iznenadjujuce napredna deca u srbiji zahtevaju da "nasilje nad decom bude strogo zabranjeno" pa su, ne gubeci casa, iskoristili prigodni pravni lek putem podnosenja zahteva ombudsmanu za izmenu zakona kojima bi se uvela zabrana fizickog kaznjavanja dece. ako ovaj zahtev bude ispunjen, srbija ce se uvrstiti u lidere "slobodnog" sveta svojom spremnoscu na drustvene eksperimente i uvlacenje drzave u najprivatnije sfere zivota.
kao sto je postao sve cesci slucaj, ogranicavanje slobode od strane drzave se stavlja izvan domena dozvoljene kritike tako sto se pravda toboznjim "naucnim studijama", stavovima "strucnjaka" i zastrasujucim statistikama.
u realnosti, "naucne" studije nisu nauka, struka ovih "strucnjaka" je najobicniji licni stav okicen titulom, a statistike, umesto pruzanja korisnog uvida sire opasne zablude izmedju ostalog zato sto koriste isti naziv (e.g. zlostavljanje) za spektar vrlo razlicitih ponasanja, koja variraju od izazivanja teskih telesnih povreda do najobicnije kritike.
psiholoske studije na temu posledica batina (u smislu koriscenja sile koja ne izaziva povrede) daju, u najboljem slucaju, dvosmislene rezultate i u svakom slucaju zavise od roditelja, deteta, okolnosti i vrste batina. cak i one koje ukazuju na vezu izmedju dobijenih batina i kasnije agresivnosti nisu u stanju da eliminisu alternativna objasnjenja, kao na primer da su batine posledica a ne uzrok decje agresivnosti, te da roditelji i deca dele zajednicke gene koji obe strane cine agresivnim. izandjala tvrdjenja "strucnjaka" kako deca svoj odnos sa roditeljima koriste kao model svih svojih buducih odnosa po kojem ce dete koje je dobijalo batine kasnije da bije svoju decu, zenu, sefa i slucajne prolaznike imaju minoran empirijski i teorijski osnov.
nista od ovoga ne znaci da su batine divna stvar i da bi roditelji trebalo, jos manje morali da biju svoju decu. radi se o tome da, nesavrseni kakvi jesu, roditelji bolje poznaju i vise vole svoju, takodje nesavrsenu decu, nego bilo ko drugi, a pogotovo nekakav birokrata koji pokusava da veoma komplikovane odnose miliona razlicitih roditelja i dece strpa u isti kalup "ispravnog vaspitanja". kao takvi, konkretni roditelji u konkretnim okolnostima su, iako ne bezgresne, najbolje sudije da li batine imaju ili nemaju smisla.
zabrana batina predstavlja novu opasnu eroziju sloboda i novi pokusaj da se nepredvidljivo, iznijansirano i dinamicno ljudsko ponasanja podvede pod nezgrapne pravne kategorije koje ce nadzirati treca lica u vidu sudija, advokata, "strucnjaka" i vestaka. ako se ovako nastavi, sutra se nece hapsiti samo roditelji za koje je neki busybody nacuo da prete batinama, nego i roditelji koji deci kupuju hamburgere ili plisane medvede. jer, samo je pitanje dana kad ce necija disertacija da otkrije kako postoji veza izmedju broja pojedenih hamburgera i broja kilograma ili duzine grljenja plisanog medveda i niskog samopouzdanja. a ko je obican roditelj pa da o tome ima svoje misljenje.