o inflaciji itd. Nije to nista novo za nas, cak sta vise, u svemu tome smo veterani, mozda i 8. svetsko cudo kad smo sve do sad preziveli, ali opet nije svejedno.
Onda dodjose izbori u Americi, pobedio (nas) Obama. E sad, kako nas? Pa lepo! U celom svetu slave njegovu pobedu, pa i kod nas. Naravno, jako sam i sama srecna zbog toga, ako nista drugo ono dobise i prvog predsednika afroamerikanca. Deluje mi i nekako covecno, pitomo, domace, ma bas kao da je nas. Ipak, koliko ce to dobro ili lose biti po nas, to cemo tek da vidimo. Kazu kako je mesto sefa kabineta ponudio nekom liku (ime mi spanski zvuci, ali se ne mogu setiti kako se tacno zove) koji je clan srpskog kokusa u americkom senatu od samog osnivanja. Eto opet svetsko a nase.
U Holivudu snimaju njihovu verziju naseg filma "Klopka". Pih kako mi je tek sad krivo sto ne dobismo Oskara. Ipak, verovatno ga i nismo dobili jer su ti svetski hteli da snimaju nas film, pa ne bi bilo dobro da ga dva puta nagradjuju.
I na kraju, vec odavno imamo pivo koje je nase, a kazu i svetsko, pa sad, kad sve skupa saberem i oduzmem, mi mu dodjemo kao mirodjija za svaku corbu. Nikom nismo bitni al bez nas ne moze. Ko ce ga znati, mozda je sve stvarno svetski a nase?!