Ljubav

Maestro, Bulgakov i ja

gordanac RSS / 23.10.2008. u 20:18

ili

- o nekim razlozima zašto je "Maestro i Margarita" najlepša ljubavna priča i "novela famosa" XX veka -

ili

- МИХАИЛ АФАНАСЬЕВИЧ БУЛГАКОВ i reči o slobodi, herojstvu, ljubavi i smrti, reči koje izgovara lekar i pisac, sužanj i pobunjenik, satiričar i liričar, dvostruki čovek samo prividno izgubljen u komplikovanoj priči, u dvostrukom romanu koji je ništa više do metafora o traganju za jednostavnošću, za "sancta simplicitas" kojom je sve "jednostavno baš onoliko koliko treba da bude, ali nikako jednostavnije od toga" (A.E.) -

ili

- "Свежесть бывает только одна – первая, она же и последняя", a sve stvari koje nemaju ime, nemaju ni realnost i mogu da postoje samo u fantastičnim snovima u kojima žive i imaju ime zveri poput Behemota i Leviatana -

bchagallenamoradoscw8.jpgLjudi ponekad zaboravljaju da stvari najčešće nisu onakve kakve izgledaju da jesu...i to je najveća, ako ne i jedina draž svih stvari.

 

Onima koji to neće da vide ne vredi pokazivati slike, ne vredi im čak ni pričati o slikama, već treba uzeti pregršt reči, hrpicu boje i pramenove podeljenog sna, treba ćutati i od svega toga samo napraviti sliku, napraviti realnost....i tada će biti glasnih koji će vikati "ne postoji ta napravljena slika, ne postoji, ne postoji!", ali i onda treba u ćutnji kupovati kale (ili kakvo drugo cveće) i iz zahvalnosti ih poklanjati ljudima koji umeju da sanjaju.Ljudima trebaju - bajke, trebaju im toliko snažno da najčešće nikako ne bi priznali koliko su im sve bajke, legende, mitovi, fantastične priče i opisi svege što ima ime, a ne postoji, koliko im je to sve nesavladivo potrebno da bi svakodnevica imala - boje. Sve boje čežnje.

Legende i verovanja o Behemotu stoje u redu najzanimljivijih verovanja koja su do nas stigla...Poslednji Behemot o kojem se priča je iz knjige "Maestro i Margarita" Mihaila Bulgakova.
Ko je (šta je) Behemoth [Begemot]?


Job 40:15
15 "Look at the behemoth,
which I made along with you..."


walking with behemoth
40 years of big love

b8hd0.jpg
Ko je prvi imao ime Behemot? Na početku je to bilo dvostruko ime i izgovaralo se i kao Behemot i kao Leviatan...a posle više nije tako bilo....
"...Tako bude veče, pa jutro - dan peti......"
Tad su stvoreni Behemot i Leviatan, dva bića, gospodar kopna i gospodarica mora, jedno muško a drugo žensko, a oboje bića haosa. Jedno verovanje kaže da su se zveri na kraju međusobno same uništile. Zbunjujuća su citiranja legendi koja spominju nekakav banket koji su zveri ipak sebi napravile, umesto uništenja. Zna se pozdano da su uživali u svemu čulnom, pa tako i u hrani..
U Bibliji ih najviše spominju Izaija i Job. Kažu kako su bili stvoreni jedna ženka i jedan mužjak, ali ih se moralo uništiti (ubiti ženku) da se ne bi razmnožavali jer bi njihovo potomstvo značilo kraj sveta. Druga legenda kaže da je od koža tih prvih zveri napravljena i prva odeća za Adama i Evu, nakon što su se morali pokriti jer su pojeli jabuku sa drveta znanja.
Mit o Behemotu i Leviatanu nalazimo u bezbroj knjiga, filozofa Thomas Hobbesa, pisca Hermana Melville i naravno - u imenu mačke Mihaila Bulgakova (mada se tvrdi da je njegova mačka ustvari bila - siva, tigrasta, ali to niko ne želi da veruje, naravno) . Behemot mora biti crn, kao što i jeste....

I činjenica da je Bulgakov tražio i našao jedno takvo drevno ime da imenuje mačku, životinju koja se ne može pripitomiti, koja je sva metafora divlje slobode (i čulnih uživanja preko preterivanja, naravno!), govori o Bulgakovu gotovo sve svima onima koji žele da čuju i slušaju. To je ime metafora za poruku koliko daleko je želeo da dopre tragajući za simbolima, za fantastičnim i bajkolikim što su ljudi izmislili u samom početku svog vremena.

Znalci koji pišu o Bulgakovu, skoro redovno tragaju kroz sve slojeve njegovih reči za vezom i inspiracijom koja je dovela do "Maestra i Margarite" ili "Psećeg srca" ili "Bele garde"....Najčešće se prva knjiga dovodi u vezu sa Geteovim "Faustom" ili čak Evripidom ("The Bacchae")

Njegove knjige, dramatizovane, igraju sva pozorišta koja "drže do sebe", a postoje i dva filma (jedan ruski iz 1994,, drugi Aleksandra Petrovića iz 1972., kao i serija iz 2005.).

Kako god sjajno bili napravljeni filmovi i predstave, nikako ne mogu zameniti čitanje Bulgakova, baš nikako.Ja sam do knjige "Maestro i Margarita" došla sasvim slučajno, (okolnostima koje sad deluju neverovatno, kad se prepričaju), naime, neko ju je zaboravio u kupeu jednog voza u koji sam ušla. I posle sam tu knjigu, kao i jedno dragoceno izdanje kupljeno u Kijevu - poklonila.

 

b3vr4.jpgTako smo, nekako samostvoreno, Bulgakov i ja imali tajni, prećutni, samo naš savez - on mi je ostavio reči o dvostrukosti jednog jedinog ljudskog bića, reči o neutaživoj čežnji da se ta dvostrukost podeli, ostavio mi je najlepšu ljubavnu priču ikada napisanu, ostavio mi je razgovore Maestra i Margarite, simbole, slike, reči i tišinu, urezao mi je kao skalpelom jasno isečene vinjete ljudskih karaktera, oslikao crtice o vremenu, o prolaznosti i večnosti, o trajanju i nestajanju, besmrtne rečenice o večnoj borbi dobra i zla, o svemu, ustvari, što je ikada dotaklo ijedno ljudsko biće.

I svojim neverovatno tragičnim životom ostavio je svojevrstan putokaz o tome šta nikako ne bi smelo da se događa ljudima i šta je sve ono što ljudi silno žele da im se dogodi - a ne događa se nikad, jer ostvarenje tih snova nije namenjeno ljudima. “Takve stvari se ne desavaju na ovom svetu”, rekao je Man. Nemac.

I bilo je lepo i lako u sve to poverovati i - sklopiti savez o njegovom mestu u mom zenitu gde su okolo i drugi pisci, druge tuđe reči, slike i poruke, druga usput skupljena i stečena znanja. Sve je bilo lepo i lako osim rešiti zagonetku koju nam je ostavio u rukopisima "koji ne mogu da gore", zagonetku koja sve njegove reči čini tako "dobro složenim", tako nepovratno kao uklesanim za večnost, kao i sve druge važne poruke koje su ljudi jedni drugima ostavljali otkad govore i otkad pišu. Zagonetku koja se tiče - jednostavnosti. Kako je i čime našao meru da sve izrečeno bude jednostavno taman toliko koliko treba da bude?

I kako znamo da je to tako?

Lako.brusheva6ig3.jpg

Evo kako se može jednostavno reći skoro sve o knjizi "Ana Karenjina" :

"...ona se udala iz rutine, dobila sina, srela nekog oficira, strašno se zaljubila, rešila da ostavi i muža i sina, a onda je oficir ostavio, pa se bacila pod voz...". Eto, kako stvari nikako ne valjaju kad su jednostavne više nego što treba.

Kako bi se, tom "suvišnom jednostavnošću" moglo prepričati o čemu je "Maestro i Margarita"?

Mislim da ne bi moglo.

b2qy6.jpgI to je smaragdno, čudesno, neponovljivo umeće Bulgakova - napisati dvostruki roman, napisati "roman u romanu", lagano graditi dve priče, jednu u Jerusalimu u danima suđenja i raspeća Jošue, a drugu u Moskvi tridesetih godina XX veka, u Rusiji kojom čvrstom rukom upravlja Staljin, u vremenu "izgradnje novog doba". I obe priče se dešavaju od srede do subote, ali se dešavaju i dve hiljade godina (ili i više, oduvek) neprekidno ili se dešavaju u beskonačno dugačkom vremenu jer vreme u snovima ne teče uopšte ili teče sasvim drugačije nego u stvarnosti. U dva maha, vreme u priči teče "po ivici između snova i stvarnosti" u scenama u kojima se pojavljuje Wolland koji "može

biti bilo odakle, ali je, recimo - Nemac".


 

Zašto Nemac?

Zato.

Bulgakov izmiče, vragolasto (đavolasto?) i savršeno istrajno skoro svakom našem pokušaju „književne anatomije“. Ne da se secirati, nema misaonog sečiva dovoljno tankog (tananog?) i dovoljno oštrog da zaseče u krhko, a nepokidivo vezivno tkivo jednostavnih reči, dijaloga i prizora kojima opisuje sve svoje (i naše, i naše!) strepnje, žudnje, čežnje, strahove i želje. Neuhvatljiv je, poput odbleska punog Meseca na mirnoj, tamnoj, uljastoj vodi, ma koliko nam se taj mesečev bljesak činio bliskim i kao na dohvat ruke. Kao što su to i sve prave zagonetke – uvek. Na vrh jezika ti je rešenje, ali reči ne „izlaze“ i rešenje nema ime, pa onda i ne postoji.b12ux7.jpg

Jedini trag koji bi (možda) pomogao rešavanju zagonetki koje je Bulgakov postavio je jedan mali komad pergamenta nađen u Maestrovom rukopisu „Pontije Pilat“ kojeg je neka nemarna kadrovska komisija nepažnjom ostavila u stalku za kišobrane u garderobi teatra u Kijevu. Na tom pergamentu nalazi se „Devetodnevni Dnevnik Mačka Behemota“ i evo šta u njemu piše:

22.10. Pojeo sam hrane pet puta koliko sam težak, ali su me omeli pri najslađim zalogajima. Nije me utešilo ni špijuniranje Margarete u apartmanu. Gladan sam i deprimiran. Toliko da sam morao da se ubijem, tako da mi je ostalo samo osam života.

23.10. Doručkovao sam ceo dan i veče je palo pre nego što sam mogao da pojedem pristojan ručak. Neutešan, igrao sam se nekom (nečijom?) glavom. Dosadno.Morao sam da se ubijem još jednom. Sedam života mi jos ostaje. Moraću da počnem da ih štedim.

24.10. Izračunao sam da spavanjem gubim vreme koje bih mogao potrošiti na jelo. I na zabavne pakosti. Rešio sam da više ne spavam. Margareta mi je zbog te odluke oduzela šesti život. Beštija. Sta je sad ovo - Krim?! Dobro, Krim.

25.10. Nisam spavao dva dana i uspeo sam i da doručkujem i da ručam i da večeram. Život je lep.A imao sam ih šest do danas, ali je neka budala pobegla iz ludnice i udavila me iz zabave. Nisam mario, ostaje mi još pet.

26.10. Primetio sam da mi pisanje Dnevnika oduzima suviše vremena, stresao sam se na pomisao da ima ljudi koji samo spavaju, sanjaju i pišu i nemaju uopšte vremena za jelo. I još me je danas pregazio tramvaj, nije vozač bio kriv, okliznuo sam se na nešto. Moraću biti brižljiviji sa ova preostala četiri života.

27.10. Prisluškivao sam šaputanje Maestra i Margarete. Čoveče, pa oni samo po jedan život imaju! Osetio sam da je to toliko tragično da sam morao da se spalim iz očaja. Usput je izgoreo jedan apartman. Smestio sam to Margareti. Ta veštica me već odavno nervira.

28.10. Užasan dan. Uhvatila su me neka deca, maltretirala me, vukla za rep i na kraju prikucala na neki krst i bockala mojom sopstvenom viljuškom (imam divnu viljušku!).Bio sam na nekoj književnoj večeri i suviše umoran i gladan da se branim, pa su me deca lako dokrajčila. Sad sam već prilično zabrinut brzinom kojom gubim živote, a jedem malo i sasvim nedovoljno za taj ritam. Srećom, naišao je neki Nemac i nahranio me štrudlama. Nešto sam mu obećao za uzvrat, ali sam zaboravio – šta.

29.10. Smak sveta. Činjenica da imam samo jedan život učinila je da potpuno razumem ljude. Nije mi to trebalo na prazan stomak. I još sam se setio šta sam obećao Nemcu. Od danas imam novo ime, zovem se Azazelo (ili tako nešto, suviše sam gladan da bih bistro mislio)

30.10. Danas mi je Margareta prekrižila ovaj datum u Dnevniku i napisala „22.10.“. I od tada je više nisam video. Povremeno imam noge i ruke i (evo, stidim se čak i Dnevniku da priznam!) potpuno ćosavo telo, a kad sam pogledao u ogledalo video sam da – letim. Sve je to od gladi, znam. A možda bih mogao opet da počnem da spavam, ne znam. Bojim se da ću početi da sanjam i da ću postati potpuno melanholičan. Nije to za mačke, to je za ljude. Pored mene je jedan skakao i stao da hriplje kao da mu zivot od toga zavisi: «Azazelo, ne budi stoka, daj mi rublju i sezdeset i dve!» Za votku mu treba, znam.

Pergament je našla garderoberka koja se zvala Anuška, krenula je u radnju da kupi ulje, u žurbi prevrnula stari stalak za kišobrane i – začitala se (ona je čitala prilično sporo, istina), tako da je zaboravila kuda je krenula, što je mnogo obradovalo jednog čoveka koji se zvao Berlioz i kojeg ona uopšte nije poznavala.

Bila je već kasna noć kada je izašla iz teatra, prilično svetla noć (bio je pun Mesec) i zamalo se sudarila sa jednim muškarcem i jednom ženom, nije stigla ni da se izvini, samo je pomislila „bože, što ovo dvoje dobro jedno uz drugo stoje!“

bchagallloversinthenighsf6.jpg

Od tog slučajnog susreta Bulgakov je ispleo priču koja ima naslov „Maestro i Margarita“.Priču o kojoj je Behemot već ranije ispisao svoj dnevnik. Istu priču o kojoj ja sada pišem svoj.

Svi vaši dnevnički doživljaji su dobrodošli za dopisivanje.

bchagall1942na6.jpg



Komentari (115)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

gil-gelad gil-gelad 20:27 23.10.2008

...

hm,pa Boga mi,ima mnogo-mnogo rusa,koji se ne bi slozhili sa tim mishljenjem...
nsarski nsarski 20:44 23.10.2008

A Vi mislite,

gradjanko gordanac, da se ta knjiga u vozu slucajno nasla? Ili da su je, mozda, namerno ostavili gradjani provokatori? Slatke su te vase reci, ali to nije slucaj.
Nista nije slucajno, gradjanko gordanac, posebno ne razgovori sa strancima:)
gordanac gordanac 20:59 23.10.2008

:))

A vi mislite, gradjanko gordanac, da se ta knjiga u vozu slucajno nasla? Ili da su je, mozda, namerno ostavili gradjani provokatori? Slatke su te vase reci, ali to nije slucaj.
Nista nije slucajno, gradjanko gordanac, posebno ne razgovori sa strancima:)

:))))
izvanredna opaska, moram priznati
i to na mestu poput bloga gde, praktično i teorijski - skoro samo stranci razgovaraju :))

nsarski nsarski 21:04 23.10.2008

Re: :))

skoro samo stranci razgovaraju :))

O ovome bi se moglo raspraviti u okviru kruzoka. I, uzgred, gde vam je taj blog, i ko se tu sastaje? Je li to prijavljeno tamo gde treba? Imena i prezimena ako moze.
gordanac gordanac 21:14 23.10.2008

Re: :))

O ovome bi se moglo raspraviti u okviru kruzoka. I, uzgred, gde vam je taj blog, i ko se tu sastaje? Je li to prijavljeno tamo gde treba? Imena i prezimena ako moze.

Pazi, kad mogu da odgovorim! :))
Imena i prezimena
A ne bi ti meni verovao u kakvim se sve kružocima raspravlja o čemu sve ovde stranci razgovaraju.
I - nikom nije neobično :))))
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:52 23.10.2008

Re: :))

gordanac
A ne bi ti meni verovao u kakvim se sve kružocima raspravlja o čemu sve ovde STRANCI razgovaraju. I - nikom nije neobično :))))


Подозрење отпочиње зато што је Воланд странац, к'о што ти рече, баш Немац... Добри неки људи, ти твоји, а не као код Булгакова.
gordanac gordanac 00:14 24.10.2008

Re: :))

Подозрење отпочиње зато што је Воланд странац...

Zar nismo svi?
nsarski nsarski 00:23 24.10.2008

Re: :))

Подозрење отпочиње зато што је Воланд странац, к'о што ти рече, баш Немац

U Pekicevom "Kako upokojiti vampira", na kraju postoji dnevnik Nemca, Stajnbrehera, sefa zatvora u Dubrovniku. Njegov metod ispitivanja, kakav je Pekic privatno iskusio na svojoj kozi u komunistickom zatvoru, se zove Stajnbreherizacija. Cuveni susreti sa "strancem".
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 00:26 24.10.2008

Re: :))

gordanac
Подозрење отпочиње зато што је Воланд странац...

Zar nismo svi?


Дај ми одобрење на експропријацију једног чаршава на блогу и добићеш одговор. То јест -- покушај. И онда идем да спавам. Можда.
gordanac gordanac 00:34 24.10.2008

Re: :))

Građanine - odobreno!
(s najvišeg mesta :))))
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 00:36 24.10.2008

Зид...

gordanac
Građanine - odobreno!
(s najvišeg mesta :))))


ЗИД
или
ОБЛИЦИ МЕТАФОРЕ

Император који је изградио Велики кинески зид, Ћин Ши Хуанг, остао је упамћен, како нас подсећају енциклопедије и Борхес, и као онај који је спалио готово све књиге настале пре њега. Намена највећег бедема на свету била је једноставна – да спречи препаде номадских племена са севера, док је у пепелу књига требало да нестане претходна историја. Овом последњем хтењу радо су се приклањали многи владари широм света, а Велики кинески зид, никад до краја остварена чежња о граници непрелазној за номаде, варваре или туђе војске, доцније се појављивао у разним обличјима. Неких три стотине година касније, на тлу данашње Британије, настао је Хадријанов зид, грађевина која је означавала досег римског царства и била препрека ратоборним шкотским племенима. Граница коју је он исцртао и данас је видљива.

Међу многобројним двадесетовековним градитељским подухватима један неугледни зид, онај Берлински, приграбио је у свом добу сумњиву славу првенства. Томе је свакако допринела и његова преокренута логика: он није био начињен да заустави упаде нежељених и ратоборних странаца, већ је онемогућавао да се изван њега побегне. Та „добровољна“ самоизолација откривала је слабост једног идеолошког раја. Иза Гвоздене завесе – што је географска досетка двојице противника, Гебелса и Черчила – постојање пребега тумачено је као опасна омашка о властитој исправности. Јер из Раја се, наиме, не бежи.

Како год било, данас су зидови који раздвајају два супротстављена света изгубили физичку структуру. Уз ретке изузетке, они се најпре појављују преображени у равнодушну администрацију или просту моћ технологије и надменост новца. Свеједно, подела је опет непорецива; на једној страни остају они који су називани номадима, варварима, примитивним или историјски залуталим народима, а на другој… На другој су Јелисејска поља, сређене државе и цивилизације, и уљуђено лице самозаљубљености. А време као да не круни ове бедеме.

Но метафора зида давно је закорачила изван ових међа. Mодерни теоретичари настанка универзума данас говоре о Планковом зиду, граници после које престаје да важи доступна физика. Иза њега, који означава непојамно мали део секунде по стварању, што значи не тако далеко од Бога, сва наша сазнања о важећим законима васионе постају узалудна. И никаква вест оданде не допире. Истина, можда је ова граница само још једна пројекција нашег недораслог ума, али на њој смо се обрели својом вољом. И потом смо тамо застали, немоћни попут неких варвара и освајача.

Зид је, дакле, и онде где га не видимо. Онај највећи стоји испред нас самих. Нису га изградиле никакве саможиве цивилизације и државе нити божанска надмоћ, а његов градитељ не сећа се свог труда. Он је, равнодушно речено, наша личност. Унутар њега влада себична гравитација која нас, несигурно, држи на окупу; све што дотле допре изобличено је њеном снагом. Чак и кад се капије благонаклоно отворе, кроз њих пролазе само одабране војске и номади. А најчешће, као иза Планковог зида, нисмо сигурни шта се тамо догађа. И слепо подржани силама које не распознајемо нити признајемо, стигнемо, ипак, да проживимо свој век.

Можда би раскошну повест једне метафоре ваљало окончати још пре њеног настанка. Јер само ту зида, напокон, нема.

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 00:47 24.10.2008

Re: :))

nsarski
Подозрење отпочиње зато што је Воланд странац, к'о што ти рече, баш Немац

U Pekicevom "Kako upokojiti vampira", na kraju postoji dnevnik Nemca, Stajnbrehera, sefa zatvora u Dubrovniku. Njegov metod ispitivanja, kakav je Pekic privatno iskusio na svojoj kozi u komunistickom zatvoru, se zove Stajnbreherizacija. Cuveni susreti sa "strancem".


Steinbrecher {m}
stone crusher
stone-breaker
nsarski nsarski 00:48 24.10.2008

Re: :))

Steinbrecher {m}
stone crusher
stone-breaker

Danke. To nisam znao:) Korisna informacija.
gordanac gordanac 00:52 24.10.2008

Зид...

....ili ovako:
Ljudi velikim trudom izgrade svoj unutrašnji Zid, da bi mogli da čeznu za slobodom i širokim vidikom koji nastaje uklanjanjem Zida. Kada naiđemo na one koji Zid ne izgrade ustvari nego ga samo ZAMISLE izgrađenog tako da uvek mogu da ga ODMISLE, onda stojimo zapanjeni pred čudesima "fantastike" koju nesebično dele sa nama jer je mogu "videti" u beskrajnom prostoru bez Zidova.
Bulgakov.
I - drugi, naravno.
Servantes, na primer.
Shakespeare, svakako.
Borhes.
Miljković
Wallace Stevens
Dylan Thomas
Joyce
(slobodno dodaj, građanine :))
nsarski nsarski 01:01 24.10.2008

Re: Зид...

Можда би раскошну повест једне метафоре ваљало окончати још пре њеног настанка. Јер само ту зида, напокон, нема.

Ima li ovo nastavak ili detaljniju razradu negde?
Biblija ima koncepte uspona, spirala, zigurata, merdevina (skala ili klimax), zatim vicious circles, ali zida se ne secam da ima. (Mozda imam neki Freudian block o tome?:)). I like this, što da tajim?
nsarski nsarski 01:02 24.10.2008

Re: Зид...

Dylan Thomas

"In my first attempt at poetry, I wrote about tigers that have wings. An unimaginable thing."
gordanac gordanac 01:08 24.10.2008

:)

...dešava se...:))
nsarski nsarski 01:13 24.10.2008

Re: :)

gordanac
...dešava se...:))

OK, bio je mali i pocetnik...Procitaj njego "Child's Christmas in Wales", pa ces razumeti.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 01:13 24.10.2008

Re: Зид...

nsarski
Можда би раскошну повест једне метафоре ваљало окончати још пре њеног настанка. Јер само ту зида, напокон, нема.

Ima li ovo nastavak ili detaljniju razradu negde?

Не знам.
Можда лавиринт.
Он му дође к'о нека алотропска модификација зида.
Разрадио.
Написао.
Било би превише...
nsarski nsarski 01:20 24.10.2008

Re: Зид...

Не знам.
Можда лавиринт.

Lavirint Borhes, ili Lavirint Minotaur, ili, najzad, Poe - najstrasniji prostori koji postoje su oni izgradjeni ljudskom rukom?
Eventualno Giovanni Batista Piranesi i njegovi zatvori? Prisons of the imagination.

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 01:29 24.10.2008

Re: Зид...

nsarski
Не знам.
Можда лавиринт.

Lavirint Borhes, ili Lavirint Minotaur, ili, najzad, Poe - najstrasniji prostori koji postoje su oni izgradjeni ljudskom rukom?
Eventualno Giovanni Batista Piranesi i njegovi zatvori? Prisons of the imagination.


Ја тај тим другачије памтим: Миној и Минотаур у одбрани, Ј. Вермер и А. Левенхук средина терена, З.Херберт тешки центарфор.
nsarski nsarski 01:42 24.10.2008

Re: Зид...

Ја тај тим другачије памтим: Миној и Минотаур у одбрани, Ј. Вермер и А. Левенхук средина терена, З.Херберт тешки центарфор.

Well, then...? Sta se ceka?
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 01:53 24.10.2008

Лавиринт

Играш ми на его, модерну игру, а ја немам времена да апдејтујем играче. Стога, моје старовремце послаћу ти snailom...

Take care.
nsarski nsarski 02:05 24.10.2008

Re: Лавиринт

Thx.
Thx, thx.
Don't get lost in it, though...We need you here.
ivana23 ivana23 20:53 23.10.2008

***

vishnja92 vishnja92 20:56 23.10.2008

stigao je :)

tekst o knjizi :)))
Margareta mi je zbog te odluke oduzela šesti život. Beštija. Sta je sad ovo - Krim?! Dobro, Krim.

o,... :)
Budimac Budimac 20:59 23.10.2008

Radoznalost

Da li je "slučajno" nađenja knjiga izdanje Minerve iz Subotice ili Libera iz Zagreba?
gordanac gordanac 21:01 23.10.2008

Re: Radoznalost

Libero
Ali nemam je više.
Sada imam "Book&Marso" Beograd
Budimac Budimac 21:11 23.10.2008

Re: Radoznalost

gordanac
Libero
Ali nemam je više.
Sada imam "Book&Marso" Beograd

Ja imam Libero ali patim za Minervom čini mi se lepši prevod.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 22:59 23.10.2008

Re: Radoznalost

pa, pobogu ljudi, chitajte na ruskom, nije tako teshko.

mada jesu rusi kreteni koji nam tetoshe gradjanstvo i privredu, ali nisu svi: to su samo ovi koje Majstor Bulgakov fantastichno opisuje...

lep entry, Gordanac, najlepshi do sada, meni, ali ja sam subjektivan poshto volim MB-a - chak sam i sinu dao 2nd name po njemu... a i preselio se u Jerusalim.
nsarski nsarski 23:02 23.10.2008

Re: Radoznalost

a i preselio se u Jerusalim.

A Pontije Pilat na ulasku u Jerusalim, posmatrajuci sa brda, pita svog adjutanta: "Ima li ovaj grad kanalizaciju?" :))))
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 23:53 23.10.2008

Re: Radoznalost

имамо канализацију, али градска чистоћа слабо ферцера, тако да ме увек срамота када водим људе по Старом Граду. :(
Budimac Budimac 23:56 23.10.2008

Re: Radoznalost

имамо канализацију, али градска чистоћа слабо ферцера, тако да ме увек срамота када водим људе по Старом Граду. :(

U Istanbulu u centru ne postoje kante za otpatke (pa se đubre preko dana gomila na sred ulice). Razlog -- terorizam, one su idealno mesto za postavljanje paklenih mašina, pretpostavljam da to može biti razlog i u Jerusalimu.
nsarski nsarski 00:06 24.10.2008

Re: Radoznalost

U Istanbulu u centru ne postoje kante za otpatke (pa se đubre preko dana gomila na sred ulice). Razlog -- terorizam, one su idealno mesto za postavljanje paklenih mašina, pretpostavljam da to može biti razlog i u Jerusalimu.

Sveti grad Varanasi (Benares), 7000 godina star, stariji od Vavilona, na svernoj obali Majke Ganges reke, ima oko 9 miliona stanovnika i nema kanalizaciju. Terorizam nije bio ni izmisljen u vreme kad je grad osnovan.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 00:25 24.10.2008

Re: Radoznalost

хм, Будимац, није ми никада пало на памет да би то могао бити разлог. мислим да се једноставно ради о некултури у јерусалимском случају, или о немару и шкртичлуку градских отаца. јер је, просто, технологија бомби данас таква да се могу поставити било где и активирати било када.

иначе, Јерусалим има канализацију од времена Краља Хезекије, дакле неки viii p.n.e. премда би ме чудило да су такви фенсери попут давида и соломона допуштали да им се шири воњ по граду... није ми никада пало да испитам ко је измислио технологију канализације и из ког времена то потиче, али очигледно је старије од каприциозног Рима. истине ради, Пилат је презирао престоницу Јудеје у сваком погледу и био је настањен у приморском градићу Цезареја Маритима, а у главни град је долазио само силом прилика, претежно када би морао да обуздава немир јудејаца. :)
nsarski nsarski 00:36 24.10.2008

Re: Radoznalost

није ми никада пало да испитам ко је измислио технологију канализације и из ког времена то потиче,

Od kad je pronadjeno olovo. Plumbum. Ya know, Joe the plumber:)))
jack_bauer jack_bauer 07:10 24.10.2008

Re: Radoznalost

није ми никада пало да испитам ко је измислио технологију канализације и из ког времена то потиче, али очигледно је старије од каприциозног Рима.

gorran2 gorran2 21:00 23.10.2008

Vežba iz nepostojanja


Mnogo je nerazumevanja proisteklo iz i oko ovog romana. Najvećim delom, namerno. Jer, tu nam je dato živopisno šarenilo karaktera i događaja.
Ali, s namerom da zaseni i zavede.
Jer, to je roman o nečem drugom.
O nepostojanju.
To je roman o nekome ko toliko ne postoji, da čak nema ni ime.
Glavni junak, Majstor, ni po čemu nije glavni. Osim što je jedini.
I osim po tome što sva vrtoglava živost, sva opojna uzbuđenja, sva čarolija, govori samo o njegovom nepostojanju.
O tome kako i koliko se može ne postojati.
Od bola.
Od Sveta.
Od ljudi.

(Uzgred, ima i ta istina da su žene čarobnice, i da je jedini trag postojanja - ukoliko ga uopšte ima, uspostavljen ljubavlju. I jedino ljubavlju.)
nsarski nsarski 21:01 23.10.2008

Re: Vežba iz nepostojanja

To je roman o nekome ko toliko ne postoji, da čak nema ni ime.

Moze li se ovo, gradjanine, dokazati metodom dijalektickog materijalizma?
gorran2 gorran2 21:06 23.10.2008

Re: Vežba iz nepostojanja

A Vi mislite da je "Majstor" ime?
nsarski nsarski 21:17 23.10.2008

Re: Vežba iz nepostojanja

gorran2
A Vi mislite da je "Majstor" ime?

Ne, mislim na dokaz o postojanju. Pocinjemo sa postojanjem boga. Dijalekticki dokaz. Posle prelazimo na djavole.
gorran2 gorran2 22:14 23.10.2008

Re: Vežba iz nepostojanja

nsarski
gorran2
A Vi mislite da je "Majstor" ime?

Ne, mislim na dokaz o postojanju. Pocinjemo sa postojanjem boga. Dijalekticki dokaz. Posle prelazimo na djavole.

Vidite, ovde se radi o dve koncepcije, ili dve percepcije. Većinske, koja ovaj roman shvata kao euforičnu igru mašte.
I druge, koju sugerišem, da je roman svedočanstvo bola. Bola posebnog intenziteta i posebnog kvaliteta koji kompromituje samu punoću i stepen postojanja.

P.S. Inače volim da se igram paralogičkih arabeski. Ali ovo doživljavam drugačije.
nsarski nsarski 22:18 23.10.2008

Re: Vežba iz nepostojanja

Vidite, ovde se radi o dve koncepcije, ili dve percepcije. Većinske, koja ovaj roman shvata kao euforičnu igru mašte.
I druge, koju sugerišem, da je roman svedočanstvo bola. Bola posebnog intenziteta i posebnog kvaliteta koji kompromituje samu punoću i stepen postojanja.

P.S. Inače volim da se igram paralogičkih arabeski. Ali ovo doživljavam drugačije.

Izvinjavam se. Otelo mi se.
gorran2 gorran2 22:42 23.10.2008

Re: Vežba iz nepostojanja

A s druge strane, možda je to samo još jedna vesela menažerija sa peripetijama, i raznim šiljato-ušatim karakterima, sasvim poput Gospodara prstenova, Hobita i Ratova zvezda...
crossover crossover 22:48 23.10.2008

Re: Vežba iz nepostojanja

Vidite, ovde se radi o dve koncepcije, ili dve percepcije. Većinske, koja ovaj roman shvata kao euforičnu igru mašte.
I druge, koju sugerišem, da je roman svedočanstvo bola. Bola posebnog intenziteta i posebnog kvaliteta koji kompromituje samu punoću i stepen postojanja.

Док сам размишљао како да срочим моје виђење овог романа, ти си ме предухитрио, са мало речи и врло прецизно. У томе и јесте величина овог романа, управо тај бол који је писац искусио, и тако маестрално описао кроз двоструку радњу романа тј. архетип страдања.
У противном, све би било чиста забава.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 21:00 23.10.2008

samo da dodam...

i pridodam...
moj diplomski piece se zove 'Poslednji bal Margarite Nikolajevne'
ne samo jedna od najlepsih ljubavnih prica vec i za mene jedan od najboljih knjizevnih dela ever!
Budimac Budimac 21:13 23.10.2008

Re: samo da dodam...

najboljih knjizevnih dela ever!

potpisujem :)
myredneckself myredneckself 00:58 24.10.2008

Re: samo da dodam...

najboljih knjizevnih dela ever!


potpisujem :)

Dosad najbolja alegorija dobra i zla... a long trip... u deo moje nadrealistične duše. Kad god je otvorim i čitam uvek radi na više nivoa-smešno, uznemirujuće, izluđujuće i prosvetljujuće. Za one koji vole nepotrebno znanje-Majstor je, navodno, bio inspiracija Stones-ima za Sympathy for the devil !


P.S.
I ja potpisujem
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:16 23.10.2008

Касних осамдесетих...

Касних осамдесетих у Москви, крај Патријаршиских пруди, где су Берлиоз и Бездомни срели Воланда, у улици Садовој 302, где је некада живео Воланд и, нормално, исто тако некад Булгаков, Московљани (Москвичи у оригиналу) направили су спонатно музеј, од целе зграде, исликавши је приказима догађаја из романа, на којима доминира Бегемот -- јер га је најлакше насликати... Свугде су били натписи: Хвала ти, мајсторе... Вечна ти слава.

Домаћини из Москве, у то доба, воде своје посетиоце на клупу на којој се седели Воланд, Бездомни и Берлиоз, и показују прстом у барицу са уљем, које Анушка са сваким читањем изнова просипа, иако се оно не види...

У трафици, која је одавно срушена, и данас "Нема киселе!" -- како каже продавачица ЗБОГ НЕЧЕГ увређена.

А Срби који у то доба хрле ка мајчици Русији носе, скривено, примерке Мајстора и Маргарите на српском, и књиге Солжењицина, из којих су неки од данашњих руских филолога учили српски.
nsarski nsarski 21:19 23.10.2008

Re: Касних осамдесетих...

У трафици, која је одавно срушена, и данас "Нема киселе -- како каже продавачица ЗБОГ НЕЧЕГ увређена.

Samo sok od kajsije od koga se stuca!
"Znaci, braco, pocelo je?!"
gordanac gordanac 21:24 23.10.2008

---

I sabrana mu dela prvi put objavljena u Beogradu
U Beogradu mu živela braća
I prvi film - u Beogradu

Knjiga koja je posle 1966. "začarala" svet kao da je nosila neku "udicu" baš i samo za Beograd....
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:44 23.10.2008

Re: ---

gordanac
U Beogradu mu živela braća


Брат Николај, Врангеловац, уписује 1921. медицину у Загребу, потом одлази у Париз, други брат Иван из Бугарске такође емигрира у Париз... Ови које ти спомињеш су неки његови даљи рођаци, преко Азазела?

Помагај. Растолкуј;-)))
gordanac gordanac 21:52 23.10.2008

Re: ---

"braća" kao "isti takvi", oni nekakvi "isti kao sve važno od njega (u njemu)"
braća po zagonetkama (i zato prvi od svih, imali valjda uvo za njega, ono "u koje je lako zabosti nežnu reč"
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:59 23.10.2008

Re: ---

Ма говорила си, к'о Коровјов (читај: Бата Живојиновић), у загонеткама...
gordanac gordanac 22:03 23.10.2008

Re: ---

Ма говорила си, к'о Коровјов (читај: Бата Живојиновић), у загонеткама...

pa gde ću, ako ne ovde i sada - u i o zagonetkama?! :))
nsarski nsarski 22:05 23.10.2008

Re: ---

u i o zagonetkama?! :))

zaboravila si "a" i "e" i pokrila si sve samoglasnike:)
crossover crossover 22:20 23.10.2008

Ђаво у Москви

Касних осамдесетих у Москви, крај Патријаршиских пруди, где су Берлиоз и Бездомни срели Воланда, у улици Садовој 302, где је некада живео Воланд и, нормално, исто тако некад Булгаков,

Заправо, име улице је Велика Садова 10. Мајстор Булгаков је у роману назива Садова 302 бис, прави кућни број би био дупли збир цифара 3, 0 и 2. Ето још мало мистерије.

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:34 23.10.2008

Re: Ђаво у Москви

Имаш ли неке податке која му је адреса у Београду? Још откад су ово променили имена улица никако да се снађем. Залутаћу.

А чезнем да га видим. Јер...
crossover crossover 22:59 23.10.2008

Re: Ђаво у Москви

Predrag Brajovic
Имаш ли неке податке која му је адреса у Београду? Још откад су ово променили имена улица никако да се снађем. Залутаћу.

А чезнем да га видим. Јер...

Ма нисам ни ја ово знао док сам читао књигу. Тек када сам налетео на нека тумачења (да ме убијеш не могу да се сетим одакле ми то), потражих на интернету и нађох овај линк. Тотално тривијално, али ми је било занимљиво, што је то као, ето нека шифра.
Додуше, знајући како је сироти Булгаков завршио живот (природном смрћу у присуству власти), можда је њему то и било од важности. А мало сам се и присећао руског док сам читао текст са овог линка.
Tatlin Tatlin 08:55 24.10.2008

Re: ---

I sabrana mu dela prvi put objavljena u Beogradu


Da, moj prvi Maestro je iz sabranih dela. Ukrao (računa li se to i kada su knjige u pitanju?) sam ga u jednoj Subotičkoj knjžari.
Kasnije sam ih kupovao. Sva izdanja koja su objavljivana. I ovo poslednje, pod nazivom Veliki Kancelar.



Knjiga koja je posle 1966. "začarala" svet kao da je nosila neku "udicu" baš i samo za Beograd....


Poslednji susret sa Bulgakovom sam imao u Beogradu, u JDP gledajući maestralnog Mikija Manojlovića u predstavi Molijer - Još jedan život, rađenu po drami Bratsvo licemera.

JDP
marco_de.manccini marco_de.manccini 21:24 23.10.2008

Zamka

Ostavio sam knjigu
na klupi
Kad sam se vratio nije je bilo
U nevolji si

Trap

I left a book
on the bench
When I went back it wasn't there
You are in trouble
gordanac gordanac 21:26 23.10.2008

Re: Zamka

:))))

Zamka

Ostavio sam knjigu
na klupi
Kad sam se vratio nije je bilo
U nevolji si

Trap

I left a book
on the bench
When I went back it wasn't there
You are in trouble

Sad mi to kažeš?! :))
marco_de.manccini marco_de.manccini 21:28 23.10.2008

Re: Zamka

nije ni meni niko rekao. dok sam shvatio, nije bilo povratka. proklete knjige.
mirelarado mirelarado 21:28 23.10.2008

majstor je majstor

Poštovana Gordanac,
sve ste rekli, bar nama koji volimo ovaj roman... Ja ga stalno iznova čitam jer u njemu ima svega: i ljubavi i snova, i prozaične stvarnosti, i boga i đavola (sa sve pomoćnicima), s vešticom smaragdnih očiju svaka žena koja je bar jednom volela može lako da se poistoveti, ali me pri svakom čitanju uvek iznova rastuži Pilat i njegova nečista savest. Hvala Vam za ovo.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:35 23.10.2008

Уколико вам треба издавач...

Године 1934. полиција упада у квартиру број 50 на наведеној адреси у Садовој, уз присуство грађана и грађанки са овог блога, и заплењује све пишчеве рукописе, међу њима и Псеће срце (прва издања на припадајући језицима: Лондон 1968, Москва 1987) и Дневник.

Рукописи се чувају до Булгаковљове рехабилитације 1960. у архивама КГБ…
nsarski nsarski 21:56 23.10.2008

Re: Уколико вам треба издавач...

Predrag Brajovic
Године 1934. полиција упада у квартиру број 58 на наведеној адреси у Садовој, уз присуство грађана и грађанки са овог блога, и заплењује све пишчеве рукописе, међу њима и Псеће срце (прва издања на припадајући језицима: Лондон 1968, Москва 1987) и Дневник.

Рукописи се чувају до Булгаковљове рехабилитације 1960. у архивама КГБ…

Ono sto mene potpuno fascinira kod Bulgakova (pored, naravno, carobnog spisateljskog umeca) je to sto je taj covek, u onoj sivoj, turobnoj, uzasnoj, dismal atmosferi uspeo da nadje i vidi fantastiku. I to je, u mom zivotu, bio kljuc za borbu. To! Ovo je nestvarno. Unreal.
To je trenutak kada, kako kaze Emili Dikinson, osecas da ti se lagano otkida vrh lobanje i odlece u svemir.
Ili, kako rece Andric na kraju "Drine" - to ne moze biti!
mirelarado mirelarado 22:07 23.10.2008

Re: Уколико вам треба издавач...

уз присуство грађана и грађанки са овог блога


Eh, kad bi građani i građanke s ovog bloga mogli da ubede rđave pesnike da više ne pišu poeziju (a ni prozu)...
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:12 23.10.2008

Re: Уколико вам треба издавач...

nsarski
Ono sto mene potpuno fascinira kod Bulgakova (pored, naravno, carobnog spisateljskog umeca) je to sto je taj covek, u onoj sivoj, turobnoj, uzasnoj, dismal atmosferi uspeo da nadje i vidi fantastiku. I to je, u mom zivotu, bio kljuc za borbu. To! Ovo je nestvarno. Unreal.


Ти нестварни јунаци можда су за њега много боље одражавали реалност света у којем је живео и били кудикамо истинитији од привида стварности који се нуди. Дође тако неки трен када фантастична литература постане права мера наших живота (Гогољ, Кафка, Хармс, Басара, Поповски;-).
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:17 23.10.2008

Re: Уколико вам треба издавач...

mirelarado
уз присуство грађана и грађанки са овог блога


Eh, kad bi građani i građanke s ovog bloga mogli da ubede rđave pesnike da više ne pišu poeziju (a ni prozu)...


Па макар пола грађана и грађанки с овог блога пише поезију или прозу. Да не страда неко и на овој литерарној секцији??? ;-)
mirelarado mirelarado 22:23 23.10.2008

Re: Уколико вам треба издавач...

Па макар пола грађана и грађанки с овог блога пише поезију или прозу. Да не страда неко и на овој литерарној секцији??? ;-)


A ne, ne... Ovde su samo najbolji, rđavi su neku drugi :)))
nsarski nsarski 22:24 23.10.2008

Re: Уколико вам треба издавач...

Ти нестварни јунаци можда су за њега много боље одражавали реалност света у којем је живео и били кудикамо истинитији од привида стварности који се нуди.

Ja mislim da oni zaista jesu realniji. Znas, kad zivis u svetu, naizgled cvrstom i neprobojnom, koji moze u bilo kom trenutku da se oko tebe srusi u prah i pepeo (poslednji dogadjaji na berzi to pokazuju), onda je nestvarni junak mnogo stvarniji od bilo kog placenog lazova obucenog u Armani odelo koji ti na TV prica da je sve u redu. I ovo je, cini se, univerzalna prica istorije coveka i istorije njegove knjizevnosti.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:31 23.10.2008

Re: Уколико вам треба издавач...

nsarski
Ja mislim da oni zaista jesu realniji. Znas, kad zivis u svetu, naizgled cvrstom i neprobojnom, koji moze u bilo kom trenutku da se oko tebe srusi u prah i pepeo (poslednji dogadjaji na berzi to pokazuju), onda je nestvarni junak mnogo stvarniji od bilo kog placenog lazova obucenog u Armani odelo koji ti na TV prica da je sve u redu. I ovo je, cini se, univerzalna prica istorije coveka i istorije njegove knjizevnosti.

Ево ти решење: Абракадабра...

Уплашио си ме... песимизмом... гори си од мене;-).
sarum sarum 22:35 23.10.2008

Re: Уколико вам треба издавач...

nsarski

Ono sto mene potpuno fascinira kod Bulgakova (pored, naravno, carobnog spisateljskog umeca) je to sto je taj covek, u onoj sivoj, turobnoj, uzasnoj, dismal atmosferi uspeo da nadje i vidi fantastiku. I to je, u mom zivotu, bio kljuc za borbu. To! Ovo je nestvarno. Unreal.


Ja sam uvek imao utisak da najveca dela nastaju u vreme najstrasnije represije. Human nature, I guess. Pogledaj sta se samo desavalo u celoj Evropi izmedju dva rata, sa svom bedom, recesijama, totalitarnim ideologijama,sa Rusima u emigraciji, sa Nemcima, Francuzima, Spancima. Kandinski, Miro, Dali, Picasso, Plavi jahac, Otto Dixx, Lenni Riffenstal, i ovaj Chagall odozgo, etc etc. Opsta eksplozija kreativnosti, meni se cini nevidjena ikada pre i posle.

nsarski
To je trenutak kada, kako kaze Emili Dikinson, osecas da ti se lagano otkida vrh lobanje i odlece u svemir.
Ili, kako rece Andric na kraju "Drine" - to ne moze biti!


Upravo sam se ovako osecao nakon sto sam je procitao. Interesantna je ideja fantasticnog bala na kom se sve resava, ima je u toliko drugih dela, manje ili vise slicno, mislim da je pocela od lucidnog E.T.A. Hoffmann-a kog su Rusi obozavali, par drugih - Dostojevski-"Idiot" ili Hesseovo magicno pozoriste na kraju "Stepskog vuka"
nsarski nsarski 22:36 23.10.2008

Re: Уколико вам треба издавач...

Уплашио си ме... песимизмом... гори си од мене;-).

Ma, ne. Ovo je optimizam. U vreme kad su Nemci drzali Pariz pod okupacijom, bilo je zabranjeno svako izvodjenje savremenih pozorisnih predstava u kojima se, makar na uvijeni nacin, govorilo o otporu. Parizani su onda izvodili "Antigonu", i poseta je bila neverovatna. Knjizevnost je vecna (ne gori), human affairs are iffy:)

S tim sto Bulgakov nije bezao u Gogoljevsku fantastiku (mada je iz tog sinjela mnogo toga izaslo), ili nesto nalik na Zamjatina. Ne. On je sve to gledao ocima surove fantastike - "ako ste gladni, podjite onima koji stanuju u pet soba, i ostanite kod njih na rucku".
Ili ovo - savrseno za Bg.: "i taj tramvaj je posao u deo grada sa malim kucama i uskim ulicama i tu se pokvario" (iz Djavolijade - izvinjavam se citiram po secanju.)
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:41 23.10.2008

Не може. Не допуштам...

sarum
Ja sam uvek imao utisak da najveca dela nastaju u vreme najstrasnije represije. Human nature, I guess. Pogledaj sta se samo desavalo u celoj Evropi izmedju dva rata, sa svom bedom, recesijama, totalitarnim ideologijama,sa Rusima u emigraciji, sa Nemcima, Francuzima, Spancima. Kandinski, Miro, Dali, Picasso, Plavi jahac, Otto Dixx, Lenni Riffenstal, i ovaj Chagall odozgo, etc etc. Opsta eksplozija kreativnosti, meni se cini nevidjena ikada pre i posle.


КЊИЖЕВНОСТ И СТРАДАЊЕ

Ево шта је једном приликом писао Јосиф Бродски:
„Гнусна је неистина да страдање доприноси бољој уметности. Страдање заслепљује, оглувљује, уништава, и често убија. Осип Мандељштам био је велики песник и пре револуције. Као и Ана Ахматова, као и Марина Цветајева. Они би постали оно што су напокон постали и да се ниједан од историјских догађаја који су задесили Русију није одиграо: то стога што су били надарени. У суштини, таленту историја није потребна.”

Иза ових речи Јосифа Бродског крио се страх да се књижевна снага ових и других писаца не представи као резултат деловања историје на њихову уметничку сензибилност. Једноставно, како су многи били склони да верују, поезија, на пример, Ане Ахматове никада не би задобила тако емотивно снажан израз да није било њеног сопственог страдања у совјетском режиму. Велики број њених најбољих песама јесу поетски записи једног суманутог и опасног времена. Дакле, да њега није било, не би било ни песама ни специфичног тона Ане Ахматове.

Има нешто подмукло у тој идеји против које се Бродски бунио: замислите, напросто, историју свих личних страдања како песнике и прозаисте снабдева материјалом за њихова најуспелија литерарна дела. Ма колико руски нобеловац био спреман да се оваквом схватању супротстави, има довољно оних који су спремни да се њему приклоне. А то, уосталом, није без икаквог основа.

Наиме, још код Хомера у Одисеји славан је део у коме се целокупно страдање главног јунака објашњава као божански усуд којeм је сврха „да живи и даље у потоњој песми”. Као замисао ово изгледа величанствено: све патње и невоље Одисеја и њихових другова имају за циљ настанак познатог спева. Себичност литературе, овако сагледана, готово да не може бити већа. Други је пример можда још познатији. Реч је о делу из једне од најраспрострањенијих традиција света – хришћанске. Оно што је тамо записано у Књизи о Јову открива истоветни наум божанског делања. Двапут у својим узалудно речитим изливима Јов говори са свешћу да је његова судбина за друге људе постала прича. Штавише, Јов ту своју нетражену књижевну славу доживљава као додатно искушење. И тек кад Господ из вихора славодобитно проговори о пореклу света који човека окружује, Јов бива разрешен те незахвалне улоге да својом патњом испреда можда литерарно најупечатљивије страница Библије.

Како год било, и Јов и Одисеј јесу нека врста заступника схватања да се поводом страдања може исписивати врхунска књижевност. Али они су, у ствари, тек фикција такве идеје, удобно далека од људи сазданих од истинске крви и меса. Ахматова, Цветајева, Мандељштам своје су страдалништво заиста проживели: и у литератури, и у животу. Али, као што Бродски каже, оно би било књижевно узалудно да у њима није постојао истински таленат који га је преобразио у велику књижевност.

Стога – а то је досад неизречена потка ове прича – ни наше бурне протекле године нису залог узбудљиве и добре књижевности. Насупрот оним добронамерним хуктајима странаца који су нам често завидели на недавној историји што се као тема услужно подастрла нашим писцима (док је њихов, тај нама страни свет, статичан, досадан, непроблематичан), насупрот веровањима да сада не треба ништа друго до чиновнички савесно записивати овдашње догађаје како би се исписала велика проза или поезија, треба имати на уму да ће све бити узалудан напор уколико нечија истинска надареност иза њих не стоји. Поврх свега, а то је оно што буди часну нелагоду, ти градови и куће што неталентовано горе, та силна литерарно бескрвна људска страдања, јесу незаслужена и муцава увреда једне истински трагичне стварности. А свет литературе је довољно велик да до ње није ни морало да дође.

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:46 23.10.2008

Београдски Булгаков..

nsarski
Ili ovo - savrseno za Bg.: "i taj tramvaj je posao u deo grada sa malim kucama i uskim ulicama I TU se POKVARIO" (iz Djavolijade - izvinjavam se citiram po secanju.)


Или ово, парафразирам Воланда, о Бео... пардон, Московљанима: "Људи ко људи, нису се много променили, једино што их муче стамбени проблеми."
nsarski nsarski 22:52 23.10.2008

Re: Београдски Булгаков..

Или ово, парафразирам Воланда, о Бео... пардон, Московљанима: "Људи ко људи, нису се много променили, једино што их муче стамбени проблеми."

Ili Bulgakova: "E, sto vam je grad ta Moskva, moram da kazem! Stanova nema, nema to je cudo jedno" - posle se uselio u tramvaj br. 6 sto je isao do Arbata,i tamo ziveo neko vreme. "Napao me jedan, kaze, ne mozes tu da stanujes. Ja mu kazem da takav zakon ne postoji, kupio sam kartu. Postoji zakon da ne moze da se peva, ja ne pevam."
gorran2 gorran2 22:53 23.10.2008

Re: Не може. Не допуштам...

Себичност литературе
Dobar argument, ali postavljen naopačke :)
Naime, postojanje nekog građanina Jova, Odiseja, Bulgakova, Mandeljštama, kao i njihovo lično stradanje, potpuno je i neizlečivo irelevantno.
Zato što je to prošlost.
To je suština prošlosti.
Da je prošla.
A Majstor i Margarita nije prošlost. To nije ni mrtvo "umetničko delo". To je živa patnja i živa artikulacija.
To je sada.
Štaviše, to - umetnost - je suština onoga "sada".
Utoliko je "sebičnost" umetnosti apsolutno umesna i opravdana.
A čovek, pojedinac, ionako je smeša praha i zaborava.
sarum sarum 22:58 23.10.2008

Re: Не може. Не допуштам...

Ja sam govorio vise u globalnom smislu, naravno da bi Ahmatova bila (bar meni) najveca pesnikinja ikada i da nije prozivela ono sto jeste, i da je stvaranje dela opravdanje za bilo kakvo stradanje;
Vise sam mislio na to da, kada se lose stvari desavaju u drustvu, globalno, a bilo ih je toliko nagomilanih u tih 20ak godina, ljudski duh odgovara na to novim stvaranjem. Dali i Pikaso nisu nesto patili, ali se u njihovim delima oseca hm, adversity tog vremena. Duh trazi nacin da objasni, sublimira, trazi balans, i tim naporima nastaju izuzetne stvari.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:18 23.10.2008

Re: Не може. Не допуштам...

sarum
Ja sam govorio vise u globalnom smislu, naravno da bi Ahmatova bila (bar meni) najveca pesnikinja ikada i da nije prozivela ono sto jeste, i da je stvaranje dela opravdanje za bilo kakvo stradanje;
Vise sam mislio na to da, kada se lose stvari desavaju u drustvu, globalno, a bilo ih je toliko nagomilanih u tih 20ak godina, ljudski duh odgovara na to novim stvaranjem.


Оптичка аберација) Нема поклапања историјских прелома и изузетних аутора. Бирам насумице и ређам нехронолошки: В. Блејк -- једини преврати који се догађају су они у његовој души. Флобер -- тек се очешао о револуцију 1848, толико јој и посветио места у свом делу, исписао чудесне странице о страдању, али оном свакако друге врсте. Сервантес једва да у предговору спомене личне ратне патње, а кроз његово дело ту и тамо провире прогони Јевреја. Бодлер -- шта ли је њега, историјски, задесило? Наследство?


gorran2
Naime, postojanje nekog građanina Jova, Odiseja, Bulgakova, Mandeljštama, kao i njihovo lično stradanje, potpuno je i neizlečivo irelevantno. <...>Zato što je to prošlost.
To je suština prošlosti. Da je prošla. A Majstor i Margarita nije prošlost. To nije ni mrtvo "umetničko delo". To je živa patnja i živa artikulacija.
To je sada.
Štaviše, to - umetnost - je suština onoga "sada".


Допада ми се... Ако је на мени да ми се допада. Али не верујем у метафизику. Никоје врсте.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 23:48 23.10.2008

Re: Не може. Не допуштам...

можда је патња ових потоњих (Блејк, Бодлер, Сервантес) била сачињена од сплина, очајања духа?

страдање (духа) душе зазива једну ванредну поетичност, док у одсуству страдања влада досада, монотонија. досада такође може довести до депресије, али мислим да реално конкретно страдање можда може више да анимира песников дар него пуко незнање шта са собом чинити па и консеквентно очајање. у сваком случају, дух у страдању је напрегнут до границе спознаје, просто анимиран да чује одзвучја оностраног, док скромно сматрам да одсуство страдања не може пружити ту анимираност духа осим уколико се не ради о генију (рани Едгар По, рецимо).
gordanac gordanac 00:19 24.10.2008

---

Ili, kako rece Andric na kraju "Drine" - to ne moze biti!

Ali nije to nevolja, to što svi kažu da to ne može biti, nevolja je u tome što ljudi nikako ..ne prestaju da veruju da - može...
i nevolja i divota...
gordanac gordanac 00:31 24.10.2008

Re: Не може. Не допуштам...

У суштини, таленту историја није потребна....

Naravno.
Talenat je - pravi, mislim - pravi istoriju.
I onda oni koji dolaze istoriju pamte po njima, retko po bilo čemu drugom.
Gradovi Maja?
U strahotnim ratovima nestali, u pokoljima zbrisani su - brojke, a talenat graditelja ostavio kamen po kojem prepoznajemo istoriju Maja...
Isto sa piramidama, ziguratima, via apia, koloseum, nakitom iz Vinče, kolosima sa Uskršnjih ostrva....dorski, jonski, Nika Samotrake, Gilgameš, mozaici, ulja renesanse, Sikstinska kapela...u krug i u spiralu sve do otisaka dlanova i crteža jelena iz Laska, od Prvih Ljudi....nije istorija da li su bili ljudožderi i koliko strahota su imali u praskozorje civilizacije, nego lepota crteža na zidu pećine.
A o freskama i da se ne govori....
Istorija sve ljudske patnje pretvori u brojke i redove u čitankama, a ustvari se predstavlja lepotom onoga što je neki talenat stvorio.
bindu bindu 00:51 24.10.2008

Re: Уколико вам треба издавач...

To je trenutak kada, kako kaze Emili Dikinson, osecas da ti se lagano otkida vrh lobanje i odlece u svemir.





e ovde vec nemogu da odolim ...na ovako veoma inspirativnom blogu.
izgleda jos neko je citao e. dikinson...i dobio pravu ideju.

hannibal lector


myredneckself myredneckself 01:26 24.10.2008

Re: Не може. Не допуштам...

.dorski, jonski, Nika Samotrake, Gilgameš, mozaici, ulja renesanse, Sikstinska kapela...u krug i u spiralu sve do otisaka dlanova i crteža jelena iz Laska, od Prvih Ljudi..

u redu vremena...
.
myredneckself myredneckself 02:01 24.10.2008

Re: Не може. Не допуштам...

dorski, jonski, Nika Samotrake, Gilgameš, mozaici, ulja renesanse, Sikstinska kapela...u krug i u spiralu sve do otisaka dlanova i crteža jelena iz Laska, od Prvih Ljudi....nije istorija da li su bili





U redu vremena...

Re: Не може. Не допуштам...

cesto sam se vracala Majstoru i Margariti za vrem bombardovanja. Na licnom planu to vreme mi ostaje u secanju kao izuzetno u svojoj izvitoperenosti.
gordanac gordanac 14:02 24.10.2008

građanine..

...gorran2, zato što je rečeno
Zato što je to prošlost.
To je suština prošlosti.
Da je prošla.
A Majstor i Margarita nije prošlost. To nije ni mrtvo "umetničko delo". To je živa patnja i živa artikulacija.
To je sada.
Štaviše, to - umetnost - je suština onoga "sada".Utoliko je "sebičnost" umetnosti apsolutno umesna i opravdana.
A čovek, pojedinac, ionako je smeša praha i zaborava.

...samo da dodam šta je mene Pesnik naučio:
"Uzmite šaku svežeg pepela il` bilo čega što je prošlo i videćete da je to još uvek vatra il` da vatra može biti"
gorran2 gorran2 14:14 24.10.2008

Re: građanine..

gordanac
...samo da dodam šta je mene Pesnik naučio:
"Uzmite šaku svežeg pepela il` bilo čega što je prošlo i videćete da je to još uvek vatra il` da vatra može biti"

Naravno. To je suština pesništva. Život, posle smrti. Sećanje, posle zaborava.
Ali smrt je isto tako suštastvena.
I zaborav.
Smrt oslobađa od prolaznosti. Zaborav je milost koju umetnost spušta preko trivijalnosti. Da bi sačuvala život.
Vatru, ako baš hoćete.
gordanac gordanac 23:47 23.10.2008

kijev

i kuća Bulgakova (muzej)




i Behemot




gil-gelad gil-gelad 00:28 24.10.2008

Re: kijev

gordanac
i kuća Bulgakova (muzej) i Behemot


a unutra ima kopija originala knjige...
gordanac gordanac 00:09 24.10.2008

31.10.....

...dan koji Behemot nije stigao da ispiše (ili se negde zagubilo), a koji ima noć koja je posvećena - vešticama
(Džoni Š. bi rekao: "...malu beštiju, dragu srcu mom..."






i tri, veoma čuvene, koje nam je ostavio Shakspeare - građanke suđaje :)

ivana23 ivana23 00:23 24.10.2008

Re: 31.10.....

Vlasta92 Vlasta92 08:22 24.10.2008

A gde je

moj oduševljeni komentar od sinoć? Nešto sam se pobrkala...
Reko', mogao bi se pogledati fficial%26sa%3DN' target='_blank' class='crvenoNormal'>film
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 08:36 24.10.2008

Re: A gde je

Vlasta92
moj oduševljeni komentar od sinoć?


На Криму, на летовању?
Ово је времеплов, а тако је то у Стаљиновој и Булгаковљевој Русији: час те има, час те нема, и никад се не зна где ћеш да завршиш ))
Tanja Jakobi Tanja Jakobi 11:56 24.10.2008

Re: A gde je

час те има, час те нема


molim da me se ne kamenuje pri sledećem predlogu za čitanje..nije to M&M ni po temi, ni po slojevitosti itd ali možda neko nađe taj čar fantazije koji ima Bulgakov u ovom ovde:

SEKRETNO

gordanac gordanac 14:09 24.10.2008

građanko...

...Queen (koja se ponekad predstavlja kao Vlasta)
od srca zahvaljujem na oduševljenom komentaru :))
I iz nevezuše (a nakon tvog predloga za gledanje filoma, sasvim opravdan predlog, rekli bi u kadrovskoj komisiji) setila sam se da ne znam - ima li igde više - "matine" bioskopa?
To bilo nekad, odlično bilo.
Unfuckable Unfuckable 18:15 24.10.2008

Re: građanko...

pošto škola nije što je nekad bila
više ni matineja nema
postojalo jedno zbog drugog, moj mali utisak

u stvari, više skoro pa i da nema bioskopa, hm
dakle : škole su nam propas', totales
stari92 stari92 08:52 24.10.2008

Кад'

бих могао,неким случајем,да прихватим да су ж.бића приближно једнака нама,
доминантним мужицима - а нису,чак ни у сфери рефлекса (пр.- када са астала
нехатом омакнеш сланик - Ми скупљамо доње екстремитете,а оне јадне шире)
..
- рекао бих за овај твој текст : браво !
(ипак ,не, Браво)

Д.
Milan Lukić Milan Lukić 10:14 24.10.2008

klasik protivu bestselera

fala lipa,gordanČe!
post provući kroz šapirograf te rasturati na sajmu k...idealno štivo za slaboobaveštene ljubitelje knjige
:)
ooovaaaj,epidemija trendi bestselera obara s nogu...dobra knjiga nije baš i dobro prodavana knjiga ali može se desiti i da klasik bude vanvremeni bestseler(M&M)

(šapirográf -a m (ȃ) priprava za razmnoževanje odtisov s plošče, na kateri je besedilo ali risba narejena s posebnim črnilom: razmnožiti besedilo na šapirografu...šapirograf (n. Schapiograph)-->sprava za umnožavanje rukopisa, na kojoj se naročitim mastilom napisano prenosi na spravljenu hartiju; otisci se dobivaju kao kod hektografa :)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana