Ovogodisnji Sajam knjiga je apsolutni skandal.
Na stranu cinjenica da se na njemu mogu kupiti "Protokoli sionskih mudraca", te romansirane, neromansirane, pervertirane, obojene, te biografije sa i bez kofeina skoro svih ratnih zlocinaca, ratnih huskacha, ratnih reportera, ratnih svestenika, ratnih kurvi, ratnih privrednika, ratnih doktora, ratnih poslasticara ....shvatate vec... nego su i krajnje "ozbiljne" izdavacke kuce pocele da duboko uranjaju u lihtovski relativizam - www.svejetomeniisto.rs - dodatno unoseci istorijsko-relativisticki smrad i cineci manifestaciju, dozvolite, apsolutno skandaloznom na vise nivoa!
Da se razumemo, od ulaska me je pratio horor srbijanske zbilje i likovi koji tu zbilju cine na trenutak hororichnom. Tako je na primer trebalo da shvatim karmichki hint, koji su mi nebesa uputila kada sam nabasao na Milomira Marica, na samom ulazu, i da se lepo okrenem i odem odakle sam dosao!
Ali, "Ko ne slusa pjesmu, slusace oluju" - kaze "Bijelo Dugme".
I bi tako! A sto sam sisao u halu jedan, a naletim na Radosa Ljusica. Taj covek inace ima taj neki bizarni talenat da, svaki put kada ga vidim, u meni proizvede taj neki jezivi osecaj, kao da sam putnik u onom autobusu iz "Okupacije u 26 slika".
Kao da to nije bilo dosta, na inace ukusno stilizovanom standu "Sluzbenog glasnika" naletim prvo na knjigu "Stvaranje Republike Srpske".
Ja prihvatam ideju da postoje ljudi koji ne vide nista skandalozno u cinjenici da se ova knjiga stampa od poreskih para svih gradjana, pa i onih preko cijeg je genocida i nastala ta Republika Srpska. Prihvatam da postoje i ljudi koji smatraju da nije nimalo skandalozno da predgovor za ovu knjigu pise bas Dobrica Cosic. Prihvatam da ima i ljudi koji ne vide problem u presretanim telefonskim razgovorima Nikole i Dobrice kojima je godinama pocinjao "Pescanik".
Sve to prihvatam, samo ne razumem kako je Demokratska stranka zavrsila u tom krugu ljudi! Eto, to mi nije jasno, pa da se naglavacke preobrnem, ni-je!
Uopste "Sluzbeni glasnik" objavio je nekih (impresivnih) 250 naslova za godinu dana. Neki od objavljenih naslova zasluzuju sve pohvale i predstavljaju prave stampane bisere koji su nam dugo nedostajali - mislim ovde pre svega na "liberalnu" biblioteku i neke od knjiga koje je priredio gospodin Acin.
Ono sto meni smeta na tom standu, a sto je i generalni problem sa sajmom i naposletku i sa drustvom je to bizarno i potpuno pervertirano shvatanje da je bas to demokratija i pluralizam ako se i kad objavljuje apsolutno sve.
Daleko od toga da bi trebalo zabranjivati knjige. Ko spaljuje knjige, Stojkovicu, kad tad ce spaljivati ljude, to je, valjda, svima jasno!
Ali, ta ideja da smo demokraticni i pluralisticni i what not ako objavljujemo sve od Hajeka do Koljevica, inace potpuno komplementarna u svojoj bizarnosti sa idejom da je su svi ekstremizmi bilo SRS ili LeDePe isti, to ne znam odakle nam. Tj. znam. Izuzetno znam.
A tu ideju "istosti" ne samo da smo lepo nasli, nego smo usvojili kao svoj osnovni softverski paket.
Emisija o tucenim zenama, daj jednog sto tuce - da cujemo i njegovu stranu. Emisija o Srebrenici, daj dzelata - da cujemo kako se on osecao. Knjiga o Srpskoj? Daj Dobricu da pojasni jos malo o eugenici i humanom preseljenju!
Interesantnije je da se ta vrsta apsolutnog pluralizma u domacem mnjenju koristi samo na odredjene teme. Jer, kada sem, recimo, prica o Cedomiru Jovanovicu ili izvestaju Helsinskog odbora, odjednom postaje nepotrebno da se i oni cuju, od jednom je dovoljno cuti samo sta "zrtve" imaju da kazu. U ostalom, kad ste zadnji put videli Albanca na RTS, a da nije Riza Halimi kada ga shikaniraju u Skupshtini?
Ali da se vratim na "Sluzbeni glasnik" i Sajam.
Recimo, meni je na trenutke taj stand izgledao nesto kao stand izdavackog preduzeca Osme sednice i Crvenog Univerziteta Karl Marks. I to one najgre mercedes-marksisticke levice. Srpska caviare gouche se lepo udomila u "Glasniku"! Sad kad su se medjusobno pomirli i potpisali falsifikovani zapisnik sa 8. sednice... neka... drugi put!
Fali tu, medjutim i avaj, jos samo Mirjana Markovic i akademik Markovic. Ali ne u vidu ideoloskog omaza! Neeeee! Sakloni boze! Vec kao "spomenik vremena", kao duh vremena zarobljen na papiru, da znamo da nam se ne ponove greske... I svi ostali razlozi zbog kojih je Mein Kampf zabranjen u Nemackoj! Ali strpljen - spasen! Bice i to!
Mika Antic dobio je ulicu velicine mojeg hodnika, koja vodi nikamo, Nikolaj Velimirovic bulevar. Na maltene istom standu antisemitska literatura i Danilo Kis. Dzepni kuvari nikad bolji i raznovrsniji. Ukradeni prevodi, pokradene strane izdavacke kuce, izdavacke kuce bez novih izdanja, miljenici i neprijatelji izdavacke elite, Nintendo Wii stand, pljeskavice, jelen pivo...
Ostatak sajma proveo sam u izbegavanju raznih drugih bizarnosti koje su samo iskakale iz sajamskih budzaka u vidu MBM, Vesne Radusinovic, Mihajla Markovica, kojekakvih pukovnika i policijskih oficira, a kada sam uvideo da je to, ipak, nemoguce, a plaseci se recimo mogucnosti da kako je krenulo naletim na samoga Matiju ili cak i Dobricu, eventualno ljubavni klinch Zeljka Simica i Jelene Tinske, pokupio se i otisao doma! Nakon celih 45 min, odlucivsi da, ipak, - www.amazon.co.uk ...
ps.
licna nagrada za izdavacki promasaj godine, za knjigu koju su svi zalud zeljno cekali -
"Ordenje, kolajne i plakete Sonje Liht" izuzetno ilustrovana monografija.
Mada primecujem da vec dva sajma nije izaslo nista od Bozidara Djelica, recimo neka romansirana biografija - bojanka "Miki Mausa do Barona Minhauzena - Ljudi, hajde da crtamo sa Bozom!", knjizevno zapanjuje da ni takvi gorostasi politicke misli poput Jelene Trivan nisu objavili aman bas nista! Bolno su knjizevno-naucno nemi i Mladjan Dinkic i Snezana Samardzic Markovic od kojih bi se bas dalo chuti mnogo! Dragoljub Micunovic vec pet sati nije izdao nista o Crvenom Univerzitetu i 1968. godini...
Sve u svemu, jasno vam je sto je skandal!