Volim ono osecanje kada na licima ljudi koje volimo procitam da sam ih usrecila necim, pa i nekom sitnicom. Trudim se da zato ugodim dragim ljudima oko mene.
Juce je mojoj cimerki bio rodjendan, i naravno razmisljala sam danima sta da joj kupim, a onda se resenje samo nametnulo. Pre neki dan smo pricale o garderobi, kozmetici, parfemima i ostalim zenskim tricama... U tom mi moja Daca (cimerka) pomene kako je imala prelep parfem ali joj je ono malo sto je imala u bocici izvetrilo, a vise takav ne proizvode.
Kako ovih dana trazim garderobu za sebe, svratila sam i u par parfimerija da pitam da li imaju taj parfem. Nekim divnim cudom u jednoj ga i nadjem. Jako sam se obradovala i predpostavila sam kakva ce bitiDacina reakcija. Kupila sam ga i zamolila prodavacicu da mi ga lepo upakuje.Bila sam uzasno nestrpljiva da joj ga predam. Dosla sam kuci oko 10 sati navece i nisam mogla dacekam ponoc, pa sam joj ga urucila nesto ranije. Nervozno je otvarala kesicu zapitkujuci sta je unutra. Kad je naisla na papir sa masnom shvatila je da je unutra neka kozmetika, i jos nervoznije je otvarala. Kada je ugledala svoj omiljeni parfem, njenoj sreci nije bilo kraja. Pocela je da vristi od srece i da joj se tresu ruke. Prosto nije mogla da veruje da ga ponovo drzi u rukama, oseti njegov miris i pipa bocicu. Grlila me je i ljubila a ja sam bila beskrajno srecna sto sam je usrecila.
Lepo je osetiti radost i zadovoljstvo, ali je jos lepse kad isto priustite drugima...