(Eksperiment u blogovanju.)
(Čovek se obraća imaginarnom ‘'domaćinu'' na bini, a onda sedne na stolicu s leve strane. Naglasak mu je ''Britanski''.)
Hvala, Bil, hvala...
(Sedne i prikači mikrofon na rever košulje.)
Da, da, da, da, da, da ... veoma smo uzbudjeni zbog uspeha našeg novog albuma. Lepo je da imamo album broj 1 ponovo, znaš, s obzirom da grupa nije ništa radila skoro deset godina ... zaista je to dašak svežeg vazduha...
(Uzima čašu vode sa malog stola s leve strane, otpije.)
Ne...nisam, Bil... i drago mi je da si postavio to pitanje...
(Vraće čašu vode na sto i uzima paklicu cigareta i upaljač; tapka vrhom cigarete o sto dok govori.)
Mnogo sam koristio droge ranije... Ali znaš, Bil, droge nisu dobre nizakoga. Znam mnoge ljude koje su droge uništile. Video sam ljude da umiru od droge...
(Pali cigaretu, duboko udiše.)
Baš pre neki dan sam rekao Trevoru - rekoh 'Trevore, kako smo mi sve ono preživeli?' Kada je Džimi umro i Dženis umrla i Džon umro, pitao sam se, 'Zašto mi nismo umrli?' Trebalo je da umremo. Sve to što smo radili.
Da, Bil, bio sam. Bio sam pravi adikt na drogu. Koristio sam drogu svakog dana tokom pet godina.
Kako je bilo? Pa, reći ću ti, Bil. Budio bih se svakog jutra, i pre nego što operem zube, popušio bih džoint. Dok sam pušio džoint, otvorio bih pivo. Dok sam pijuckao pivo, zakuvao bih kašičicu kokaina, heroina - štagod se našlo. Ubo to pravo u ruku, potpuno se uradio...Uključim televizor, još malo se uradim ...možda naručim doručak ...dovedem par devojaka, sa njima se opet uradim ...zabavljam se sa njima, još se malo uradim.
Tako sam radio svakog dana tokom pet godina.
Bilo je strašno ... bilo je strašno ... mislim, bilo je i divno na svoj način. Neću da lažem, Bil, moj život je danas zasnovan na iskrenosti.
Da, jesmo ...videli smo mnoge tragične posledice. Ljudi nama bliski. Imali smo tehničara zvuka koji je imao ozbiljan problem sa drogama... Huver, tako smo ga zvali. Njegov problem je što on nije bio samo tehničar zvuka, on je takodje bio zadužen da nabavlja drogu za grupu, zato što bi se uvek uradili pred snimanje nekog albuma. I, nikad neću zaboraviti, snimamo album Divlji Konji, i Huver se pojavi -
Oh, hvala Bil ...da, to je bio sjajan album. Istinska klasika roka.
-i tako snimamo Divlje Konje, a Huver se pojavi sa kutijom od kafe punom najneverovatnijeg belog Peruanskog kokaina ... apsolutno čistog, zaista izuzetnog ... ne znam da li si nekada probao peruanski beli, Bil, ali to je zaista posebno iskustvo.
Ne bih mario kad bih sad imao malo toga! (Glasno se smeje, onda se seti da je pred publikom.) Samo se šalim, šalim se!
Tako, uzmemo mi tu kutiju kokaina, izručimo ga na sto u sredini studija, napravimo linije trideset, pedeset santimetara dugačke... Huver bi ušmrkao po dve ili tri u svaku nozdrvu... koja zver. Ne znam odakle mu mesta u lobanji za sve to.
I onda bi počeli da sviramo.
Naravno, u to vreme nismo radili samo kokain. Radili smo sve - bilo je rajski! Trevor je pušio avganistanski hašiš sve vreme. Najdžel je bio u svojoj kristal-met fazi, pa smo i to imali. Roni se pojavio sa velikom flašom NyQuil-a. Bilo smo slepi, bili smo toliko haj... potpuno uradjeni.
I počeli smo da sviramo, i, znaš, Bil, nikada bolje nismo svirali. Kao da smo svi imali vančulne percepcije; bilo je istorijski ... Ja sam gledao u svoje prste i mislio ‘'ovo nisam ja koji svira ovu gitaru, ovo ne sviram ja. Ovo Bog svira.‘' ... Bilo je čudesno.
(Duža pauza, pobegne mu misao.) O čemu sam ono pričao? .... Oh, da - Huver!
I sviramo mi tu savršenu muziku skoro ceo sat, i ja pogledam u pravcu Huvera koji je u zvučnoj komori, i ... on glavom udara u staklo. Niz čelo mu curi krv i sliva se preko nosa. Nos mu je sav crven od krvi. Kokain mu izbija na nos po celoj bradi. Brada mi je sva bela. Izgledao je kao poludeli Deda Mraz.
Pa, vidiš, stvar je u tome, u tome da je zaboravio da pritisne dugme za snimanje. I totalno je poludeo. Morali su da ga odnesu u ludačkoj košulji. Odneli ga u sanatorijum.
I tužno je, Bil, on mi je bio jedan od najbližih ljudi na celom svetu.
(Gasi cigaretu.)
Šta kazeš? ... Ne ... ne ... ne znam gde se danas nalazi. Znam da je negde. Možda u nekoj instituciji negde ... Možda nas baš sada gleda.
Huver, ako gledaš ... (Pokaže palac na gore ka imaginarnoj kameri, onda se smeje.)
Vidiš, Bil, gadna stvar u vezi sa drogama je - ne shvata čovek ...uh ... mislim, toliko se dobro provodiš da ne uvidjaš koliko se zapravo loše provodiš.
Ja sam se skinuo kad smo bili na turneji. Probudim se jednog jutra ... tipična situacija na turneji: luksuzna hotelska soba, ne znam gde se nalazim ... prelepa gola devojka pored mene, ne znam ko je ona, ne znam kako je tu došla ... flaše šampanjca po celom podu, kokain na svakoj horizontanoj površini. Jedva imam snage da podignem glavu. Uzmem daljinski i uključim televizor.
I bio sam spašen, Bil, bio sam spašen.
Imate vi jednog voditelja u ovoj zemlji, na TV je sve vreme. Spasao mi život. Bela kosa. Genije ... Donahju, Donahju je bio na TV ... I ono što je on tada rekao zaista me je dirnulo. Rekao je: ‘'Ako niste ispunili sve svoje potencijale u životu, onda niste ni živi. ‘' Dubina ovoga me je pogodila kao grom. Mislio sam ‘'Ovaj čovek govori o meni. On o meni govori.''
Jer, to sam ja, mlad, talentovan, inteligentan, bogat, dobro izgledam, veoma inteligentan ... i šta radim sa svojim životom? Na drogama sam dan i noć. Mislim, mogu da razumem da se tako priča o nekom Crncu ili Portorikancu iz getoa koji je na drogama - to razumem. Ali, u mom slučaju, to je takva tragedija ako malo razmisliš. Takvo bacanje ljudskog potencijala. Takvo traćenje.
Jer, Bil, možeš da jedeš kavijar za doručak, ručak i večeru, možeš da imaš svoje produžene limuzine, svoje letove Konkordom u London i iz njega. Brda para, svi te gledaju kao Boga. Žene spremne da rade štagod od njih želiš ... gdegod želiš. Kuća u Londonu, kuća u L.A., apartman u Njujorku ... kuća na Bahamima...
Bil, ali ako ti sve to ništa ne znači, kakva je onda svrha toga?
Razumeš šta hoću da kažem?
Možde ne.
Skinuo sam se i odlučio da to uradim na hladno. Celokupnu krv iz organizma sam promenio. I osećao sam se kao da sam se ponovo rodio. Danas mogu da kažem ‘Danas se sebi dopadam. Nisam ja loš momak, zapravo, ja sam baš divno ljudsko biće'. Dovoljno sam pošten da to mogu danas da kažem. Uspeo sam sa sobom da pomirim svoju briljantnost i ona me više ne opterećuje.
Ostali u grupi su se takodje skinuli, i, danas, mi smo jedna velika i srećna porodice. Mi samo želimo da pomažemo drugima.
Da, da ... pa, zato i radimo dobrotvorno da pomognemo Indijancima Amazona. Mislim da su Indijanci... oni što zive dole u Amazonu ... što im pomažemo ... u džungli ... štogod...
Da! Pa, Trevor ima kuću u Riu, odlazimo tamo svake zime, kada je tamo leto. Imamo jednog divnog dečka koji se brine o kući - Načo, tako ga zovemo. U stvari, on nije dečko; ima oko pedeset godina, pa ... divan jedan mali čovek, veoma crnpurast, uvek nasmejan, od velike nam je pomoći.
Načo je znao da volimo prirodu, pa nam je iznajmio brod da podjemo uz Amazon, da vidimo ptice i drveće i cveće i sva ta sranja... Tako idemo tim brodom i stignemo do krivine reke i tu je bila krčevina, ispostavilo se da je to bilo indijansko selo... štagod, i mi se tu iskrcamo da se malo prošetamo.
Bil, nikada nisam video tako potresnu sirotinju... deca trče naokolo bosa sa kučićima po prašini, nemaju cipele ... žene, polugole doje malu decu, direktno iz grudi...Nema tekuće vode. Ne možeš da dobiješ ni čašu vode. Ja bio ožedneo. Nema Koka Kole, nema Pepsija.
Poglavica celog sela je došao da nas pozdravi. Čovek nije posedovao nikakvu odeću. Potpuno go - sve se vidi, i ona stvar, sve. Samo je na glavi imao ukrašen komad drveta i pero zabodeno u njega.
Ni engleski nije umeo da govori. Da ti se srce slomi.
Okrenuo sam se Trevoru i rekao mu, ‘'Trevore, moramo nešto da učinimo. Moramo pomoći ovim ljudima. Samo od nas zavisi, najzad - ‘Mi smo svet', da tako kažem.''
I tako smo se odlučili za dobrotvorni rad. Sada, žao mi je što to moram da kažem, ali mnoge dobrotvorne akcije, one su samo ego trip. Oni sakupe novac i jednostavno ga daju ovim ljudima. Ali, ovi siroti nesrećnici su primitivni ljudi - oni nikad ranije novac nisu videli. Oni ne znaju šta bi sa novcem radili. Otkrili smo, kad smo bili dole, da ima mnogo drugih stvari koje im se zaista dopadaju: digitalni satovi, Soni vokmeni, upaljači za cigarete, cigarete ... vole cigarete.
Pa ćemo da im kupimo sve te stvari ovde sa sakupljenim novcem. Pošaljemo im te stvari dole. Da pokušamo da im poboljšamo zivot na pravi način. Da za promenu nešto dobro učinimo.
Hvala ti, Bil, hvala. Ovo je sitnica...
Zato, nadam se da će se svi oni koji nas sada gledaju uključiti na MTV program.
Uz podršku Kronenbrau Piva i Remington Cigareta... Morao sam to da kažem, Bil, moram da kažem, izvini! Ljudi iz industrije cigareta su bili fantastični, poklonili su kamion cigareta da podelimo Indijancima...Ili, kupite album kad izadje u prodaji. I zapamtite da za svaki dolar koji date, celih dvadeset procenata ide direktno amazonskim Indijancima.
Bil, hteo bih da kažem još jednu stvar o drogama, ako mi dozvoliš.
Mnogi mladi koji nas sada gledaju kupuju naše albume, nauče reči naših pesama, upamte ih, žive svoj život uz njih. Tako da ono što sada želim da kažem je jako jako važno. I hteo bih da kažem ovo o drogama:
(Gleda direktno, sa mnogo ''značaja'', u publiku.)
Bio sam na mnogim raznim drogama. Dosta avantura sam doživeo uz droge. Mnogo moje muzike je inspirisano drogom. U stvari, može se slobodno reći da sam najbolje trenutke života proživeo uz droge.
To ne znači da i vi treba da koristite droge.
Nedavno su nas pozvali u Belu Kuću da održimo specijalni koncert za podpredsednika Kvejla i njegovu divnu ženu Merilin.
Oh, da, ona je zgodna ... ona je jako zgodna. (Govori na stranu.) Ispričaću ti nešto kad se isključe kamere...
On je divan čovek koji, štagod o njemu mislili u javnosti, privatno je veoma pažljiv, vrlo osećajan, vrlo inteligentan.
Podelio je sa nama nešto sto bih želeo ja sada da podelim sa svima vama večeras: Sledeći put kad vam neko ponudi drogu, zapamtite da uvek možete samo da ... ne prihvatite.
Hvala ti, Bil. Laku noć.
(Ustane i pokaže znak mira.)
Uzdravlje.
(Ode.)
E.B.