Već pune dve godine, i nešto više, kako sam na Blogu. Dve godine delim sa prisutnima svoja razmišljanja, opservacije, privatne stvari, političke stavove…..pa bi se svaki normalan čovek, a ja držim da jesam, osvrnuo, kako je to govorio “Radovan III – da vidi rezultate svoga rada”.
Internet je cudo Zijah i Zinaid
Nisam siguran da ću objektivno sagledati svoje učešće u ovoj velikoj “pričaonici” u kojoj su bar oni, potpisani, blogeri izloženi sudu javnog mnjenja, kritici, sučeljavanju stavova, ali i mnogo čemu drugome! Pa da krenem redom, onako kako mi šta padne na pamet, jer ne pripadam onom soju, koji ima uredan press clipping, koji pamti, beleži i podvlači sve što se zanimljivo u tom vremenskom intervalu dogodilo….
- Verovatno sam po godinama, ali i blogerskom stažu, jedan od najstarijih blogera koji se oglašava, relativno uredno, pa možda i prečesto, ali ne umem drugačije – “ ili jesi, ili nisi “. Prisećam se da sam jednom javno “napustio” blog, na kratko (možda 2 meseca ?), te da sam se na nagovor pojedinih, ipak vratio. Kako je to bilo i zašto, sad je nebitno, ali znam zasigurno da takvu grešku više neću ponoviti, te da će sledeći odlazak biti konačan. Godine i umor čine svoje, a i po onoj staroj “zaigraj pa i za pojas zadeni”. Malo luftiranja na VIP Blogu ne bi bilo loše! Kako, ne znam? Na kraju krajeva, zašto VIP-ovci ne bi bili podložni nekom reizboru, prema kriterijumima koje bi utvrdili sami blogeri, ili ko drugi. Time bi se i sami VIP-ovci motivisali, a otvorio bi se prostor za druge „kandidate“. Nekakve nominacije za ulazak-izlazak sa VIP liste – možda? Možda izbor za Naj-VIP blogera, a ja odmah za to mesto kandidujem Jelicu Greganović...Ali neka o o tome odluče moderatori, B92, blogeri....
- U svojim tekstovima trudio sam se da budem onakav kakav jesam, da kažem ono što mislim bez kalkulacija koliko će se to nekome dopasti ili ne. Generalno gledano nisam loše prolazio, tako da medju komentarima nije bilo previše oštrih neslaganja, a bilo je vrlo malo (zanemarljivo za Srbiju) ličnih uvreda, zbog čega sam jako zadovoljan. Nisam se koristio svojim pravom da brišem postove ili da pojedince banujem zbog stavova koje su zastupali, osim u jednom ili dva slučaja, kada nisam ja bio u pitanju, već uvredljivo pominjanje drugih osoba.
- Teme o kojima sam pisao nisu bile previše raznovrsne. Tu i tamo znao sam da skliznem u emocije, ali uglavnom sam hladne glave i objektivno koliko se to može u Srbiji pisao o političkim aktuelnostima i dogadjajima koji su odredjivali našu sudbinu, a ja u njima učestvovao ili ponešto o tome znao. Podelio sam par privatnih stvari sa prisutnima na Blogu, pisao uglavnom o Kragujevcu i Šumadiji, nešto malo o kulturi, prisećao se davnih dana i ljudi koji su obeležili moje detinjstvo i mladost...Ponekad u svemu bio ličan, ali mislim ne i subjektivan.
- Broj posetilaca mog bloga je varirao, ali je vrlo retko bio ispod ili iznad proseka. Ipak nakon ovoliko godina i iskustva mogao sam da pretpostavim koja bi tema bolje prošla, ali čemu...? Broj preporuka je bio takodje zadovoljavajući, makar znao da su mnoge bile formalne ili tek onako po inerciji.
Ljubimac Arton Von Shamad/ Vucko
- I moglo bi se u ovoj nepouzdanoj blic analizi o mnogo čemu i iz raznih uglova, ali to ostavljam u zadatak onima koji će se time, eventualno, baviti, onima koji raspolažu brojkama, statistikama, koji znaju da obradjuju date podatke...itd. Ali uvek postoji i nešto drugo, nešto što se ne može iskazati ciframa, ni kroz statistiku, nešto što se meri zadovoljstvom komunikacije. U protekle dve godine stekao sam mnogo prijatelja, mogu slobodno reći sa cele ove naše male i napaćene planete, sa teritorije ex SFRJ (zbog čega sam jako ponosan), mnoga „nestala“ prijateljstva sam obnovio - pronašao se sa jednim brojem ljudi koji su zbog rata rasejani na sve strane sveta....I to smatram apsolutno najvećim dobitkom koji sam ućario za sve ovo vreme, a ujedno to mi je i glavni motiv koji me drži, još uvek, na Blogu.