Gospodja Ljilja Smajlovic uskoro ce napustiti poziciju glavnog i odgovornog urednika Politike.
Upravni odbor "Politike" a.d. je pokrenuo inicijativu za raspisivanje javnog konkursa za glavnog i odgovornog urednika lista "Politika", izjavila je Tanjugu predsednik Upravnog odbora Sonja Liht.
Iako je dosla na mesto kao jedan od jastrebova konzervativne politicke struje koju je reprezentovao Vojislav Kostunica, Smajlovicka je napravila nekoliko revolucionarnih pomaka. Jedan se ogleda u sjajnom kulturnom dodatku gardijanskog tipa koji uredjuje Vesna Roganovic. Drugo, uvela je u kolumnisticki red nekoliko nezavisnih intelektualaca liberalnog opredeljenja sto je mom senzibilitetu i te kako leglo, iako nikada ne bih mesao "leve" i "desne" autore na jednom mestu da sam Ja Glodur.
Ono sto mi se nije svidjalo jeste cinjenica daje upropastila spoljnopoliticku redakciju i s "kadrovima" i s politikom redakcije u kojoj su, recimo, izraelsko-palestinska pitanja maltene nestala sa strana lista. Cak i konferencija u Annapolisu nije bila dovoljno vazzna da se nadje na udarnom mestu, vec po obodima strana. U isto vreme, na udarnim mestima citali smo sporovozne i potpuno neaktuelne teme iz ruske svakodnevnice. Upravo to slovjenofilstvo, putinizacija i gaspromizacija novine bila je rak rana njenog mandata i ono sto ce ipak ostati kao njeno nasledje, a ne Vesnin dodatak o kulturi.
Kada zatvorim oci, Politiku vidim kao jednu intelektualno profilisanu novinu, dnevnik koja salje uravnotezene tekstove, koja je moralni lider srpskog novinarstva, koja forsira globalne politicke, naucne i kulturne dogadjaje, koja je napredna novina srpske inteligencije. Modeli bi mogli da budu londonski Guardian, varsavska Gazeta Wyborcz, pariski le Monde, dablinski Irish Times...
Politika ce novog glodura dobiti na konkursu. To je prvi korak ka transparentnosti i evropskim vrednostima. Da vidimo, kako ce se citava prica zavsiti, uspesno ili balkanski. Srbija, na srecu, i dalje ima dosta sjajnih novinara-urednika, koji mogu od nje napraviti pravu novinu.
Jer, ono sto je bila devedesetih - rezimsko glasilo s najcrnjom ulogom, koja se nemilosrdno obrusavala na politicke neprijatelje i koja je besprizorno i divljacki lagala sve oko sebe i vredjala svacije dostojanstvo - verujem da se nikada nece ponoviti.
Ali, jednako bolno bilo je gledati Politiku koja se koprcala da postane nesto posle 5. oktobra. Cast izuzecima, kao sto je Bosko Jaksic, ali velika vecina novinara nije umela, htela ili znala da se izdigne iznad suzanjskog novinarstva kakvo je Politika olicavala 90-tih. Zacaurena u autocenzuri, anahronosti, ne videvsi svetlo na kraju tunela, Politika se davila u sopstvenom blatu.
Smajlovicka je uspela da tu novinu izvadi iz zzivog blata, a na njenom nasledniku je da je profilise u ono sto savremena evropska novina zaista i jeste.