Ljubavna prica

malasneki RSS / 30.10.2008. u 21:56

Cini mi se da mi je ceo zivot protkan emocijama. Od kad znam za sebe znam da sam imala i potrebu da volim i budem voljena. Iako kazu da svi ljudi imaju tu potrebu, mislim da je nekome vaznija a nekom manje vazna.

Pamtim, bila sam jos mala devojcica, nesto pre nego sam posla u skolu, ali sam vec bila u onom periodu kad se ima "momak" ... Tada sam sa roditelljima, sestrom i bratom zivela u staroj prizemnoj kuci, koja je bila pored glavnog puta sa jedne strane i sporedne kaldrmisane ulicice sa druge strane. Ispred kuce je bila velika avlija, u kojoj je uvek bilo puno dece. Moja majka nam je dozvoljavala da se igramo tu sa cim smo hteli, ljuljaske, pesak, posudice, cebe za pod mala dupenceta i sve ostalo nam je bilo na raspolaganju. Kako mi je mama kasnije rekla, sve je to cinila zbog mene, da ja ne bi bila sama i da se ne bi osecala lose sto se svi igraju, trce i skitaju a ja nisam mogla. Cesto se i ona razdragano igrala sa nama, cuvajuci mene da se u igri ne povredim.

Elem, tu je bio Decak iz komsiluka, odmah malo uz tu kaldrmisanu ulicu, plave kose i lepog osmeha, stariji od mene dve godine, koga sam ja zvala mojim "momkom". Naravno, odrasli su me zadirkivali, a ja sam stvarno u malom decijem srcu osecala velike simpatije za njega. Dugo sam zato smatrala, recimo negde do srednjoskolskih dana, da svaki muskarac mora biti stariji dve godine od devojke, da je to idealna razlika.

Svaki put kad bi prosao peske ili na biciklu, ja bih zasjala od srece i nasla izgovor da mu se obratim i pozovem ga u igru sa nama. Kako sam se ja druzila sa njegovom rodjakom, a najdraza igra nam je bila da pravimo kolace od lisca i blata na zidicu avlije, gledale smo kada ce on naici pa da ga pozovemo na poslasticu. Naravno, ona kao moja najbolja drugarica je znala da je on moja simpatija, i sve mi je pricala o njemu. 

Onda je doslo vreme da krenem u skolu, ili je to bilo kad sam vec bila drugi-treci razred, nesto se ne mogu tacno setiti, u svakom slucaju bila sam 250 km daleko od kuce. Jedan od razloga sto sam bila tuzna kad idem od kuce je i sto njega necu videti tako dugo. Zbog toga sam ja odlucila da njemu napisem jedno srceparajuce pismo. Vise se ne secam tacno sta je tu pisalo, ali se secam da sam ja oduvek imala ruzan rukopis, bas kao i dan danas, te da sam zbog toga zamolila drugaricu da ga napise, a ja sam joj diktirala. Dugo sam razmisljala, onako sa strahom koje ima svaka naivna devojcica, da li da ga u opste posaljem. Medjutim, na nagovor drugarica, a i da ne bi bio trud uzalud, uradila sam to. 

Par godina nisam bila upoznata sa daljom sudbinom tog pisma, dok mi ta njegova rodjaka a moja drugarica nije ispricala sta se desilo. Naime, kako se on bas u to vreme preselio u grad, pismo je primila njegova baka. I to ne bi bilo zlo, da baka nije otvorila i procitala pismo. Jao bruke i sramote moje kad sam saznala tu cinjenicu. Koliko sam cula, pola sela, ukljucujuci i moju majku, je saznalo sta pise unutra, a bilo je poprilicno iskreno i dirljivo pismo.

Dugo Decaka nisam smela pogledati u oci. Tu negde smo vec bili usli i u pubertet, on je postao "frajer" pa je moj stid bio i veci. Postao je u to doba veoma popularan kod devojcica, a ja sam u tom periodu postajala svesna moje "razlicitosti" tako da sam pocela i dabezim od prilika gde bi ga mogla sresti.

Onda je dosao rat i izbeglistvo, i ja Decaka a sada vec odraslog momka nisam jako dugo videla. U medjuvremenu ja sam volela neke nove Decake, naucila sto sta o zivotu i ljubavima, a on se i ozenio. Igrom slucaja sam skoro naisla na njega na internetu i poceli smo da caskamo.Oboje smo se obradovali sto smo se ponovo nasli, i sa smehom se prisecali decijih nestasluka. Ponovo zivimo u istom gradu, i dogovorili smo se da cemo se naci jedan dan na kafi, pa da upoznam i njegovu suprugu.

Izmedju ostalog, pitala sam ga i sta se desilo sa famoznim ljubavnim pismom i da li ga je ikada procitao? Na moje razocaranje, on pisma nije mogao ni da se seti. Uh bas mi je bilo krivo, jer je meni to ostala lepa prica iz detinjstva, i neko nezno secanje na ljubav i decije naivno gledanje na svet.



Komentari (19)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Dejan K. Dejan K. 22:08 30.10.2008

Prica

Odlicna prica o ljubavi... i o znacaju koji neki ljudi imaju u nasim zivotima, a mi nemamo u njihovim...
malasneki malasneki 22:12 30.10.2008

Re: Prica

Dejan K.
Odlicna prica o ljubavi... i o znacaju koji neki ljudi imaju u nasim zivotima, a mi nemamo u njihovim...

Hm, takva nam sudbina ili karma sto bi neki rekli.
ivana23 ivana23 22:16 30.10.2008

Re: Prica

malasneki
Hm, takva nam sudbina ili karma sto bi neki rekli.


malasneki malasneki 22:22 30.10.2008

Re: Prica

Dejan K.
Odlicna prica o ljubavi... i o znacaju koji neki ljudi imaju u nasim zivotima, a mi nemamo u njihovim...


zaboravih medalju za prvi komentar
sanya92 sanya92 22:32 30.10.2008

Re: Prica

vidi vidi, ovde se daju medalje umesto diploma :) OK... sad imam novu misiju :)

Inace, dobar tekst, preporuka
malasneki malasneki 22:44 30.10.2008

Re: Prica

Hvala sanya :)
Kod mene svaki put nova nagrada
Dejan K. Dejan K. 12:59 31.10.2008

Re: Prica

HVALA!
constrictoria92 constrictoria92 22:37 30.10.2008

Sad kad sam bila u Kragujevcu

nasla sam svoj stari spomenar (reda-velicine 14-15 godina sam imala kad sam skrabala glooposti). Elem, u tom spomenaru pronadjem neposlato ljubavno pismo mojoj prvoj velikoj ljubavi (sta da ti kazem, kasnila sam uvek - prva ljubav u 14-oj :)).
Slatko sam se ismejala. Da ironija bude veca, moja prva ljubav je moj sadasnji jako dobar drug.
Vristali smo od smeha zajedno citajuci moje pisanije...
Ah, pismo je pisano u stilu sestara Bronte... :))))))))))))

"Nikada neces saznati koliko mi znacis..." i tako dalje. :))))))))

Lepo je setiti se prvog ljubavnog pisma... :)

malasneki malasneki 22:47 30.10.2008

Re: Sad kad sam bila u Kragujevcu

Da ironija bude veca, moja prva ljubav je moj sadasnji jako dobar drug.
Vristali smo od smeha zajedno citajuci moje pisanije...
Ah, pismo je pisano u stilu sestara Bronte... :))))))))))))

"Nikada neces saznati koliko mi znacis..." i tako dalje. :))))))))


Eto, saznao je :)))
ssvetlana92 ssvetlana92 23:14 30.10.2008

Sećanja naviru! :)

Baš si me obradovala ovim tekstom. Automatski se pojavljuju slike iz mog detinjstva. Čini mi se da je to kod mene počelo jako rano. Zatreskavala sam se u svakog pevača, glumca, komšiju (malo lepšeg izgleda) i tako redom. Svako malo se pojavljivalo neko novo lice u koje sam se zaljubljivala. To potraje izvesno vreme...napišem "samrtnu" pesmu o neostvarenoj ljubavi...ispotpisujem njegovo prezime hiljdu puta, otprilike, i predjem na novoga!
Ustvari, ljubav je bila užasno stalna, samo su se likovi menjali! :)
Nikome nisam o tome pričala, da ne pomisle da sam Nestalna! )
Черевићан Черевићан 23:48 30.10.2008

ау писму пише . . .



писма су зато . . . . да се пишу
ко ће их читати прича је друга
кад се недеси како смислисмо
често нас због тог спопадне туга

јер нашу тајну сад хартија има
поуздан сведок казивања цела
те ако коверат погрешан заприми
садржај сазна. . . Лела и по села

и ето потом срамоте нам личне
па се упитамо дал треба писати
истине такве што бол нам наносе
а памте засвагда, ха, коћега знати
dali76 dali76 01:00 31.10.2008

eh ta...

Eh te strine tetke I bake
Sto citaju pisma za tudje djecake
I taj postar sto baki pismo dade
Pa pola sela za isto saznade
Nekom je uspomena tuga I sreca
Neko se iste I ne sjeca
Ljubav je sreca, tuga al I slaatka muka
Za ovaj clanak Od mene preporuka
smdf smdf 10:14 31.10.2008

Re: eh ta...

Sjajno, ne znam dal' mi je lepsi tekst ili tvoja pesma... :)
Preporuka k'o vrata !
MilutinM MilutinM 01:04 31.10.2008

Pisma

Ja tek sada vidim kako je lepo pisati. Da sam znao ranije, pisao bih pisma svaki dan.
dali76 dali76 01:16 31.10.2008

Re: Pisma

nikad nije kasno
da se pise jasno .....
MilutinM MilutinM 10:03 31.10.2008

Re: Pisma

nikad nije kasno

E, nekada sam imao veći izbor primalaca (mislim: primateljki)...
lena62 lena62 14:09 31.10.2008

lepa priča

setila me je na sva moja napisana pisma jednom dečaku,koja nikad nisam imala hrabrosti da pošaljem.
Kada smo porasli postali smo dobri prijatelji, i tada sam saznala da je i on pisao pisma posvećena meni koja nikad nije poslao.
maya.sangoma maya.sangoma 14:23 01.11.2008

poslednja

Draga,
Ja uvek poslednja . Izvini . Ovi blogeri se strasno raspisali pa ne mogu da stignem ni naslove da procitam. Ne znam sta im je !? Da nije neka blogerska epidemija .
E sad hvale : Dopala mi se tvoja prica . A i ta baba , mogla je bar a mu kaze za pismo . Sa prvim pismima se uvek desi nesto sto nismo zeleli . Vidi kako je pametna constrictoria92 ona uopste nije ni poslala svoje prvo ljubavno pismo . Preporucujem njen recept svima ,koji jos nisu poslali TO svoje prvo pismo .
Tebi zelim vise srece sa buducim pismima ( ako slucajno ima babu nemoj tamo da saljes ) pozovi nekog od nas blogera , mi cemo da mu licno urucimo .
malasneki malasneki 21:38 01.11.2008

Re: poslednja

Ma ja sad sve sto imam kazem licno&personalno :)))

U svakom slucaju hvala za pohvale i ponude :)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana