Kontekstualna razmatranja, socinjenije pervo

milanmuz RSS / 26.10.2008. u 13:08

"Svi vi Samoanci ste isti. Ne verujete ni u elementarnu kulturu." ("Fear and Loathing in Las Vegas", Terry Gilliam, 1998)


Na samom pocetku
zeleo bih da se ogradim od tumacenja ovog teksta kao jos jednog
pokusaja da se pruzi, u svakom slucaju, zaista skromni doprinos
kontigentu definicija i odredjenja pojma kulture. Ovde cu se baviti
samo onim kulturnim produktima koje mogu da percipiram kao pogodne za
razmatranje konteksta u kome se nalazim, tj. sopstvene perspektive, sto
je, na izvestan nacin, diskurzivna analiza datih dela sa ciljem
(auto)pozicioniranja. Za potrebe ovog razmatranja moze se uspostaviti
izvesna relacija izmedju ideje interneta i kulture. Kao sto je internet
mreza svih mreza, tako se i kultura moze odrediti kao antropocentricna
mreza svih mreza simbola, znacenja odredjenih gestova, koje nemaju po
sebi (prakticne su prirode), u datom drustvenom kontekstu, nastalih kao
plod pokusaja da se prevazidje (samo)izolacija i stvori interakcija sa
drugim subjektom("Waking Life", Richard Linklater, 2001). Samim tim,
interakcija izmedju razlicitih kultura, ili bolje receno, razlicitih
pojavnih vidova JEDNE ideje kulture, neizbezna je, jer je imanentna
kulturi i osnova je svakog pomaka u kulturnom kodu izvesne zajednice.
Cak i kod ekstremnih vidova kulturnih zajednica, kao sto je, trenutno,
npr. Severna Koreja, moze doci do razlicitih preznacavanja te
valentnosti kulturnih kodova, koji se mogu tumaciti kao izolacija, ali
samim tim sto postoji konfrontacija, postoji i zelja za interakcijom,
mozda dominacijom.

Autorefleksija jednog kulturnog koda, njegova transcedenija, moguca je u umetnosti koja se stvara u njegovom kontekstu.

Banalan,
ali, ili upravo zato, vrlo ekplicitan primer je film Jamesa Camerona
Terminator 2: Judgment Day, iz 1991. Suvoparna analiza filmskog
narativa vec omogucava uvid u pomenutu mogucnost umetnosti. Samo
razmatrnje buducnosti i naravno, bez mogucnosti izostavljanja,
manifestacija kulture predstojeceg vremena, ali u okviru i iz
perspektive samog kraja osamdesetih, onako kako je moze misliti coveg
tog vremena, predstavlja, na izvestan nacin, autoanalizu znacenja u
kodu, njihovo osvescenje, prevazilazenje samodovoljnosti, uz zelju (ali
ne i njenu realizaciju) za negacijom prostorne i vremenske
konzerviranosti.

Slicno
bi se moglo naci i u Kjubrikovoj "Paklenoj pomorandzi", iz 1971, u
kojoj je subjekt, postavljen u sred zabune nastale usred greske u kodu,
ili kao posledica nedovoljne semiabilnosti kulturnih krugova (sve
ovakve odrednice nikako ne treba shvatati normativno) zbog kojih
nastaju potkulture, krecuci se u datim koordinatama, nudi mogucnost
citanja prikazanih postupaka sa distance, ostavljajuci mogucnost da se
izvesne datosti koda resemantizuju. Naravno, posto je i takav tekst
produkt nekog ili nekoliko kodova, njegova je percepcija uvek u sluzbi
promene u drustvenom kontekstu, samo sto u nekim slucajevima umetnosti
(teksta) na takvu osobinu drustvo manifestnije reaguje.

***



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana