Vest je lepa: reprezentativci Srbije u kosarci (do 20 godina) osvojili su Evropsko prvenstvo.
Na kraju, i poret titule, medalja i pehara, doziveli smo poraz veci od svih koji su mogli da nas zadese na terenu: ceremonija proglasenja pobednika prosla je bez zvanicne himne Srbije!
Da, tacno tako, jednostavno su organizatori podigli zastave pve tri prvoplasirane ekipe na jarbol. Onda su na postolju sledecih petnaestak minuta svi gledali ka zastavama ocekujuci ono sto uvek biva - himnu pobednika. Nasi malobrojni navijaci su pokusali prvo da "provociraju" organizatore skandiranjem: Hocemo himnu!. Pokusali su i sami da je otpevaju (gle sramote, od treceg stiha dalje nisu uspeli...). Na kraju su se svi lepo pokupili i otisli!
Sta sada? Naravno, prvi prostest je vec uputila nasa delegacija na ovom takmicenju. Da li bi sledeci korak bio od strane Ministarstva sporta? Mozda Ministarstva inostranih poslova? Mozda cak i samog predsednika vlade (ukoliko ga je neko obavestio)? Ono sto su domacini (Italija i Slovenija) uradili je, bez obzira na razlog koji mogu navesti, sramota i ponizavanje nas, nase himne, nasih decaka koji su zlatnu medalju i pravo da sa suzama u ocima pevaju "Boze pravde" izborili posteno, na terenu!