Gradjanske inicijative| Zdravlje

Zašto Srbi treba da izumru od bele kuge - IV deo

Krugolina Borup RSS / 06.10.2008. u 19:17

Mama-Kengurica i Sestra-Slobodanka (SS) u epizodi: INTENZIVNA NEGA, dan prvi

UPOZORENJE: Trudnice i žene koje nisu rađale čitaju na sopstvenu odgovornost.

Prvo lice koje sam videla nakon što sam oči otvorila, bilo je lice anesteziologa (onog što nije "svaki"). Dišem nepravilno, grabim vazduh kao da štucam, a on mi drži masku na licu, dok se ja borim s njim da je skinem kako bih mogla pitati:

"G-g-de m-mi-mi j-j-e-je d-d-d-de-de-t-te?"

Vraća mi masku na lice, i odgovara:

"Sin, 3.800, ocena 9. Sve je u najboljem redu. Imate problema da ponovo uspostavite normalno disanje, moram da vam držim masku na licu."

Ponovo obaram ruke s njim i skidam masku. Moram da pitam:

"G-g-de m-mi-mi j-j-e-je z-z-zu-zu-zub?"

"Ah, to... izbili smo vam zub prilikom intubacije. Ne brinite, uhvatio sam ga i sačuvao."

Počinjem da plačem, što samo pogoršava još neuspostavljeno disanje. Gušim se, grabim vazduh, kašljem, ali moram još da pitam...

"G-g-de j-j-e-je SPPVMD?"

"Otišla je kući. Ne brinite. Ja sam s vama. Idemo na intenzivnu negu. Ostaću s vama dok se disanje potpuno ne stabilizuje, i dok se potpuno ne razbudite."

Odustajem od daljih pitanja, i pokušavam da se skoncentrišem na disanje. Dobro je. Živa sam. Dete je živo. Ostalo ćemo lako...

Stižemo u nekakvu prostoriju s još desetak žena, a moja kolica-krevet parkiraju pored prozora. Cvokoćem od zime, ne mogu da povratim temperaturu tela posle operacije. Preko mene samo jedno ćebe. Prozor pored koga sam je polomljen, kroz njega unutra duva hladan vazduh. Mart je. Noć je. Hladno mi je. Normalno disanje sam uspostavila, više ne buncam, mogu da pričam normalno, anesteziolog je otišao. Samo mi je sad mnogo, mnogo hladno.

"Sestro, mogu li da dobijem spavaćicu?"

"Ne može."

"Kako ne može? Pa, meni je rečeno da ne smem da donosim svoju spavaćicu od kuće, da ću dobiti bolničku."

"Protokol bolnice ne dozvoljava da porodilje prvu noć imaju bilo šta na sebi. Moraš da spavaš gola."

"A, jel' možete bar posteljinu da mi promenite, sva je mokra i krvava."

Sestra prilazi, otkriva ćebe i vidi da ležim u lokvi krvi.

"Pa, šta je ovo???!!! Zašto si isprljala posteljinu??!!"

"Nisam odmah stavila uloške... buncala sam kad su me doveli... nisam mogla pravilno da dišem... nisam osetila da krvarim... nisam se setila..."

"Gde sad da ti nađem čistu posteljinu??!! Lezi sad tako, šta ja da ti radim!"

"A, jel' možete samo torbu da mi dohvatite, da uzmem uloške..."

"Hrmpf!"

Hrmpfeta se okreće, napušta prostoriju Intenzivne nege, nestajući u nepoznatom pravcu. Ja počinjem da plačem. Opet.

"Nemoj da se nerviraš", kaže mi jedna od žena koje leže prekoputa mene, "evo, ja ću da ti dodam torbu". Posmatram je zahvalnim pogledom kako polako ustaje iz svog kreveta, skida kesu s infuzijom s kuke iznad njega i stavlja je u desni džep svog bade-mantila. Potom otkačinje kesu s urinom koja visi s leve strane kreveta i stavlja je u levi džep svog bade mantila. Prilazi mi.

Postaje mi jasno šta je to Odeljenje intenzivne nege. To je ono odeljenje na kome pacijenti jedni druge intenzivno neguju.

"Jel' možeš, molim te, da mi dodaš i gaće, evo tu su u džepu torbe...", ponizno zamolih svoju dobrotvorku.

"E, to nemoj. Ako te SS vidi, nadrljaćeš. Gaće nisu dozvoljene. I, generalno - pazi da se ne kačiš s njom. Ako li se zakačiš, svi ima da dobijamo krajnje zanimljive injekcije..."

"Pa, šta ću, kako ću bez gaća? Pomeriće mi se uložak."

"Stisni noge i drži tako."

Dobro, ću stisnem. Da sam stiskala kad je trebalo, do svega ovoga ne bi ni došlo. Ionako mi posteljina krvava, ne mogu gore da napravim.

Dva sata kasnije, dolazi dežurna doktorka da me obiđe. Fina je. Gleda me u oči. Persira mi. Pita me za ime, kako se osećam, treba li mi nešto. Odlučim da je ljudsko biće koje se od ostalih izdvaja dovoljno da joj se Žena-U-Nesreći može požaliti.

"Pa, meni je hladno. Vidite, ovaj prozor ovde je polomljen, duva mi hladan vazduh pravo na mene. A sestra mi ne da spavaćicu. A neće ni posteljinu da mi promeni, ja ležim u lokvi krvi. Pogledajte."

Otkrivam ćebe. Fina doktorka je zgrožena.

"Slobodanka, dajte ovamo jednu spavaćicu. I promenite ovu posteljinu."

Dok SS menja posteljinu, sve usput sebi u bradu frkćući, ja se raspitujem za dete. Doneli su mi ga da ga vidim dok još nisam normalno ni disala, i kad ga od plakanja nisam ni videla. Fina doktorka mi kaže da moram pričekati do sutra, da je najbolje da se prvo ja odmorim i dođem k sebi.

"Odspavajte. Sutra će vam biti bolje. Ja ću doći za četiri sata da vam dam novu dozu epidurala. Vaš anesteziolog vam je ostavio kateter za epidural i rekao mi da vam dajem po jednu dozu na svaka četiri sata, pošto sam noćas ja dežurna. Bar nećete biti pod bolovima, i moći ćete da odspavate."

Čim je ona izašla na vrata, u sobi se prolama aplauz.

"Bravo! Ti si jedina uspela da se izboriš za spavaćicu!"

Moj trofej za večeras.

Spavaćica.

 

**********

Smeli i revolucionarni predlog ministru zdravlja:

1. Da sve medicinske sestre u porodilištima dobiju otkaz, pa da onda vidimo koga ćemo ponovo da zaposlimo.

ALTERNATIVNO

2. Da se sve sestre u porodilištima obavežu na pohađanje kursa iz međuljudskih odnosa, nenasilne komunikacije i empatije. Jednom godišnje.

 

 

Atačmenti



Komentari (156)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

tajcica92 tajcica92 13:17 07.10.2008

tragicno...

Nesreća u Porodilištu Kliničkog centra Srbije
Beba umrla sat vremena pre rođenja
Autor: Ekipa „Blica“ | 07.10.2008. - 05:55



BEOGRAD - J. G. (31) iz Beograda rodila je 4. oktobra mrtvu devojčicu tešku 3.600 grama u Porodilištu Kliničkog centra Srbije u Višegradskoj ulici iako su je lekari na poslednjih sedam pregleda uveravali da je s bebom sve u redu.

J. G. je u teškom stanju nakon porođaja i gubitka bebe koju je željno iščekivala. Još se nalazi u bolnici. Ona nije sposobna da priča o svemu što je preživela proteklih dana. Prema rečima G. J., njene prijateljice koja je sa njom redovno odlazila kod lekara, porođaj je počeo u subotu tokom dana, ali su je lekari vratili kući i porodili je tek sledeće noći.
- Tada su joj dali epiduralnu anesteziju i porodili je. Kada se sve tako nesrećno završilo, jedan od lekara mi je rekao da je to njihov propust i da je prava tuga što je umrla devojčica od 3.600 grama. Ustanovljeno je da je beba umrla sat vremena pre porođaja. Neki od lekara su nam se pravdali govoreći da je beba možda umrla zbog postojanja nekih antitela ili zato što je pupčana vrpca bila obavijena oko grudi, pa se usled toga ugušila - rekla je G. J. za „Blic“.
Kako „Blic“ saznaje, trudnoća J. G. je tekla bez ikakvih problema. Na pregledima nikada nije ustanovljeno da beba ima neki problem, a i majka se dobro osećala. Lekar iz Ginekološke klinike u Višegradskoj, koji joj je vodio trudnoću, rekao joj je da je mogući termin za porođaj 3. oktobar. J. G. je nekoliko dana pre tog datuma počela svakodnevno da dolazi u bolnicu i CTG bebe uvek je bio dobar.
- U četvrtak je imala prve najave porođaja, „ispao joj je čep“, išla sukrvica, počela je da se otvara. Sve je to prijavila lekaru, a CTG je i tog dana, kao i sledećeg, bio dobar. Ona je u subotu, oko 8.30 sati, ponovo došla na pregled. Primila ju je dežurna lekarka i posle CTG rekla da beba spava i da nije moguć porođaj. J. G. se vratila kući, osetila kontrakcije, i to veoma jake i učestale, pa se ponovo otišla u bolnicu. Prvo je CTG bebe bio dobar, a zatim nije. Osećala je kontrakcije koje su naprasno prestale. Dali su joj epidural, koji međutim nije delovao, jer je sve vreme osećala bolove. Onda ju je dežurna lekarka porodila, a beba, devojčica od 3.600 grama, već je bila mrtva - priča G. J.
Prema rečima G. J., bebu su pokazali J. G. i bila je „lepa kao san“. Lekari su joj, priča ona, kazali da je beba najverovatnije umrla jer ju je „stegla pupčana vrpca koja joj je bila preko grudi, a uz to je bila i u zaraženoj plodovoj vodi“. Telo bebe poslato je na obdukciju, ali još nije saopšten uzrok smrti.
- Trebalo je da je zadrže u porodilištu čim joj je ispao „čep“. J. G. je u šoku. Čim je saznala da je trudna, prestala je da radi da ne bi dovodila u opasnost bebino i svoje zdravlje. Devet meseci sve je bilo u redu. Želela je tu bebu. Mlada je, ali ništa ne može da joj povrati bebu - kaže G. J. i dodaje da očekuje da će se utvrditi ko je kriv za smrt novorođenčeta.


U bolnici formirana komisija
U Porodilištu KC Srbije nisu bili raspoloženi da zvanično pričaju na ovu temu. Kao jedan od mogućih uzroka smrti bebe navode da je majka J. G. sve do porođaja pušila iako joj je to striktno zabranjivano.
- Istorija lečenja pacijentkinje će ići na analizu. U istoriji bolesti za sada nisu pronađeni propusti u lečenju, ali će se do petka znati i mišljenje posebno formirane komisije. Trudnoća je korektno vođena - kaže sagovornik „Blica“ u Višegradskoj.



4krofnica 4krofnica 13:59 07.10.2008

Re: tragicno...

tragicno.
pusila?
neznam.
nema price, objasnjenja, izvinjenja, koja ce na ovom blogu, novinama, sudu, bilo gde, da smiri tu zenu.
tragicno
ko god da je kriv, beba je mrtva
i otkad se mrtve bebe pokazuju majci?
to se neradi
tajcica92 tajcica92 13:28 07.10.2008

porodjaj kao zivotna trauma

krugolina evo rado bih ti napisala svoje utiske sa porodjaja i iz bolnice...posto su radikalno drugaciji od tvoj,maltene me je sramota da pisem...toliko je bilo dobro, opusteno, pristojno, dostojanstveno i bez problema...i naravno da nije bilo u Srbiji...:(( ne znam kako da ti pisem a da nije preko bloga, ali rado bih napisala i svoju pricu kao sto si rekla cisto za poredjenje)...upravo sam poslala i kao komentar najnoviju vest da je zena izgubila bebu na porodjaju a to nije na zalost ni prva ni poslednja zena kojoj se to desilo....vreme je da se stvari malo dovedu u red...tu smo da pomognemo ako treba...
Krugolina Borup Krugolina Borup 13:34 07.10.2008

Re: porodjaj kao zivotna trauma

Tajcice, mozes da mi posaljes pricu kao privatnu poruku (kliknes "posalji privatnu poruku ovom blogeru", a mozes i da okacis ovde na blog, direktno. Prethodni nastavak (deo III) pun je prica i iz Srbije i iz Kanade i iz Svajcarske... a imamo i kucni porodjaj iz Kanade tamo opisan. Meni najdraze sto je nekoliko tata ispisalo porodjaje, cak! )

Do sad sam prikupila 18 prica. Vebsajt je u izradi. Bice uskoro.
branovic branovic 15:18 07.10.2008

Re: porodjaj kao zivotna trauma

Krugolina
i ja sam jedna od onih koje su se registrovale samo da bi odgovorile na post...Svaka čast za temu i za trud, zaista je bilo krajnje vreme da se pokrene pitanje odnosa prema trudnicama i porođaju uopšte u Srbiji. Evo i ja da doprinesem budućem sajtu, ispričaću svoje utiske sa porođaja u Italiji. Kao sto reče tajcica92, toliko su drugačiji od tvojih da me je prosto sramota da pišem...
Pre nego što se raspišem, samo da napomenem da sam pre porođaja imala tri pobačaja, od kojih jedan u Srbiji, posle koga su mi u Kliničkom centru u Beogradu uradili kiretažu NA ŽIVO, bez anestezije...Jasno je da posle toga nisam imala ni najmanju želju da tamo ikada ponovo uđem.
Nepotrebno je reći da me je doktorka koja mi je pratila trudnoće u Italiji poslala na sve moguće analize koje se rade u slučajevima višestrukih spontanih pobačaja...i da se ustanovilo da imam genetsku modifikaciju zbog koje su mi vrednosti faktora koagulacije toliko poremećeni da u ranoj trudnoći prouzrokuju začepljenje krvnih sudova posteljice. Sve ovo napominjem zato što sam taj rezultat pokazala jednom ginekologu u Kliničkom centru, nisu znali da protumače o čemu se radi. Pitam vas ja sad, da sam ostala u Srbiji, da li bih imala dece? I koliko još pobačaja? Odgovorite sami...
Porodila sam se 2005. u Sijeni. Odmah da napomenem da su Italijani generalno JAKO kulturan narod, tako da je posle života u Srbiji potrebno izvesno vreme da se čovek na to navikne. Nema guranja preko reda kod lekara, nema neljubaznih medicinskih sestara, trudnice se propuštaju na preglede preko reda bez ikakvog roptanja...da ne nabrajam dalje. Treba znati i da je Italija jedna od zemalja sa najmanjim procentom smrtnosti beba na porođaju, što samo po sebi dovoljno govori o tome kako se odnose prema jednoj tako ozbiljnoj stvari.
Ja sam imala sreće da je sam porođaj prošao bez komplikacija. Inače, u bolnici je u svako doba dana i noći na raspolaganju tim za epiduralnu anesteziju, dovoljno je samo obaviti pregled kod anesteziologa nedelju-dve pre porođaja da bi se izbegle komplikacije. Epidural se dodatno plaća, ali su u pitanju cifre koje su prosečnim Italijankama sasvim dostupne. Ja nisam imala anesteziju jer zbog problema sa koagulacijom ona nije preporučljiva, ali kao što rekoh i sam porođaj, mada je trajao deset sati, išao je svojim tokom. Bolovi su jaki, naravno, ali kada se sada setim, mislim da bih se radije porodila još jednom nego sela na stolicu kod zubara bez anestezije.
Što se tiče analiza tokom trudnoće, postoji protokol obaveznih i besplatnih ispitivanja koji poštuju svi lekari. Dobijete knjižicu sa ispitivanjima koja treba uraditi i sa oznakom u kom periodu se rade, tako da nema nedoumica. Amniocenteza se plaća (razumno), doktor koji prati trudnoću ima zakonsku obavezu da vam objasni šta je to, kakve su njene prednosti i rizici, ali majka sama odlučuje da li će je raditi. Sve se zakazuje unapred, ali ako ste zaista u vremenskom tesnacu izaći će vam u susret i zakazati preko reda. Ako morate da uradite neki ispit van protokola, morate da platite, ali generalno su to skromne cifre, naročito kada je u pitanju trudnoća.
U porodilište sam došla sa mužem i majkom, koji su sedeli samnom pored kreveta sve dok me nisu poveli u salu za porođaje. Već pogađate i sami, nema brijanja, klistiranja, vezivanja za stolice i sličnih gluposti. S vremena na vreme vas obilazi sestra koja prati otkucaje srca bebe i kontrakcije. Ako nešto krene naopako, tu je zvonce, dotrćaće neko u roku od minuta. S vremena na vreme proveravaju da li sve ide svojim tokom, ne insistiraju na indukciji, radije rade carski rez ako ne ide kako treba nego da muče žene (to znam jer je tako završila žena koja je bila do mene).
U porođajnoj sali (u kojoj postoji i bazen, ako ste ljubitelj porođaja u vodi – ja nisam bila) pored mene su bila dva lekara (akušer i pedijatar) i nekoliko babica. Nikoga od njih nisam poznavala niti videla ranije. Glavna babica mi je govorila sta da radim, kako da se napinjem, kad da stanem, kako se odvija porođaj, a pomoćne babice su me držale za ruku, brisale mi znoj sa čela, šalile se samnom...Kad se rodila Simona, stavili su mi je na stomak dok su čekali da izađe posteljica. Posle toga su je odneli na kupanje, merenje i oblačenje, a mene su ušivali (nepotrebno je reći, uz anesteziju, skoro da nisam ništa ni osetila).
A tata...krenuo je u bolnicu sa idejom da neće prisustvovati porođaju jer to ne doliči jednom balkan boju. No kada su me uneli u porođajnu salu, njega nisu ništa ni pitali već su ga samo obukli i ugurali unutra. Ne mogu da kažem da mi je njegovo prisustvo pomoglo, da budem iskrena, ali zato on kaže da mu je drago što je prisustvovao, jer je to jedno od najsnažnijih iskustava u njegovom životu. Ako ni zbog čeg drugog, onda zato što nije morao da šeta ispred sale kao moja mama (dozvoljavaju samo jednoj osobi da uđe) i da se pita šta li se unutra dešava.
Posle kupanja i oblačenja kome je tata prisustvovao bebu su doneli na prvi podoj i pustili su i moju mamu da uđe da je vidi. Posle toga su nas sve đuture poslali u sobu i Simonu više nisu ni odvajali od mene. Sobe su dvokrevetne ili trokrevetne, a dve sobe su međusobno spojene zajedničkom prostorijom u kojoj je oprema za kupanje i presvlačenje beba, i u koje se one mogu skloniti kad dođu posete. Posete su možda i previše liberalne, recimo desilo se da je na podu celu noć prespavao i tata bebe koja se upravo doselila u sobu. Čistoća je na nivou, ništa luksuzno ali više nego pristojno. Posteljinu vam neće menjati svaki dan, ali ako se požalite da ste je isprljali promeniće je odmah.
A što se gaća tice, preporučuje se da koristite one mrežaste za jednokratnu upotrebu, ali vas niko ne primorava. Ako se požalite na bolove posle ušivanja, doneće vam kesu sa ledom. Spavaćice, odeću za bebu i sve ostalo što vam treba donosite sami, ili vam donose vaši kad dođu da vas obiđu. Ako nemate, daće vam bolničku. Ja na primer nisam imala ćebence za bebu a bilo je dosta hladno noću pa su mi dali bolničko dok mi moji nisu doneli. Tokom tri dana provedena u porodilištu pregledali su me samo jednom, pre nego što su nas pustili kući, inače se vizita svodila na opipavanje stomaka i ispitivanje da li je sve u redu i imam li nekih problema.
Bebu svako veče kupaju sestre, ali se podrazumeva da će i majka biti prisutna. Za bilo kakav problem možete se obratiti nekoj od dežurnih sestara. Pazi se na svaku bebu i svaku ženu bez razlike, a u porodilištu je u svakom trenutku oko petnaestak beba. Moja mama nije mogla da se opasulji, mislila je da to da doktor izađe da ti objasni i da ti odgovori kad ga pitaš postoji samo u filmovima...I sve to bez ikakvog potplaćivanja ili dogovaranja unapred.
Moja Simona je imala žuticu pa smo zbog toga ostale jedan dan duže u porodilištu, inače puštaju posle tri dana, čak i žene koje su imale carski rez. Pre nego što izađete bebu i majku detaljno pregledaju, daju savete i odgovaraju na raznorazna pitanja koja vam padnu na pamet.
I sad kad ja pričam sa drugaricama koje su se porodile u Srbiji, s vremena na vreme čujem komentare tipa “ali ako imaš para, može i u Srbiji normalno da se porodi”. E onda im ja odgovorim, ljudska pažnja i briga ne može da se plati. Nema tih para koje će vas spasiti od bahatog lekara i i neljubazne sestre. I to što sam ja imala na porođaju, da sam bezbrižna jer znam da neće dozvoliti da nešto krene naopako, niko vam to može garantovati u Srbiji. I da zanemarimo očajno stanje bolnica, mislim da je ono što najviše boli kod nas nepažnja osoblja. I to treba ODMAH popravljati na sve moguće načine, jer ne košta ništa.
Naravno, radi se i o nivou kulture, kao što pomenuh ranije, koji sigurno nije isti među ženama u Srbiji i Italijankama. No, kao što Krugolina reče, potrebno je pola sekunde da shvatite da li pred sobom imate nepismenu seljanku ili inženjera, na primer. Ali generalno lekari u Srbiji se ponašaju kao da su popili svu pamet sveta, i kao da običnim ljudima ne treba ništa da se objašnjava. Nije potrebno mnogo inteligencije da se shvati da osim hirurgije i infektivnih bolesti, oni ne znaju ništa ili vrlo malo. I ne slažem se da ne treba da objašnjavaju drugima svoje postupke; trebaju, itekako. Retki su zaista slučajevi u kojima nema vremena za to; uostalom, ako nema u tom trenutku, ima posle. Niko od njih ne očekuje da objašnjavaju od Kulina Bana zašto i kako, ali ako te pacijent nešto pita, stvar je opšte kulture da mu odgovoriš, zar ne? I treba neko da ih pritisne i da odgovaraju za svoje postupke.
I da, vratiću se u Srbiju, ali ne pre nego što odlučim da više neću imati dece. I ne zato što mi nije dobro ovde, nego zato što su svi moji tamo, i to ne mogu da promenim.
Krugolina, samo napred, neko mora da pokrene pitanje, jer ako svi nastave samo da ćute i potplaćuju nećemo nikad izaći iz zatvorenog kruga. Treba ih prodrmati i skinuti sa njihovih pijedestala. Računajte na moju pomoć u tome.

Krugolina Borup Krugolina Borup 15:38 07.10.2008

Re: porodjaj kao zivotna trauma

Branovic, hvala na ucescu i na prici.
Kengurica 022.
zima62 zima62 14:05 07.10.2008

moja iskustva/skracena verzija

Prvi porodjaj 1991. Beograd bolnica dr Dragisa Misovic.
ja za tadasnje uslove starija prvorotka 29 godina, preplasena sa stomakom do zuba i buducim ocem koji je polumrtav od straha od nepoznatog a koji se pri tome folira. Dan D je dan posle cuvene utakmice Crvena Zvezda Bajern. Slavlje u Bgd a ja kao prepelica.
Divan prijem ljubaznog osoblja koje mi saopstava da zbog prenetog termina ODMAH ostajem u bolnici. Rastajemo se zbunjeni a iza mene se zatvaraju metalna vrata koja sestra zakljucava katancem - "da porodilje ne pobegnu"
Odlazim na sprat, rade mi CTG i saopstavaju da nema nista od porodjaja i da cu sutra na indukciju. Sta je to i kako se manifestuje na mene ostaje bez odgovora.
To vece pocinju prvi bolovi i kontrakcije. Trazim sestru koja me ubedjuje da mi nije nista a ja nju da se poradjam. Jedva pristaje na pregled i pita me da li mogu sama liftom na 3. sprat jer sam vec dovoljno otvorena. Mogu naravno. Upadam u salu za porodjaje zgranuta, u bolovima, okruzuje me ekipa koja treba da me obrije i da mi da klistir i usput me pozuruje i daje napomene da pazim da mi beba ne ispadne. Horor.
Dovlacim se do stola, zene jaucu, dozivaju majku najcesce, uzurbana atmosfeera.
Stenjem i trpim bolove. Ljubazna sestra kojoj vise ne znam ime ali je zaista najtoplije pozdravljam mi donosi parce vate natopljeno vodom da sisam jer su mi usta suva i ispucala. Pomaze mi da odem do stolice ( u to vreme je ova bolnica imala stolove-stolice u kojima porodilja vise sedi nego lezi ) i pomaze drzeci me za ruku, gladeci me po glavi i umiruje me recima da ce se sve brzo zavrsiti.
Divna starija doktorka (sada vec sigurno u penyiji) rutinski odradi to sto treba oko rane i moja beba je tu.
Stavljaju mi na grudi nesto ljubicasto, sluzavo krvavo sa okicama koje zmirkaju. Moja prva cerka. Placem od bolova srece i ne znam cega. Znam da mi je bilo hladno ali svi se nekako trude oko mene.
U sobi nas 4. Kreveti visoki, bez gaca, koliko je bilo moguce cisto, sestre nas oslovljavaju sa majko i koliko se secam ima ih tu su. Bebu sam videla sutradan, doneli je umotanu kao kiflu, otpakovali predamnom i ostavili mi je nesto kratko da je se nagledam. sledeci podoj ona u roze sarenim pelenama.
Opsta ocena neka bude 9.

Drugi porodjaj 1996. bolnica Narodni front.
Privatno vodila trudnocu. Doktorka zbog mene pomerila g.o. Dosla u bolnicu kada sam je zvala i prisustvovala porodjaju sve vreme. Ne mogu da joj spomenem ime jos uvek radi tamo. Babica profesionalac.
ALI - prijem u bolnicu JEZIV. Neljubazne, namrgodjene i neprijatne sestre. Sala za porodjaj - veeeeeeeeeeelika prostorija podeljena zavesama paravanima, stolovi kao drvene klupe, zene zapomazu - retko ko na njih obraca paznju tek kada valjda po zvuku shvate da je djavo odneo salu. Kazem mojoj doktorki da pomogne zeni u boksu do mene a ona me upozorava da je i ona tu van svog radnog vremna tj zbog mene. Shvatam. Kada je doso TAJ tenutak dve sestre me pridizu podmecu svoja ledja o moja- imitiramo polusedeci polozaj. Beba je tu. ja nisam. Rade mi reviziju doduse u anesteziji. Budim se u hodniku . Uspostavljam komunikaciju sa nekim za koga posle saznajem da je anesteziolog koji mi prenosi pozdrav koleginica moje sestre ciji je on rodjak. Sreca. Kreveti - vangla na sredini, posteljina u raspadu, flekava, ja u necemu sto lici na spavacicu jer je rascepano do pupka i bez gaca. Oni odvratni ulosci - tj vata u nekakvoj mrezici. Sve je ok. tesim se. Beba na podoj sutradan. Bolno. Sreca pa imam iskustvo i mogu da pomognem drugima u sobi. Tusiranje misaona imenica. Ali sledeceg dana stizu tata i sestra u posetu - platili proboj do mame i sestre. Svi srecni .
Ocena 2
Suze mi naviru. Skratila max pricu i i probala da izbacim iz nje mnogo detalje.

Krugolina HVALA za sve sto radite za sebe i buduce mame. Hvala na upornosti i Hvala sto ste me "naterali" da ispricam bar deo price.

Nadam se da ce ministar shvatiti o cemu mi ovde pricamo.

Krugolina Borup Krugolina Borup 14:15 07.10.2008

Re: moja iskustva/skracena verzija

Zimo, hvala na učešću i na priči.
I ja se nadam da će ministar shvatiti... ali samo da prvo skrenemo nekako pažnju na sebe, da ga nateramo da shvati da postojimo, pa će onda shvatiti i šta pričamo, uverena sam.
Kengurica 020.
vracarac92 vracarac92 14:15 07.10.2008

Re: moja iskustva/skracena verzija

Nadam se da ce ministar shvatiti o cemu mi ovde pricamo.

A da li ministar želi da shvati?
Krugolina Borup Krugolina Borup 14:17 07.10.2008

Re: moja iskustva/skracena verzija

A da li ministar želi da shvati?


Ja moram da verujem da želi.
U suprotnom, ništa više nema smisla.
zima62 zima62 14:21 07.10.2008

Re: moja iskustva/skracena verzija

Verujem da ce se nesto a onda i sve promeniti ako budemo dovoljno glasne i uporne.
Razgovaram sa zenama u svom okruzenju - hoce da ucestvuju u promeni, puno njih se i javilo na ovom blogu, a to je snaga koja pokrece promene.
vracarac92 vracarac92 14:22 07.10.2008

Re: moja iskustva/skracena verzija

Ja moram da verujem da želi.
U suprotnom, ništa više nema smisla.
A zašto za sto godina svog ministrovanja nije ništa učinio po tom pitanju? Pa umesto ministarstva i države CECA renovira sobu u porodilištu.
Ja mislim da je ministar nezainteresovan.
zima62 zima62 14:26 07.10.2008

Re: moja iskustva/skracena verzija

A zašto za sto godina svog ministrovanja nije ništa učinio po tom pitanju?


Zato sto su zene cutale i trpele. I zato sto je neko tj. Krugolina dirnuo u osinjak i zato sto su po prvi put zene javno progovorile o svojim iskustvima tek sada i zato sto se ne stide da o tom iskustvu govore i zato sto znaju da ih je mnogo i da ako one nesto rese svet se menja. Jer ako su resile da rode i time promenile sebe i druge mogu i ovo .
Krugolina Borup Krugolina Borup 14:26 07.10.2008

Re: moja iskustva/skracena verzija

Ja mislim da je ministar nezainteresovan.


Ja verujem da je on samo pogrešno poređao prioritete, pisala sam već o tome. Rešava on neke probleme u zdravstvu, ali one koje su važne lekarima, a ne one koji su važni pacijentima.

Ako uspemo da mu skrenemo pažnju... možda malko tu listu prioriteta i promeša, pa ponovo podeli karte.

Šta ima važnije od uvođenja reda u porodilišta u zemlji koja pati od bele kuge?
To mora da mu postane prioritet.
Na nama je da mu skrećemo pažnju, dok ne obrati pažnju.
Krugolina Borup Krugolina Borup 14:28 07.10.2008

Re: moja iskustva/skracena verzija

Zato sto su zene cutale i trpele.


Ima i toga. Mnogo.
vracarac92 vracarac92 14:30 07.10.2008

Re: moja iskustva/skracena verzija

Zato sto su zene cutale i trpele. I zato sto je neko tj. Krugolina dirnuo u osinjak i zato sto su po prvi put zene javno progovorile o svojim iskustvima tek sada i zato sto se ne stide da o tom iskustvu govore i zato sto znaju da ih je mnogo i da ako one nesto rese svet se menja. Jer ako su resile da rode i time promenile sebe i druge mogu i ovo .
Da li zaista mislite da je ministar slep i neobavešten o situaciji u porodilištima?
Šta ima važnije od uvođenja reda u porodilišta u zemlji koja pati od bele kuge?
To mora da mu postane prioritet.
Iz tvoji usta u božije uši. Vrlo dobro znaš da u svakom trenutku imaš moju punu podršku.
Krugolina Borup Krugolina Borup 14:32 07.10.2008

Re: moja iskustva/skracena verzija

Da li zaista mislite da je ministar slep i neobavešten o situaciji u porodilištima?


Neobavešten - ne.
Poluobavešten - da.
Verujem ja da je on svestan nekih problema, ali on ih ne rešava jer ga niko ne pritiska da ga rešava.
Ja rešila da ga pričepim, ako mogu.)

Iz tvoji usta u božije uši. Vrlo dobro znaš da u svakom trenutku imaš moju punu podršku.


Hvala Vračarac. Nisam ni sumnjala.
zima62 zima62 14:37 07.10.2008

Re: moja iskustva/skracena verzija

vracarac92
.Da li zaista mislite da je ministar slep i neobavešten o situaciji u porodilištima?

Ne mislim jer je i on koliko znam otac. Ali mislim da javnost i to sira veoma malo zna kroz sta sve prolazi zena dok donosi na svet novog coveka. A to je poenta. A ministar je tu samo sredstvo pomocu koga se situacija da promeniti
dragan7557 dragan7557 18:46 07.10.2008

Re: II deo

Krugolina Borup
Zimo, hvala na učešću i na priči.
I ja se nadam da će ministar shvatiti... ali samo da [b]prvo skrenemo nekako pažnju na sebe, da ga nateramo da shvati da postojimo, pa će onda shvatiti ,i šta pričamo uverena sam.
Kengurica 020.[/b]

Ostavite se nade, čuvajte za loto i sportsku prognozu.
Već sam napisao da umesto da zahtevate svoja prava zbog kojih ovaj ministar (i drugi) postoje a konačno i celo ministarstvo, vi opet po starom.Pročitajte boldovane reči nemoćne osobe koja u stvari nema pojma šta hoće i vrti se u krug u neznanju i potpunoj nemoći kada je u pitanju jedan partijski birokrata koji je doktorsku funkciju lečenja zamenio mnogo profitabilnijo i koji sa svojim izvornim zanimanjem nema ama baš ništa zajedničko.

Skretanje pažnje jednog birokrate je moguće samo zahtevom za konkretnom odgovornošću koga se sve ćate ovog sveta plaše pa i glavni ćata zvani ministar. Osobiti strah vlada od pisanih dokumenata koji su pravosnažni
na sudui mogu biti upotrebljeni kada imunitet prestane da važi a na scenu stupe državni pa i privatni tužioci.

Naterati ministre u Srbiji da shvate mogu Skupština (koja ne funkcioniše) koja je tu da kontroliše vladu i njene članove, narod koji je dovoljno svestan i poznaje zakone i svoja prava i bori se za ista.

Ministar zdravlja koji nije upoznat sa činjenicom da postoje žene koje rađaju decu pod navedenim uslovima je ili malouman zajedno sa svim ćatama u ministarstvu ili nije ljudsko biće pa stoga i nije potrebno očekivati da je u stanju da bilo šta shvati. Treće ne postoji.


Trud da bi spomenuti ćata na čelu ministarstva shvatio vaše (i drugih) postojanje je uzaludan kao i iz ovoga izvučeno vaše poverenje je u njegovo shvatanje (da ne upotrebim pravu reč) NAIVITET.
Potpisom kengurica vi napotrebno umanjujete vrednost sebe i drugih (na čega nemate pravo) i što je još katastrofalnije održavate uverenje koje odavno vlada među ćatama da ste vi i ostali STOKA jer konačno to i sami tvrdite.

Čak ni za vreme Turaka pismeni Srbi nisu pisali ovakve nedostojne čoveka stvari nego su imali i nešto ponosa koji danas izgleda ne postoji.

Shvatite da ministar bilo koji nije ništa drugo do visoko plaćeni partijski ćata (pisar sa posebnim ovlašćenjima od strane naroda) koji ili je nesposoban da radi svoj posao ili namerno neće da ga radi. Ovo što radite je slično kada bi portir zabranio generalnom direktoru i vlasniku firme /preduzeća da
uđe u upravnu zgradu i još mu naređivao šta sme i šta nesme a derektor na sve ovo rekao da tako i treba da se ponaša prema njemu jer je VO može i kengur. Mislite li da ima direktora i vlasnika koji će sebe za milost neke čistačice ili portira nazvati VOLOM ILI KENGUROM ??? Ako mislite da je ovaj primer portira direktora i vola prava stvar i da tako treba onda smatrajte da niste ni pročitali ovaj dopis.
I konačno jeste li vi kenguri/ce (stoka) ili ponosan narod koji je u stanju da noramlno živi i koristi svoja prava bez da u tome trpi teror priučenog ćate i propalog doktora na mestu ministra.
dragan7557
Krugolina Borup Krugolina Borup 21:25 07.10.2008

Re: II deo

Dragane, mada u vašem prvom postu sa sugestijama da se ton pisama ministru promeni ja nalazim korisnih informacija, u ovom drugom vašem postu nama se, međutim, koncepcije potpuno razilaze.

Ko sam ja da pretim ministru? Niti mi je to namera, niti mi je to stil. To što se oni, eventualno, nenormalno ponašaju, ne znači da i ja treba da se ponašam nenormalno. Naivna ili ne, ja želim da verujem i moram da se nadam da ipak živim u koliko-toliko normalnoj državi koja se rve s mnogim problemima, pa se ne može sve odjednom, a naravno da će se za poslednje ostaviti ono na šta niko ne skreće pažnju.

Seriju ovih blogova krenula sam prvenstveno s namerom da se probije zid ćutanja o ovoj temi. Žene, pre svega, treba da počnu slobodno da pričaju o tim stvarima, javno. Razni su razlozi zbog kojih to do sada nije bio slučaj, možemo o njima potanko razglabati, ako mislite da je svrsishodno. Ako su moji tekstovi na ovom blogu makar donekle podstakli žene da svoju priču ispričaju - odvalili smo prvu ciglu iz tog zida ćutanja.

A žene jesu počele da pričaju. I ne samo žene. I ne samo da pričaju. Tu, na blogu, kroz komentare, krenula je inicijativa za dalje - za pravljenje vebsajta, za pisanje ministru, za zahtevanje informacija o bolničkim protokolima, za pisanje medijima, za mnogo toga.

Moja je početna ideja bila samo da navedem i osokolim žene da počnu da pričaju svoje priče, i ništa drugo. Ali stvari su krenule i dalje. Meni drago. Ja ću od sebe sve što mogu dati da stvari odu i dalje - a mogu, imam vremena, imam volje, imam želje, imam energije. Međutim - sama ja ne mogu ništa da postignem da se stvari promene. Čak ni mi žene, skupljene na gomilu ne možemo ništa da postignemo. Ali možemo, ako napravimo kritičnu masu, da privučemo bar pažnju medija, pa možda i nekog ozbiljnog istraživačkog novinara, ili neke NVO, ili štajaznam...

I nad popom ima pop, pa ako moje lajanje preraste u sveopšte režanje i rikanje čopora žena... ni taj ministar neće moći više da se pravi gluv.

Ja moram u to da verujem i ja moram da se nadam, inače mi ništa drugo ne preostaje nego da se iz ove zemlje iselim.
A ja ne bih da se iz nje selim.
Ja moju zemlju volim.
I pre bih da je menjam nego da je napuštam.

Ako je to naivno... onda neka mi epitaf bude "Umrla naivna".

Plus, ako neko zna efikasnije i bolje - napred!!! Uz punu moju podršku!!!
branovic branovic 21:45 07.10.2008

Re: II deo

Dragane,
ne znam u kojoj zemlji vi zivite ali rekla bih da ne zivite u zemlji Srbiji...To sto vi pominjete, pozivanje na zakonsku odgovornost jeste lepo, ali izvodljivo samo u drzavama u kojima vlada pravo sto nije slucaj sa Srbijicom. A sto se tice kengura, jasno je svima o kakvoj se analogiji radi i mislim da su uporedjivanja sa stokom promasena tema.
Pa ako vama nije jasno zasto ministre uopste nije briga za neke tamo mailove, bez obzira u kojoj formi su pisani, da vam ja objasnim. Nije ga briga jer za svoj (ne)rad ne snosi nikakve posledice. A to je tako zbog opsteg stanja u zemlji za koje nismo krivi ni vi ni ja, a verujem ni ostatak ljudi koji se smuca po ovim blogovima.
I sta nama sada preostaje? Pa upravo ovo sto je Krugolina zapocela. Da dignemo glas jer dok svi cute i potplacuju bolje sigurno ne moze biti. Da pocnemo od jednog pa da budemo sve glasniji. To je jedini nacin da se stoci koja je na vlasti i u zdravstvu (cast retkim izuzecima) stavi do znanja da nisu svemocni.
Uostalom, da hoce, problem bi lako resili u dva koraka:
1. Poslati nekoliko trudnica koje bi nudile mito gde stignu. Koga uhvate da uzme pare, novcana kazna i suspenzija do godinu dana, za vece sume zatvor. Sanse da se to desi u Srbiji: 0%. U Firenci su nedavno uhvatili par babica koje su trazile od porodilja pare za navodno bolju negu. Pitate se gde su te babice sada? U zatvoru.
2. Onaj koji stiti prava pacijenata trebalo bi stvarno da radi svoj posao, a ne da bude figura. Znaci, Krugolina ode i pozali se, oni ispitaju i kazne koga treba. Sanse da se to desi u zemlji u kojoj se zakoni ne primenjuju: 0%.
Imate li neki bolji predlog sta ciniti? Ja nemam i ocajna sam zbog toga.
dragan7557 dragan7557 00:09 08.10.2008

Re: II deo

u ovom drugom vašem postu nama se, međutim, koncepcije potpuno razilaze.

Draga damo,
ovo me uopšte ne iznenađuje pošto sam ceo život proveo u tzv. pravim demokratijama i osobito pravnim državama aktivno učestvujući i kada je to bilo moguće menjajući na bolje ono što je moglo da se menja.

Koncepti odbrane od samovolje birokratije naročito izvršne i zakondavne vlasti su obezbeđeni instrumentima sudske vlasti koji presuđuju ni po babi ni po stričevima što čini jedan od stubova demokratske vlasti.
U kakvom je stanju ovaj stub u Srbiji je dovoljno napisano na ovom blogu i drugde.Dovoljno je da kažem da od tri pređašnja ministra pravde dva lično poznajem i mnogo puta sam se sreo sa njima.

Jedan od koncepta odbrane od samovolje i arogancije "autoriteta" je samoorganizacija interesnih grupa građana u ovom slučaju porodilja koje su kao što navedeni primeri pokaziju izložene fizičkoj, psihičkoj i novčanoj torturi skoro neverovatnih razmera a koja se kasnije ispoljava na različite načine kako u posledicama po majke tako i po decu
a koje nema nikakve veze sa bilo čim drugim osim sa humanim i čovečnim postupanjem prema pacijentima a osobito prema navedenom društvenom segmentu. Izbijanje zuba pacijentima nigde ne spada u normalno ponašanje ali ako pacijent zbog ovog nedela ne podnese tužbu onda sud ovo nije u stanju ni da sankcioniše.
A žene jesu počele da pričaju. I ne samo žene. I ne samo da pričaju. Tu, na blogu, kroz komentare, krenula je inicijativa za dalje - za pravljenje vebsajta, za pisanje ministru, za zahtevanje informacija o bolničkim protokolima, za pisanje medijima, za mnogo toga.

Ovako gledano ima poleta ali je potrebna i organizacija i ljudi koji će da ovo ostvare.
U ljudskom društvu je najvažnija pojava čovek i njegova prava te kao i u politici cilj opravdava sredstvo.
U skorjoj srpskoj istoriji su građani mesecima uzaludno lupali svoje lonce i šerpe i ništa se nije menjalo.
Sada jedna inicijativa na blogovima stiže drugu i ništa se ne menja već inicijative zamiru kao i inicijativa osnivanja biblioteke decembar prošle godine koja je netragom nestala posle nekoliko dana.
Ko sam ja da pretim ministru? Niti mi je to namera, niti mi je to stil. To što se oni, eventualno, nenormalno ponašaju, ne znači da i ja treba da se ponašam nenormalno. Naivna ili ne, ja želim da verujem i moram da se nadam da ipak živim u koliko-toliko normalnoj državi koja se rve s mnogim problemima, pa se ne može sve odjednom, a naravno da će se za poslednje ostaviti ono na šta niko ne skreće pažnju.


Nije potrebno da vi pretite ministru jer bi u tom slučaju sebe stavili na isti nivo poslanica/ka koji u nedostatku ili neznaju koje caruje u Skupštini Srbije umesto konstruktivnog i efektivnog rada opozicije (za čega izgleda nikada nisu ni čuli) primenjuju KLETVE i Proklinjanja (ovo su isto pretnje) kao sredstvo efikasne borbe opozicionih snaga protiv pozicije koju baš boli briga za ovo novo oružje opozicije, a pri čemu ste vi i drugi kao građani izloženi daljoj samovolji partijskih glavešina i njihovih kumovsko rođačkih veza i vezica a velike grupe građana u potpunosti isključene čak i od normalnog ljudskog ponašanja kao što se iz raznih primera ovde kod vas na blogu navedenih da videti a bogami i zgranuti se nad ovakvim divljaštvom.

Donji boldovani tekst o državi koja se rve i ima mnoge probleme (pa treba imati strpljenja) opovrgavate sa predlogom da se svim porođajnim sestrama da otkaz ? !, koji predlog šaljete ministru.
Kao prvo niti ministar zdrvalja prima sestre niti im daje otkaz to radi personalno odeljenje porodilišta pa ako to znate onda tražite ustanovljavanje Saveta bolnice u kome će pacijenti imati najmanje polovinu članova sa statutarnim ingerencijama kao što to postoji i u drugim državama i naravno ministar je dužan da po ovome postupi.
Dalje zahtevajte organ kontrole u svakoj bolnici koji će permanentno kontrolisati i ocenjivati kvalitet rada medicinskog osoblja i o tome podnositi izveštaj. Formulari sa ocenama koje daju pacijenti svojoj bolnici postoje u mnogim zdrvstvima u EU i mistru zdravlja je ovo prema mojim saznanjim veoma dobro poznato kao i mnogim blogerima koji rade kao medicinsko osoblje u inostranstvu a pišu ovde kod nas.

Oštrina kojom ja pišem kako ovde tako i na blogovima u inostranstvu mi nije donela nikakvu zahvalnost (koja mi nije ni potrebna - mrzim čak i obično hvala) već uviđanje da dotadašnji modus operandi nije bio dobar i da postoji neki bolji, Za dalje bi trebali da pogledate Projekt Management za Neprofitabilne organizacije koji obiluje modelima i načinima borbe protiv samovolje vlasti, birokratije i njenih kako čelnih tako i manje važnih ljudi.
ili štajaznam...

Ovde i jesmo da bi pomogli sebi i drugima ali je potrebno svu tu energiju usmeriti kako bi napor urodio plodom
a da svi mi volimo svoju zemlju nije ni potrebno reći jer u drugom slučaju isto ne bi bili ovde.A gore navedeno štajaznam bi trebalo da bude otvoreno pitanje : Šta da uradimo da našim majkama,suprugama i sestrama priuštimo tretman ljudskog bića prilikom porođaja, jer navedeni primeri pokazuju jedan arogantan, agresivan necivilizovan pa čak i divljački odnos prema osobama koje su nam najdraže na svetu.

Koncepti mogu da se razlikuju ali je cilj isti.
puno uspeha,
dragan7557
tajcica92 tajcica92 14:51 07.10.2008

ne znam koji sam broj:))


1. Koje godine ste se porodili? 2007

2. U kom gradu i porodilištu? Belgija, Brisel ,Erasme bolnica

3. Da li ste u porodilištu doživeli bilo kakve neprijatnosti? Kakve? Da li vas je neko vređao i ponižavao? Kako?
Naravno da ne, ...Sam porodjaj je protekao super naravno epidural, anesteziolog mi je sve instalirao tokom noci, pa je druga smena (dug porodjaj) svratila takodje da vidi jel sve ide kako treba......jedina malo losija stvar je sto je moj doktor sef odeljenja i sto je tokom mog porodjaja imao neki hitan slucaj...kada se priblizio trenutak za porodjaj on je se malo duze zadrzao u operacionoj sali zbog te hitne intervencije a babica mi je u medjuvremenu iskljucila anesteziju rekavsi mi da je i to praksa da cu se poroditi u narednih 20 min da doktor stize i da je dobro da anestezija malo popusti da bih osetila sta kad treba da radim...e doktor je stigao sat vremena kasnije ,tako da sam imala cast osetiti par poslednjih kontrakcija pa znam koji je to horor...ne secam se koliko je bolelo ali nikad necu zaboraviti lice mog muza koji me je gledao i drzao za ruku pa pretpostavljam da je bilo strasno:)) ..elem doktor je utom stigao i videvsi da me boli pitao babicu doslovno: zasto je moj pacijent u bolovima?" na sta je ona pocela da se pravda da je rekao da stize da je ona mislila da treba...to kako se on na fin nacin njoj obratio i rekoa da ona nije ta koja treba da misli i da bi bolje bilo da se ovakav propust ne ponovi, meni govori ocito da ona rizikuje da izgubi posao ukoliko bi opet tako nesto uradila pa samim tim, sigurna sam, i nece...doktor mi se potom izvinjavao sve vreme sto anestezije vise nije bilo i sto sam ipak ceo push period odradila na suvo kao i usivanje ali uzevsi u obzir da je sve trajalo pola sata nije bilo strasno...dok su me usivali bebica mi je vec bila na stomaku i moram priznati da u tim trenutcima bol uopste nije bitan...dakle da, desi se propust , ali ne prolazi bez opomena i sankcija...te se samim tim i ne desava cesto...
4. Kako su vas oslovljavali u porodilištu? Imenom i prezimenom, ili nekim nadimcima? Kojim?
ne secam se kako su me zvali gospodja, pa prezime, ako se ne varam
5. Da li je bilo problema sa smeštajem ili opremom? Kakvih?
Mnogo mi je zao sto nemam slike soba da okacim uz komentar ako nadjem na sajtu bolnice dodacu ih naknadno...posto je celo odeljenje skoro renovirano soba je izgledala bolje od hotela...bila sam sama u sobi (to se malo dodatno naplacuje ali nije strasno) imala sam svoj bolnicki krevet, udobnu fotelju za dojenje i goste stocic za rucak,krevetac na tockice za bebu, sofu sa goste (ne zezam se) sofa se pretvarala lako u krevet te je moj muz bio sa mnom skoro svaku noc u bolnici (mogao i da prespava u sobi sto je i radio+ takodje je ujutru i on dobijao dorucak iz bolnice samo je trebalo prethodni dan najaviti da ce biti tu sledeceg jutra, e sad me vise blam da pisem...pored kreveta dugmence za da se pozove sestra u bilo koje doba dana i noci i ona stvarno dodje...ja sam nekako bila zen i nije bilo frke pa ih nisam zvala i one su samoinicijatino dolazile svakih par sati da vide jel sve ok...

6. Kada ste, nakon porođaja, prvi put videli svoje dete? Koliko ste ga često viđali? Da li ste mogli da ga vidite kad god želite?
Kada se beba rodi ovde je praksa da se dete istog trenutka stavi mami na stomak, to pre svega smiruje mamu i bebu a potom i greje bebu i po objasnjenju mog doktora bebi je poznat i zvuk i miris i toplina i odmah se smiri...moj sin jedva da je i zaplakao i zaista se odmah smirio kada su ga stavili na moj stomak...druga stvar je sto bebu spuste na stomak dosta nisko i kao sto su mi pricali na pripremama za porodjaj organizovanim u bolnici, da beba refleksno dodje do maminih grudi odgurkujuci se malo po malo i krene takodje instinktivno sama da sisa...malo je reci da nisam verovala u tu pricu i da sam htela da je proverim i sama prosto mi je bilo neverovatno ali verujte da je tako...dok smo se moj muz i ja (muz naravno pristuan sve vreme, treba li i to reci) zezali sa foto aparatom i skljocali prve slike moj sin je junacki i instinktivno stigao gde je i posao i poceo da sisa...neverovatan osecaj najlepsi trenutak u zivotu...doktor mi je pritom objasnjavao da kada bi to uvek bila praksa ne bi uopste bilo problema sa bebama koje nece da sisaju ili ne umeju da sisaju..kao ni sa upaljenim dojkama i ostalim horor pricama....naime bebe imaju reflkes sisanja po rodjenju i ne znam vise koliko dugo cini mi se par sati jako izrazen i vrlo je bitno da tada vec pocnu da sisaju ...ako to vreme prodje beba prakticno izgubi refleks i mora nekako opet da uci da sisa?...dakle tim surovim oduzimanjem bebe istog trenutka pravi se vise stete nego koristi...beba se ovde takodje ne kupa odmah po rodjenju, tj ne kupa se uopste prva dva dana samo je obrisu i obuku i utople jer se pokazalo da je za bebu sva ona raznobojna masa kojom je sva okruzena kad se rodi jako dobra zastita od spoljasnje sredine kojoj je prenaglo izlozena te se smatra da taj sloj treba ostaviti na bebi dan dva dok se ne prilagodi na spoljasnje uslove pa se beba potom kupa.

8. Da li ste ikada posumnjali u stručnost lekara i lekarskog osoblja? Kada i zašto? Ni u jednom trenutku, mada mi je babica za infuziju posto smo dosli u po noci malo trazila venu na jednoj ruci, pa nije islo, pa je caprkala po drugoj pa je to jedva nekako islo i to je bio i najbolniji deo mog porodjaja skoro ajde da ne preterujem, al skoro da je tako...bolela su me ta mesta dva tri dana posle i tesko mi je bilo da uzmem bebu sve naletimo na te modrice kako god ga uzmem ali to je prakticno bilo nista

9. Da li ste ikada posumnjali u opravdanost nekih protokola i pravila u porodilištu? Kojih? Zašto? Kako biste ih vi promenili?
Ne
10. Da li ste nekoga morali potplatiti? Ako jeste, koga (zanimanje, ne ime)? Za šta? Koliko?
Ne, ali sam morala specijalno da platim da moj doktor koji mi je vodio trudnocu bude prisutan i na porodjaju. To je ovde praksa i nije da ne kosta ali ako ne zelite sasvim je ok i porodi vas doktor koji je tada dezuran.
11. Imate li bilo kakvih drugih zapažanja ili komentara koji gornjim pitanjima nisu obuhvaćeni, a smatrate ih važnim?
Ne znam sta bih jos dodala pretpostavljam je ce i voo sto je dosada napisano zenama koje su se prodjale u Srbiji vec biti previse sokantno..:))


Ocene: svima bio dala 10, pa i onoj babici sto je omanula sa anestezijom i onoj sa infuzijom jer su sve bile maximalno ljubazne i prisutne kad je trebalo..

i*novo

Citiraj · Odgovori
Krugolina Borup Krugolina Borup 14:59 07.10.2008

Re: ne znam koji sam broj:))

Tajcice, hvala na učešću i hvala na priči.
Kengurica 021.
NNN NNN 16:13 07.10.2008

Re: ne znam koji sam broj:))

bebu spuste na stomak dosta nisko i kao sto su mi pricali na pripremama za porodjaj organizovanim u bolnici, da beba refleksno dodje do maminih grudi odgurkujuci se malo po malo i krene takodje instinktivno sama da sisa...malo je reci da nisam verovala u tu pricu i da sam htela da je proverim i sama prosto mi je bilo neverovatno ali verujte da je tako...dok smo se moj muz i ja (muz naravno pristuan sve vreme, treba li i to reci) zezali sa foto aparatom i skljocali prve slike moj sin je junacki i instinktivno stigao gde je i posao i poceo da sisa...neverovatan osecaj najlepsi trenutak u zivotu.
Fenomenalno! Nagon za preživljavanjem je najjača sila u prirodi!
marco_de.manccini marco_de.manccini 20:26 07.10.2008

Re: ne znam koji sam broj:))

dojenje odmah posle porodjaja, osim svih beneficija za majku i bebu (a bogami i oca) koje su vec navedene gore ima i sledecu.

prvo majchino mleko (brzo posle porodjaja) nije isto kao mleko posle par dana. prvo mleko (zove se kolostrum, bar na engleskom) ima potpuno drugachiji sastav od mleka koje dolazi kasnije. ovo mleko ima dosta antitela i proteina. a malo masnoce. bebi su antitela neophodna na samom pochetku (zato shto vishe nema zashtitu koju je majka obezbedjivala). uloga proteina je jasna. a bebe na pochetku ne procesiraju masnoce dobro. dakle, kolostrum ima savrshen sastav za bebu, bash kakav joj treba (zamisli chuda!). posle dva-tri dana majchino mleko se menja u "redovniju varijantu". ko je propustio, propustio je zauvek.

usput, to shetanje po stomaku i dojenje odmah posle porodjaja koje je gore opisano pomazhe izbachaju placente (zato shto stimulishe kontrakcije uterusa).

cela poenta je da je sve savrsheno zamishljeno. u svakom trenutku majka i dete imaju tachno ono shto treba onom drugom.
audrey92 audrey92 18:59 07.10.2008

predlog

Draga Krugolina, nisam se do sada javljala ali pomno pratim seriju bologova o trudnoci. Koncept je odlican i slozila bih se sa Unfackom gore da treba do besvesti dosadjivati bogu i svetu sa ovom temom, dok se nesto ne promeni. Jedan od najboljih blogova od pocetka (hvala bogu te su nam se VIP blogeri manuli Velje Ilica kao teme).

Ja sam zato za neki agresivniji aktivizam. Pada mi spontano na pamet Greenpeace, ciji clanovi i simpatizeri salju unapred stampane protestne razglednice drzavnicima / ministrima / bitnim facama kad se desi neki ekoloski skandal. I sama sam par puta poslala jednu takvu razglednicu, sa gotovim tekstom "Postovani premijeru Brown...", i secam se da je uvek bilo reakcije u vidu makar obracanja javnosti povodom ucinjene svinjarije. Zasto i mi ne bi to ovde probali? Recimo, ti i dragan7557 nam napisete tekst emejla i mi posaljemo poruku ministru i premijeru. Znam da bi i moji prijatelji to ucinili. Mozda bi onda i novine pocele da pisu o tome, mozda mi ministar morao da primi k znanju i nekako odreaguje. Ako nista, makar bi napravili BUKU.
Velika podrska i bravo na upornosti. Web sajt je isto odlicna ideja.

audrey, u 4. mesecu i nada se najboljem
vjazma011 vjazma011 19:37 07.10.2008

Gde se stalo pre dve i po godine...

Samo sam htela da podsetim da je B92 objavila vest o porodjajima u Srbiji, u martu 2006.

http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2006&mm=03&dd=22&nav_id=192308&nav_category=12

Link sam sacuvala jer sam bila uzasnuta komentarima, a bas u to vreme su se dve moje drugarice porodile u Beogradu, i obe su rekle da je stanje strasno, ali nisu htele da pricaju o detaljima, kao da zele sto pre da zaborave, i jedino im je bilo bitno da su im deca zdrava. Ovakve horor-price se i sada pricaju na blogu, i drago mi je da se tema ponovo otvorila. Sada mozda uspe da pokrene i lavinu, za razliku od ono pre dve godine kad smo mi sto zivimo van zemlje (ja sam u Kanadi) zgrozeno citali i prepricavali komentare iz gorepomenute vesti i samo mogli nemocno da pratimo, a bez osecaja nade da ce se nesto promeniti na bolje. Vest je prosla i izgleda da se posle niko nije pozivao na nju. I uvek se medju drugaricama ovde ponavljalo posle slusanja i citanja o iskustvima porodilja u Srbiji u 21. veku - cuti, dobro je da ne zivimo u Srbiji!

Krugolina, svaka cast na inicijativi i hrabrosti da prvo izneses svoju pricu a posle i pokrenes mnoge druge na isto. Ja ne mogu da prilozim svoju pricu jer nisam radjala, a to sigurno ionako nece biti u Srbiji. Nadam se da ce taj website da zazivi i zelim vam svima puno uspeha! Mislim da ce biti veliki uspeh i za one mame koje su prosle kroz pakao, ako se nesto stvarno promeni, najvise po pitanju stava i ponasanja osoblja (kao sto neko rece, ono sto ne moze da se plati). Bice im bar neka uteha da su pomogle da ubuduce porodjaji budu civilizovaniji. Skupite snagu i pisite, ne samo Krugolina, nego sve majke, raznim Ministarstvima i Ustanovama, jednom ce neko cuti to sto zelite da kazete i mozda odreagovati!
goga4444 goga4444 20:08 07.10.2008

Bolnicki protokol...

Bila sam slobodna da prikupim email adrese nekih zdravstvenih centara, posto su rekli da se pitaju bolnice, pa ako se ne dobije odgovor u roku od 15 dana...

Sada mozemo da pitamo bolnice.


Pozdrav svima!





zccuprija@ptt.yu;ginekologija@beotel.yu;zcaleksinac@ptt.yu;office@zcbor.com;zcentar@ptt.yu;zcjag@ptt.yu;
zckikinda@ptt.yu;zcknjazevac@ptt.yu;zcentar@ptt.yu;olnicale@ptt.yu;bolnicale@016le.net;zcent_lo@verat.net;
zcmarin@verat.net;zcnegotin@formanet.co.yu;zdcentar@verat.net;s_stajic@eunet.yu;zcparacin@ptt.yu;
zcpetrovac@ptt.yu;zcpirot@ptt.yu;zcpozarevac@ptt.yu;direktor@zdravstvosenta.co.yu;sv.lukasd@ptt.yu;
radnazajednica@ravangrad.net;
zcsm@ptt.yu;zcsubotica@suonline.net;zcsabac@ptt.yu;mdcuzice@ptt.yu;direktor@zdvrsac.co.yu;infoszcz@ptt.yu;
o.bol.zr@mg.net.co.yu;



Email adrese skinute sa donjih linkova.

http://www.poslovni-imenik.co.yu/zdravstvo/zdravcenti/zdravstveni_centri_u_srbiji.htm

http://www.klinicki-centar.rs/


GINEKOLOSKO - AKUSERSKA KLINIKA "NARODNI FRONT"
11000 Beograd
Narodnog fronta 62
E-mail: ginekologija@beotel.yu

KLINIČKO-BOLNIČKI CENTRI:
KBC "Zvezdara", Dimitrija Tucovića 161, 3810-969
KBC "Zemun", Zemun, Vukova 9, 3772-666
KBC "Dr Dragiša Mišović", Heroja Milana Tepića 1, 2667-122, www.dragisamisovic.com
KBC "Bežanijska kosa", Zemun, Bežanijska kosa bb, 3010-777, www.bkosa.rs


dr.mabarker dr.mabarker 21:52 07.10.2008

radosti porođaja u srbiji 1993-2002

draga krugolina,

hvala za hrabru odluku i iskrenost koju mnoge od nas nisu imale mnogih proteklih godina. pažljivo pratim tvoj blog i komentare i dajem svoj skromni doprinos.
tri puta preživljavala plime emocija i borbu sa dlakavim (ali manikiranim) vetrenjačama, gospodaricama beogradskih porodilišta; tako mnogo učila na fakultetu; a tako malo mogla da primenim u iskušenjima ratnih godina kada ni jedan srpski vojnik...........i nešto kasnije.
sv.jovan 1993.- ja u epiduralu, muž kolega (prošao test kod nadležnog kerbera koji vodi trudničke vežbe - ti, doktorka, ćuti, to što si učila nije ono što mi učimo ovde!) masira babicu koju nesnosno boli glava (me having fun), a cela železnička bolnica podrhtava od tenkova koji jezde u ledenu noć negde ka pustoši hrvatske ravnice, beznađu i - budućnosti. rađa se naša princeza; za koju mi posle nekoliko dana koleginica-neonatolog kaže uz osmeh -znate, ona ima jedno krvarenje u moždanoj komori...........- a moja utroba se grči gore nego moj mozak koji srećom pod uplivom hormona ne može u potpunosti da shvati razmere tragedije.....danas moždana komora koja je - gle čuda- greškom viđena puna krvi- srećom ide u drugi razred gimnazije i vredno radi na sitnom seckanju roditeljskih nerava (uz malo bosiljka), ali su srećom uspomene na plastične flaše Coca-Cole (luksuz 1993) koje su simbolizovale fontane zdravlja i čistoće u nedostatku tekuće vode daleko iza nas.
1994 - drugi porođaj, trudnoća po mojoj želji vođena i uredno namirivana kod čuvenog privatnog doktora; koja dva dana pre termina saopštava da ide na kongres, a pošto postoji izvesna kefalopelvina disproporcija (sin imao 4kg700gr) želi da mi učini i porodi me carskim rezom (moje ispitno pitanje kod prof. tase markovića - apsolutne indikacije za carski rez- pa između ostalog disproporcija plodove glave i majčine karlice)-to izgleda tako što dobijem prostaglandinsku vaginaletu koja pospešuje dilataciju; a ja se ne otvaram nego cvilim u sebi nekoliko endless sati, jer je takav protokol...elem, živa i srećna pitam inkvizicijsku vizitu koliki je nasledniku bilirubin (jedan dlakavi izrod se solidarisao sa klasnim neprijateljem, tj sa mnom pa dojavio da je sin žut kao kinez), a ledena kraljica kaže -vama će biti dovoljno ako vam ga ne donesu na podoj-......svi siloviti i ubojiti odgovori od kojih mi bruje vijuge ostaju ugušeni u plimi suza; dok tata na isto telefonski upućeno pitanje dobija zadovoljavajući precizan odgovor. cijena prava sitnica - ja idealista u neverici - pa ja sam poslovno sarađivala sa suprugom nj.v. dr., pa mi smo kolege, pa i šoferi staju jedni drugima van stanica....
2002.-nadamo se prošao horor koji nas je obavijao, pa se desi i druga princeza, a treci porođaj u srbiji - ponovo izranjaju neke nove aveti neobičnih imena i ponašanja koje mi glasno prete da mi je dete mongoloid i ako ne dođem kod njih na kontrolu da će mi se seme zatrti - pa toooooo, sestro! ne želim nikada ni sa kim od vas više da imam posla -spasite srbiju i.....naučite posao, sram vas bilo! tu sam zvanično proglašena za vešticu od strane kolega i sestara (surprise!) zato što sam se usprotivila ulasku nečijeg deteta od 3 godine u dečji boks (posete zvanično zabranjene, ali i moj bivši asistent, sjajan predavač, sada izuzetan ginekolog uvodi nečije roditelje - babu i dedu u isti blok, mimo iste uramljene pridike o ponašanju bespomoćnih porodilja).
zašto ćutimo? zato što smo kroz beznađe devedesetih u srbiji naučili da je naša porcija sreće zadovoljena plačem zdrave bebe, zato što i dan danas ne mogu da verujem da se suštinski ništa nije promenilo, ali mislim da može mnogo, i zato ti još jednom hvala.
Krugolina Borup Krugolina Borup 22:24 07.10.2008

Re: radosti porođaja u srbiji 1993-2002

Ne, dr.mabarker.
Hvala tebi.
Kengurica 023.
dr.mabarker dr.mabarker 22:51 07.10.2008

Re: radosti porođaja u srbiji 1993-2002

kengurica 023 će dati sve od sebe (iako ne radi u praksi, veze nisu bile adkevatne, na čemu se sada zahvaljujem svevišnjem) da buduće mame u srbiji imaju belgijska iskustva. pozdrav svim mamama u kazamatima zvanim porodilišta u srbiji - biće bolje!!!!
anabras anabras 22:30 07.10.2008

pandorina kutija je otvorena

Ne može da stane. Krenulo je. Moraće da ima neki epilog ovo što je ovde počelo. Od kako je Krugolina počela sa pisanjem ovih blogova svake večeri mislim o svom porodjaju, tj boravku u porodilištu. Ja sam već regisrovana, kengurica no 17.
Meni je porodjaj bio lak i brz. Prosto nisu imali nišra s tim. Zadnja sam došla u onu predporodjajnu sobu, a prva iz nje izašla. Mlada,23 g, širokih kukova. Dete mi se prvog dana osulo. Imala sam neku grupu sekreta. Šestu, npr. I krenuli da mu daju inekcije prvog ili drugog dana njegovog života, i to predamnom. Zašto sam imala neku grupu sekreta? Zato što politika vodjenja trudnoće nije usaglašena u Srbiji. U svom rodnom gradu sam imala svoju ginekologinicu, koja mi je i vodila trudnoću. Sekret nisam proveravala. Tokom cele trudnoće sam izlazila na ispite, pa sam je vodila i na studentskoj poloklinici, i tu proveravaju sekret samo do nekog 4 meseca. Posle mi je doktorka rekla da iako imam tu neku grupu ne bi trebalo više da stavljam vaginalete, niti da proveravam sekret. Udala sam se u Kruševcu pa kad sam otišla tamo u 9om mesecu trudnoće dali su mi vaginalete. Eto, banalna stvar, ali moguće da su te inekcije dale neki doprinos neotpornosti moga deteta. zadojen je penicilinom.
Onda iščašili su mu rame pri porođaju što su mi rekli peti dan mog boravka u porodilištu.

Ali sve te stvari se dese, i svarile bi se, nego taj tretman... Kao da si u horor filmu gde se kuje zavera protiv tebe. Svi se maksimalno trude da se ti osetiš kao građanin nultog reda. Da naučiš lekciju, da si nebitna,da ispaštaš za grehe koje još nisi ni počinila, da si broj, još jedna majka i ništa više. Tu sam postala alergična na to majka, kad ga čujem u vrtiću stresem se. Posle porođaja su mi rekli da sam bila najhrabrija te noći. Nije mi se glas čuo. Posle više nisu tako pričali, jer je usledilo moje neprekidno plakanje za vreme mog osmodnevnog boravka u porodilištu.

Porodilište nije zatvor i mi nismo učinile ništa loše.
Zašto bismo se u trenutku kada smo najslabije osetile i poniženo? Zašto takvo medicinsko osoblje, bez i trunke etike radi na tako delikatnim mestima?
Zašto politika vođenja trudnoće nije usaglašena u Srbiji?
Zašto u nekim porodilištima nisu dozvoljene posete? Zašto ne možemo da nosimo neke velike gaće npr?
Zašto ne možemo da nosimo naše spavaćice, nego bolničke stare, pocepane i isflekane? Da bi bile bezlične?
Zašto ne možemo same da povijamo i oblačimo naše bebe, našim pelenama i benkicama nego oni to rade prastarim pelenama na kojima ima stidnih dlaka?
To nisu tako velike promene. Ništa ne koštaju. Ko nema spavaćicu neka uzme bolničku. Kakvi su to glupi bolnički, komunistički principi.
To su sve sitne stvari, koje bi pomogle da se žena oseti bolje.
Porođaj mi je bio pesma u odnosu na boravak u porodilištu. Tih 8 dana me slomilo.
O sreće kada su mi rekli da mogu da idem
Krugolina Borup Krugolina Borup 22:39 07.10.2008

Re: pandorina kutija je otvorena

Porodilište nije zatvor i mi nismo učinile ništa loše.
Zašto bismo se u trenutku kada smo najslabije osetile i poniženo? Zašto takvo medicinsko osoblje, bez i trunke etike radi na tako delikatnim mestima?
Zašto politika vođenja trudnoće nije usaglašena u Srbiji?
Zašto u nekim porodilištima nisu dozvoljene posete? Zašto ne možemo da nosimo neke velike gaće npr?
Zašto ne možemo da nosimo naše spavaćice, nego bolničke stare, pocepane i isflekane? Da bi bile bezlične?
Zašto ne možemo same da povijamo i oblačimo naše bebe, našim pelenama i benkicama nego oni to rade prastarim pelenama na kojima ima stidnih dlaka?
To nisu tako velike promene. Ništa ne koštaju. Ko nema spavaćicu neka uzme bolničku. Kakvi su to glupi bolnički, komunistički principi.
To su sve sitne stvari, koje bi pomogle da se žena oseti bolje.
Porođaj mi je bio pesma u odnosu na boravak u porodilištu. Tih 8 dana me slomilo.
O sreće kada su mi rekli da mogu da idem


Prava pitanja postavljaš.
Još samo da nam neko odgovori na njih.
dr.mabarker dr.mabarker 23:11 07.10.2008

Re: pandorina kutija je otvorena

ovo je zaista pandorina kutija za čije se demone nadam da će biti proterani. još veoma živo pamtim bolove, krv gde nije trebalo da je bude, poniženja potencirana činjenicom da sam lekar i od strane nekih kolega i nekih sestara, potpsivanje saglasnosti za izlazak na sopstveni zahtev kada je nesnosan smrad i kašalj porodilje u susednom krevetu sprečilo moju odluku da budem baby friendly - da li sam uopšte friendly??? želim da se okupimo oko ovog krucijalnog pitanja za srpsko zdravstvo i izmenimo budućnost - is that too much?
dragan7557 dragan7557 09:04 08.10.2008

Re: pandorina kutija je otvorena

Onda iščašili su mu rame pri porođaju što su mi rekli peti dan mog boravka u porodilištu.

Izgleda da lomljenje zuba, udova i td spada u svakodnevnu praksu a ovi opisi više podsećaju na horor
mučenja od strane Inkvizicije nego na opis stanja zdrvstvenih ustanova, dok samo rukovodeće osoblje više liči na Inspector General za veštice iz srednjeg veka.

Ako je samo deo napisanog tačan (u čega ne sumnjam) posle publikovanja je ministar trebao da sam da ostavku a ako to neće (nije običaj u Srbiji) onda postoje drugi načini da se stanje pokrene sa mrtve tačke.
Kakvi su to glupi bolnički, komunistički principi.

Kakve veze ovo ima sa komunističkim principima ???????????
Ovom nesuvislom primedbom ste potpuno demantovali svoju ozbiljnost a i verodostojnost napisanog.
U periodu SFRJ bolnice su svakako bolje funkcionisale i bile opremljenije nego sada jer su za zdravstvo odvajana značajnija sredstva. A korupcije je bilo manje.
dragan7557
Tatjana Momčilović Tatjana Momčilović 09:16 08.10.2008

Re: pandorina kutija je otvorena

Draga Krugolina,

citala sam svaki tekst pazljivo i bojazljivo sta ce biti u redu koji sledi. Isprepadala sam se nevidjeno. Ma nema sanse da se vratim u Srbiju. Kad god mi padne neka takva ideja na pamet - treba da se ustinem jedno 10 puta.

Uh. Znate, mnogo mi je tesko zbog toga ali tako je.
Zelim Vam sve najbolje
Tanja
Krugolina Borup Krugolina Borup 09:44 08.10.2008

Re: pandorina kutija je otvorena

Tatjana, hvala na poseti i lepim željama.
A stvari se MORAJU promeniti.
Moraju, moraju, moraju!
A onda će i vraćanje biti mnogo lakše i prijatnije.
Krugolina Borup Krugolina Borup 09:46 08.10.2008

Re: pandorina kutija je otvorena

Kakve veze ovo ima sa komunističkim principima ???????????
Ovom nesuvislom primedbom ste potpuno demantovali svoju ozbiljnost a i verodostojnost napisanog.
U periodu SFRJ bolnice su svakako bolje funkcionisale i bile opremljenije nego sada jer su za zdravstvo odvajana značajnija sredstva. A korupcije je bilo manje.


Isto je bilo, Dragane, pre 30 godina kao i danas.
Potpuno isto.
Dok su ovi moji blogovi izlazili u Potpalublju, poredile beleške Mariopan (koja se porodila pre više od 30 godina) i ja.
Dobila sam u međuvremenu i još nekoliko priča na pp iz 1979. i iz 80tih godina.
Isto je bilo, Dragane, ako ne i gore.

A da bolnički protokoli za ideologiju imaju komunizam, tj. uravnilovku - to je činjenica, takođe.
anabras anabras 14:44 08.10.2008

Re: pandorina kutija je otvorena

[
Kakvi su to glupi bolnički, komunistički principi.

Kakve veze ovo ima sa komunističkim principima ???????????
Ovom nesuvislom primedbom ste potpuno demantovali svoju ozbiljnost a i verodostojnost napisanog.
U periodu SFRJ bolnice su svakako bolje funkcionisale i bile opremljenije nego sada jer su za zdravstvo odvajana značajnija sredstva. A korupcije je bilo manje.
dragan7557

Demantovala sam svoju ozbiljnost i verodostojnost napisanog????!!!!Zašto?Zato što sam pomenula komunizam. Protokol koji trenutno vlada datira iz tog vremena. Osnovni komunistički princip je jednakost. Zar se ne cilja baš na to s tim bolničkim spavaćicama, koje, by the way, i nisu menjane od tada.
A drugo tada se žene nisu zamarale s tretmanom koje su dobijale. Bitno im je bilo da im uopšte daju bebu. Ja samo imam u svojoj bližoj okolini dve žene kojima su rekli da im je beba umrla, bez smrtovnice, bez ičega, a beba rodjena zdrava, i nije bilo nikakvih problema. To se može nazvati porođajna mafija, jer su svi bili u dosluhu, a oni koji su i hteli da se bune, nisu smeli. To je tek rak rana. Nemojte o tim godinama
marco_de.manccini marco_de.manccini 15:03 08.10.2008

Re: pandorina kutija je otvorena

Nemojte o tim godinama


Tachno. Ajde da reshavamo probleme nashih godina. Probleme minulih godna nikada ne mozhemo da reshimo.
plavioblacic plavioblacic 10:01 08.10.2008

bez nosenja spavacica?! ?! ?!

Kakav je to idiotizam zabranjivati nosenje spavacice, vesa...???


Ne da ih treba otpustiti, nego nikada vise im ne dozvoliti da rade u bilo kojoj zdravstvenoj ustanovi...


Kakvi kursevi o ljudskosti i medjuljudskim odnosima... To su imbecili.
Krugolina Borup Krugolina Borup 10:16 08.10.2008

Re: bez nosenja spavacica?! ?! ?!

Kakav je to idiotizam zabranjivati nosenje spavacice, vesa...???


Pa, ja kad god sam priupitala tamo zašto ovo zašto ono, vazda sam dobijala isti odgovor: bolnički protokol je takav.
Sad imam nameru pisati svim porodilištima u Srbiji i zahtevati kopiju bolničkih protokola, na šta po Zakonu o javnosti informacija (ili kako se već zove) svaki građanin ove zemlje ima pravo. A isti mi trebaju iz dva razloga:

a) da vidim da li su me lagali (vrlo moguće, jer sam ih za druge stvari uhvatila u laži dok sam bila tamo)
b) ako me nisu lagali, onda da se protokoli uporede s normalnom praksom u normalnom svetu, i da se insistira na njihovom menjanju
dr.mabarker dr.mabarker 10:46 08.10.2008

Re: bez nosenja spavacica?! ?! ?!

Pa, ja kad god sam priupitala tamo zašto ovo zašto ono, vazda sam dobijala isti odgovor: bolnički protokol je takav.


eh, kad bi se zaista pridržavali protokola koji sami osmisle! ovako, sve ide po principu "vi ste muzičari?" - "daa"; "svirate?" ' "neee!"; ili " ovde sam ti ja zakon (i menjam ga/tumačim kako mi dođe)!"
ana74 ana74 11:20 08.10.2008

Moj porodjaj u Nemackoj

Dragi blogeri,

Ova poslednja vest sa umrlom bebom je strasna. To je zaista neoprostiva greska i to ocigledno osoblja u porodilistu. Nesto zaista mora da se uradi protiv lekarske nemarnosti. Ovo sto Krugolina radi je dobar pocetak. Treba da joj se pridruzimo.

Da malo skrenem na vedriju stranu odlucila sam da vam opisem moj porodjaj u Nemackoj:

Moj porodjaj u Nemackoj ili kako bi to trebalo da izgleda

Soba za porodjaje, u njoj moj muz i ja. Zidovi u boji kajsije, lici na obicnu sobu u stanu osim obavezne medicinske opreme u jednom uglu mini-linija. Rekli su nam vec ranije da ponesemo muziku koju bi voleli da slusamo. Babice i lekari dolaze s vremena na vreme (dovoljno cesto) da vide kako se stvari odvijaju. Nije sve ideano, porodjaj ne napreduje pa su mi prikljucili indukciju. Pitaju me da li mogu da izdrzim bolove, daju mi injekciju protiv bolova i diskretno navode da bih trebala da razmislim o epiduralu.

Posle 6 sati indukaovanih kontrakcija koje nisu urodile plodom, ja pristajem na epidural. Ginekolog odmah dolazi i daje mi (on je obucen za to), objasnjavajuci mi koje su moguce negativne posledice. Kad prestanem da osecam bol znatno povecavaju dozu indukcije (kazu to inace ne rade "na zivo" i porodjaj pocinje da napreduje.

Naredna 3h smo moj muz i ja sedeli i razgovarali kao da smo u nekom kaficu, on je gledao u instrumente i pricao mi ponekad evo sad imas veliku kontrakciju. Onda se rodio nas sin. Odmah su mi ga stavili na grudi onako ulepljenog od plodove vode. Muz je preseko pupcanu vrpcu (uz pomoc lekara naravno). Onda su bebca ocistili, pregledali i obukli i muz mi ga je doneo nazad. Posle jedno pola sata babica je rekla da bi trebalo da probam da ga podojim, i probali smo. To je bilo lakse nego sto se kasnije pokazalo, ali dobro.

Malo posle ponoci odveli su mene i sina u bolnicku sobu i pitali me da li sam gladna i doneli mi veceru. Nisam mogla da zaspim od uzbudjenja. Onda se sin probudio, uzela sam ga i stavila u svoj krevet. Zagrlila ga i tako smo spavali do jutra. Nisam se bojala da cu da ga zgnjecim ili da ce pasti s kreveta. Nekako sam znala da je sve uredu.
Krugolina Borup Krugolina Borup 12:33 08.10.2008

Re: Moj porodjaj u Nemackoj

Draga Ana, hvala ti na podršci i učešću.
Možeš li mi samo reći koje godine je ovo bilo?
Kengurica 024.

A ja pišem sledeći nastavak priče, čitam ovo:

Onda se sin probudio, uzela sam ga i stavila u svoj krevet. Zagrlila ga i tako smo spavali do jutra.


i plačem.
dr.mabarker dr.mabarker 12:50 08.10.2008

Re: Moj porodjaj u Nemackoj

ja sam zasuzila već kod zidova boje kajsije - tako divna prica!
ana74 ana74 12:52 08.10.2008

Moj porodjaj u Nemackoj

To je bilo 2003. godine.
bladerunner92 bladerunner92 14:26 08.10.2008

Krugolina izvoli

pa procitaj posto si krenula da radis na tu temu.Ovo imas dole u linkovima -primer:

Član 1.

Ovim zakonom uređuju se prava na pristup informacijama od javnog značaja kojima raspolažu organi javne vlasti, radi ostvarenja i zaštite interesa javnosti da zna i ostvarenja slobodnog demokratskog poretka i otvorenog društva.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Član 2.

Informacija od javnog značaja, u smislu ovog zakona, jeste informacija kojom raspolaže organ javne vlasti, nastala u radu ili u vezi sa radom organa javne vlasti, sadržana u određenom dokumentu, a odnosi se na sve ono o čemu javnost ima opravdan interes da zna.

Da bi se neka informacija smatrala informacijom od javnog značaja nije bitno da li je izvor informacije organ javne vlasti ili koje drugo lice, nije bitan nosač informacija (papir, traka, film, elektronski mediji i sl) na kome se nalazi dokument koji sadrži informaciju, datum nastanka informacije, način saznavanja informacije, niti su bitna druga slična svojstva informacije.

http://www.transparentnost.org.yu/dokumenti/0811zspi-d04.html
[url=http://www.poverenik.org.yu/dokumentacija.asp?ID=3][/url]

[url=http://www.vrhovni.sud.srbija.yu/code/navigate.php?Id=600][/url]


sto se tice adrese na koju zelis da pises sad je ne gov.yu vec gov.rs

pozdrav
bladerunner92 bladerunner92 14:28 08.10.2008

Re: Krugolina izvoli

http://www.poverenik.org.yu/dokumentacija.asp?ID=3

opet mi nisu proradili linkovi ali iskopiraj
Krugolina Borup Krugolina Borup 14:38 08.10.2008

Re: Krugolina izvoli

Bladerunner hvala, ali ja to sve već imam - skinula u pdf fajlu s upravo tog vebsajta, jer su me tako uputili iz kancelarije, kad sam im pisala, a oni ODMAH otpisali.

Zahvaljujući jednoj vrednoj blogerki, sad imam i sve adrese svih porodilišta, jer mi je poslala na pp.

Ovakve zahteve, pak, ja neću da šaljem emailom, već preporučenom poštom. Da bih mogla da dokažem posle da nisam dobila odgovor u roku od 15 dana, pa da mogu da se žalim Povereniku zvanično.

tom tom 14:56 08.10.2008

dopuna predloga

Da sve medicinske sestre u porodilištima dobiju otkaz, pa da onda vidimo koga ćemo ponovo da zaposlimo.

glasam za prvi predlog, samo ja predlažem da se ovo pravilo primeni i na ostale "državne" službe: policiju, sudstvo, lokalne organe, vladu i vladine agencije..... Mada mnogima od njih bi bilo dovoljno da im se da kao uslov polaganje testa funkcionalne pismenosti
miniko63 miniko63 11:34 09.10.2008

Komentar na komentar Unfackble

Moram da porokomentarišem! Očigledno da je Unfackble tipičan predstavnik doktorske fele čim postavlja pitanje kako se neko usudio da pita nešto. U tome je najveći problem! G-dine Unfackble, neko kome je ugroženo zdravlje, ili mu se radja dete IMA PRAVO DA PITA I DOBIJE ODGOVOR! To je najmanje što doktor, osim stručne i profesionalne pomoći (koju izuzetno inače, cenim). mora da učini.
Bavila sam se sudijskom etikom, držala sam seminare i edukacije za sudije. Na tim trenizima postavljala sam pitanje sudijama: Kako se osećate kada se razbolite i odete lekarau a on vam nešto odbrusi na latinskom, promrlja neku terapiju i sl što vi nerazumete. Odgovori su bili: NESIGURNO, UPLAŠENO, JADNO, BESPOMOĆNO i sl. Nije teško zaključiti da je pitanje bilo usmereno na same sudije i na njihovu struku. Slikovito se pokušavalo objasniti da su i sudovi dužni da daju strankama sve odgovore koje običan čovek mora da razume. Pa eto tako, pokušajte da zamislite sebe Gdin-e Unfackble da je neko pokušao da vas ubije, da vam nešto ukrade, da povredi nekog bliskog, i vi dodjete u sud i želite da raspitate o procedurama, pravima, a neko vam na to odgovori: " Da li vi i pilotima postavljate pitanje da li treba vezati sigurnosni pojas u avionu??? Kako bi vam bilo kako bi se tada osećali???
I na kraju mislim da bi na fakultetima, a pre svih na medicinskom i pravnom trebalo uvesti kao obavezne predmete ETIKU, KOMUNIKACIJU ( sa posebnim osvrtom na empatiju), Takodje najmanje 2 puta godišnje trebalo bi organizovati OBAVEZNE EDUKACIJE na te teme za lekare, sudije.
Ako i do toga ne dodje, PROBAJTE DA UDJETE U CIPELE ONOG DRUGOG, bar na trenutak, sigurna sam da će vam se otvoriti novi vidici.
galadriel galadriel 11:09 14.10.2008

Zašto Srbi treba da izumru od bele kuge

1. Koje godine ste se porodili?
2005

2. U kom gradu i porodilištu?
beograd,narodni front

3. Da li ste u porodilištu doživeli bilo kakve neprijatnosti? Kakve? Da li vas je neko vređao i ponižavao? Kako?

poslata sam sa odeljenja u porodiliste,gde me je primila jedna mlada i doterana doktorka,koja me je jako grubo pregledala,tako da mi je probila vodenjak,pa se iznervirala sto je isprskala svoj sat i sebe.okrenula se i otisla da se brise,a mene je prihvatila babica.rekla sam joj da ne mora da me pregleda,obzirom da sam ,upravo,pregledana na odeljenju,ali ona kao da me nije videla,ni cula.kao da sam bila nevidljiva.vrlo je bila neprijatna.i babica nakon porodjaja,koja me je grdila zasto ne umem da dojim dete,kao da se to podrazumeva.

4. Kako su vas oslovljavali u porodilištu? Imenom i prezimenom, ili nekim nadimcima? Kojim?

nakon porodjaja,sa ''majka''.

5. Da li je bilo problema sa smeštajem ili opremom? Kakvih?

nakon porodjaja sam lezala u hodniku dva sata,a nakon toga sa jos sest zena i njihovim bebama.

6. Kada ste, nakon porođaja, prvi put videli svoje dete? Koliko ste ga često viđali? Da li ste mogli da ga vidite kad god želite?
dete sam videla tek sutradan,zato sto je bilo na grejanju.obrazlozenje nikad nisam dobila.

7. Kada ste, nakon porođaja, prvi put podojili svoje dete? Da li je bilo problema s dojenjem? Kakvih?

sutradan,nakon porodjaja sam dojila dete.bilo je problema,posto nije bilo nikog da mi pomogne.stvorile su mi se neke kvrzice,nakon dva dana,te sam dobila grdnju,kako to,boze moj,ja ne umem da dojim.

8. Da li ste ikada posumnjali u stručnost lekara i lekarskog osoblja? Kada i zašto?

da.nikada se vise ne bih porodila u narodnom frontu.moje dete je izvadjeno plavo,dobilo je ocenu 9/10,imalo zuticu mesec dana nakon rodjenja i sada ima 3 godine i jos uvek ga lecimo od posledica nestrucno obavljenog porodjaja.problem je sto je iz te ustanove pusten kao potpuno zdrav i bez ikakvog upozorenja da se,ustvari,napatio na porodjaju i kakve posledice bi mogao da ima.kao kukavicije jaje.

9. Da li ste ikada posumnjali u opravdanost nekih protokola i pravila u porodilištu? Kojih? Zašto? Kako biste ih vi promenili?
mislim da davanje indukcije,onako,secenja,onako,klistiranje,onako...i jos mnogo toga,onako,nije opravdano.

10. Da li ste nekoga morali potplatiti? Ako jeste, koga (zanimanje, ne ime)? Za šta? Koliko?

anesteziologa,za epiduralnu anesteziju,nisam siguna,ali mislim da je bilo 150e.na zalost i lekarka se muvala tu,oko mene i ocekivala je nesto,nakon porodjaja,iako nismo imale nikakav dogovor i iako nije dosla kada je trebalo.a,nisam je ni zvala,tako da...nije mi jasno zast je na kontrolnom pregledu bila tako nezadovoljna.

11. Imate li bilo kakvih drugih zapažanja ili komentara koji gornjim pitanjima nisu obuhvaćeni, a smatrate ih važnim?

na zalost,anesteziolog mi je dao anesteziju i nestao.nestala je i lekarka.moj sin je bio u porodjajnom kanalu i mucio se ,a ja to nisam znala-osecala.zao mi je sto mi nisu rekli,nego su cutali i krili svoju gresku.mi smo saznali za to tek kada je on ima 3 meseca,na osnovu dijagnoza koje ima.njegov mali zivot,od tri godine,je ispunjen mukotrpnim vezbanjem i radom,da bi pokusao da zivi normalno kada odraste.za strucnjake iz narodnog fronta,to je bio uspesan porodjaj.ne zelim da pricam o mukama kroz koje prolazimo i nasim emocijama.to mozete da predpostavite.

OCENJIVANJE
Na skali od 1 do 10, ocenite:
- tretman koji ste u porodilištu imali 5
- ljubaznost lekara i osoblja 5
- zainteresovanost lekara i osoblja 1
- ljudskost lekara i osoblja 3

problem je sto lekari te ustanove smatraju da je to sve ok.njihova bahatost je neizleciva.
Krugolina Borup Krugolina Borup 11:26 14.10.2008

Re: Zašto Srbi treba da izumru od bele kuge

Galadriel, hvala za priču.
Kengurica 028.
tebalu tebalu 21:10 26.10.2008

Smeli i revolucionarni predlog ministru

Ovi divni opisi ponašanja medicinskih sestara u porodilištu su nažalost surova istina.Nisam se srećom porođao,ali sam imao prilike da se nađem u porodilištu,što zbog porođaja supruge,što zbog toga što sam lekar(srećom ne ginekolog,niti anesteziolog)koji se bavi mentalnim zdravljem.Nakon dva rata koja sam prošao i dosta godina staža u radu sa duševnim bolesnicima,bljuvotine koje sam čuo iz usta sestara iz porodilišta su zaista neviđene.A ponašanje koje sam video je katastrofa,mogu da mislim ono što nisam video.Ne znam na žalost koji ministar će to moći da popravi.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana