Društvo| Moj grad| Putovanja| Život

Calle 41

Avram Goldmann RSS / 26.07.2007. u 04:56

Foto: Mira Zdjelar
Foto: Mira Zdjelar

La nostalgie de la barbarie est le dernier mot d'une civilisation. Nostalgija za varvarstvom je poslednja reč svake civilizacije. (E.M. Cioran)

Što duže živim na Kubi, sve češće sećam se jedne slike sa svog prvog putovanja u Havanu. Bilo je leto, jedan od onih tipičnih letnjih dana sa popodnevnim prolomom oblaka, obično oko pet sati, kad svi idu kući. Bio sam u turističkom autobusu, na Petoj aveniji, i gledao kako kiša neverovatnom brzinom stvara baruštine. Vozač je skrenuo sa Pete avenije, glavne saobraćajnice ali i vrlo niske ulice u koju se voda sliva, i krenuo da nas vozi nekom od manjih, ali prohodnijih, ulica uzbrdo. I tu je, međutim, bilo velikih bara. Na jednoj raskrsnici nakupilo se dosta vode, kao i ljudi koji su sa mnogo optimizma i strpljenja čekali nekakav prevoz. Vozač je mogao da ih zaobiđe i poštedi, ali on kao da je ubrzao, ne obazirući se uopšte na njih, i pošteno ih isprskao mutnom kišnicom sa ulice koja se gotovo nikad ne pere.

Jedna od stvari koju svako ko provede dovoljno vremena na Kubi primeti jeste nedostatak civičke svesti. Na predivnom Trgu Sv. Franje (Plaza San Francisco) u Staroj Havani može se provesti divno vreme šetajući, ali to često podrazumeva slalom u cilju zaobilaženja gomila konjske balege. Propuštanje vozača ili pešaka u saobraćaju vrlo je retko, čak i poštovanje sopstvene trake. Vrlo često spori automobili kao da namerno voze u levoj traci. U Centru za ljudsku genetiku González Coro u Vedadu u čekaonici sam jednom sedeo oko pola sata, i brojao mrtve muve na podu, ali i na prozorima, dok sam gledao kako se ljudi guraju u nekoj vrsti stampeda, sa sve trudnim pacijentkinjama, da bi videli čuvenog doktora Olivu. U Centru za genetiku nalazi se jedan od najužasnijih WC-a koji se mogu zamisliti. Da bi postojala civička svest, prvo mora da postoji civis.

Svaka ljudska zajednica na neki način je disfunkcionalna. Gradovi su najčešće disfunkcionalni na mnogo planova. Ima jedna stvar, međutim, koja primer Havane čini esktremnim, a to je za 21. vek neverovatna nerazvijenost trgovine u većem delu grada. Pre nekoliko dana vozili su me 41. ulicom (Calle 41), koja u jednom delu predstavlja granicu između gradskih opština Playa i Marianao. Ona je vrlo zgodan primer, jer se radi o jednoj od glavnih saobraćajnica Zapadne Havane, nešto kao Peta avenija za predrevolucionarne automobile. Nekoliko sati posle te vožnje na televiziji sam gledao Cité Soleil, jedan od najsiromašnijih krajeva glavnog grada Haitija, Port-au-Princea. Ono što mi je bilo frapantno jeste da je čak i taj jadni deo napaćenog glavnog grada napaćene zemlje imao mnogo više prodavnica i mogućnosti da se kupe najosnovnije stvari nego jedna od većih i značajnijih ulica Havane.

Moram priznati da mi je to gotovo potpuno odsustvo poriva za potrošnjom u Havani u mnogim trenuncima prijatna protivtežnja potrošačkim društvima raskalašnosti kakvih je na svetu previše. Po Havani ne hodaju potrošači sa deset šarenih kesa; problem je što Havanom često hodaju umorni ljudi sa jednom kesicom u kojoj je jedva dovoljno hrane da se tog dana nešto stavi na sto. U 41. ulici ima dosta zgrada napravljenih mnogo pre Revolucije na kojima se vidi da je u prizemlju i dalje ograđen prostor na kojem je nekada bila trgovina. Trgovine tu odavno nema. Nekoliko kilometara vožnje tom širokom ulicom, koja nipošto nije u najsiromašnijem i najzabačenijem delu grada, naprotiv, i video sam samo možda dve ili tri jadne prodavničice, koje bi, pretpostavljam, starije ljude neodoljivo podsećale na Istočnu Evropu posle Drugog svetskog rata.

Kada se uđe u te prodavnice, prvo što vas zapahne jeste kombinacija memle i prašine u vazduhu. Na rafovima se nalaze najčešće poneki džakovi, i možda neka tužna i usamljena tegla majoneza. Ljudi skoro da nema. Na tabli poput male školske table kredom su ispisane, jedva vidljvo i razumljivo, cene proizvoda koji se tu već odavno ne nalaze. Znam da su ljudi snalažljivi, i da uspevaju da prežive uprkos svim teškoćama, i da na Kubi to i nije tako teško kao na nekim drugim mestima, ali ni posle godina provedenih ovde i dalje ne mogu baš sasvim da shvatim kako funkcioniše lanac nabavke kad je sve učinjeno da on ne postoji.

Havana je u neku ruku kvintesencija urbanog, goli grad, u najvećoj meri lišen potrošačkog spektakla. Kuće kojima neko kao da je skinuo prodavnice, odnosno odelo, odnosno oblandu, i ostavio ih da budu ono što jesu. Ulice koje su daleko od napuštenih, vrlo su gusto naseljene, vrve od ljudi i života, ali taj život ne ponaša se po zakonima na koje su ljudi navikli u razvijenom svetu. Sfere privatnog i javnog ovde imaju drugo značenje, jer ulica kao najmanja jedinica postoji samo uslovno, samo kao skelet bez sadržaja, a taj se sadržaj preneo na neke druge jedinice, na način za strance nedokučiv.

U odsustvu ulične interakcije u klasičnom smislu reči, bar u ovom delu grada interakcija se odvija na drugim mestima i na druge načine. Jedno od glavnih mesta za okupljanje ljudi su ravni krovovi zgrada, na kojima se deca igraju lopte, po kojima laju psi, gde odrasli postave stolice, sede i pričaju, dok im se veš suši oko glava. Krov kao paradoksalni socijalni fokus pojavljuje se kad ulica nema šta da ponudi, kad krene da deluje apokaliptično, izgubivši intimu koju joj daju trgovina i ostale gradske aktivnosti. Istovremeno, za vreme letnjih kiša tinejdžeri izađu na ulice, i na semaforima se kače za zaustavljene automobile, kako bi vežbali klizanje držeći se za zadnje branike. Prastara vozila sa čvrstim zadnjim branicima, recimo Chevrolet iz 1955, naročito su pogodna za tu zabavu, koja se prečesto završava lomljenjem ruku i nogu.

Ulica lišena javnih karakteristika ponekad postane privatno mesto, i tako se krug zatvori. Predveče ljudi iznesu sto i stolice i počnu da igraju domine nasred kolovoza, preobraćajući tako upotrebnu vrednost prostora koji je svoju prethodnu vrednost izgubio. Havana je istovremeno test savremenih utopija i distopija, nada i strahova, gde oslobađanje od potrošnje stvara glad za potrošnjom, i čiji se svaki stanovnik bar jednom u životu zapitao kako bi bilo da zameni Calle 41 za Calle Ocho u Miamiju.

Pitanje koje ljudi sebi i drugima postavljaju pred takvim dilemama jeste šta je bolje. Mnogi na njega čak i daju odgovor, koji im se čini jedini ispravan i jednostavan, zaboravljajući u svojoj želji da opravdaju svoje mesto u životu da na kompleksna pitanja nema samo jednog ispravnog i jednostavnog odgovora. Postoji samo bogatstvo ljudskog iskustva.

Atačmenti



Komentari (15)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Shumar Shumar 06:58 26.07.2007

starac i more


kakvo lepo, opusteno prisecanje :)

hvala Avrame .

Upravo moj omiljeni grad (jedan od) u US je Key West.
Odatle se moze videti Cuba na horizontu.
Vozio sam od Majamija preko Key Larga i ostalih Kijeva (ne onih Ukrajinskih) do tog fantasticnog gradica, koji me je fascinirao, specijalno stari akvarijum sa otvorenim bazenom.
Lobster house je u blizini iz kojeg se vide fantasticni zalasci sunca.
Fascinantna arhitektura starih zgrada u cvecu i zelenilu.Dosta cubanaca, ali i dosta turista (zato ga valja posecivati van sezone, ako tako nesto uopshte postoji na Floridi).Vetar donosi miris okeana, soli u vazduhu...
Hemingvejova kuca.
Nije matori bio naivan kada se smestioi tamo :)
Sada je nesto tu i tamo stradalo od onih strashnih uragana,kao i na celoj Floridi uostalom, moracu da idem ponovo da overim stetu :)
Nesto mi je tvoj clanak izazvao nostalgiju :))



best regards



Branislav Kovačević Cole Branislav Kovačević Cole 08:10 26.07.2007

Na zalost nisam..

bio na Kubi...mada me zanima sve ovo sto ste napisali...bas onako kako sam zamisljao sliku Kube, danas....Te slike praznih rafova jos su mi sveze iz licnog iskustva, 90/tih, ali polozaj koji ima Kuba, kao i njeni potencijali, turisticki, kao i drugi....prosto nisu kompatibini sa Vasim odlicnim zapazanjima...U cemu je problem?
Svako neka za sebe pokusa da da odgovor, bas onako kako ste i Vi rekli..Mozda odgovora i nema....a posebno ga nema, ako ga i ne trazis...
Poz
BKCole
netsuke netsuke 11:41 26.07.2007

THE REAL CUBA LIBRE

cincili cincili 12:04 26.07.2007

sjajan text

kao i uvek uzivanje je bilo citati tvoja zapazanja. nisam bila na kubi, ali sam vrlo zivopisno sve mogla da zamislim. hvala avrame.
dunjica dunjica 13:22 26.07.2007

Gotovo da bi bilo svetogrđe

išta dodati. Jednostavno, uživam u tvojim / Vašim tekstovima i žalim što nisu češća pojava. U njima daleki prostori postaju tako familiar. Hvala na tim trenucima!
Kazezoze Kazezoze 13:37 26.07.2007

avrame

Pitanje koje ljudi sebi i drugima postavljaju pred takvim dilemama jeste šta je bolje. Mnogi na njega čak i daju odgovor, koji im se čini jedini ispravan i jednostavan, zaboravljajući u svojoj želji da opravdaju svoje mesto u životu da na kompleksna pitanja nema samo jednog ispravnog i jednostavnog odgovora. Postoji samo bogatstvo ljudskog iskustva.

mislim da u ovoj sjajnom tekstu ovo zapazhanje treba da se ponovi, jer svako svoju sudbinu nosi sa sobom i nastoji da sebi osmisli zhivot najljepshe shto je moguce. svaki grad, ulica pa ako treba i krov nose svoju razlichitost i stanovnici ih osmishljavaju na svoj poseban, suptilan i prirodan nachin bez obzira da li je to ulica u prebogatom l.a. ili siromashnoj havani.
iza suda iza suda 15:42 26.07.2007

Ne samo da je tekt lep...

... nego je i verodostojan. Lepota teksta je u nacinu na koji autor dozivljava okolinu oko sebe. Mogao je neko da ga opise poput ovog youtube snimka gore i da zakljuci da su Marks i Engels krivi za nedostatak toaletnog papira na Kubi u 21-om veku. Mogao je i Andric da opise Bosnu kao vukojebinu sa divljim pejzazima, divljim zivotinjama i divljim ljudima ali nije... I zato su mu mnogi zahvalni.

Za dunjicu: kad bi tekstovi bili cesci mozda bi i oni bili deo celog onog potrosackog drustva koje je ovde nepoznato. Samo jedna kesica i u njoj nesto malo za dusu (i dunju).
firus firus 00:51 27.07.2007

Lepo, lepo, al' ...

nedostatak civičke svesti


Samo da ne bi ove apsolutno neuobičajene konstrukcije (mislim, koliko često čujete tako nešto u bilo kom od ex-YU jezika), dao bih čistu desetku ... Ovako, devet ... B)))
Avram Goldmann Avram Goldmann 22:37 29.07.2007

Re: Lepo, lepo, al' ...

Samo da ne bi ove apsolutno neuobičajene konstrukcije


Slažem se da «civička svest» trapavo zvuči (mada sam izraz svojevremeno čuo od jednog svog profesora na fakultetu). Problem je što na srpskom građansko ima nezgodnu konotaciju, tj. vuče na buržoasko, a to sam hteo da izbegnem, pa mi je civičko bilo zgodniji termin.

Hvala na intervenciji,

Avram
dunjica dunjica 23:22 29.07.2007

Re: Lepo, lepo, al' ...

Pojam "građanska sv(ij)est" je već etabliran u smislu građani=članovi društva, ali se zato za "građansko društvo" preporučuje izraz "civilno društvo", baš zbog tih konotacija s buržoaskim.
tnosugar tnosugar 09:39 27.07.2007

Zanimljivo ovo o krovovima....

ako se prisetimo da su penthouse apartmani na vrhovima zgrada u Njujorku najskuplji i najtrazeniji zivotni prostor.
mozda ce se dosetiti i da povezu krovove visecim mostovima i napraviti paralelnu saobracajnu infrastrukturu. Masine dole a ljudi gore. A i svako bi mogao da otvori tezgu na vrhu svoje zgrade. just a thought....
Kazezoze Kazezoze 11:20 27.07.2007

Re: Zanimljivo ovo o krovovima....

chini mi se kao idealno reshenj za Njujork ))))
Baric Dragan Baric Dragan 13:51 29.07.2007

Havana

Tekst je Prva liga Avrame,

Zasto je na Kubi sve to tako `NEPOTROSACKI` uglavnom nam je svima poznato.
Bilo bi mnogo interesantnije da si ispricao, sta Ti tu radis i cime se bavis.

Dragan
DejanOz DejanOz 05:13 31.07.2007

Re: Havana

Bilo bi mnogo interesantnije da si ispricao, sta Ti tu radis i cime se bavis

Meni je i ovo bilo vrlo zanimljivo. Samo bih rekao na ovo pitanje:

Pitanje koje ljudi sebi i drugima postavljaju pred takvim dilemama jeste šta je bolje.

Nije bas neko "pitanje". Cak i Bob Rock zna odgovor.

Baric Dragan Baric Dragan 12:35 01.08.2007

Re: Dejan

Izvini Dejane da nisi mozda na lepku?

Naravno da je Havana sa ravnim krovovima literarno fantasticno opisana,
ali glavni uzrok cele price je pocevsi od Spanskih konkvistadora i zavrsivsi sa Kastrom i njegovim politickim programom, do ekonomske blokade Kube od strane USA i do propasti SSSRa, koji je Kubu snabdevao i pomagao. I zakljuciti da Kubanci zive ( vecina ) u bedi!
Dali je potrebno da ti kazem, koliko Tornadosa godisnje predje preko Kube i koje stete nastaju pri tome.
Da pojedini regioni nedeljama ostaju bez struje, jer se nema love.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana