Eksperimenti u blogovanju| Kultura| Literatura| Ljubav| Umetnost

˝Puzzle˝

trener92 RSS / 19.09.2008. u 04:10

Boomp3.combT*xJmx*PTEyMjIxNjM5NjcxMDkmcHQ9MTIyMjE2NDYwNTczNCZwPTcwNzUxJmQ9Jm49Jmc9MSZ*PSZvPTA3MDdkM2I*OTIwNTQyMDdhZjZhYmQ5YTlmOTRjOGNh.gif

 Pa sad ..ko se snađe...

 Nešto mislim,ovde u potpalublju,kotlarnici je super, što kaže moj blogoprijatelj Zeks, nekako slobodnije,možeš da pišeš šta hoćeš,nema panike da ćeš biti negde istaknut, a ako neko i zaluta ,pa možemo se bar dobro zezati.I nema onih dilema kao gore na "naslovnici",čitam blog kod margos, lepo pita šta kome smeta,zašto je tu,šta se kome dopada, i sve ide lepo dok se ponovo ne dokače oko politike i onda je gotovo,Ovde dole toga nema,mi slepi putnici u potpalublju nemamo razloga da se brinemo, svađamo,prepiremo i šta već ide uz to.Piše svako ono što želi,slušamo muziku,sve u svemu pokušavamo da se zabavljamo što bolje i kako najbolje umemo,bez ikakvih pretenzija.Iako i ovde naiđe neko,ko bi da se istrese,koji ti svojim komentarom podigne pritisak,da iskočiš iz kože ali prođe i to savladaš se i kada ovaj vidi da nećeš da nastaviš jednostavno ode.Odlična stvar ovaj miš, samostaviš kursor i pritisneš desni klik i ćao.Odeš, ipak ponekad od nekih komentara te uhvati takva vrućina, paklena...

 ...Vrućina.Paklena.Još jedan od onih dana kada ne smeš da se pomeriš da bi mogao da preživiš toplotu, koja izbija iz svakog pokreta,atoma, pod budnim okom koje prži,odozgo, s neba. Kao da se topim,sve se sliva u cipele,kao da stojim u vodi.Otvaram prozor zagušljivog kupea.Uzalud.Umreti od smrada ili vrućine? A voz k`o" danski- kraljevski" koji staje kod svake bandere,nikako da se pokrene. Skrećem pogled na kofer ispred sebe, "kofer uspomena",kako sam ga nazvao.Trak svetlosti pada na njega,kao da želi da pokaže ono što je skriveno u njemu.Pomislim, mogao bi baš ovaj Amon-Raa, malo da predahne i smiluje se na nas,smrtnike, konačno...

. , konačno, stižem, u svoj iznajmljeni svet,mali, ali meni dovoljan.Inače u vlasništvu starijeg  gosp. časovničara  i zlatara sa hladnim,sablasno bezizražajnim licem,kako mi reče prijatelj sa kojim sam svirao,važna ličnost,opasan...

..polumrak , osećaj lažne hladovine... Ne vidim više zvezdu kako prži, ali osećam da je tu,samo treba da razvučem zavese.Prijaće mi tuširanje hladnom vodom, ukoliko uopšte uspem da skinem prilepljenu odeću, imam osećaj da ću otkinuti delove kože... udahnem duboko, ogrnut samo peškirom...zadovoljan,neki od snova s kojima sam došao punih džepova, počeli su da se ostvaruju...časovi gitare donose koliko je potrebno za kiriju i bar jedan obrok,a još zaradim i  od tezgi koje sviram, taman za studije...sve u svemu nije loše,prava poznanstva mogu doneti..

....od tog trenutka prikradala se,sasvim tiho, melodija, divna i tužna u isto vreme, glas nestvaran, , prolazi kroz sve pore, , učini  da zaboravim na stvarnost... krenem polako,njenim tragom koji je vodio do otvorenih vrata terase susednog stana.Tada osetim miris ,divan,opijajući..., divlji, a tako pitom ,lep... 

...˝Pitom ,lep... kraj...?!˝ Ma ,vuko`ebina!!!, u kojoj sam se našao, in the middle of the nowhere, ni ..ni pi...e mate...,samo ova stanična zgrada, čuj "zgrada", siva kućica, od kamena,hladna, napravljena ko zna kada, možda starija od samih piramida, pomislim i nasmejem se.Okolo šumetina, sigurno bi se izgubio, da nije samnom išao onaj mali, smešan čovek,  Bob.Nije se odvajao od mene još od kada sam otvorio vrata svog stana, kada mi je doneo pismo... Prvo sam pomislio da je taj smešni,mali čovek,tražio neku milostinju,pomoć, kada mi je pružio papir...Onda sam pomislio da se neko opasno za`ebava , sve dok nisam pročitao...Bob  nije puno govorio, osim " Mladiću, tu piše, izvoli poći odmah samnom"- Hej stani čoveče.Prvo,probudio si me ovako rano, drugo  kako ti to zamišljaš da krenem odmah, treba da..." Mladiću, tu piše, izvoli.poći ." Čekaj malo, gde da pođem,kada.. ..." Mladiću, tu piše, izvoli.poći .". Pročitao sam šta piše,ali ne piše da je hitno, mogu doći za desetak dana,ne mogu tek tako da. ..." Mladiću, tu piše, izvoli.poći" i tako još nekoliko puta.,odustao sam...Dobro,rekoh, u redu, samo da spakujem neke stvari... ..."Neće ti biti potrebno, mladiću, tu piše"...U redu pročitao sam šta tu piše,... tu sam već bio izgubio živce...Svratićemo da kupim cigarete i ..." Mladiću, tu piše, izvolite.poći..."..-.`ebe mi se više šta tu piše, oladi malo čoveče, idemo do prve trafike da kupim duvan..." Mladiću, tu piše..." -Ako još jednom kažeš to tu piše,pocepaću i tebe i papir,što si doneo, gde tu piše..-" Ne ljutite se mladiću,samo kažem da tu piše...", tu sam već puk`o...- Da li si ti pri sebi, ne mogu tek tako da pođem, imam obaveze koje bi  trebalo da odložim , treba nešto ..." Mladiću, tu piše.." Idi u pi... mat... znam šta tu piše, da li si ti pročitao šta tu piše,jer tu ne piše...? " Ne,mladiću, ne znam da čitam, ali mi je On rekao da tu piše..." ?Patos!...Kada smo krenuli, uveliko je bila noć...

... uveliko je bila noć...mesečina vidi se sve kao na dlanu..senke se poigravaju nekada,u noći kao što je ova..izgubio sam dah,osetio vrelinu,ne kao ona sa neba,drugačija  iz stomaka,kroz vene,od glave do nogu......stajala je,okupana mesečinom,divna,kao boginja,neobjašnjivo lepa...zurio sam u nju kao...

...tek tada shvatim da mi je spao peškir i da k`o od majke rođen, pred njom,stojim, deli nas samo nekih pola metra ograde, a mesec izdajnik, sve osvetljava..udarila mi je krv u obraze.. postiđen zbunjen, ne znam šta bih samo stojim ko kip..

....pružila je ruku i prošaputala "Dođi"...U trenu sam se našao pored nje,disala je ubrzano i još brže kada sam je grčevito držao rukama,sve plašeći se da mi ne isklizne,ode... ništa više nije smetalo,...užarena strast...erupcija Etne je smešna u poređenju ...

Probudilo me je sunce koje je udaralo pravo u glavu...stalno su se vraćale slike protekle noći...

Da li sam sanjao?...

Žurio sam da ne zakasnim na čas i naleteo na nešto ogromno,što je zaklonilo i samo sunce...

"Oprostite,molim vas, nisam vas video"...Nasmejao se naglas i zastrašujućim basom "Mene ovolikog nisi video? Pripazite se mladiću kod ovolike vrućine čovek može da skrene i uradi nešto zbog čega može da se posle gorko kaje".

Pandur- filozof,samo mi to treba...Šta li je mislio da kaže onim...

Dan se odužio u iščekivanju noći, u groznici,sati su proticali brzinom puža...noć najzad,drhtao sam,čekao...trenuci prolaze k`o milenijumi,strašno..opet ona divna muzika, glas,miris .

"Vrelina"

"Da, vrelo je, - nisam prepoznao sopstveni glas- čekao sam te,da budem siguran da nisam sanjao., moj život će prestati ovog trenutka ako ne dođem-

"Pa ne smemo dozvoliti da se tako nešto dogodi,dođi",preskočio sam k˙o mačor,zgrabio je i..

."Polako,polako" -Ma šta polako..-...Noći .kao u snu ,danju nisam postojao...Kada smo se rastali pred zoru , poklonila mi je ploču sa tom divnom muzikom,koju je slušala...

"Kada me poželiš,pusti je, pevaće samo za nas".....Billie Holiday...

Jednog jutra probudi me lupanje na vratima "Gde si ti, pa imamo zakazanu svirku još pre mesec dana..." Bože , obećao sam da ćemo svirati na nekoj izložbi.Brzo smo stigli, dok smo se pripremal iugledam nju.,prosto sam je gutao..Želeo sam da sviram samo za nju.....Znao sam da će osetiti... "Hej čoveče, bilo je fenomenalno.Već sam se zabrinuo, kad smo se usviravali bilo je užasno, onaj prelaz..." prekinuo sam ga "-Nadhnula me je moja muza-"Tražio sam je pogledom kroz gomilu.

Stajala je sama,u  bašti,kada sam joj prišao rekla je drhtavim tužnim glasom,tiho

"Odlazim,ne možemo biti  zajedno,zaboravi me, i nemoj da me tražiš"Kao da me je neko udario maljem, u glavi je brujalo.

-Nemoguće, ne.Pogledaj me i reci da me ne voliš, da ti ništa ne znači i otići ću odmah-Otišla je bez reči ne pogledavši me... Žurio sam nazad,da mi objasni,da kaže,da joj kažem,da..

.Nešto nije u redu ,pomislio sam kada sam stigao do stana. Otvorena vrata,ispred Gospodin. I kućepazitelj, unutra sve ispreturano i pandur filozof...Ništa nisam shvatao

"Da li je ovo vaše?pokazivao je na stvari-

Da, ne razumem šta se ..." A ovo?"pokazao je na džepni časovnik sa zlatnim lancem, u fioci moga stola..- "Ne ,ne znam kako..."

"Pa kako je onda dospeo ovde?"..Sve se dešavalo kao u najgorem košmaru,brzinom svetlosti..izobličeni likovi,unosili su mi se u lice,počelo je da mi udara u ušima ,nisam čuo šta govore,viču " ....video kako preskače .... balkona,.samo iz tog stana.. da mora biti da je on."...Neko me je vukao za ruku.."Sat je pronađen, pa ne želim da pravim još veći skandal,ali želim da taj mladić nestane odavde"-

"Naravno gosp. Ja ću se pobrinuti za to"govorio je pandur filozof "Mladiću pokupite vaše stvari, i pođite za mnom"...

Kao u agoniji,kupio sam ono malo stvari i ugledao ...polomljenu ploču... Billie...Srce mi je stalo,nemam dah..., suze,... osećao sam  da ću da povratim..osetio sam velike ruke kako su me zgrabile i odigle,pandurske"Brže, idemo"...Nekako sam uspeo da ubacim stvari i...Pandur me je snažno stiskao za nadlakticu dok smo odlazili...nekoliko blokova dalje stali smo.Okrenuo me je i snažno udario nogom tamo gde najviše boli..stvari su izletele iz kofera ...savio sam se od bola i počeo...povrato sam utrobu, a suze samo liju..pokušavo sam da uzmem Billie,,ali stao mi je na ruku ogromnom cipelom

.".Moj posao je da znam sve što se dašava ...misliš da ja  ne znam..šta si radio tamo...,video sam vas... to što mlada  Gospođa. ne poštuje starog Gospodina.sramota...kod mene nebi tako prošla,  Gospodinu. Nije potreban takav skandal.. a lepo sam ti reko pazi se ovolike vrućine .. i budi sretan,dobro si prošao.Gosp. je velikodušan....samo jedan udarac i polomljena ploča" ..˝

-To nije bilo kakva ploča, to je Billie Holiday-"...

-"Šta si reko"?

..-.Nije važno ...ti to ne bi razumeo-..Video sam samo kako ogromna cipela ide ka mom licu  i poslednje što sam čuo.." ... više nikada... da li čuješ  ...."

...."Da li čuješ ...muziku?" upitao sam Boba ,kako smo se približavali toj oronuloj istrošenoj kući... "To je Billie Holiday"rekao sam sav uzbuđen.Gledao me je belo... Kako se samo divno provlačila kroz nepregledne drvorede... dunje, samo žute dunje i miris, prosto te opija,mami da ih probaš... imaš...ušao sam polako kao u svetilište ,a ne u  običnu kuću. Billie je pevala, a On je sedeo okrenut prozoru i gledao svoje ...žute dunje...

" Čekao sam te" -  Voleo sam ga,divio mu se na neki način.

- Kako si znao da ću doći?-

˝Imaš moju krv i ako mi je potrebna pomoć... ili je možda to previše za tebe?Ako jeste,razumeću˝ Samo sam odmahnuo glavom. " Da li još  sviraš gitaru? To je dobro, muzika je jedino što ti na kraju preostane.. "

Prećutao sam, da je iz nekih samo njemu znanih razloga, odlučio da sam okonča , On i Bob i nikom nije dozvoljavao da dođe, niti je hteo da ode negde, iz ove nedođije. Pogledao sam te ostarele,izborane ruke ...kako li je samo svirao... "Nekada sam i ja svirao"..-."- Gde ti je ,mogli bi nešto zajedno...-

Kada me je pogledao,naježio sam se... takvu tugu nikada nisam video na nekom licu, u očima...razarujuće... "Ne više...ova ploča je za tebe, želim da je ti imaš... ali moraš da je paziš i čuvaš, to je Billie Holiday,čuvaj je...i onaj kofer kod vrata je za tebe, ponesi ga...i uzmi žute dunje, one su sada najlepše, a mirisaće ti dugo,dugo... i čuvaj se... vreline tamo gde ideš..." Sada idi, Bob će doći,budi spreman"

Ćutao sam.. "Zbogom, " Izašao sam napolje, Bob je čekao... miris žutih dunja, svuda oko mene,......

...svuda oko mene mrak,guta me polako,kida,davi...  u ćeliji-paklu, s malim prozorom, da me podseti  šta sam ostavio tamo, izgubio...jedino što me održavalo u životu je njen lik,kao u magli,koliko god se trudio da zapamtim ponekad kao da se jednostavno izgubi ,nestane...i slikam njen lik,telo u mislima svaku poru, liniju ,crtu na licu,grudima ,bedru...svaki i najmanji beleg..i.svaku našu noć sam proživljavao iznova,možda dodajući po neki zaboravljeni detalj, pokret, reč u tom  trenutku nebitnu,a sad tako važnu...muzika  u glavi,divni nežni tonovi..i... miris..Sve su mi uništil,ali snove nisu mogli,vešto sam ih skrivao...Zašto?,postavio sam sebi poko zna koji put...Da li je to kazna za greh, ako je greh voleti nekoga za koga osećaš da ti se uvlači u auru,pod kožu,da ste jedno,onda...ako preživim ovaj pakao, pronaći ću je... vreme je stajalo...

Vreme je stajalo.˝Sačekaćemo noć˝ rekao sam tiho i okrenuo glavu prema njemu. zaspao je u zadnjem delu automobila,parkiranog na sporednom putu usred nekog gustiša,tako da niko nije mogao da nas opazi ,osim ako pridje sasvim blizu.Taj mali čovečuljak ,onako zgrčen,izgledao je kao neko dete.˝Život bi dao za Njega ,ako treba, On je rizikovao svoj život da bi spasio mene,ovako ubogog od razjarene gomile ˝rekao mi je kada smo kretali.Stiskao sam dršku revolvera,moram ostati pribran.Počela je kiša.sve jače da pada.Setio sam se koliko je malo potrebno,tek piće, dva da  platim da mi čovek u krčmi ispriča, sve do detalja što me je interesovalo, o kući opasanoj velikim zidom,obraslog velikim rastinjem,tako da  se spolja nazirao samo krov na velikoj udaljenosti, i o vlasnicima bivšim ,sadašnjim ...˝...i veliki lihvari,znate od onih što vam pozajmljuju novac,a znaju da nemate odakle da vratite pa vam uzmu sve...tako je pre bio jedan koji je od nekog zanatlije uzeo kćer da mu bude žena... on mator nikakav...a ona mlada ,lepa,kakvu samo bog može da stvori... i bila je kao zatočenik u toj kući,retko je ko viđao,osim kada ode u grad, tamo su isto imali puno kuća,zlatara,časovničarskih radionica, a ona je ponekad odsedala u tada najlepšoj kući u kraju....i tu se dogodilo,zagledala se u nekog mladog muzičara,studenta....znam da je tragično završilo,a mladić je završio na robiji,posle ne znam.... da li je ubio ili ne ...iako se svašta ptičalo...da tamo je sahranjena...imaju grobnicu na imanju,sada tamo živi neki njegov daleki rođak...da imaju i pse one strašne crne,krvožedne...pojeli bi svakoga ko priđe˝

Kiša je pljuštala, dok smo preskakali ogradu.Noć kao poručena,mračna,kišna,samo bi munja prošara nebom i čuo se udaljeni udar groma.Ni pas ne izlazi po ovakvom vremenu.krećući se teško po blatu,kiši, stigli smo do grobnice. Bob je razvalio vrata i ušli smo unutra.Bilo je jezivo. Kada smo krenuli nazad,ka ogradi odjednom se začuo užasan lavež.Psi. Jurili su prema nama,munja ih je osvetlila i učinili su mi se  su kao onaj Baskervilski pas,.Izvukao sam revolver i počeo da pucam.Sigurno sam pogodio jednog,ali sam video kako drugi skače na Boba.Rvali su se ,režali obojica,nisam mogao ništa,da pucam pogodio bih Boba,posle par trenutaka Bob je ustao sav blatnjav,mokar pljujući delove nečega iz usta.U ruci je držao nož kojim je zaklao psa!...Posle par pređenih kilometara, ubedio sam ga da mu previjem ruke,glavu i krenuli smo dalje...Stigli smo kasno,popodne i On nas je čekao pred kućom...

˝Prijatelju moj˝ uzviknuo zabrinuto kada je ugledao Boba ˝povređen si?˝

˝Nije važno,proći će˝ Bob se dobro držao s obzirom koliko je krvi izgubio.

Okrenuo se prema meni˝Ti si dobro?˝ Samo sam klimnuo glavom.˝ Da li je...?˝ -Da sve je kako treba- Video sam zahvalnost i suze u njegovim očima˝Znao sam da me nećeš izneveriti...˝ Ostavite me sada....˝ Okrenuo sam se da ga pogledam poslednji put, polako joj je prilazio...

Polako sam joj prilazio,tiho bez šuma,ali osetila je i okrenula se,pogledala na trenutak i video sam,osetio  želju,neutoljenu žeđ,strast, ljubav dok je trčala prema meni...Najednom odjeknuo je prasak koji je poremetio trenutak.Na pragu kuće je stajao gospodin, bezobličnog,sivog lica, u ruci, puška kojoj je dimila cev..

Zastala je ,posrnula kao da će pasti..

˝ došao si,molila sam se da te vidim još jednom da te osetim..˝- samo zato sam i živeo,jedina moja-

Držao sam je u naručju i osetio kako curi kroz moje prste,nešto toplo...počela je da klone...

-Ne ne dam,ne može biti sada kada sam te ponovo pronašao,ne...Krv je slivala niz moje ruke..

˝nemoj zaboraviti ono što smo imali˝- kako bih mogao i da hoću-

˝...hoću da osetim opet tvoje usne,da ti dam svoj poslednji dah...tako ćemo zauvek biti zajedno,u tebi i nastavi da živiš tako ću i ja živeti...poljubi me ljubavi moja˝ ..

Spustio sam usne na njene i osetio njen dah,koji me je godinama održavao u životu.. njen dah..poslednji Nekoliko trenutaka nisam nisam shvatao nisam smeo da priznam,...ne  nije bilo..nema glasa, a onda prolomio je iz mene užasan urlik... kao krik ranjene zveri...   

Kao krik ranjene zveri,zvučao je vrisak lokomotive.Trgao sam se,Srce je tako tuklo da je pretilo da će da iskoči iz grudi.Stiskao sam papir u rukama,mokar, da li od znoja,ili suza ne znam... ˝Da li je greh voleti nekoga koga ne bi smeo i ko je taj ko može da kaže zašto i kako se odreći nekoga kome se predaješ celim svojim bićem... srce, dušu da prevariš... ne možeš˝...

Tek tada spazim preko puta...nju...

˝Oprostite nisam želela da vas prekidam, nadam se da je slobodno? Neka knedla u grlu mi nije dozvoljavala da pustim glas iz sebe. Gledao sam je, lepa kao..kao. Ne ne može biti..mirisala je na žute dunje..divno...Odjednom ugledam lik na staklu, beo,bezobličan, , zuri u mene ...skočio sam kao oparen...

Skočio sam kao oparen ...mokar,ne mogu da dođem do daha...otvaram prozor da udahnem...kakav san, mora...kažu da kada sanjaš nešto što te jako uzbudi,preplaši, dovoljno je da pogledaš kroz prozor u nebo i sve zaboraviš. Nisam siguran, vraćale su mi se slike,lica glasovi...Mesec ogroman, kao da će svakog trenutka pasti,osvetljava sve kao na dlanu...krenem da pronađem ,moram da vidim da li je tu...vinil...još uvek drhtim,polako pokušavam da izvučem ploču...ne, nemoguće...komadi padaju na pod pored mojih nogu...krenem polako unazad i spotaknem se,udarim nogama u nešto...kofer...šta se dešava, šta je ovo?...Kucanje na vratima me razbudi...ko je sad, u ovo doba...Otvaram, neka kreatura,sablasna, iz mraka ...˝ -Pakao-

˝Pakao, mladiću?˝ -

Da mislim da sam se upravo vratio odande-

˝ Ne, pakao nas tek čeka, treba da krenemo˝....pošao sam bez reči.

..............

Sutradan, Bob i ja ,smo ih sahranili,zajedno, onako kako je On želeo ispod one dunje koju je toliko voleo. Nismo ništa govorili, u glavi su mi bile reči,koje je upotrebio jedan veliki pisac ,citat iz Biblije kojim je završio svoje remek-delo:

˝Bejahu se voleli,bejahu mili za života,ni u smrti se ne rastaviše˝.

A oko nas ,tiho je lebdeo, glas ( citiraću, meni dragu osobu)

˝ Bilie!!!! tu nema reči... i ta bol, užasna bol koja se sluša sa radošću˝

 

U spomen mom prijatelju J.P.



Komentari (26)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Unfuckable Unfuckable 05:28 19.09.2008

hej

ovo zvuči zanimljivo :
˝Pakao, mladiću?˝ -
Da mislim da sam se upravo vratio odande-
˝ Ne, pakao nas tek čeka, treba da krenemo˝.
trener92 trener92 08:24 19.09.2008

Re: hej

Moja omiljena pesma je Persephone, šta da ti kažem drugo sve ti je jasno!
Jelica Greganović Jelica Greganović 09:46 19.09.2008

Re: hej

Nikada nije greh voleti, čak ni kada voliš pogrešno. Najviše što čovek može je da voli.
trener92 trener92 12:08 19.09.2008

Re: hej

Unfuckable
ovo zvuči zanimljivo :
˝Pakao, mladiću?˝ -
Da mislim da sam se upravo vratio odande-
˝ Ne, pakao nas tek čeka, treba da krenemo˝.



Malo o njoj..

Zevs ( sakrila ga je Rea da ga ne pojede Kron koji se plašio otimanja vlasti pa je jeo svoju decu)je ,inače, ˝uzimao˝ šta je stig`o, boginje,Titanke,nimfe i smrtne žene,pazi , opasna njuška, i imao gomilu potomaka, a Persefona ili Kora, boginja podzemlja,je ćerka Zevsa sa Demetrom, Zevsovom sestrom!
E sad, po mitu iz Eleuzine,najpoznatiji tajni kult antike ili ( a tajni kultovi su nastajali u vreme kada su nezavisni grčki gradovi-države izgubili moć i potpali pod uticaj svetskih političkih sila kao što su bile Makedonija,Egipat,Sirija .Tada ljudi prestaju da veruju starim bogovima i tražili su nove a, dalje kaže, u psihološkom smislu okrenuli su se sami sebi i tražili religiju sopstvenog spasenja – zvuči vrlo poučno i zanimljivo! Šta misliš?) Eleuzinske misterije. Po Mitu ispričanom u homerskoj Himni Demetri, , Demetra,majka –Zemlja ili negde kažu (nepouzdan prevod) žitna majka,imala je ćerku Koru, predgrčko ime Persefona,latinsko Prozerpina.Jednog dana dok je veselo brala cveće iz pukotine u zemlji se pojavio Pluton – bog podzemlja ,smrti i bogatstva i odnese je u carstvo mrtvihda je učini svojom kraljicom.Demetra je bila očajna i lutala je zemljom tražeći dete.Prerušena u staricu došla je u Eleuzinu,blizu Atine,živela skromno,tužna i postala je dadilja malom princu koga je htela da učini besmrtnim tako što će ga uroniti u vatru.Ali su je otkrili i sagradili hram-palatu gde je živela godinu dana idubljena u misli,a žito je venulo, a ljudi i životinje umirali. Tada se umešao Zevs i naredio Plutonu da vrati Koru.Demetra se sretno našla sa ćerkom, ali je Persefona u podzemlju već pojela sveti nar (šta su ti žene ,sve bi da probaju), što je obavezivalo da trećinu svake godine provede u podzemlju, kao seme žita, deo svake godine provodila pod zemljom, a deo na površini.
A u Orficima ,u sklopu Dionisovog kulta , ali neko to pripisuje i Persefoninim misterijama, na malim pločicama je napisano kako treba da se ponašaju dušeu svetu mrtvih:
˝Pločica iz Turija-
˝Dolazim u čistoći od čista naroda
O, kraljice mrtvih
Euklo,Eubuleju i vi drugi besmrtni bozi,
I ja izjavljujem da sam od vašeg blaženog roda.
Sudbina i zvezdom otposlana strela groma
Pogodile su me.
Prošao sam kroz tugom bremeniti tegobni krug
Kretao sam se prema kruni koju sam želeo
laka koraka
I spustio se u krilo naše Gospodarice,
Kraljice mrtvih˝.
A ona odgovori:
˝Sretan i posvećen postaćeš bogom i više nećeš biti među smrtnicima˝
i na kraju ide obredna
˝Jare sam ja palo u mleko˝

trener92 trener92 12:10 19.09.2008

Re: hej

Najviše što čovek može je da voli.

Hvala, Jelice!
Jelica Greganović Jelica Greganović 17:32 19.09.2008

sa zadovoljstvom

treneru :)

trener92 trener92 18:51 19.09.2008

Re: sa zadovoljstvom

Zadovoljstvo je moje ,kada ti dođeš u posetu !
margos margos 11:29 19.09.2008

..........

Toliko raznih i različitih ljubavi u ovoj priči. Šta je istina,šta je fikcija... pitam se...
Dve su nesporne, ljubav prema prijatelju (J.P.) i ljubav u Tebi. Ostalo... nije ni važno.
trener92 trener92 12:11 19.09.2008

Re: ..........


Šta je istina,šta je fikcija... pitam se...

Dovodiš me u veliko iskušenje ...da ti odgovorim...

Ostalo... nije ni važno.
U pravu si ,hvala .
trener92 trener92 12:18 19.09.2008

Re: ..........

Dopunjeno izdanje, ustvari tako je i trebao da bude naslov Persephone,ali sad šta je tu je!
trener92 trener92 12:38 19.09.2008

Re: ..........

Ali bez nje, ništa od ovoga ne bi bilo .
I sam Zevs je pao, namamljen ˝nežnom strašću˝ kojom je nadahnjivala bogove i ljude.



Afrodita
margos margos 14:41 19.09.2008

Re: ..........

Mnogo si lepo ispričao priču... Dama je toliko upečatljiva iako se kao senka i san pojavila i nestala.
trener92 trener92 18:36 19.09.2008

Re: ..........

margos ja sam prezadovoljan,ako se tebi dopada
trener92 trener92 04:24 20.09.2008

Re: ..........

iako se kao senka i san pojavila i nestala.

Zar nije trenutak ono što pamtimo , mnogo toga što proživljavamo izgubi se ,izbledi u sećanju,ali neki trenutak, samo nama bitan ostaje neizbrisiv,pa kasnije na osnovu njega, pravimo novu priču u mislima ,puno puta drugačiju nego što je bila, ali taj trenutak ostaje zauvek, kao senka koja nas prati.
dracena dracena 15:13 19.09.2008

ô_ô

Jelica Greganović Jelica Greganović 17:36 19.09.2008

puzzle

trener92 trener92 18:38 19.09.2008

Re: ô_ô

dracena

umesto mirisa


Pa,..- tebe sam ˝čekao zmaju˝ ,naravno sa nekom od sonata...znao sam da nećeš dunje zaboraviti, zato ih ja nisam ni postavio
trener92 trener92 18:47 19.09.2008

Re: puzzle

Jelice hvala za divne puzzle ,
trener92 trener92 02:44 20.09.2008

Re: ô_ô

Samo za ovaj predivan cvet, dracenu
Shostakovich

zeks92 zeks92 18:02 19.09.2008

Ma...Treneru kakav ti to eliksir koristis?

sta to i kako napises ... pa te zenske zasipaju srdascima i cveticima...
Uf! Moram to da proanaliziram...
margos margos 18:24 19.09.2008

Re: Ma...Treneru kakav ti to eliksir koristis?

zeks92
sta to i kako napises ... pa te zenske zasipaju srdascima i cveticima...Uf! Moram to da proanaliziram...

Ljubavni.
:)
trener92 trener92 18:42 19.09.2008

Re: Ma...Treneru kakav ti to eliksir koristis?

Afrodita je moj savetnik i još mnogo što-šta!
trener92 trener92 18:46 19.09.2008

Re: Ma...Treneru kakav ti to eliksir koristis?

margos sve zna!!!
margos margos 19:06 19.09.2008

Re: Ma...Treneru kakav ti to eliksir koristis?

trener92
margos sve zna!!!

Kamo lepe sreće da je tako... nego ovo vrišti iz svakog tvog posta, pa i onih bez puno teksta.
:)
trener92 trener92 02:13 20.09.2008

Re: Ma...Treneru kakav ti to eliksir koristis?

margos
trener92
margos sve zna!!!

. nego ovo vrišti iz svakog tvog posta, pa i onih bez puno teksta.
:)
E moja margos...devica ,šta mogu
trener92 trener92 02:50 20.09.2008

Re: Ma...Treneru kakav ti to eliksir koristis?

A sada, ... nešto lepo

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana