Američki dokumentarac iz 2006. nam prikazuje delovanje tamosnjih desničarskih Evangelista-Pentakostalaca na vaspitavanju američke hrišćanske omladine. Nikada dosad indoktrinacija dece nije tako objektivno i neposredno prikazana kao u ovom filmu. Jesus Camp je prošle godine bio nominovan za Oskara, ali je izgubio od filma Inconvinient Truth.
Ime filma se odnosi na letni kamp u Severnoj Dakoti, pod rukovodstvom Beki Fišer, u koji su dolazila deca iz cele Amerike da se obrazuju u duhu fundamentalističke harizmatske pentakostalne crkve. Ceo rad ove škole (Kids On Fire) se odvijao pod parolom Taking back America for Christ.
Većina ove dece ne pohađa državne škole, roditelji ih sami obrazuju kod kuće (homeschooling). Ova deca se obrazuju prema hrišćanskim vrednostima jer smatraju da je i Amerika zasnovana na hrišćanskim vrednostima. Njihovo obrazovanje obuhvata i kontraverzne teme kao što je kreacionizam tj. inteligentni dizajn. Svaki školski dan počinje molitvom. Ova deca slušaju tzv. hrišćansku muziku gde ima dosta popularne muzike, rep muzike, čak i heavy metala. Jako su kritična prema tinejdžerskim idolima poput Britni Spirs I Lindzi Lohan. Pošto je veštičarenje zlo, Hari Poter je takođe izopšten iz njihovog života.
Prema Fišerovoj, ova generacija dece je ključna generacija, ovo su deca koje će jednog dana preuzeti Ameriku i voditi je na principima Hristovog učenja. Prema Fiserovoj deca ispod 15 godina čine jednu trećinu ukupnog svetskog stanovništva i potpuna je glupost sto hraišćanske crkve zanemaruje taj potencijal. Dolazak Buša mlađeg na vlast je označio siglnal da se i hrisćani pokrenu u akciju. U filmu vidimo indoktrinaciju dece protiv abortusa, protiv evolucione teorije, protiv ekologije… Vidomo cak i neku vrstu ratničke koreografije koju ova deca uče, dok im propovednik viče "This means war!". Dakle, mnogi principi delovanja su preuzeti iz fundamentalističkih islamskih zemalja. Fišerova ističe da kao i kod muslimana, koji u mnogim ratovima i terorističkim akcijama koriste decu, i na hrisćanima je da se bore za širenje svoje istine na sve moguće načine.
Jedan deo filma je posvećen i Evangelističkoj Crkvi u Americi. U Pentakostalnim crkvama ljudi padaju u trans, govore nerazumljivim jezicima (speaking in tongues) i potpuno su "prožeti Duhom". Ovaj deo hrišćana zato smatra da su skoro sve ostale američke crkve - mrtve crkve, jer u njima ljudi samo sede i slušaju propovednika, pomole se nekoliko puta i to je sve. Jedan od najpoznatijih likova u njoj je Ted Hagard koji je bio prijatelj, a jedno vreme i neka vrsta savetnika, Džordžu Bušu mlađem. Vernici ove crkve su veoma brojni, mnoge crkve su građene kao megacrkve, ustanove koje primaju i par hiljada vernika. Članovi ove crkve su i ekonomski veoma moćni, a kao glasači neretko odlučuju izbore. Ipak ni oni nisu bezgrešni, samo dva meseca nakon premijnere ovog filma, Ted Hagard se našao u centru homoseksualne afere i morao je da napusti crkvu.
Jesus Camp su prilično nepristrasno snimili Rejčel Grejdi i Hajdi Iving. Film je doživeo veliki uspeh u Americi i doveo je do zatvaranja letnjeg kampa Kids on Fire kao i do povećanja svesti o problemu manipulacije decom od strane Pentakostalne crkve u Americi.