Osmisljavanje zlocina/The Design of Crime

Jasmina Tesanovic RSS / 10.07.2007. u 20:28

na srpskom, in English

Nikad nisam imala domovinu, nikad nisam imala maternji jezik, nikad nisam verovala u boga. Porasla sam kao tikva na đubretu, što bi  rekla moja majka...
   Rasla sam između zemalja, jezika, običaja. U mojim raznim školama govorila sam engleski italijanski srpski...Bavila sam se tuđim mukama kad bih pisala. Pisala sam, uživljavala se, plakala, s empatijom ptice rugalice.
   U petom razredu osnovne škole u Titovoj eri, dobila sam domaći zadatak da pišem o slavnim pobedama jugoslovenske narodne vojske. Znala sam sve o engleskim Tudorima i Stjuartima, francuskoj revoluciji i američkom građanskom ratu...ali sva ta velika zbivanja uopšte nisu pominjala komunističke pobede.
   I tada sam pitala tatu, rodom iz Hercegovine za neku kratku verziju za domaći u kojoj dobri momci pobeđuju loše.
    Moj otac mi je tada ispričao jednu strašnu priču, surovu i herojsku u kojoj je on bio glavni akter. Tada sam prvi put čula za izraz "masovne grobnice".
   Srpsko stanovništvo u Hercegovini su nacisti zarobili i potom zavezali konopcima za ruke, troje po troje. Jednoga bi upucali a ostalu dvojicu žive bacili u masovnu grobnicu jedne preko drugih
    Na stotine njih  je tako ubijeno, ugušeno  dok odred smrti nije otišao.
  Čim su nestale ubice, moj otac i ostali mladi iz okoline ušli su u jamu i kopali danima spašavajući preživele. Nekoliko njih i jeste  da bi ispirčali ovu priču.
   Ja sam je  i  napisala, Tačno mesto i datum. Dobila sam književnu nagradu u toj jugoslovenskoj školi. Međutim nekoliko nedelja kasnije, javno su mi oduzeli nagradu, moji datumi se nisu podudarali sa zvančnim datumom ustanka u Hercegovini.
    To što sam ja opisala desilo se mesec dana pre zvaničnog komunističkog ustanka koji je partija predvodila, dotični drug taj I taj. Još uvek živ i na vlasti,  redovno je kontrolisao lokalnu istoriju živih i mrtvih.
   Nikad nisam pitala svoje roditelje koje su nacionalnosti, bili smo Jugosloveni, to sam znala. Imali smo najboji pasoš na svetu, to sam čula. Moja majka je bila mala i tamna a moj otac visok i plav. Dobila sam ime Jasmina po nekoj narodnoj pesmi
   Tako su stvari stajale sve do početka devdesetih i onda se nešto desilo u vazduhu, na terenu.
    Naročito u Srbiji gde sam u to vreme živela. Moja majka je počela da priča o Kosovu kao da joj je domovina. Moj otac isto tako o Bosni i Hercegovini. A kao par živeli su u Beogradu još od 1944. Niti su  odlazili često u posetu svojim domovinama.
    Onda su stigle mračne priče o Srbima koji čine ratne zločine u Bosni i na Kosovu. Pričala sam te priče mojim rodieljima. Nisu mi verovali.
   Moja majka je umrla sa Kosvom na usnama a moj otac još uvek živ neće  sa mnom o tome više da razgovara.
   Juna 1995. pisala sam knjigu o izbegicama iz bivše Jugoslavije ( Kofer,   University Press of California):  intervjuisala sam lokalne žene i muškarce različitiog etničkog porekla koji su izmešteni svuda po svetu.
   Jedan mladi čovek s kojim sam razgovarala bio je iz Srebrenice ali je živeo u Beču. Bio je Bošnjak, veoma ljubazan i dobar prema meni, iako sam bila Srpkinja koja piše za američkog izdavača. Pozvao me je u goste u svoj stan, ponudio večerom i ispričao kako je izašao preko Crvenog krsta iz Beograda. Sebe je smatrao Jugoslovenom i mrzeo je ratove, koji su po njemu pravili političari na visokom položaju, a ne posteni građani zemlje kao  on.
   Pričao je o Srebrenici u koju su se među hiljadama ljudi sklonili njegovi stari roditelji, mlada žena i mala deca. Na kraju je rekao nešto što nikad neću zaboraviti, rečenicu koja je u to vreme delovala mračna i nejasna: ako se nešto desi tamo u Srebrenici mojoj porodici, u enklavi koju štite UN, kunem se da ću svojim rukama ubiti prvog Srbina na koga ovde naiđem, nije važno da li je kriv ili ne, nije bitno da što ću robijati do kraja života.
   Mislio je na svog kolegu Srbina, takođe izbeglicu u Beču s kojim se svaki dan viđao na poslu.
   Nekoliko nedelja kasnije desio se masakar u Srebrenici . Vojska Ratka Mladića ubila je oko 8.000 ljudi za tri dana. UN trupe su okrenule glavu na drugu stranu. Tela su sakrivena svuda okolo, a i u Srbiji, s nečuvenom efikasnosću.
    Danas, posle dvanaest godina, neki ljudi u Srbiji i drugde u svetu još uvek okreću glavu na drugu stranu od Srebrenice. U Srbiji tiha većina tvrdi  da su zločini počinjeni sa svih strana i da ih zato valja sistematski zataškavati i zaboraviti.
   U velikom svetu sve više pod pretnjom terorizma, militarizma i prekomernog legalizma, opravdanje za taj stav je, neka se lokalna plemena istrebe međusobno na Balkanu. To je divna izolacija onih koji misle da mogu tako nešto sebi da priušte.
   Ne znam da li je ubijena porodica tog čoveka u masakru u Srebrenici, niti da li je on ubio svog suseda Srbina, ništa o njemu od tada nisam čula.
   Posle genocida u Srebrenici 11-14 jula, hrvatska vojska je bombardovala Srpsku Krajinu početkom avgusta. Oko 250.000 Srba napustilo je Hrvatsku.
   Nekoliko meseci kasnije, potpisan je mirovni sprazum između tri zaraćene strane u Dejtonu : Srbi, Muslimani i Hrvati. Sećam se kako sam celu noć probdela čekajući da vidim da li su uspeli da se dogovore. Sećam se svoje 11 godišnje ćerke kako ustaje svakih sat vremena i pita JESU LI? Kada joj konačno  rekoh JESU ona je zaspala a ja sam počela da plačem. Nisu to bile suze olakšanja već očaja.
   Svi su se rukovali sa Bilom Klintonom, javno su bili mirotvorci i odmah sam znala da će se jednoga dana 8.000 iz masovnih grobnica vratiti kao Hamletov duh s obzirom da nema pomirenja i mira bez istine i pravde.
   Decembra 2005. prvi put sam otišla na suđenje Škorpionima, specijalnoj vojnoj jedinici koja je ubijala u Srebrenici između ostalog. Išla sam kao podrška našim ženama, porodici poginulih iz Srebrenice, kao Žena u crnom.
   Kada sam prvi put čula Škorpione da javno govore, ove ljude koji su tajno učestvovali u masakru u Sreberenici rešila sam da pratim suđenje do kraja. Ne samo zbog žrtava već i zbog zločinaca. Ovi ljudi su govorili na mom jeziku, imali su govor tela mojih suseda, i ponekad razmišljanja moje porodice.
   Bili su deo moje priče i istorije, koji se pokvario, koji je počinio zločin, koji je ubijao i zataškao ubijanja.
   Moja dužnost i privilegija bili su da ih čujem iz prve ruke, da beležim i da prenesem istorijsku istinu. Koja vrsta zaborava i negiranja može da učini da nestane 8.000 ljudi? Za samo tri dana. Da li su svi "obrađeni" ubijeni?  Kako je zamišljen i sproveden takav  zločin?
   Gledajući i slušajući Škorpione, te umišljene heroje, čije su burne ratne godine minule, videla sam obične lopuže, ubice svojih suseda koji su potom potonuli u teške godine mira, stareći kao bratija po krvi, kao neka mala patrijarhalna mafija...napisala sam ove stranice i misli trudeći se da imaju smisla, da poštujem reči i misli protagonista u sudu, da dočaram širu sliku svega.
   U Jerusalimu posle Drugog svetskog rata Hana Arent je pratila suđenje Ajhmanu. Neki od njenih  jevrejskih sunarodnika  bili su zgroženi i uvređeni što je Ajhmanu uopšte omogućeno da se brani pošto je nestalo šest miliona Jevreja bez suđenja. Međutim, upravo prisustvo suđenju omogućilo joj je da shvati banalnost zla.
   Istorijski zločini su osmišljeni. Mrtvi su nemi ali njihovi legalni duhovi vrlo glasni. Najbolji glasnogovornici su ponekad glasovi njihovih ubica.

The Design of Crime

 I never had a  homeland, I never had a mother
 language, I never believed in God. I grew up as a
 pumpkin on the garbage, as my mother used to
 say...
I grew up between countries, languages, customs.
    In my various schools I spoke English, Italian,
 Serbian...
 I borrowed other people's troubles to write about.
 I wrote, emoted, wept, with all the empathy of a
 mockingbird.
   In fifth grade, in a Yugoslav school under
 Tito, I received a homework assignment  to write about the
 glorious battles of the Yugoslav communist army. I
 knew about English Tudors and Stuarts, the French
 revolution, the American Civil War...but none of
 those grand narratives had mentioned any communist glory.
 
 So I asked my father, a native from Herzegovina, for
 a schoolgirl digest version of the good guys beating
 the bad guys in World War II.
 
 And my father told me a terrible story; cruel and
 heroic with him as an actor. That was the first time that I
 heard the term   "mass graves."
 Serbian people in Herzegovina were seized by Nazi
 occupiers and lashed together with knotted ropes, three in a
 bunch. Then one victim  was shot and other two tumbled together into a common trench.

 Hundreds were killed in rows in this fashion before
 the death squads  left.
 
 
 Once the killers disappeared, my father and other
 teenagers from the town dug for the whole day
 trying to save  survivors.
 Some  few unearthed victims did survive, enough to
 tell the tale.
 
 So I wrote that, exact place and date, and I won a
 literary prize in the Yugoslav school.  A couple of weeks later I was publicly  deprived of my prize: my dates didn't match the official history of the  Resistance.
 The struggle I described had occurred a month or
 more before the official communist uprising,   led in
 that part of the  country
 by a Comrade So-and-so.  This apparatchik, still
 alive and in power at that time, was making it his business to control the local history for both the dead and the living.
 

 I never asked my parents what nationality we were:
 we were Yugoslavs, I knew that.  We had the best
 passport in the world: I heard that.  My mother was small
 and dark  and my father was tall and blond.  They
 named me"Jasmina" because of a folk song.
 
 So things stood until the early nineties: then
 something happened in the air, on the ground, in people's
 minds.
 Especially in Serbia, where I happened to live at
 the time. My mother started speaking about Kosovo as if it
 were her homeland. My father talked in much the
 same way about Bosnia.  As a couple, they had both
 lived in Belgrade since 1941.  We had never bothered to
 visit their native lands.
 Then dark stories emerged of war crimes from Serbs
 in Bosnia and Kosovo.  I told those stories to my parents.
 They didn't want to believe me.
 
 My mother died with Kosovo on her lips and my
 father,still alive, does not speak to me of such things
 anymore.
 
 In June 1995, I was writing a book on refugees
 from former Yugoslavia, “The Suitcase”,
 (University Press of California), and  interviewing local
 women and men of various ethnicities who'd been displaced all over the world.

 One of my contacts was a young man from
 Srebrenica: displaced in Vienna. He was a Muslim, very polite and kind to me, as a Serb writing for American publishers. He
 invited me to his flat, offered me dinner and told me how he
 fled the troubled country through the Red Cross in
 Belgrade. He considered himself a Yugoslav and
 loathed the wars, according to him made by remote
 politicians, not the people like himself.
 
 
 And at the end, he said something I will never
 forget, a sentence that at the time sounded creepy
 and muddy: If something happens to my family back
 there in Srebrenica, which is a Muslim enclave protected by
 UN troops, I swear to God that I will kill with my
 own hands the first Serb I come across here,  and I
 don’t care  that he is not guilty, I don’t care if I go
 to prison forever…
 
 He meant, presumably, his Serbian co-worker, a
 fellow refugee in Vienna whom he saw most every day.

 A few weeks later, the massacre happened in
 Srebrenica;  more than 8000 people were executed
 in by the army of Bosnian Serbs led by
 General Mladic.  UN troops looked the other way.
 Bodies were buried all over the region, some  in
 Serbia proper, with an unprecedented efficiency.
 
 Today, ten years after, some people, in Serbia and all over the world still look away from Srebrenica. In Serbia, the claim of the silent majority is that crimes were equal on all sides and should therefore be systematically obscured and
 forgotten.
 In the larger global world, itself increasingly
 terrorized,militarized, and extra-legalized,  the
 justification for such an attitude is: let the violent local tribesfight it out in the
 Balkans.  This is the splendid isolation of those
 whoimagine that they can afford isolation.

 I don’t know if that man’s family was killed in
 the Srebrenica massacre, and I don’t know if he killed his
 neighbor the Serb.I have never heard from him since.
 
 After the Srebrenica massacre of July 11-14, the
 Croats bombed Krajina in the beginning of August.  Two hundred fifty thousand Serbs fled Croatia.

 A few months later, in Dayton, a peace treaty was
 signed between the three warring sides, (Serbs,
 Muslims and Croats). I remember waiting awake all
 night in order to see if they reached an
 agreement. I remember my 11 year old daughter coming every few hours out of her bed to ask me:  DID THEY?
 When finally I said yes: she went to sleep and I
 started crying.
 Those were not tears of relief but of despair. The
 Dayton treaty was signed by Milosevic and Karadzic.  They
 shook hands with Bill Clinton, they publicly
 performed as peace makers, and I immediately knew that the eight thousand bodies from Srebrenica’s mass graves would return someday, as sure as Hamlet’s father, because there
 would be no reconciliation and peace without truth
 andjustice.

 In December 2005, I first went to the Srebrenica
 trial of the Scorpion paramilitaries. I went to support
 our women friends from Bosnia, who came to testify at the
 warcrimes tribunal, to identify their murdered loved
 ones.
 I went as a member of the Non-Governmental
 Organization,"Women In Black."

 When i first heard the Scorpions speak publicly,
 these men who had secretly participated in Srebrenica as well asother, lesser  massacres,
 i decided to stay until the trial's very end. Not
 merely for the  sake of thevictims, but because of the criminals.  Thesepeople spoke in my own
 language, they had the body-language of my own
 neighbors,and the reasoning of my own family. They were part
 of my family storyand history, the part which went bad, went astray, committed crimes, killed and obscured the killing.
 
 
 My duty and my privilege was to hear them at first
 hand, to take notes and try to convey the historical truth.  What kind of obscurantism and denial could make eight thousand victims vanish?
 In three mere  days? All"operated," all killed? What design could executesuch a crime?
 
 Looking at and listening to the Scorpions, these
 heroesin their own minds, whose turbulent war years passed
 as common looters,  killers of their neighbors, who
 then sank into  frustrated years of peace as an aging brotherhood-in-blood, a small-scale,patriarchal mafia... I wrote  these pages struggling to make sense of that, to respect the words and thoughts of theactors in the  
 court, and to convey a bigger picture to the world.

 In Jerusalem after World War II, Hannah Arendt
 followedthe trial of Adolf Eichmann. Some of her fellow Jews
 were offended and appalled that Eichmann was given
 the right to speak in his own defense after six million Jews weredenied any due process and executed. And yet it was her
 presencein his court that allowed Hannah Arendt to
 understand and describe the  banality of evil.
 
 Historical crimes are designed. The dead are silent
 but their legal  ghosts are loud.
 Their best port-parole is sometimes the voices of
 their executors.




Komentari (273)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Rasejani Rasejani 20:47 10.07.2007

Toliko ste nam ispricali o sebi

jos tri pitanja:

Od cega vi zaista zivite. Od aktivizma? Od pisanja? Neceg treceg?

Cime su se vasi roditelji bavili u periodu 44-84?

Kojim jezikom su govorili ti nacisti koji su bacali narod u jame? Koje su nacionalnosti bili?

vita jela zelen bor, cekam brzi odgovor

Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 20:51 10.07.2007

Re: Toliko ste nam ispricali o sebi

Rasejani, ovo je skroz blasfemicna prozivka.
Uzas!

Sta vam daje pravo da postavljate takva pitanja?
Sta vas inspirishe?

molim odgovor
Rasejani Rasejani 20:55 10.07.2007

To sto pored ratnih profitera

postoje i antiratni, koji vec godinama preturaju po grobovima. vade mrtve. gadjaju se brojkama. ne daju pokojnicima da pocivaju u miru.
bauer bauer 21:00 10.07.2007

Re: To sto pored ratnih profitera

postoje i antiratni, koji vec godinama preturaju po grobovima. vade mrtve. gadjaju se brojkama. ne daju pokojnicima da pocivaju u miru.

mnogo neki nezgodni ljudi, posebno za one koji su ubijali i sahranjivali.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 21:05 10.07.2007

hmm

vi ste g rasejani kanda lovac na antiratne profitere? sta vas dize na lov i kako pratite trag? na koju kljucnu rech okidate?

ma....

ajde, procitajte jasmininu pricu jos jednom. ima smisla. ili mozda nema.
Rasejani Rasejani 21:06 10.07.2007

ova zena

samo cini medvedju uslugu procesu katarze.
u istom tekstu srpske zlocine naziva srpskima a hrvatske nacistickima.
zato nam i katarza tako ide, sprvode je oni koji na njoj grade kerijeru.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 21:16 10.07.2007

hmm

verovatno je bezveze sto pisam i dalje, ali aj

da li, rasejani, vi mislite da ce proces katarze koji pominjete (meni inace u ovom kontekstu totalno nejasan, znam sta znaci u aristotetovom znacenju, znam u teatru) biti bolji ako prozivate jasminine roditelje, pitate je za pare sa vrlo ruznim prizvukom, za jezik... a pri tome zena pise pod punim imenom, daje intimnu sliku porodice, sebe i svoj stav i aktivizam, mislim, zgrozena sam vasim ponasanjem, stavom, nacinom, manirima, misljenjem.
bamby bamby 21:22 10.07.2007

Re: Toliko ste nam ispricali o sebi


Jezik im je mrznja, a nacionalnost zlo. To im je svima zajednicko, ma gde ziveli.

To se jasno vidi iz ove price. Priprema, najava, saucesnici i oni nevini - zrtve, u cije ime je i napisan tekst. Tekst, po mom misljenju duboko prozivljen, lican i u istoj meri univerzalan.

Zlo jeste banalno, ali i kao banalnost nesagledivo i to je ono sto je uzasavajuce i posve uznemirujuce.

Vasa nepristojnost Rasejani, posle ovakvog posta je najblaze receno zlonamerna.
jadac jadac 22:02 10.07.2007

Re: sarma i kupus

ali samo me jedna stvar zanima ,,kada ce te skinuti crninu,,?mislim da je i kesh za koji radite ,,mali,,jer mnogo smarate i vrtite istu pricu 8000 puta.pa ko jos treba da se izvine i pokaje zbog ,,kolektivnog ludila,,
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 23:44 10.07.2007

Re: To sto pored ratnih profitera

Termin antiratni profiteri smislio je Brana Crncevic, a u siru upotrebu ga uveo Vojislav Kostunica - ja bih se stideo vec samog koriscenja termina sa takvom "genealogijom"... Potraga za antiratnim profiterima je slicna staljinistickim idejama o "intenziviranju klasne borbe" - i zbilja je sramota prozivati jednu od nasih najistaknutijih intelektualki, g-dju Tesanovic, na nacin na koji Vi cinite u gornjem postu. Ali, to dosta govori o percepciji intelektualaca kod patriJota...
kuki kuki 00:12 11.07.2007

Re: ova zena

Rasejani , a ti si svoju karijeru ocigledno odavno izgradio. KOS? UDBA? DB?
kuki kuki 00:14 11.07.2007

Re: sarma i kupus

Jadac - Svakog dana po 8000 puta dok i poslednjem bandoglavku ne dopre do svesti
tuzlanac tuzlanac 05:49 11.07.2007

Re: To sto pored ratnih profitera

Milan M. Ćirković
Termin antiratni profiteri smislio je Brana Crncevic, a u siru upotrebu ga uveo Vojislav Kostunica - ja bih se stideo vec samog koriscenja termina sa takvom "genealogijom"... Potraga za antiratnim profiterima je slicna staljinistickim idejama o "intenziviranju klasne borbe" - i zbilja je sramota prozivati jednu od nasih najistaknutijih intelektualki, g-dju Tesanovic, na nacin na koji Vi cinite u gornjem postu. Ali, to dosta govori o percepciji intelektualaca kod patriJota...



potpisujem svaku rijec.............
jadac jadac 20:17 11.07.2007

Re: sarma i kupus

kuki
Jadac - Svakog dana po 8000 puta dok i poslednjem bandoglavku ne dopre do svesti

mislim da sam shvatio poentu....hiljade i hiljade trbusnjaka...bezanje u neki zdrav razum???ali kad bi neko to platio da se 8000 puta dnevno kajem,mozda i bih, i ako se jos placa staz...extra!!!
adam weisphaut adam weisphaut 21:12 10.07.2007

Strasno

ti zli aktivisti govore da je sveta srpska vojska cinila zlocine, nista im nije sveto ni Ratko ni Raso Mora da ih placa CIA ili bar MI6
Disclaimer: ironija
andjelija andjelija 21:16 10.07.2007

zanimljiv tekst

najvise me u stvari pogodilo za cerku od 11 godina sto ustaje na svakih sat vremena i pita jesu li.
to je odraz stanja u kome je dete zivelo. sva deca su na ovaj ili onaj nacin i tada (a bogami i sada) opterecenja nasom politikom. krajnje surovo za nekog ko moze detinjstvo samo jednom da ima.


ne znam sta da kazem za srebrnicu. sve te price o srebrnici mi prevrcu stomak, ne zelim da ih znam, ne zelim da se izjasnim kako mi je zao kada je to toliko daleko od mene bilo. i bice! ne mogu da se identifikujem sa zrtvama a kada dodjem u priliku da me bosnjaci i hrvati provociraju kako smo mi srbi najgori i kako smo im sjebali sve, u meni se javlja inat i bunt i nema sanse bez rasprave da to prodje.

sve te gadosti rata treba zaboraviti, ko hoce da oprasta, neka oprasta, ko nece, ne mora, ko priznaje nek prizna, ali nemojte nas podsecati stalno o tome jer samo kontraefekat se stvara.

ja nemam nista protiv da se svako upiranje prsta u nekog coveka koji je ucestvovao u ratu da se njegova istorija ispita i ako je baja kriv da se posalje na robiju. a da mi se na teret stavlja 8000 dusa, mogu samo da pocnem da mrzim taj narod zbog njihove agresivnosti da se ja osecam krivom sto su kriminalci i ubice srpskog porekla to uradile.

naravno ima i normalnih hrvata i bosnjaka koji su od samog starta imali korektan odnos prema meni i nisu me mrzeli zato sto sam srpkinja. sa takvim ljudima je zadovoljstvo procaskati.

jamie jamie 05:52 11.07.2007

kontraindikacije

eto, dolaze te nove generacije koje, mozda sa punim pravom govore: 'sve te gadosti rata treba zaboraviti, ko hoce da oprasta, neka oprasta, ko nece, ne mora, ko priznaje nek prizna, ali nemojte nas podsecati [...] ne zelim da ih znam, ne zelim da se izjasnim'...

nije bitno koliko andjelija ima godina, ona razmislja slicno mom rodjaku rodjenom '89e. on je po svojim interesovanjima, cini mi se, sasvim prosecan - filmovi, sport, muzika, sve to konzumira u kolicinama i varijantama koje domaci i strani mediji diktiraju; najangazovaniji stav koji sam od njega dobio je oko mcdonald's hrane, misli da je zlo [i slozio sam se]. prosle godine, bas negde u ovo vreme, pokusao sam da sa njim udjem u razgovor o ratovima sa podrucja bivse jugoslavije, i opirao se gotovo zgadjen. ispostavilo se da smatra kako u jednom takvom razgovoru on moze ostati na strani dobra samo ako ne zastupa nijedno misljenje [do onog opsteg - rat ne valja, svako ubistvo je lose, zlocin treba kazniti, etc]. naravno, zastupajuci bilo koju stranu ili bilo cije zvanicno misljenje postajes deo te zlocinacke farse, postajes uprljan, i konacno - odgovoran. a bas sam oko odgovornosti hteo i da pricamo, najpre pojedinacnoj. i nismo pricali o tome, jer je bilo jasno: on ne zeli da bude, na bilo koji nacin, deo devedesetih. to jeste njegovo detinjstvo, traumaticno bez sumnje, i on ga upravo sad napusta. to sto nismo nastavili o tome da pricamo pomoglo mi je da shvatim njegovu poziciju: on zaista nema duznost da ima stav prema necemu sto se dogodilo pre nego sto je napunio sestu godinu. on nema razloga da ima razuman odnos prema bombardovanju ako je tada imao deset godina. konacno: on ima opravdanje za to da ne zna ama bas nista o milosevicu [kog sam ja cuvao kao adut za onaj neostvareni razgovor]. ironija je u tome sto sam ja trazenjem od njega da se izjasni postajao predstavnik devedesetih, agresivan koliko god bio antiratno raspolozen, odgovoran koliko god trazio da se krivci kazne. i zeleci njega da nateram da razmislja o realnosti, svojoj i drustvenoj, trenutnoj i zaboravljenoj, ovdasnjoj i planetarnoj, ubacio sam sebe u rebus: nismo li mi, koji razgovaramo o npr srebrenici [koji je zataskavamo ili razotkrivamo], nismo li mi nepovratno frustrirani te mentalno osteceni gradjani koje ce novo vreme samo preplaviti i zauvek ostaviti unesrecenima?

ne usudjujem se da procenjujem koliko je to sto nove generacije donose dobro, koliko je eskapizam a koliko je bahatost, ne znam. ipak, vidim da ne priznaju postojece interpretacije lokalne proslosti kao deo svog mladog identiteta. kazem 'postojece' jer verujem da ce biti i novih, kazem 'mladog', jer i dalje gajim nadu da ce razgovor o konfliktima na balkanu [bliskom istoku, africi, da ne nabrajam uzduz i popreko, hronoloski i unazad] doci sam po sebi, sa godinama i zreloscu. pored te nade, ostaje i strah da generacijski trend nemanja stava povodom zlocina iz proslosti vodi u mracnu buducnost gde retardima vladaju zlocinci.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 08:25 11.07.2007

Re: kontraindikacije

hvala vam za ovaj post, jamie. kad sam ga procitala, imala sam utisak totalnog podrazumevanja, po sistemu "pa daaa, to je to". mislim da ste dodirnuli temu iz ugla u koji slabo ko zalazi, a uzasno je vazan. vazan, da se ne bi napravio novi jaz nerazumevanja.

generacije koje su prezivle II svetski rat su to prosle sa svojom decom, sa novim generacijama. oni su govorili o ratu decenijama posle, svak iz svoje traume, a nove generacije su ih gledale sa nerazumevanjem, skroz logicnim. to naravno ne znaci da ne treba da se govori, ni slucajno, ali znaci da je potrebno jedno razumevanje u trecem, cetvrtom sloju, da ne bi doslo do nesporazuma, do koga uzasno lako dolazi.



vucko vucko 09:05 11.07.2007

Re: kontraindikacije

Ako smem i ja da se zahvalim - pročitao sam ga jutros pre voza, ali ne stigoh da odgovorim. Krajnje korisno za smanjenje obostrane frustracije u komunikaciji sa klincima ("ma j. te se i vi i ti vaši ratovi" :)
Nietzsches Aprentice Nietzsches Aprentice 11:00 11.07.2007

Re: kontraindikacije

on ne zeli da bude, na bilo koji nacin, deo devedesetih. to jeste njegovo detinjstvo, traumaticno bez sumnje, i on ga upravo sad napusta. to sto nismo nastavili o tome da pricamo pomoglo mi je da shvatim njegovu poziciju: on zaista nema duznost da ima stav prema necemu sto se dogodilo pre nego sto je napunio sestu godinu. on nema razloga da ima razuman odnos prema bombardovanju ako je tada imao deset godina. konacno: on ima opravdanje za to da ne zna ama bas nista o milosevicu [kog sam ja cuvao kao adut za onaj neostvareni razgovor].


Odavde negde proizilazi i moje odbijanje osecaja krivice za npr. Srebrenicu koje se po nelogicnom i opterecujucem automatizmu namece od strane ljudi kojima je najbolji argument "ti si neodvojiv deo naroda". Ne, dete je vrlo "odvojiv" deo naroda, barem do 18. godine jer do tog trenutka nema nikakvu moc da bilo sta uradi u okvirima zakonskih ovlascenja kako bi uticalo na drzavnu politiku (iako je diskutabilno koliko ima mogucnost i nakon 18. godine, ali to je druga diskusija).
andjelija andjelija 17:44 11.07.2007

Re: kontraindikacije

jamie, ne znam sada kome prosecnost pripisati jer mislim da sam bila sasvim jasna.
kao prvo direktno sam rekla, ko razumeo razumeo, da dete od 11 godina zbog uslova u kojima zivi, a ne mora da zivi(!!!!) tako i ne mora da zna sta je jebeni dejtonski sporazum i da se budi na svakih sat vremena jer roditelj, pera, zika, laza, televizija, radio...je SILE da zna.
ko to zeli za svoje dete?

a stav po pitanju srebrnice i celokupnog rata....izvolite nadjite krivce, dokazite im krivicu i pa-pa u zatvor. ja da trosim svoju energiju, svoje emocije zarad tudjih interesa, ne mogu. jednom se zivi. i necu da mrzim nikoga, i necu da mi se stavlja na teret da sam kriva i da treba da se izvinem. necu!

svi su u tom ratu nesrecnici. i srbi i hrvati i muslimani, i svi oni koji su morali da beze, i koji su prinudno vodjeni u borbe, hiljade i hiljade izginulo na sve strane (!) retko postoji segment drustva da je ostao netaknut i neporemecen.

zar vam nije dovoljno jak primer sa jevrejima? koliko vise protezu holocaust da niko nema mira na ovoj planeti. nemacka se prva izvinula ni to nije bilo dovoljno da ih smire.

i sta ja imam od toga? osim sto moj svaki udah zavisi iskljucivo od sranja koji drugi prave?!


a drugo ja u istoriju ne verujem. a ni u proslost. jedna laze, druga krade.


jamie jamie 23:18 11.07.2007

overdose

andjelija, da li sam ti igde rekao da si nejasna, gde sam ti pripisao prosecnost?! da si makar procitala ono sto sam gore napisao primetila bi kako iskazujem potpuno razumevanje za nesto sto mi se ucinilo da bi mogle biti i tvoje pozicije. jos uvek ne kapiras? pa, u ovom javljanju moje se razumevanje nece ponoviti: sta ti u stvari hoces? mislis da o ovdasnjim ratovima ne treba nista da znas, prosto, ne zanima te; a opet, ovde si, na ovoj temi, citas komentare i reagujes, da bi nam rekla - sta?! svratila si kako bi nas pozvala da prestanemo o tome da razgovaramo, makar dok si ovde ili cak i kad nisi prisutna? volela bi da svi ucutimo zauvek, usplahireno kazes: ne mogu! necu! i dodajes: kada cete konacno prestati?

ok, da zakljucim: pogresio sam, nisi nimalo slicna mom skoro pa punoletnom rodjaku. on, za razliku od tebe, brani kakav-takav stav. ti nepoznavanje blize i dalje istorije predstavljas kao svoju vrlinu. i kakav komentar ocekujes na ono sto si napisala o jevrejima i nemackoj? odmah cu ti reci da je moguc samo ovakav: prestani da lupetas! i knjige u sake!
dobronamjeran dobronamjeran 09:30 12.07.2007

Re: kontraindikacije

prosle godine, bas negde u ovo vreme, pokusao sam da sa njim udjem u razgovor o ratovima sa podrucja bivse jugoslavije, i opirao se gotovo zgadjen. ispostavilo se da smatra kako u jednom takvom razgovoru on moze ostati na strani dobra samo ako ne zastupa nijedno misljenje [do onog opsteg - rat ne valja, svako ubistvo je lose, zlocin treba kazniti, etc]. naravno, zastupajuci bilo koju stranu ili bilo cije zvanicno misljenje postajes deo te zlocinacke farse, postajes uprljan,

Upravo smo i mi iz generacije sezdeset i neke bnili takvi krajem osamdesetih pa su nam lako stavili puske u ruke jer nismo znali sto je bilo i kako je bilo te smo dopustili da se sve to ponovi.
pufna pufna 12:49 12.07.2007

Re: kontraindikacije

zar vam nije dovoljno jak primer sa jevrejima? koliko vise protezu holocaust da niko nema mira na ovoj planeti. nemacka se prva izvinula ni to nije bilo dovoljno da ih smire.

nemacka nema problem sa tim, to samo kao kljucni argument o maltretiranju cujem u zemljama bivse Jugoslavije.
btw. nemacka i francuska grade pomirenje. Na istim metodama u pocetku kao i bivse republike u Jugoslaviji- pod tepih i pravi se lud. Pa kad su videli da duhovi samo cekaju da se neki trenutak pojavi ne bi li iskocili i preokrenuli istoriju starim-novim napadima su ozbiljnije shvatili teret istorije.
Prepustili su stvari istoricarima, ali dok je to ''prepustanje'' pocinjalo naravno da se vodila zucna polemika jer je bilo neprijatno to cuti. Sad su stvari drugacije. I ti vise neces cuti svadju izmedju francuza i nemca oko holokausta. Stvar je ispricana i ne negira se - sto je najvaznije.
U alzasu gde je najteze bilo jer su se oni borili na strani Nemaca, vec pocetkom 90. se stampaju knjige i stradanja nemaca- alzasana po izgubljenom ratu, i jevreju koje su desetkovali. zarad podsecanja su jedne godine po zeleznicama nalepili slike kako je izgledao popis jevrejske dece - kao da se opisuje zivotinja sa svim referencama i hladno potpisivano slanje na klanje. a na slici mali plavi andjeo. Da vidis kako se pricalo o tome, ali ne sa aspekta nama neko prebacuje vec da se to vise nikada ne ponovi- ni prema kojoj naciji!
andjelija andjelija 15:35 12.07.2007

Re: overdose

jamie
andjelija, da li sam ti igde rekao da si nejasna, gde sam ti pripisao prosecnost?! da si makar procitala ono sto sam gore napisao primetila bi kako iskazujem potpuno razumevanje za nesto sto mi se ucinilo da bi mogle biti i tvoje pozicije. jos uvek ne kapiras? pa, u ovom javljanju moje se razumevanje nece ponoviti: sta ti u stvari hoces? mislis da o ovdasnjim ratovima ne treba nista da znas, prosto, ne zanima te; a opet, ovde si, na ovoj temi, citas komentare i reagujes, da bi nam rekla - sta?! svratila si kako bi nas pozvala da prestanemo o tome da razgovaramo, makar dok si ovde ili cak i kad nisi prisutna? volela bi da svi ucutimo zauvek, usplahireno kazes: ne mogu! necu! i dodajes: kada cete konacno prestati?ok, da zakljucim: pogresio sam, nisi nimalo slicna mom skoro pa punoletnom rodjaku. on, za razliku od tebe, brani kakav-takav stav. ti nepoznavanje blize i dalje istorije predstavljas kao svoju vrlinu. i kakav komentar ocekujes na ono sto si napisala o jevrejima i nemackoj? odmah cu ti reci da je moguc samo ovakav: prestani da lupetas! i knjige u sake!



ja jesam procitala, dva puta cak. i sve je fino i lepo napisano na prvi pogled, ali neke stvari jednostvano bodu oci. kao na primer da se zakljucuje ko sam i sta sam, i ja i tvoj rodjak. kazes mi pripadamo proseku (kada ga jel konzumiramo jer nam je nametnut) ...otkud ti znas da li ga mi konzumiramo? to sto smo okruzeni shabanijom ne znaci da smo predstavnici istog.



nije bitno koliko andjelija ima godina, ona razmislja slicno mom rodjaku rodjenom '89e. on je po svojim interesovanjima, cini mi se, sasvim prosecan - filmovi, sport, muzika, sve to konzumira u kolicinama i varijantama koje domaci i strani mediji diktiraju; najangazovaniji stav koji sam od njega dobio je oko mcdonald's hrane, misli da je zlo [i slozio sam se]. prosle godine, bas negde u ovo vreme, pokusao sam da sa njim udjem u razgovor o ratovima sa podrucja bivse jugoslavije, i opirao se gotovo zgadjen. i


veruj mi tvoj rodjak je daleko pametniji od tebe. bez obzira sto imas sposobnost da posmatras situaciju sa strane i da je ipak objektivno sagledas, ti si vec izgradio svoj stav i tu malo sta se moze promeniti.
nije na meni da ti namecem moj, niti da te forsiram, ali ako si me vec cuo, i tvog rodjaka bar se potrudi da nas razumes. i ostavis na miru.
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 10:02 13.07.2007

Re: kontraindikacije

jamie
... ispostavilo se da smatra kako u jednom takvom razgovoru on moze ostati na strani dobra samo ako ne zastupa nijedno misljenje [do onog opsteg - rat ne valja, svako ubistvo je lose, zlocin treba kazniti, etc].


Jamie,

i meni se svidja tvoj post, ali moram da priznam da mi je blizi sav tvog mladog rodjaka i andjelijin. Iako sam ja 1989. kad se taj klinac rodio vec bio odrastao. I nije mi jasno zasto ti mislis da je ovo gore "opste" misljenje NIKAKVO? A meni se isto cini da je jedino ISPRAVNO!? Za razliku od Jasmine, ja sam i tad imao domovinu i ona se zvala Jugoslavija ... i maternji jezik koji se zvao "srpsko-hrvatski "(ja ga tako zovem i sad ... pomalo i za inat etnicko-jezickim cistuncima. Ni tada, a ni sada mi Ratko Mladic nije bio blizi nego neki Naser Oric, pa ne razumem zasto bih se osecao kriv za zlocine prvog a "prav" kad su u pitanju zlocini ovog drugog. I neshvatljivo mi zasto bi se ti osecao kriv, ako bih, ne daj boze, ja pocinio neki zlocin ... samo zato sto smo slucajno obojica istog etnickog porekla???

Za razliku od tvog mladog rodjaka ja naravno mislim da ti mladi ljudi treba da budu informisani o istoriji Balkana, kako o onoj blizoj (recimo Srebrenica i Bratunac) tako i o onoj daljoj (naravno ne treba ni u tome preterivati posto to onda cesto ima kontra-efekat) ... jedino bih sve ucinio da ne budu informisani iz izvora koji su antihrvatski, antimuslimanski ili antisrpski. Nezavisno od etnickog porekla onih koji pisu takve propagandne stvari. A ova Jasminina prica o "Srbima i nacistima" JESTE PRISTRASNA I ANTISRPSKA. Ako bi se neki tinejdzer SAMO na osnovu nje upoznavao sa istorijom Balkana onda bi morao da stekne kompleks nize vrednosti ako je srpskog porekla a ako nije Srbin onda bi bio srecan sto nije ... i osetio bi sigurno averziju prema svojim srpskim dugovima i drugaricama ...

Ja sam dugo vremena na ovom blogu imao razumevanja za Jasminu i nisam sumnjao u njene dobre namere (makar da se nisam slagao sa mnogim stvarima koje pise). Sad mi je vec tesko da mislim tako. Mozemo samo da nagadjamo zasto su "njene price" takve kakve su ... Meni je najblize ono misljenje koje nam je ovde iznela bladerunner ...
Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 10:06 13.07.2007

ps

Evo videh da cak i jedan g. Dobronamjeran koji se ovde uglavnom javlja da bi podrzao tezu o iskljucivo "srpskoj krivici" za zadnje ratove na Balkanu, zamera Jasmini sto nije rekla ko su oni njeni "nacisti" iz price. Posto je to VRLO BITNO da bi ljudi sa strane razumeli sukobe na Balkanu ... i bez toga je cela prica propagandni pamflet ...
andjelija andjelija 21:19 10.07.2007

i pitanje

kada ce to podsecanje na srebrnicu i sve zlocine za vreme zadnjeg rata prestati da se spominju u kontekstu oprastanja?
kada ce samo biti istorijska cifra za koju se klinci nece vezivati?
bauer bauer 21:28 10.07.2007

Re: i pitanje

kada ce samo biti istorijska cifra za koju se klinci nece vezivati?

kada Jasenovac i kosovski boj budu istorijske cifre.
Jasmina Tesanovic Jasmina Tesanovic 21:30 10.07.2007

andjelija

klinci ne moraju da se vezuju
ali bolje da znaju sami istinu nego neko drugi da im to uzme za argument protiv ljudskih prava sutra u svetu ili da ih ovde kod nas podgurkuju pod vecnu pricu o stradanjima kao mitu a ne cinjenicama
pa to je upravo prica vas klinaca sto ste ipak stradali
poslednje zrtve srba su bili klinci pod Smilosevicem
a kad budemo imali vladu ili sta vec koja raskine sa prosloscu milosevica i klinicima i roditeljima bice bolje
samo ne zlocincima
Tekunica Tekunica 21:37 10.07.2007

Oprost

Hoce ti li Vi i dogodie traziti oprost?
Jel ima kraja ili cete svake godine sa istom pricom, istim izjavama, istom molbom za oprost? Vdite kako da nam ove godine oproste, pa da vec jednom krenemo napred.
Ako ode Tadic i izvini se (ako to vec nije uradio), hocete li vi opet dogodine u ime naroda naseg, vase ngo, en znam vise koga opet i opet traziti da nam oproste?
Tekunica Tekunica 21:39 10.07.2007

Re: Oprost

Da dodam, nisam nista negativno mislio sa Tadicevom molbom za oprost, nego je poenta bila da kad bi neko od najvisih zvanicnika to uradio, bilo bi bolje i aj vise da krenemo nared.
I da, kako je prosao skup na trgu?
Solomon Solomon 21:43 10.07.2007

Re: andjelija

Kada Mladic i Karadzic budu u predati.
Dokle god su to dvoje na slobodi, ljaga je na ovu Drzavu.
Trebamo se svi moleti da njih dvoje sto duze zive ne bi li se ova drzava smilovala i predala ih Hagu na vreme.
Jer ako umru na bez da im se sudi (pridodnom smrcu ili ne), Srbija ce u Istoriju uci kao zamlja koja je stitila najvece zlocince u Evropi od nacista.
Bez predaje ta dva idiota, nema od prastanja nista, niti se ozbiljno moze govoriti o katarzi o pomirenju...
Ako, ne daj Boze, umru pre nego sto su predati... slobodno mozemo cekati reprizu ovog celog sranja, jer ce opet klinci rasti s pricama pokolja i opet ce neko tamo, negde, poceti o 'ravnjanju racuna'... i znate kako prica vec ide.
Jasmina Tesanovic Jasmina Tesanovic 21:45 10.07.2007

Re: Oprost

dobro je prosao
bez batina bez suzavca
sa mnogo policije
stotinak nas
mislim da je to napredak
andjelija andjelija 17:47 11.07.2007

solomon

ti se lepo moli. mozda i pomogne. ja bih pre preporucila specijalne jedinice sastavljene od nove krvi koja se ne moze lako korumpirati i da krenu u hajku.

ali nece! drzava nece, nemoj da si naivan. pa nas non-stop svi vuku stalno za nos, mi smo samo pijuni....

mladic i karadzic nisu idioti. ne omalovazavaj ih. mi smo idioti.
andjelija andjelija 20:47 11.07.2007

jasmina

Jasmina Tesanovic
klinci ne moraju da se vezujuali bolje da znaju sami istinu nego neko drugi da im to uzme za argument protiv ljudskih prava sutra u svetu ili da ih ovde kod nas podgurkuju pod vecnu pricu o stradanjima kao mitu a ne cinjenicamapa to je upravo prica vas klinaca sto ste ipak stradali poslednje zrtve srba su bili klinci pod Smilosevicema kad budemo imali vladu ili sta vec koja raskine sa prosloscu milosevica i klinicima i roditeljima bice boljesamo ne zlocincima



ne slazem se sa tobom. deca nigde ne treba da zure. ocekuje ih takav jedan trnovit i interesantan zivotni put, da nema nikakvih razloga skracivati im nesto sto samo tada mogu da imaju. ..... i nikada, nikada vise.

ja sebe ne smatram da sam stradala, naprotiv. dok pet godina starijii pre mene drame za svaku promenu i kako ce, zivot u kom sam ja odrasla te je naucio da sam mislis za sebe. zato ne smatram sebe nikakvom zrtvom. pomirila sam se sa tom pricom, i gledam sve to sa strane. to je jedini nacin da ne dozvolis da ti drugi zagadjuju zivot.




pufna pufna 12:54 12.07.2007

Re: jasmina

neko ko bezzivotno vice po blogu, ''mi smo idioti, i mi smo budale i nista se ne moze promeniti'', tesko da nije stradao.
stradao je zato sto ne zna sta su sve njegova prava, ali i obaveze. Zato sto nema repere za normalno, civilizovano drustvo jer nije ni ziveo u takvom drustvu.
NN NN 21:36 10.07.2007

Zasto?

Zasto se manipulise brojem zrtava?
Pa nije tacan podatak u ovome tekstu.
Jasmina Tesanovic Jasmina Tesanovic 21:41 10.07.2007

bio je genocid, tacka

sacekajmo malo sva tela da se nadju
svake gdoine se sahranjuje ljudi po kostima i brojevi po nulama
zar ima razlike NN da li je 7 ili 8 hiljada
zamislite da ste NN kosti a ne ziv covek
NN NN 21:45 10.07.2007

Re: bio je genocid, tacka

Jasmina Tesanovic
sacekajmo malo sva tela da se nadju
svake gdoine se sahranjuje ljudi po kostima i brojevi po nulama
zar ima razlike NN da li je 7 ili 8 hiljada
zamislite da ste NN kosti a ne ziv covek


A ko ovde pominje genocid? Neka bude genocid ja nemam problema sa time.
Ja pitam zasto se ne pominje prava cifra ubijenih?
A jel' bi vi vise voleli da ima jos 1000 mrtvih vise?
Jasmina Tesanovic Jasmina Tesanovic 21:50 10.07.2007

ne bih NN

ali ne bih volela da ih niko ne pominje nikad
ja pominjem genocid
jer tu zrtve nemaju brojke nit imena
bilo je i ranije ali nisam bila ziva
ovo je moja prica
toliko od mene
NN NN 22:02 10.07.2007

Re: ne bih NN

Jasmina Tesanovic
ali ne bih volela da ih niko ne pominje nikad
ja pominjem genocid
jer tu zrtve nemaju brojke nit imena
bilo je i ranije ali nisam bila ziva
ovo je moja prica
toliko od mene


A ko ih ne pominje?
Bio je mudjunarodni spor izmedju BiH(bolje receno Federacije) i Srbije. Ovde se danima pricalo o slucaju Srebrenice, svaki put kada se pojavi Natasa Kandic ili Sonja Biserko pomene Srebrenicu. Bilu su dokumentarci na TV o slucaju Srebrenice pa cak i na RTS-u 2005. Ja sa time nemam problem to je vase i svacije pravo da radi. Ja imam problem kada se znaju cifre nestalih i ubijenih a onda se to menja.
Ja pitam zbog cega se to radi?
kuki kuki 00:39 11.07.2007

Re: bio je genocid, tacka

NN - a jeli bi ti vise voleo da ih je 1000 manje? Sa kolikim brojem bi se zadovoljio?
tuzlanac tuzlanac 06:27 11.07.2007

Re: ne bih NN

NN
Jasmina Tesanovic
ali ne bih volela da ih niko ne pominje nikad
ja pominjem genocid
jer tu zrtve nemaju brojke nit imena
bilo je i ranije ali nisam bila ziva
ovo je moja prica
toliko od mene


A ko ih ne pominje?
Bio je mudjunarodni spor izmedju BiH(bolje receno Federacije) i Srbije. Ovde se danima pricalo o slucaju Srebrenice, svaki put kada se pojavi Natasa Kandic ili Sonja Biserko pomene Srebrenicu. Bilu su dokumentarci na TV o slucaju Srebrenice pa cak i na RTS-u 2005. Ja sa time nemam problem to je vase i svacije pravo da radi. Ja imam problem kada se znaju cifre nestalih i ubijenih a onda se to menja.
Ja pitam zbog cega se to radi?


da li imas problema sa svakodnevnim iskopavanjem novih masovnih grobnica?
a kopace se sve dok se ne nadje i posljednji dio tijela pobijenih pa zakopanih. bagerima usitnjenih. u jednoj masovnoj grobnici glava, u drugoj noga, u trecoj ruka.........
da su svi srbi kao Zene u crnom ne bi ni bilo genocida i pricali bismo o umjetnosti, koji je sladoled bolji, etc....
tumaralo tumaralo 15:22 12.07.2007

Re: bio je genocid, tacka

pa gdje traze ta tijela vise? u hercegovini? u krajini? izgleda gdje god je ko ubijen ili umro prirodnom smrcu oni ga sahrane u potocarima i optuze nas da smo ih ubili.
nema razlike 7 il 8 hiljada, ali ima razlike 3 il 8 hiljsada, jer ako kazete 3 hiljade onda ste prokleto blizu broju ubijenih srba u komsiluku srebrenice a to nije dobro za javnost ni za sliku o " genocidu " u srebrenici.
postoji divan clanak u sarajevskim danima ( pokusacu da ga ponovo pronadjem i da postavim na ovom blogu) o sehitskom groblju u sarajevu ( mislim na kovacima) gdje sahranjuju kao sehite i one koji su umrli prirodnom smrcu nakon rata. ako ovako nastave za desetak godina pricat ca se o novom genocidu koji su srbi ucinili.
i za kraj pitanje za domacicu ovog bloga: jeste li danas bili na parastosu u bratuncu?
ako ne, zasto?
igipop igipop 21:49 10.07.2007

Lep tekst

Cini mi se da je kljucna recenica u tekstu

"...Svi su se rukovali sa Bilom Klintonom, javno su bili mirotvorci i odmah sam znala da će se jednoga dana 8.000 iz masovnih grobnica vratiti kao Hamletov duh s obzirom da nema pomirenja i mira bez istine i pravde..."
Kjuc je upravo u poslednjoj reci.

Sta je u stvari u celoj prici o odnosima izmedju naroda i ljudi na Balkanu, u kontestu sadasnjih i proslih dogadjanja pravda? Od kog datuma merimo pravdu? Od Srebrnice? Od NDH? Od Turaka? Jel merimo ko je prvi poceo ? Jel brojimo mrtve? Jel merimo ko je iz svega izasao sa manje ili vise batina?
I ako mozete da kazete sta je pravedno onda recite i kako ce se ta pravda, kada se sprovede, uticati na odnose izmednju "nas" i "njih"?

Pravda je jako individulana i relativna stvar. Vas otac recimo i vi. Ko je od vas dvoje u pravu? Cija pravda je "pravednija"? Pretpostavljam da ste o svemu tome vec razmisljali i imate sud?

Meni se ipak sve nesto cini da je pravda da oni koji su drugima cinili zlo, podsticali ga ili u njemu saucestvovali budu kaznjeni. Pojedinici. Ne narodi. Ne koletivi.

Svaka prica o nekakvoj koletivnoj odovornosti, koletivnim pravima na revans je opasna. I samo vodi u produbjenje problema. Svako prizivanje "koletivnog" je per se tragedija i pocetak nevolja...


Virtuelni Vasilije Virtuelni Vasilije 22:17 10.07.2007

Re: Lep tekst

I meni je VRLO LEP TEKST, ali ne Jasminin, nego ovaj tvoj Igipop

Ako ikad narodi na Balkanu izadju iz tog vrzinog kola zlocina onda to moze biti samo onda kad zlocince i zrtve prestanu da se dele na "nase" i "njihove". A Jasmina to radi i u ovom tekstu a i u svojim mnogim drugim postovima ovde. I ne razumem zasto se neko "bez domovine" i "maternjeg jezika" bavi uvek i iskljucivo zlocinima samo jednog, "svog", naroda ... iako bi ta pripadnost narodu morala za nju da bude potpuno nevazna?

Zar ne bi bilo normalno da, ako se covek vec bavi istrazivanjem i "osmisljavanjem zlocina" i analizira kako je doslo do Srebrenice ne istrazi i kakav je bio "DESIGN OF CRIME" u nekom od sela u okolini Bratunca u kome je "neko" pobio sve ... od malog deteta do stare bake? I kako se mozda i neki drugi "veoma ljubazan i dobar" mladi covek sa druge strane zarekao da ce ubiti nekog Muslimana samo zato sto je Musliman i nezavisno od toga da li je kriv ili nije?
I da je mozda u tome srz problema?
dracena dracena 06:18 11.07.2007

Re: Presuda

I ovde da podsetim: Presuda zločinu u Srebrenici je doneta i mislim da tu više nema šta ni da se protestvuje ni da se diskutuje. Samo treba bespogovorno poštovati presudu. To nam je svima obaveza.
pufna pufna 13:00 12.07.2007

igipop-u

Meni se ipak sve nesto cini da je pravda da oni koji su drugima cinili zlo, podsticali ga ili u njemu saucestvovali budu kaznjeni. Pojedinici. Ne narodi. Ne koletivi.

Svaka prica o nekakvoj koletivnoj odovornosti, koletivnim pravima na revans je opasna. I samo vodi u produbjenje problema. Svako prizivanje "koletivnog" je per se tragedija i pocetak nevolja...

nije prica o kolektivnoj krivici i odgovornosti podjednakoj kao i izvrsioc ubistva vec suocavanje sa cinjenicama koje su radili pripadnici vojske, paravojnih formacija i to od naseg poreza. Kao da smo ih mi placali da to cine. Kao da smo ih mi uljuskani u svom neznanju blagoslovili da to rade. Zasto? Zato sto ako zelis da zivis u civilizovanoj drzavi onda moras je kontrolisati da to i bude! Covek je politicko bice i vise se ne moze zadovoljiti pricom da nije znao i da ne moze nista da uradi i da je samo slaba jedinka. To se ne odnosi samo na ratne zlocine, vec na sve preko potrebne drustvene promene za kojima ova planeta vapi!
ivana23 ivana23 22:00 10.07.2007

Jasmina,

Zao mi je svakog coveka, ma koje nacionanosti, vere, rase bio ukoliko mu neko nanese bol, patnju, a tek je strasno
ako mu oduzme zivot. Medjutim, i mi koji nismo nikoga izgubili u ratu suocavali smo se sa smrcu svojih bliznjih pa
znamo koji je to bol. Izgubila sam majku jako mlada (sada imam 50 godina), nemam reci da opisem svu patnju kroz
koju sam prolazila mesecima dok se i sama nisam razbolela (tiroida...), ali zahvaljujuci jednom divnom doktoru
izasla sam iz krize i nastavila zivot tamo gde je naizgled stao.
Sta hocu da kazem? Sutra je dvanaest godina od strasnog zlocina u Srebrenici. Jeste strasno, tragicno,ali vec vidim
sutrasnje vesti na svim kanalima. One presamicene zene sa maramama koje naricu i ne mogu da verujem da se
ta sta slika ponavlja iz godine u godinu. Ne znam da li sam ja monstrum, ali 12 godina nakon smrti moje majke, ja
vise nisam prosto mogla da placem kao one prve. Bas sam o tome razgovarala sa sebi bliskim ljudima i njihova
iskustva su indenticna mojim. Svaka bol polako mine, prosto bledi i bez toga ne bi se moglo ziveti.
Zato se samo pitam dokle sve te komemoracije na svim stranama. Dokle podsecanja na zlo i zasto. To ne vodi ni
pomirenju, ni prastanju.
Kada sam prvi put bila sa sahrani u jednom selu (pozeski kraj) rekla sam otvoreno to je igrokaz, a ne postovanje
prema pokojniku, svi ti arhaicni rituali su samo potreba da se 'ugodi' siroj rodbini, komsijama nekim kvazi obicajima. U slucaju Srebrenice 'ugadja' se medijima.
Jasmina Tesanovic Jasmina Tesanovic 22:07 10.07.2007

Ivana 23

ja ne idem na komemo moje majke, to je moja privatna stvar , o tome sam knjigu napisala
a ni ove zene nisu manekenke
vec postale borkinje za ljudska prava
ne odgovaram za CNN and company
pisacu cim se vratim
prica je njihova kao nase zanke stojanovic ili makji iz latinske amerike
Solomon Solomon 22:12 10.07.2007

a Sumarice ?

Zar se ne odrzava jos uvek (posle 64 godina) pomen na Shumaricama?
Bezbroj Logora po evropi jos iz drugog svetskog rata, pa se odrzava komemoracije na Verdun (prvi Sv. rat), pa Solunci polazu venac u moru itd itd itd...
Ne razumem zasto bi ovo na Srebrenici bilo drugacije ? Zasto se ne bi odrzavao pomen tim zrtvama svake godine ?
"Get used to it" - jer cemo verovatno do kraja nasih zivota - svake godine biti podseceni da je godisnjica Srebrenice.

Ono sto osecamo kao negodovanje kada vidimo te scene je odjek sramote da je ikada mogao neko i izreci da je takav neki zlocin pocinjen u 'nase' ime. Zato ti smeta, a ne zato sto ugadja medijama.... Veruj medije mnogo vise zaradjuju na 'Grand Show'.
ivana23 ivana23 23:10 10.07.2007

Re: a Sumarice ?

Da, komemoracije se odrzavaju! Veoma tiho, dostojanstveno, bez prevelikih izliva emocija. Gledajte sutra bilo
koju TV stanicu pa uporedite tu komemoraciju sa onom koja se odigrava u NY 9/11 ili sa Holocaust Memorial
Day.
tuzlanac tuzlanac 08:18 11.07.2007

Re: Jasmina,

ivana23
Zao mi je svakog coveka, ma koje nacionanosti, vere, rase bio ukoliko mu neko nanese bol, patnju, a tek je strasno
ako mu oduzme zivot. Medjutim, i mi koji nismo nikoga izgubili u ratu suocavali smo se sa smrcu svojih bliznjih pa
znamo koji je to bol. Izgubila sam majku jako mlada (sada imam 50 godina), nemam reci da opisem svu patnju kroz
koju sam prolazila mesecima ...... U slucaju Srebrenice 'ugadja' se medijima.


juli u srebrenici je tuzan. glavni grad zalosti.
majka Sabra prosle godine ukopala sina. drugi sin i muz, brat i nekoliko blizih rodjaka jos nisu pronadjeni. majka joj je identifikovana nedavno, ali se nece naci medju 465 koji ce se danas ukopati u memorijalnom centru.
"da mi je da docekam da ih bar pronadju. koliko li ce jos vremena proteci, koliko jos neprospavanih noci? samo tuga i zalost, pa to ti je" , govori majka Sabra........

www.sarajevo-x.com

i Sabra i Vi, gospodjo, ste istih godina, ali sta je Sabrin bol naspram svekolikog bola Vaseg. samo jauk neke tamo pod maramom koja bezdusno zeli da Vam naskodi i da se dodvori medijima. mozda bi bilo ugodnije po Vasu tiroidnu zlijezdu da je i majka Sabra jednostavno likvidirana i nenadjena......
nela nela 10:33 11.07.2007

Re: Ivana23

Tragedije su tragedije, teske same po sebi, ali kada covek izgubi roditelja, smatra se da gubi proslost, kada izgubi dete smatra se da gubi buducnost, te je to najteza tragedija koja coveka moze zadesiti. To nisu price, takva je ljudska priroda, nesavrsena. Roditelji koji ostanu bez deteta, za njim mogu isto plakati i godinu i dve i deset posle. Retki su oni koji nastave iole normalan zivot i to uz drugu decu, a neki ni tako.

jesen jesen 11:23 11.07.2007

Re: Jasmina, Tuzlanac,

..vi ocigledno niste razumeli Ivanu...Niko normalan ne moze imati nista protiv komemoracija, obelezavanja, podsecanja na pocinjeni zlocin....Podsecanje na zlocin ima, pre svega, za cilj da se isti nikada ne ponovi.....E sad, za mene ne postoji veci primitivizam od snimanja ljudi na sahrani...snimanja necije patnje, izrazavanja licnih osecanja u tim trenutcima i sl...Da li bi vi voleli da vas neko slika dok kukate nad svojim najblizima?...Za mene je to zloupotreba ljudi....a to rade i radili su svi mediji...i nasi i CNN...i....To je ono protiv cega se treba boriti...
ivana23 ivana23 12:44 11.07.2007

Re: Ivana23

nela
Tragedije su tragedije, teske same po sebi, ali kada covek izgubi roditelja, smatra se da gubi proslost, kada izgubi dete smatra se da gubi buducnost, te je to najteza tragedija koja coveka moze zadesiti. To nisu price, takva je ljudska priroda, nesavrsena. Roditelji koji ostanu bez deteta, za njim mogu isto plakati i godinu i dve i deset posle. Retki su oni koji nastave iole normalan zivot i to uz drugu decu, a neki ni tako.


Potpuno ste u pravu! Ali i dalje ostajem pri stavu da je bol i tuga individualna stvar ozaloscenog i da meni
otuzno izgleda svaki preterani izliv emocija, pogotovo masovnog tipa. I to nije moje licno vidjenje samo u
pogledu Srebrenice, vec generalno. Pa u Srbiji imate zene koje mozete 'iznajmiti' da naricu na groblju, to je
necivilizacijsko ponasanje koje cak nema uporista ni u veri.
A ni svi roditelji i bliznji nisu isti... licni primer - kada je brat mog muza '91. odlucio da dezertira nakon sto je mobilisan kao rezervista i proveo tri dana na Banjici u kasarni Vasa Carapic pre polaska u Vukovar, moji
svekar i svekrva su bili UZASNUTI sto nije spreman da i zivot da za... zasta za ime boga (zadnje 4 reci moje).
A da je nekim slucajem poginuo bilo bi plakanja i drame onoliko... Eto, to je moj stav, da me pogresno ne razumete.
jesen jesen 13:43 11.07.2007

Re: Ivana 23,

ja ne idem na komemo moje majke, to je moja privatna stvar


Majkama se ne pravi komemo sem ako nisu po nečemu zaslužne gradjanke.....Prave se parastosi ako su sahranjene po hrišćanskim običajima a ako nisu nema ničega u smislu "kolektivnog" izlaženja na groblje....
pufna pufna 13:08 12.07.2007

to ivana 23

Ne znam da li sam ja monstrum, ali 12 godina nakon smrti moje majke, ja
vise nisam prosto mogla da placem kao one prve. Bas sam o tome razgovarala sa sebi bliskim ljudima i njihova
iskustva su indenticna mojim.

ivana
one naricu zato sto su ili tek nedavno pronasle tela svojim milih ili jos uvek i nisu. A najstrasnije je kad znate da vam je neko negde ubijen a ni ne znate gde mu je grob. Vi ste makar vasu majku mogli da sahranite.
Zbog takvih duhova njihova bol ne moze tek tako da izbledi.
Druga stvar zbog koje je jos potresnije i tesko se pomiriti sa njom je cinjenica da je ta smrt bila NASILNA. Zamislite da vas misli gone i da nocu se plasite da sanjate jer ce vas progoniti pitanje, kako vam je sin ili brat ili muz ubijen, da li je prethodno mucen, da li je molio za milost, koliko se plasio. Da vas progoni slika njegovog uzasa...
ne gospodjo ivana i MENI JE UMRO RODITELJ, ali to nikako nije ista bol! NIKAKO!
Pravo svakog je da oplakuje pokojnika u miru i kad se sahrana zavrsi njegova bol tek pocinje. Sta je simbolicno sahrana moze se raspravljati, ali nije tema ovog bloga. Da li je medijatizovana ( evo ovde u francuskoj vec ove godine nema izvestaja o tome), i to nije tema ovog bloga, i mislim da sve to treba manje da smeta od cinjenice da joj mi - srebrenici- jos uvek okrecemo ledja!
ivana23 ivana23 14:12 12.07.2007

Re: to ivana 23

pufna
Ne znam da li sam ja monstrum, ali 12 godina nakon smrti moje majke, javise nisam prosto mogla da placem kao one prve. Bas sam o tome razgovarala sa sebi bliskim ljudima i njihovaiskustva su indenticna mojim. ivanaone naricu zato sto su ili tek nedavno pronasle tela svojim milih ili jos uvek i nisu. A najstrasnije je kad znate da vam je neko negde ubijen a ni ne znate gde mu je grob. Vi ste makar vasu majku mogli da sahranite.Zbog takvih duhova njihova bol ne moze tek tako da izbledi.Druga stvar zbog koje je jos potresnije i tesko se pomiriti sa njom je cinjenica da je ta smrt bila NASILNA. Zamislite da vas misli gone i da nocu se plasite da sanjate jer ce vas progoniti pitanje, kako vam je sin ili brat ili muz ubijen, da li je prethodno mucen, da li je molio za milost, koliko se plasio. Da vas progoni slika njegovog uzasa...ne gospodjo ivana i MENI JE UMRO RODITELJ, ali to nikako nije ista bol! NIKAKO!Pravo svakog je da oplakuje pokojnika u miru i kad se sahrana zavrsi njegova bol tek pocinje. Sta je simbolicno sahrana moze se raspravljati, ali nije tema ovog bloga. Da li je medijatizovana ( evo ovde u francuskoj vec ove godine nema izvestaja o tome), i to nije tema ovog bloga, i mislim da sve to treba manje da smeta od cinjenice da joj mi - srebrenici- jos uvek okrecemo ledja!


Pufna, kao prvo, svako i ma cije naricanje mi je potpuno anahrono i besmisleno. Drugo, sta znaci sahraniti
i znati gde mu je grob, pa zar se danas ljudi ne kremiraju,a njihov pepeo prosipa.
I... smrt od karcinoma, nakon 6 godina borbe sa bolescu, 5 operacija, brojnih hemoterapija i najstrasnijih muka kroz koje je prolazila moja majka, a ja uz nju, nije nimalo laka. Verujte mi.
pufna pufna 14:23 12.07.2007

Re: to ivana 23

vi ipak ne razumete, i sami ste sebi dovoljni,...
ivana23 ivana23 18:13 12.07.2007

Re: to ivana 23

pufna
vi ipak ne razumete, i sami ste sebi dovoljni,...[/quote
Naprotiv, vi nemate trunku razumevanja i sazanja sta je bol i patnja. Ne bih volela da vi dodjete u tadasnju moju situaciju pa da razumete ono sto ja navodno ne razumem.
mariopan mariopan 17:34 17.07.2007

Re: to ivana 23

Eto,bas su vam lepo objasnili kako je tesko ako ne znate grob svoga najmilijeg,to je upravo ono najteze i zato su suze i plac pravi,to nije gluma,to nije bol koji je uminuo jer su prosle godine i godine.Sve vreme dok se ceka da se sazna sudbina nekog nestalog,sve vreme traje i nada,u svom ludilu svaka se majka,zena ili sestra nada da je nekim cudom bas njen sin,otac,brat ili muz PREZIVEO. To ludilo moze da prestane samo ako se telo nade,ako se zna grob iako neizvesnost prestane.. To je sustina traganja za nestalima i sahrana.

Nije me iznenadilo od autorke da se ne seti i Srba nestalih sa svih prostora gde su ih ubijali i mucili,posebno Srba sa Kosova jer to i danas traje.Ni jedne reci,to su ljudi koji ne zavredjuju njenu paznju.Samo zato sto su Srbi.Nema drugog razloga.I to su bili seljaci iz ruralnih podrucja oko Srebrenice,njih 3 200 dusa pobijeni bez kazne za zlocin,i bez pomena na ovim stranicama. Zasto? Zar zrtve nisu iste?

Posebno bih se osvrnula na zrtve sa Kosova za koje Amnesti Internacional u svom izvestaju tvrdi da se zlocini pocinjeni nad nealbancima na Kosovu ne procesuiraju i NE ISTRAZUJU. SADASNJE VREME. I tamo je nestalo oko 2500 ljudi zena i dece.Na skupu povodom dana nestalih lica,Natasa Kandic je osamarila starca od 74 god,vredjala prisutne i zato se vodi sudski postupak.Dakle to je nacin kako se trtiraju zrtve Srbi i sve druge zrtve.
Ne vidim da se autorka osvrnula na ubistvo dece koja su se kupala u reci,da je otisla na njihove grobove,da pita te majke kako im je i zasto ubice niko ne trazi evo tri godine...A ubice zive u susednom,Albanskom selu.Dakle tako izgleda pravda J.Tesanovic,tako su neke suze vazne a druge su ignorisane do ponizenja.

Sve dok se bavi ovakvim ,vise propagandnim nego istinitim pisanjem,ja ne mogu drugacije da ga dozivim nego kao dolivanje ulja na vatru.Ta varta jos tinja,nije jos proslo dovoljno vremena da se oprosti i zaboravi,pogotovu sto se uporno srpske zrtve minimiziraju a tudje velicaju. Uvredljivo i nepotrebno, rekla bih,pogotovo sto je i svakom vec jasno sta sezbilo u Srebrenici.To ste nam milion puta objasnili.

Sad nam objasnite sta se zbilo u Bratuncu u Gnjilanu u Pristini,Prizrenu Ko je pobio zeteoce na njivi,decu u reci,starce..... gde su nestali sa Kosova,gde su te grobnice? Otkopajte jos koju da i srpske majke najzad mirno zaspu,u zalosti ali i izvasnosti,da ne cekaju vise,da ih ne samaraju, da imaju gde da zapale svecu i da se isplacu.Iako nismo vas narod,kako vi kazete,pozalite malo i nas.
tarantula tarantula 22:55 10.07.2007

Srebrenica i jos ponesto No.2 .

Postovana gospodjo Tesanovic ,
Vidim da pokusavate da shvatite dogadjaje oko Srebrenice i saopstite svoju istinu o tome. Nemam nikakvih primedbi na to ali Vas pitam ;
1. Zasto korisitite svoj blog za politicko delovanje ( aktivno ) kad Vam je on dat kao autoru sa individualnim pristupom temema a ne politickoj organizaciji ( u ovom slucaju NVO Zene u crnom ) kojoj pripadate?
2. Zasto iznosite teske optuzbe na racun drzave u kojoj ( nadam se relativno dobro ) zivite ? Takodje odakle Vam pravo da RS nazivate genocidnom tvorevinom i time se direktno mesate u ustavni i politicki poredak u BiH ? Gde su dokazi za tu Vasu izuzetno tesku i opasnu tvrdnju?Tako nesto NIKADA nije ni procesuirano ni utvrdjeno i ukoliko je to izneseno kao javni stav i javna rec NVO Zene u crnom ( odgovornost za javnu rec )onda je Vasa organizacija na pragu vrlo opasne igre prelazenja granica zakonitosti te moze biti primorana da ove javno izrecene stavove brani a to nisu dokazali ni svi moguci pravnici bosnjacke strane u Hagu .
3.Zasto podrzavate potpuno nelegitimnu akciju oko otimanja 15H teritorije RS vanustavnim i van dejtonskim aktom Vlade u Sarajevu i gosp. Kristijana Svarc-Silinga zamaskiranim u memorijalni centar Potocare? Zar ne treba onda otvoriti i Memorijalni centar Bratunac? Ili Memorijalni centar Sarajevo? Otimanje dela teritorije RS i stavljanje pod direktnu upravu Federalne Vlade u Sarajevu je jos jedan dokaz pokusaja revidiranja Dejtonskog ugovora sa vrlo vrlo opasnim posledicama a dalja politizacija Srebrenice ce imati jos teze reperkusije i nadam se da ste toga svesni stajuci na jednu stranu svojim delanjem i obavestenjima.
4. Zasto podrzavate optuzbu Majki Srebrenice protiv UN i Holandije a ne recimo optuzbu nevinih zrtava NATO bombardovanja SRJ ili optuzbu zrtvi logora u BiH ( Sarajevo ) ili nestalih na KiM? Ukoliko je stav NVO Zene u crnom da je medjunarodno pravo to koje daje Majkama Sreberenice pravo da optuzuju i sude se sa UN i jednom Vladom po cemu je to pravo manje primenjljivo ( ili potpuno neprimenjljivo ) za zrtve druge nacionalnosti od one koja je unapred proglasena ZRTVOM?Ili za NVO Zene u crnom sve zrtve NISU ISTE?
5. Po cemu su to Skorpioni heroji ? Ko to tvrdi i gde ste to culi? Nazivanjem ovih neljudi herojima vrlo svesno i namerno devalvirate sliku srbskog vojnika i obicnog coveka spocitavajuci celoj jednoj naciji da ako su im ovi heroji kakvi su tek svi ostali. Zaboravili ste samo da spomenete da je bio rat( najprljaviji gradjanski rat ) da se u ratu ubija , strelja , muci , vrse najgora moguca zlodela ali na SVIM STRANAMA i da postoje i neki drugi "heroji "( Naser Oric , Celo, Juka...) na nekim drugim stranama takodje vrlo lepo usukani u svoj mirni zivot posle "casne " odbrane domovine.
Postovana gosp. Tesanovic ,
Ne sumnjam da istina mora ugledati svetlo dana i da ce se to desiti kad tad. Ne sumnjam da ste opsednuti tehnologijom zlocina i anatemom koja cini Srebrenicu kolosalnom temom za razmisljanje o ratu , premisljanju o istini , lazi , prevari , herojstvu , izdaji , zlocinu kao zlocinu , kazni i iskupljenju pa sve do fundamentalnih stvari( moral ) koje cine ovu temu tako teskom ali istina mora biti podsticana sa svih strana i procesuirana od nepristrasnih ljudi i onih kojima je istina osnovno nacelo u zivotu a ne nacionalnost ili politika . U to ime ponovo Vas molim da pazljivo procitate tekst Diane Johnston - Srebrenica revisited i ako mozete prevedete na srbski. Mozda neko sa strane mnogo bolje vidi nego mi i ima privilegiju sagledavanja i nekih drugih "ucesnika" u ovom necasnom i nesrecnom dogadjaju . Ako je neko spreman da zrtvuje 5.000 Srebrenicana radi intervencije NATO recite mi - Ko je tu ZLOCINAC ? Ko je master mind " genocida " kako ga Vi nazivate?Uostalom evo teksta pa sami donosite zakljucke . Napominjem da su pitanja pokrenuta ovim izvestajem vrlo vrlo znacajna a dokazi uzeti iz dokumenata navedenih u agendi na kraju od vrlo kompetentnih autora.
Srebrenica Revisited
By DIANA JOHNSTONE
Last summer, almost the entire political spectrum in the Western world joined in a chorus of self-flagellation on the 10th anniversary of the Srebrenica massacre. The dominant theme was "nostra culpa": "we" let it happen, "we" didn't want to know about it, and "we" mustn't let it happen again.
Dear reader, who are "we" in this case? How in the world could "we" (you and I) have known or done anything about this at the time? And in fact, how much do "we" really know about it now? We know what we read in the newspapers or see on television. But how precise and accurate is that information? How do we know now that we are much better informed than we were before the event?
Such questions are virtually taboo. Srebrenica has become a sacred symbol of collective guilt, and to raise the slightest question is to be instantly condemned as an apologist for frightful crimes , or as a "holocaust denier".
A left that retains any capacity for critical thinking should regard the lavish public breast-beating over "Srebrenica" (the quotation marks indicate the symbol rather than the actual event) with a certain skepticism. If mainstream media commentators and politicians are so extraordinarily moved by "Srebrenica", this is because it has become an incantation to justify whatever future foreign war the U.S. government and media decide to sell under the label of "humanitarian intervention".
The Uses of a Massacre
Aside from the probable future use of "Srebrenica", there is the way it has already been used. Indeed, it was perhaps being used even before it happened.
From the the U.N. Secretary General's 1999 Report on Srebrenica, it emerges that the idea of a "Srebrenica massacre" was already in the air at a September 1993 meeting in Sarajevo between Bosnian Muslim president Alija Izetbegovic and members of his Muslim party from Srebrenica. On the agenda was a Serb proposal to exchange Srebrenica and Zepa for some territories around Sarajevo as part of a peace settlement.
"The delegation opposed the idea, and the subject was not discussed further. Some surviving members of the Srebrenica delegation have stated that President Izetbegovic also told them he had learned that a NATO intervention in Bosnia and Herzegovina was possible, but could only occur if the Serbs were to break into Srebrenica, killing at least 5,000 of its people." (1)
Izetbegovic later denied this, but he is outnumbered by witnesses. It is clear that Izetbegovic's constant strategy was to portray his Muslim side in the bloody civil war as pure helpless victims, in order to bring U.S. military power in on his side. On his death bed, he readily admitted as much to his ardent admirer Bernard Kouchner, in the presence of U.S. diplomat Richard Holbrooke. Kouchner reminded Izetbegovic of a conversation he had had with French President Mitterrand in which he "spoke of the existence of 'extermination camps' in Bosnia."
You repeated that in front of the journalists. That provoked considerable emotion throughout the world. [...] They were horrible places, but people were not systematically exterminated. Did you know that?
Yes. I thought that my revelations could precipitate bombings. I saw the reaction of the French and the others-I was mistaken. [...] Yes, I tried, but the assertion was false. There were no extermination camps whatever the horror of those places. (2)
Like the Bosnian Serbs, the Muslims also herded their adversaries into "horrible" camps at the start of the civil war, on the way to expulsion. Unlike the Bosnian Serbs, the Bosnian Muslims enjoyed the services of high-powered U.S. public relations experts in the Washington-based Ruder Finn agency who knew how to "spin" the Bosnian conflict in order to equate the Serbs with the Nazis-the quickest and easiest way to win public opinion over to the Muslim side. The news media and political figures were showered with press releases and other materials exaggerating Serb atrocities, whereas Muslim atrocities (such as the decapitations of Serb prisoners, fully documented) remained confidential. To the public, this was a one-sided conflict between a Serbian "fascist aggressor" and innocent victims, all unarmed civilians.
The general public did not know that Srebrenica, described as a "safe area", was not in fact simply a haven for refugees, but also a Muslim military base. The general public did not know what Lord Owen knew and recounted in his important 1995 book, Balkan Odyssey (p.143), namely that in April 1993, Serbian president Slobodan Milosevic was extremely anxious to prevent Bosnian Serb forces from overrunning Srebrenica. "On 16 April I spoke on the telephone to President Milosevic about my anxiety that, despite repeated assurances from Dr. Karadzic that he had no intention of taking Srebrenica, the Bosnian Serb army was now proceeding to do just that. The pocket was greatly reduced in size. I had rarely heard Milosevic so exasperated, but also so worried: he feared that if the Bosnian Serb troops entered Srebrenica there would be a bloodbath because of the tremendous bad blood that existed between the two armies. The Bosnian Serbs held the young Muslim commander in Srebrenica, Naser Oric, responsible for a massacre near Bratunac in December 1992 in which many Serb civilians had been killed. Milosevic believed it would be a great mistake for the Bosnian Serbs to take Srebrenica and promised to tell Karadzic so."
Thus, many months before the July 1995 "Srebrenica massacre", both Izetbegovic and Milosevic were aware of the possibility and of its potential impact-favorable to the Muslim cause, and disastrous for the Serbs.
A few other indisputable facts should not be overlooked:
Shortly before the Bosnian Serb attack on Srebrenica, the Muslim troops stationed in that enclave carried out murderous attacks on nearby Serb villages. These attacks were certain to incite Serb commanders to retaliate against the Srebrenica garrison.
Meanwhile, the Muslim high command in Sarajevo ordered the Srebrenica commanders, Oric and his lieutenants, to withdraw from Srebrenica, leaving thousands of his soldiers without commanders, without orders, and in total confusion when the foreseeable Serb attack occurred. Surviving Srebrenica Muslim officials have bitterly accused the Izetbegovic government of deliberately sacrificing them to the interests of his State.
According to the most thorough study of Srebrenica events, by Cees Wiebes for the Netherlands Institute for War Documentation report, the Bosnian Serb forces set out in July 1995 to reduce the area held by Bosnian Muslim forces on the outskirts of Srebrenica, and only decided to capture the town itself when they unexpectedly found it undefended.
"The VRS [Republika Srpska Army] advance went so well that the evening of July 9 saw an important 'turning point' [...] The Bosnian Serbs decided that they would no longer confine themselves to the southern part of the enclave, but would extend the operation and take the town of Srebrenica itself. Karadzic was informed that the results achieved now put the Drina Corps in a position to take the town; he had expressed his satisfaction with this and had agreed to a continuation of the operation to disarm the 'Muslim terrorist gangs' and to achieve a full demilitarization of the enclave. In this order, issued by Major General Zdravko Tolimir, it was also stated that Karadzic had determined that the safety of UNPROFOR soldiers and of the population should be ensured. Orders to this effect were to be provided to all participating units. [...] The orders made no mention of a forced relocation of the population. [...] A final instruction, also of significance, was that the population and prisoners of war should be treated in accordance with the Geneva Convention. On July 11 all of Srebrenica fell into the hands of the Bosnian Serbs."
In testimony to a French parliamentary commission inquiry into Srebrenica, General Philippe Morillon, the UNPROFOR officer who first called international attention to the Srebrenica enclave, stated his belief that Bosnian Serb forces had fallen into a "trap" when they decided to capture Srebrenica.
Subsequently, on February 12, 2004, testifying at the International Criminal Tribunal in The Hague, General Morillon stressed that the Muslim commander in Srebrenica, Naser Oric, "engaged in attacks during Orthodox holidays and destroyed villages, massacring all the inhabitants. This created a degree of hatred that was quite extraordinary in the region, and this prompted the region of Bratunac in particular---that is the entire Serb population---to rebel against the very idea that through humanitarian aid one might help the population that was present there."
Asked by the ICTY prosecutor how Oric treated his Serb prisoners, General Morillon, who knew him well, replied that "Naser Oric was a warlord who reigned by terror in his area and over the population itself. I think that he realized that these were the rules of this horrific war, that he could not allow himself to take prisoners. According to my recollection, he didn't even look for an excuse. It was simply a statement: One can't be bothered with prisoners."
Morillon recounted how "the Serbs took me to a village to show me the evacuation of the bodies of the inhabitants that had been thrown into a hole, a village close to Bratunac. And this made me understand the degree to which this infernal situation of blood and vengeance [...] led to a situation when I personally feared that the worst would happen if the Serbs of Bosnia managed to enter the enclaves and Srebrenica."
"I feared that the Serbs, the local Serbs, the Serbs of Bratunac, these militiamen, they wanted to take their revenge for everything that they attributed to Naser Oric. It wasn't just Naser Oric that they wanted to revenge, take their revenge on, they wanted to revenge their dead on Orthodox Christmas."

* * *
In short, Srebrenica, whose Serb population had been chased out by Muslim troops at the start of the civil war in 1992, was both a gathering point for civilian Muslim refugees and a Muslim army base. The enclave lived from international humanitarian aid. The Muslim military did not allow civilians to leave, since their presence was what ensured the arrival of humanitarian aid provisions which the military controlled.
When the Bosnian Serb forces captured the town on July 11, 2005, civilians were clamoring to leave the enclave, understandably enough, since there was virtually no normal economic life there. Much has been made of the fact that Serb forces separated the population, providing buses for women, children and the infirm to take them to Tuzla, while detaining the men. In light of all that preceded, the reason for this separation is obvious: the Bosnian Serbs were looking for the perpetrators of raids on Serb villages, in order to take revenge.
However, only a relatively small number of Muslim men were detained at that point, and some of them are known to have survived and eventually been released in exchange for Serb prisoners. When the Serb forces entered the town from the south, thousands of Muslim soldiers, in disarray because of the absence of commanding officers, fled northwards, through wild wooded hills toward Tuzla. It is clear enough that they fled because they feared exactly what everyone aware of the situation dreaded: that Serb soldiers would take vengeance on the men they considered guilty of murdering Serb civilians and prisoners.
Thousands of those men did in fact reach Tuzla, and were quietly redeployed. This was confirmed by international observers. However, Muslim authorities never provided information about these men, preferring to let them be counted among the missing, that is, among the massacred. Another large, unspecified number of these men were ambushed and killed as they fled in scenes of terrible panic. This was, then, a "massacre", such as occurs in war when fleeing troops are ambushed by superior forces.

Counting the victims
So we come to the question of numbers. The question is difficult, both because of the uncertainty that surrounds it, and because merely pointing to this uncertainty is instantly denounced as "revisionism" and lack of respect for the victims. This reproach is not logical. Victims are victims, whether few or many, and respect is not in proportion to their numbers.
The question of numbers is complex and has been dealt with in detail by others, recently by an independent international Srebrenica research group which will soon publish its findings in book form. (3)
Suffice it here to note the following:
1. The sacralization of the estimated number of victims. In many if not most disasters, initial estimates of casualties tend to be inflated, for various reasons, such as multiple reports of the same missing person, and are subsequently corrected downwards. This was the case for the World Trade Center disaster, where initial estimates of up to 10,000 victims were finally brought down to less than 3000, and there are many other examples. In the case of Srebrenica, the figure of 8,000 originated with September 1995 announcements by the International Committee of the Red Cross that it was seeking information about some 3,000 men reportedly detained as well as about some 5,000 who had fled to central Bosnia. Neither the Bosnian Serbs nor the Muslims were ever forthcoming with whatever information they had, and the "8,000" figure has tended ever since to be repeated as an established total of "Muslim men and boys executed by Serb forces". It can be noted that this was always an estimate, the sum of two separate groups, the smaller one of prisoners (whose execution would be a clear war crime) and the larger one of retreating troops (whose "massacre" as they fled would be the usual tragic consequence of bitter civil war). Anyone familiar with the workings of journalism knows that there is a sort of professional inertia which leads reporters to repeat whatever figure they find in previous reports, without verification, and with a marked preference for big numbers. This inertia is all the greater when no truly authoritative figures ever emerge.
The number of bodies exhumed.
Despite unprecedented efforts over the past ten years to recover bodies from the area around Srebrenica, less than 3,000 have been exhumed, and these include soldiers and others-Serb as well as Muslim-who died in the vicious combats that took place during three years of war. Only a fraction have been identified.
2. The political desire for the largest possible number. Aside from the journalistic inertia mentioned above, the retention of the unproven high figure of massacre victims in the case of Srebrenica is clearly the result of political will on the part of two governments: the Bosnian Muslim government of Alija Izetbegovic and, more importantly, the government of the United States. From the moment that Madeleine Albright brandished satellite photos of what she claimed was evidence of Serb massacres committed at Srebrenica (evidence that was both secret, as the photos were shown in closed session to the Security Council, and circumstantial, as they showed changes in terrain which might indicate massacres, not the alleged massacres themselves), the U.S. used "Srebrenica" for two clear purposes:
to draw attention away from the U.S.-backed Croatian offensive which drove the Serb population out of the Krajina which, as much as Srebrenica, was supposed to be protected by the United Nations;
to implicate Bosnian Serb leaders in "genocide" in order to disqualify them from negotiating the future of Bosnia-Herzegovina. (The U.S. preferred to replace them at Dayton by Milosevic, whose eagerness to end the war could be exploited to get concessions the Bosnian Serbs might refuse.)
Exploitation of "Srebrenica" then helped set the stage for the Kosovo war of 1999:
by blaming the United Nations (whose failure to defend Srebrenica was in reality the inevitable result of the unwillingness of the United States to give full support to U.N. ground forces), NATO emerged as the only agent capable of effective "humanitarian intervention".
by falsely identifying Milosevic with the Bosnian Serb leadership and by exploiting the notion that Srebrenica killings were part of a vast Serb plan of "genocide" carried out against non-Serbs for purely racist reasons, Madeleine Albright was able to advocate the NATO war against Yugoslavia as necessary to prevent "another Srebrenica" in Kosovo, where the situation was altogether different.
To use "Srebrenica" as an effective instrument in the restructuring of former Yugoslavia, notably by replacing recalcitrant Serb leaders by more pliable politicians, the crime needed to be as big as possible: not a mere war crime (such as the United States itself commits on a serial basis, from Vietnam to Panama to Iraq), but "genocide": "the worst atrocity in Europe since the Holocaust". That arouses the Hitler image, which is always good for the image of the United States as saviour from across the seas, and implies a plan decided at the highest levels, rather than the brutal behavior of enraged soldiers (or paramilitaries, the probable culprits in this case) out of control.
But what plan for genocide includes offering safe passage to women and children? And if this was all part of a Serb plot to eliminate Muslims, what about all the Muslims living peacefully in Serbia itself, including thousands of refugees who fled there from Bosnia? Or the Muslims in the neighboring enclave of Zepa, who were unharmed when the Serbs captured that town a few days after capturing Srebrenica? To get around these common sense obstacles, the ICTY prosecution came up with a sociologist who provided an "expert" opinion: the Srebrenica Muslims lived in a patriarchal society, therefore killing the men was enough to ensure that there would be no more Muslims in Srebrenica. This amounts to shrinking the concept of "genocide" to fit the circumstances.
It was on basis of this definition that in August 2001 the Tribunal found Bosnian Serb General Radislav Krstic guilty of "complicity in genocide". Although he neither ordered, participated in or was even aware of any executions, the judges ruled that he took part in what the ICTY calls a "joint criminal enterprise" simply by capturing Srebrenica, since he must have been aware that genocide was "a natural and foreseeable consequence". This is the ruling that established "genocide" as the official description of events at Srebrenica.
Why such relentless determination to establish Srebrenica as "genocide"? A December 27, 2003, Associated Press dispatch provided an explanation by U.S. jurist Michael Scharf, one of the designers of the ICTY who has also coached the judges for the trial of Saddam Hussein: On a practical level, if the court determines Srebrenica does not fit the legal definition of genocide, it would be very difficult to make the charge stick against Milosevic, said Michael Scharf, a professor at Case Western Reserve University School of Law.
"And it is crucial that he be convicted of genocide," Scharf said. If Milosevic can't be convicted, "then who can you convict of genocide in the modern age?" he asked.
The legal definition of genocide could also come into play in an Iraqi war-crimes tribunal, which has vowed to follow international legal precedent.
It is striking that from the very start, the effort of the United States and of the Tribunal in The Hague-which it mainly finances, staffs and controls-has been to establish what it calls "command responsibility" for Serb crimes rather than individual guilt of actual perpetrators. The aim is not to identify and punish men who violated the Geneva conventions by executing prisoners, but rather to pin the supreme crime on the top Serb leadership.
The office of the ICTY prosecutor has chosen to rely heavily on a single confessed participant in the Srebrenica massacre. This person is one Drazen Erdemovic, a petty criminal of Croatian nationality who was hospitalized in Serbia in March 1996 after a near-fatal brawl in a bar in Novi Sad. Quite possibly in order to escape further threats from his personal enemies, Erdemovic confessed to Western news media to having taken part in mass murder in Bosnia. He was arrested by Serb authorites who then, at his request, turned him over to the Hague Tribunal.
From then on, the prosecution has used Erdemovic repeatedly as its star witness, using the U.S. procedure of "plea bargaining" by which a confessed criminal gets off lightly by incriminating somebody else the prosecution wants to convict. He has told his story to the judges at his own brief trial, where he was exempted from cross examination thanks to his guilty plea, as well as at a hearing incriminating Karadzic and Mladic (in the absence of any legal defense) and at various trials whenever "Srebrenica" comes up.
His story goes like this: after briefly serving in the Bosnian Muslim army, Erdemovic joined an international mercenary militia unit that seems to have been employed by the Bosnian Serb command for sabotage operations on enemy territory. On July 16, 1995, his unit of eight men executed between 1,000 and 1,200 Muslim men near the village of Pilice, some 40 kilometers north of Srebrenica. From around 10:30 in the morning to 3 o'clock in the afternoon, these eight mercenaries emptied bus load after bus load of prisoners and lined them up to be shot by groups of ten.
Now in fact, it seems that a serious crime was indeed committed in Pilice. Subsequent forensic investigators exhumed 153 bodies. One hundred and fifty-three executions of prisoners of war is a serious crime, and there is material evidence that this crime was committed. But 1,200? According to the manner of execution described by Erdemovic, it would have taken 20 hours to murder so many victims. Yet the judges have never questioned this elementary arithmetical discrepancy, and Erdemovic's word has consistently been accepted as gospel truth by the International Criminal Tribunal in The Hague. (4)
Why this insistence on an implausibly higher number than can be supported by material evidence? Obviously, the Tribunal wants to keep the figures as high as possible in order to sustain the charge of "genocide". The charge of "genocide" is what sharply distinguishes the indictment of Serbs from indictments of Croats or Muslims for similar crimes committed during the Yugoslav disintegration wars.
In August 2000 after not quite four and a half years in jail, the self-confessed mass murderer Erdemovic was freed, given a new identity, residence in an unspecified Western country and a "job", so to speak, as occasional paid and "protected" witness for the ICTY.
In contrast, General Krstic was sentenced to 35 years in prison and will be eligible for parole in 20 years.
Clearly, the purpose of the "genocide" charge is not to punish the perpetrators but to incriminate the Bosnian Serb, and the Yugoslav Serb, chain of command right up to the top.
Srebrenica As Myth
The transformation of Srebrenica into myth was illustrated last July by an article in the Italian leftist daily Liberazione (close to the "Communist Refoundation" party) reporting on a semi-documentary film entitled "Srebrenica, luci dall'oblio" ("Srebrenica, lights from oblivion". The title suggests that the film-makers have rescued from oblivion a tragically neglected event, when in fact, rarely in the history of warfare has a massacre been the focus of so much attention.
Here we have the usual self-flagellation: "...what happened in Srebrenica: the massacre of 9,000 civilians, in the most total silence/absence on the part of the world institutions [responsible for] peace..." The author accepts without question the term "genocide" and raises the figure of victims to new heights. "Around 9,000 men between the ages of 14 and 70 were transported by truck to nearby centers where they were massacred and buried in mass graves..." This was "the greatest mass genocide committed since the days of Nazism until today"... What is the point of this exaggeration, this dramatization? Why is Srebrenica so much more terrible than the war that ravaged Vietnam, with countless massacres and devastation of the countryside by deadly chemicals, or the cold-blooded massacre of surrendering Iraqis at the end of the first Gulf War in 1991? But that is a genuinely forgotten massacre-not only forgotten, but never even recognized in the first place, and the "international community" has not sent teams of forensic scientists to find and identify the victims of U.S. weapons.
In all probability the film-makers, aspiring artists and "genocide experts" who consider "Srebrenica" suitable material for touching the emotions of the public believe that they are serving the interests of peace and humanity. But I would suggest quite the contrary. The misrepresentation of "Bosnia" as scene of a deliberate "genocide" against Muslims, rather than a civil war with atrocities on all sides, contributes to a spirit of "conflict of civilizations". It has helped recruit volunteers for Islamic terrorist groups.
The political exploitation of Srebrenica has turned the Bosnian war into a morality pantomimew between pure good and pure evil, a version of events which the Serbs can never really accept and the Muslims have no desire to give up. This stands in the way of unbiased investigation and serious historical analysis. Reconciliation is in fact ruled out by the moralistic insistence that a stark distinction must be made between "aggressor" and "victim". This stark difference exists between NATO and Yugoslavia, or between the U.S. and Iraq, where an overwhelmingly superior military power deliberately launched an aggressive war against a sovereign country that neither attacked nor threatened it.
But the war in Bosnia-Herzegovina was not of that nature. The war there was the result of an extraordinarily complex legal situation (an unsettled small Federal Republic constitutionally composed of three "nationalities": Serb, Muslim and Croat, itself part of a disintegrating larger Federal Republic) exacerbated by myriad local power plays and the incoherent intervention of Great Powers. Moreover, this occurred in a region where memories of extremely bloody civil war during World War II were still very much alive. To a large extent, the fighting that broke loose in 1992 was a resumption of the vicious cycle of massacres and vengeance that devastated Bosnia-Herzegovina in 1941-44, when the Nazi occupation broke up Yugoslavia and attached Bosnia-Herzegovina to Greater Croatia, which proceeded to eliminate Serbs.
Today it is an unquestioned dogma that recalling atrocies is a "duty of memory" to the victims, something that must be endlessly repeated, lest we forget. But is this really so obvious? The insistence on past atrocities may simply prepare the next wave, which is what has already happened in the Balkans, and more than once. Because in reality, the dead victims cannot profit from such memories. But the memory of victimhood is a moral and political capital of great value for the heirs of victimhood and especially for their self-appointed champions. And in the case of Bosnia, it promises to bring considerable financial gain. If Milosevic, as former president of Serbia, can be convicted of genocide, then the Bosnian Muslims hope to win billions of dollars in reparations that will keep Serbia on its knees for the foreseeable future.

* * *
The obsessive reference to "Srebrenica" has a negative effect far beyond the Balkans.
The "Srebrenica massacre" is part of a dominant culture discourse that goes like this: We people in the advanced democracies have reached a new moral plateau, from which we are both able and have a duty both to judge others and to impose our "values" when necessary. The others, on a lower moral plateau, must be watched carefully, because unlike us, they may commit "genocide". It is remarkable how "genocide" has become fashionable, with more and more "genocide experts" in universities, as if studying genocide made sense as a separate academic discipline. What would all these people do without genocide? I wonder what is behind the contemporary fascination with genocide and serial killers, and I doubt that it is a sign of a healthy social psychology.
In the world today, few people, including Bosnian Muslims, are threatened by "genocide" in the sense of a deliberate Hitler-style project to exterminate a population-which is how most people understand the term. But millions of people are threatened, not by genocidal maniacs, but by genocidal conditions of life: poverty, disease, inadequate water, global climate change. The Srebrenica mourning cult offers nothing positive in regard to these genocidal conditions. Worse, it is instrumentalized openly to justify what is perhaps the worst of all the genocidal conditions: war.
The subliminal message in the official Srebrenica discourse is that because "we" let that happen, "we" mustn't let "it" happen again, ergo, the United States should preventively bomb potential perpetrators of "genocide". Whatever happened in Srebrenica could have best been prevented, not by U.S. or NATO bombing, but by preventing civil war from breaking out in Bosnia Herzegovina to begin with. This prevention was possible if the "international community", meaning the NATO powers, Europe and the United States, had firmly insisted that the Yugoslav crisis of 1990 should be settled by negotiations. But first of all, Germany opposed this, by bullying the European Union into immediate recognition of the secession of Slovenia and Croatia from Yugoslavia, without negotiation. All informed persons knew that this threatened the existence of Bosnia Herzegovina. The European Union proposed a cantonization plan for Bosnia Herzegovina, not very different from the present arrangement, which was accepted by leaders of the Bosnian Muslim, Serb and Croat communities. But shortly thereafter, Muslim president Alija Izetbegovic reneged, after the U.S. ambassador encouraged him to hold out for more. Throughout the subsequent fighting, the U.S. put obstacles in the way of every European peace plan. [6] These years of obstruction enabled the United States to take control of the eventual peace settlement in Dayton, in November 1995.
This rejection of compromise, which plunged Bosnia-Herzegovina into fratricidal war, was supported at the time by a chorus of humanitarians- not least politicians safely ensconced in the European Parliament who voted for "urgent resolutions" about situations of which they were totally ignorant-claiming that Bosnia must be a centralized State for the sake of "multiculturalism". These were the same humanitarians who applauded the breakup of multicultural Yugoslavia-which in fact created the crisis in Bosnia.
Clearly, whoever executes unarmed prisoners commits a very serious crime whether in Bosnia or anywhere else. But when all is said and done, it is an illusion to think that condemning perpetrators of a massacre in Bosnia will ensure that the next civil war somewhere in the world will be carried out in a more chivalrous manner. War is a life and death matter, and inevitably leads people to commit acts they would never commit in peacetime.
The notion that war can be made "clean", played according to rules, should not be the main focus of international law or of peace movements. War first of all needs to be prevented, not policed.
The false interpretation of "Srebrenica" as part of an ongoing Serb project of "genocide" was used to incite the NATO war against Yugoslavia, which devastated a country and left behind a cauldron of hatred and ethnic cleansing in Kosovo. The United States is currently engaged in a far more murderous and destructive war in Iraq. In this context, the Western lamentations that inflate the Srebrenic massacre into "the greatest mass genocide since Nazi times" are a diversion from the real existing genocide, which is not the work of some racist maniac, but the ongoing imposition of a radically unjust socio-economic world order euphemistically called "globalization".
Diana Johnstone is the author of Fools' Crusade: Yugoslavia, Nato, and Western Delusions published by Monthly Review Press. She can be reached at: dianajohnstone@compuserve.com

NOTES
1. Report of the Secretary-General Pursuant to General Assembly Resolution 53/35 (1998), Section IV, paragraph C.115.
2. Bernard Kouchner, "Les Guerriers de la Paix", Grasset, Paris, 2004, pp. 372-375.
3. "Srebrenica: The Politics of War Crimes", by George Bogdanich, Tim Fenton, Philip Hammond, Edward S. Herman, Michael Mandel, Jonathan Rooper and George Szamuely. See http://www.srebrenica-report.com/politics.htm.
4. Germinal Civikov, "Kalaschnikow und Einzelfeuer: Der Fall Drazen Erdemovic", Freitag, 16 September 2005.
5. Davide Turrini "Il genocidio jugoslavo rivive sullo schermo", Liberazione, 12 July 2005.
6. See David Owen, Balkan Odyssey, Victor Gollancz, London, 1995. Lord Owen, who, as co-chairman of the steering committee of the International Conference on the Former Yugoslavia, attempted from August 1992 to June 1995 to negotiate a peace settlement in Bosnia-Herzegovina, concludes (Indigo paperback, p.400): "From the spring of 1993 to the summer of 1995, in my judgement, the effect of US policy, despite its being called 'containment', was to prolong the war of the Bosnian Serbs in Bosnia-Herzegovina."
S postovanjem ,

YoKey YoKey 08:55 11.07.2007

Re: Srebrenica i jos ponesto No.2 .

ako mozete prevedete na srbski

Čisto da se znade...
jesen jesen 14:16 11.07.2007

Re: Srebrenica i jos ponesto No.2,

...Odgovore na vasa pitanja ovde ce te tesko dobiti....
tarantula tarantula 22:06 11.07.2007

Re: Srebrenica i jos ponesto No.2,

Postovana gospodjo Jesen ,
Odgovore nisam ni ocekivao. Tisina je najjaci potvrdni odgovor kao sto je svaka ali bukvalno svaka recenica koju je napisala gosp. Johnstone susta istina cvrsto argumentovana citiranjem dokumenata ili izvestaja ljudi koji su i te kako kredibilni. Protiv istine nema kontraargumenata i otud tolika tisina - uostalom to nije pisao nijedan ostrasceni "obrazovac " ili " nacionalista " nego zamislite americki novinar ! Kako tome doskociti nego sramnim cutanjem i ignorancijom. Inace to je recept koji se na ovom mestu (VIP blog) uvek primenjuje kad se nema argumentata ili nema nacina da se autor ili post "spinuje".
Ono sto sam hteo ovim objavljivanjem ovog izvestaja jednog americkog novinara jeste da posredno pitam gosp. Jaksu Scekica ili gosp. Kusovca koji su ovde prisutni i koji su bili svedoci tih dogadjaja kao i sve druge ovde prisutne ili rasute po svetu novinare , diplomate ( eto nam ovde gosp. Svilanovica ) , razne NVO i slicne sta su oni ucinili da ova strasna spinovana istina ne bude natovarena na ledja srbskog naroda ? Da nisu te redakcije ( pogotovo gosp. Scekica ) bile poznate kao obozavaoci "istine"?! . Jesu li se i jedan momenat iz svoje pozicije zapitali i pobunili protiv toga sto se ovo monstruozno delo tovari citavom jednom narodu i pri tom jasno postavlja scena za naredno stradanje?Jesu li i profesionalno i moralno imali obavezu da kao poslenici javne reci i istine progovore o tome makar to bilo i u sukobu sa stavom "njihovih " redakcija ili je cutanje bilo sigurnija opcija jer boze moj - od neceg se mora ziveti? Makar jedan clanak , makar jedan razgovor sa zrtvama iz Bratunca ? Makar nesto ?Zar je Milosevic bio izgovor za sve? Ili smo morali da kopamo po internetu i trazimo ( i nadjemo ) AMERICKOG NOVINARA koji nam govori ono sto bi "nasi " poslenici pisane reci i medija trebali da nam kazu?
Obicni ljudi mogu svoju istinu da pronadju na stotine nacina , uljuljkujuci se u laz , okrecuci se veri , novcu , poslu , porodici cemu god. Ova "istina "oko Srebrenickih dogadjaja isuvise je velika , teska , preti mrljom koja kida moral i psihu srbskog naroda i cini nas posramljenim i obelezenim pred celim svetom na radost nasih neprijatelja ili prijatelja koji nam evo opet cine uslugu otimajuci nam duhovnu kolevku nacije a sve u ime tog " prijateljstva" i za nase "dobro". Ova " istina " TRAZI da se otkrije i da zlocin dobije ime i prezime sa svake strane . Nisu tamo u Srebrenici delili hleba i mleka nego puske i bombe i nisu samo sedeli nego tri godine pod vodjstvom Nasre Orica zatirali sve srbsko ( procitajte ako nadjete izjave gen. Filipa Morijona - imate deo u navedenom izvestaju gosp. Johnston) . Manipulisanje istinom , tehnologija zla , koliko mrtvih u minuti , na sat , u danu ? Svake godine scena sa odredjenim brojem kovcega , prilog na BBC sa "prijateljskim " podsecanjem ko je pocinitelj "genocida " . 12 godina posle manje od 3.000 zrtava? Naser Oric na slobodi?! Cutati i traziti oprost ? Odgovor znate i sami. Kao i svi drugi.
S postovanjem ,
jesen jesen 00:47 12.07.2007

Re: Srebrenica i jos ponesto No.2,

tarantula, manipulacija brojevima evidentno postoji ne samo u ovom slucaju ali to je manje vazno....
Gledala sam samo deo dokumentarnog filma o Srebrenici i nisam mogla nocima da spavam ali ne zato sto su to uradili neki srbi vec zato sto je to sto sam videla monstruozno....Zlocinac je za mene zlocinac ma koje nacionalnosti ili vere bio....Bratunac ne moze biti opravdanje za Srebrenicu samo je cudno da se niko ne bavi zlocinima tamo pocinjenim. Ono sto meni smeta to je kolektivizacija krivice a njoj su doprineli ne samo nesposobni srpski politicari i srpski mediji vec i aktivisti vecine NVO koje se bave ljudskim pravima za platu...svi oni zajedno kreirali su sliku o nama koja se tesko moze popraviti i doveli do toga da su svi pevali kada su se od nas odvojili ....tako ce biti i sa Kosovom jer tamo, ne zaboravite, zivi oko dva miliona albanaca...Pricati sada o nekoj kolevci je kasno...sada mozemo da pricamo samo o tome sta ce biti sa srbima koji su ostali tamo da zive...Ljudi su mnogo vazniji od teritorije a o njima niko ne govori pa ni ovi borci i borkinje za ljudska prava....NinoslavR je pokusao nesto da pise o tome i naisao na vecinski otpor na ovom blogu....
Nietzsches Aprentice Nietzsches Aprentice 06:49 12.07.2007

Re: Srebrenica i jos ponesto No.2,

Sto se cudite, poslednji fad u Bgdu nije racionalna misao i logika vec pljuvanje...
tumaralo tumaralo 14:59 12.07.2007

Re: Srebrenica i jos ponesto No.2 .

Hvala za ovaj clanak. Bilo bi lijepo da se prevede pa da bude dostupan i drugima koji nisu bas vjesti sa engleskim. Na zalost Jasmina Tesanovic ne moze da ti odgovori jer je danas sve sa Damama u Crvenom otisla u Bratunac na parastos.
joshka joshka 23:24 10.07.2007

šamar

Ma samo šamar i ništa više. Gledajte da to bude neki penzioner, pa onako u prolazu u samoodbrani, mu lupite šamarčinu i ...

Sada ozbiljno, briga me za vaše podele na verskoj, nacionalnoj ili bilo kojoj drugoj osnovi. To samo budale rade. Danas kada se svi ujedinjuju, kada će ponovo cela SFRJ biti zajedno u okrilju EU, jednog dana doduše, ali biće, vi ponovo delite ljude, mislim na gospođu Tešanović. Nemojte to više raditi.
Lepo je neko rekao, kao što se održava pomen žrtvama u Šumaricama, treba da se održava i pomen u Srebrenici. U ratu su nastradali i jedni i drugi, pobili ih neljudi.
Zločinac je zločinac, bio pravoslavne, katoličke ili muslimanske veroispovesti
mariopan mariopan 17:54 17.07.2007

Re: šamar

Ne delimo se toliko,to Vam se samo cini jer se ovde obradjuju teske teme koje nas sve i dalje bole.Kad kazem Nas mislim na sve nas,bilo koje veroispovesti.Narod se ne deli toliko,samo ne pisu o tim lepim i strasnim stvarima koje su se dogadjale za vreme rata.Na primer,braneci mladica Muslimana batinama je ubien mladic Srbin,jedinac.Musliman je preziveo,zivi u inostranstvu i svake godine dolazi da obidje oca onog mladica i njegov grob.Vidite i tome niko ne pise,nesto malo nase novine ovih dana jer je otvoren sportski centar koji nosi ime tog hrabrog mladica.

Niko nece da pise ni o izjavama Srba koji su bili kidnapovani na Kosovu pa su ih spasli prijatelji Albanci.Te Albance su njihovi sunarodnici posle pobili i to je svedocenje na sudu Srba koji su spaseni. Vidite,ljudi su bili ljudi i po cenu sopstvenog zivota, i kada bi vise pisali o tome onda ne biste imali predstavu koju sada imate.Ne deli se narod toliko,to nam rade razni dusebriznici ne pustajuci rane da zarastu.
Shumar Shumar 23:27 10.07.2007

muka po crnini


Dobar clanak.
Iskren.
Takav utisak mi ostavio.

Meni je otac pricao da su ratovi uzas nad uzasima. To je vreme kada se deshavaju zlocini.

tada ljudi postanu kao zveri.

U ratu se to deshava.

Nelson je morao da "smakne" preko 7000 zarobljenih francuza, jer ako bi ih pustio : oni uzeshe ponovo puske u shake i eto jos mrtvih sa engleske strane. kako kaze istorija : " Nije imao izbora".

Mnogi drugi su u raznim ratovima izdavali naredbe : " No prisoners ". Nema zarobljavanja ni zarobljenih.
Likvidacija.
Na hiljade njih.

To je rat.
Grozni uzas.
Nazalost, ponavlja se.I opet ima izglede da se ponovi.

tako tvoj clanak i tvoj napor vidim kao jednostavnu borbu , "krik" protiv rata.
svakog rata.

jer u ratu....u ratu se deshavaju zlocini.

Samo bolestan covek moze da voli zlocin.
Samo kukavica da ih pravda.
Samo hrabar covek da ih podnese.

A vi, zene u crnom, narodno : naricaljke....naricite...naricite da se ne zaboravi.
Da se ne bi ponovilo.

jesen jesen 23:52 10.07.2007

Ja imam domovinu...

ako se nešto desi tamo u Srebrenici mojoj porodici, u enklavi koju štite UN, kunem se da ću svojim rukama ubiti prvog Srbina na koga ovde naiđem, nije važno da li je kriv ili ne, nije bitno da što ću robijati do kraja života.


Ova izjava je vapaj uplasenog coveka...ova izjava je ljudska i kao takva razumljiva...U takvom stanju ovaj covek je mogao da kaze i da ce ubiti prvog predstavnika UN nacija na koga naidje jer oni snose skoro istu odgovornost za zlocine u Srebrenici....Imali su ulogu zastitnika a nisu reagovali vec su samo slikali zlocin .....Verujem da taj musliman nije ubio prvog srbina na koga je naisao...

Kada su zlocini u pitanju zaborava ne sme biti ali to ne znaci da se necije rane ozledjuju u kontinuitetu godinama jer to samo produbljuje mrznju....Zadatak drzave Srbije moze samo da bude da privede zlocince pravdi....1995 drzava Srbija nije ni postojala vec je postojala SRJ...Tadic se izvinio za Srebrenicu, izvinio se i Hrvatima....ali ispada da treba svake godine da se izvinjava....Izvinjenje je gest prijateljstva ali ostecenima bi vise znacilo da ni jedan zlocinac nije na slobodi.....

Ja imam domovinu i to jednu..rezervnu nemam...Nikakve rodbinske veze nemam ni sa Bosnom&Hercegovinom ni sa Hrvatskom ni sa Kosovom....a imala sam i imam prijatelje u skoro u svim ex yu drzavama....Moji prijatelji muslimani iz Mostara zive u USA...mnogi rodjaci su ima stradali u ratu....Nisu trazili nikada da im se ja izvinjavam zbog toga jer su znali da sa tim nemam veze....Ja njih ,takodje, nikada nisam pitala zasto u Mostaru vise nema srba.....

Vuk Draskovic je prvi isao da otkopava neke grobnice po Hrvatskoj i taj njegov postupak su osudile sve orgaizacije slicne vasoj a mozda i vasa ako je postojala u to vreme...Sta se posle desavalo svi znamo....
pufna pufna 13:16 12.07.2007

Re: Ja imam domovinu...

Vuk Draskovic je prvi isao da otkopava neke grobnice po Hrvatskoj i taj njegov postupak su osudile sve orgaizacije slicne vasoj a mozda i vasa ako je postojala u to vreme...Sta se posle desavalo svi znamo....

vuk draskovic je toliko puta menjao retoriku da je vec smesno izasta ga citirati.
covek je bio omadjijan svojom velicinom i veliku stetu je naneo srpskoj opoziciji.
jesen jesen 01:00 15.07.2007

Re: Ja imam domovinu...

vuk draskovic je toliko puta menjao retoriku da je vec smesno izasta ga citirati.
covek je bio omadjijan svojom velicinom i veliku stetu je naneo srpskoj opoziciji.
Ja nisam citirala Vuka vec sam samo navela negativan primer njegovog delovanja cije su posledice poznate.....
d_toronto d_toronto 03:09 11.07.2007

Re: Osmisljavanje zlocina

Jasmina, taj zlocin o kome si pisala je verovatno Koricka jama, pocinili su ga Bosnjaci - ustase, 175 Srba je baceno u jamu od strane komsija. Imam jedno pitanje za tebe. Koju slavu slavi tvoj otac (pretpostavljam da ti ne slavis slavu), Jovandan ili svetog Arandjela? Bavim se istrazivanjem porekla i ovo sam nasao o Tesanovicima:

TESANOVIC,su stara srpska porodica porijeklom od BANOVICA a ovi vode
porijeklo od stare srpske iz plemena MALESEVACA iz sela Malina kod
Bilece. TESANOVICI starinom poticu iz BANJANA oblast između Bilece i
Niksica. Negdje oko 1840 doselili u selo Meka Gruda između Gacka i
Bilece,odatle jedni otisli kod Trebinja,drugi dosli u Nevesinje,selo
Lapcevine gdje i danas žive kao i u rasijanju. Slave slavu Sv.Arandjela
Mihaila-Aradjelovdan.


TESANOVIC,iz sela Meka Gruda kod Bilece,doselili si prije 160 godina iz
Trebinja,ranije su tamo dosli sa Banjana iz sela Tupnja, Jovanjdan.


Jasmina Tesanovic Jasmina Tesanovic 04:30 11.07.2007

neverovatno

ti su, nikad nisam bila tamo ali tako mi zvuci, pitacu, hvala
d_toronto d_toronto 15:06 11.07.2007

Re: neverovatno

Jasmina, ne bih zeleo da zvucim grubo, ali imam utisak da ti slabo poznajes nasu istoriju i dogadjaje koji su prethodili zadnjem ratu i Srebrenici. Cinjenica da stranu koja je pocinila zlocin u Koritima zoves nacistima koji su se kao odred smrti dovezli i odvezli a ne komsije koji su obukli uniformu i odmah poceli da na prevaru skupljaju komsije (prvo su im pricali bajke da ce ih pustiti i pustali zene da ih posecuju dok ih nisu sve na prevaru sakupili) i onako surovo ih pobiju i cinjenica da ni ne znas koju slavu slavi tvoj otac govori da pises i sudis o zlocinu ciju predistoriju ne znas.

Sto se tice slave, pitao sam jer ako tvoj otac slavi Arandjelovdan, onda pripada po poreklu plemenu Ozrinica a ako slavi Jovandan, onda pripada po poreklu Martinovicima i okolnim bratstvima koja slave Jovandan (pleme Cetinje). Evo linka za opis dogadjanja oko koricke jame (http://www.fantompowa.net/Flame/bosnia_koritska_gorge.htm), porodica Glusac koja je stradala slavi Arandjelovdan a porodice Bjelica i Svorcan slave Jovandan, ili jedni ili drugi su ti dalja familija.

Pretpostavljam da nisi citala ni Gorski Vijenac koji je prilicno vazan za Srebrenicu. Vuk Micunovic, Vuk Mandusic, Knez Nikola i iguman Stefan su poreklom Ozrinici i evo par citata:
"Vuk Mićunović
...
Da li ovo svetkovanje nije
na komu si sabra Crnogorce
da čistimo zemlju od nekrsti?
...

pa onda Knez Nikola, koji nije Ozrinic:
"
Krst nositi vama je suđeno
strašne borbe s svojim i s tuđinom!
Težak v'jenac, al' je voće slatko!
Voskresenje ne biva bez smrti.
...
Zadajem vi božju vjeru tvrdu,
s Turcima se hoćemo poklati
...
kad krv prospem radi svoje vjere,
ne bojim se kletve ni drugoga.
"

S druge strane, Martinovici i Borilovici su najveci junaci, koji u prvi zapoceli borbu sa turcima, vojvoda Batric je sin staroga Martina:

"
VOJVODA BATRIĆ
Kunem vam se vjerom Obilića
i oružjem, mojijem uzdanjem
u krv će nam vjere zaplivati
bice bolja koja ne potone.
...
Jel' ovako, braćo Crnogorci?

SVI IZ SVEG GLASA:
Tako, već nikako!

"


"VOJVODA BATRIĆ

...
Mi pet bratah pet Martinovićah
i tri tvoje sluge najvjernije
sa sokolom Borilović - Vukom
Poklasmo se sinoć sa Turcima.
U pomoć nam ko god ću priteče,
sakupi se vojske kao vode.
I što ću ti duljiti pričanje:
koliko je ravnoga Cetinja
ne uteče oka ni svjedoka,
ni da kaže kako im je bilo
...
Kuće turske ognjem izgorjesmo
da se ne zna ni stana ni traga
od nevjerna domaćega vraga
...

Vladika Danilo
Blago meni, moji sokolovi,
blago meni, junačka svobodo!
Jutros si mi divno voskresnula
iz grobovah našijeh đedovah!
...

Kolo
...
Sokolovi pet Martinovićah,
koje jedna prsa zadojiše
a odnjiha jedna kolijevka,
dva Novaka s barjaktarom Pimom,
i viteze Borilović Vuče,
koji prvi udriste na Turke, -
ko umije vama splesti v'jence?
Spomenik je vašega junaštva
Gora Crna i njena svoboda!
...

i onda opet Knez Nikola:
"
Knez Nikola
Dan i noć je poklanje trajalo;
...
Po Crmnici Turke isjekosmo
i grad Besac s zemljom izravnismo.
Sad ti nema u našu nahiju
obilježja od turskoga uha
do trupine ali razvaline.
"

I sad ja mogu tebi da drobim kako su i tvoji sopstveni preci bili genocidni, glede Gorskog Vijenca, ali necu. Znajuci da je Radovan crnogorac iz plemena Drobnjaka, kako bi se ista drugo i ocekivalo do nastavka istrage poturica. Njegos je Srbima ostavio dobar template. S druge strane, Srbi od Turaka nikad nikakva dobra nisu videli (a bogami ni ostali nisu nista dobra od njih imali), ni u miru, ni u ratu, 5 vekova su nam otimali najzdraviju decu i silovali neveste, u prvom i drugom svetskom ratu su se odmah hvatali oruzja i ubijali Srbe. Ne vidim razloga da zalim Srebrenicane koji su klali po Bratuncu iskacuci i krijuci se iza ledja UN, oni u Zepi nisu to radili pa su se lepo prevezli busevima, kao i Trebinjic koje je onaj medjed/pesnik/kamiondzija Vucurovic potrpao u buseve i poslao Aliji. Ajde da su to bili nevini svajcarski turisti, kao oni koje su mudzahedini hladnokrvno pobili u Egiptu, pa da covek kaze, stvarno nema smisla sto su ih ti Skorpioni pobili.
Uzgred, cela Srbija je bila etnicki ociscena u devetnaestom veku od Turaka, kako bi se i ocekivalo nesto drugo na preostalom prostoru. Eto, u Krusevcu, Sremskoj Mitrovici i ostalim manjim gradovima je bilo i po 17 dzamija, a sad nema nijedne a nema ni Turaka, nestali. I niko ne dize frku oko njih. I albanska sela su se prostirala skoro do Nisa u Kosovskom vilajetu. I onda su nestali kad je Srpska vojska oslobadjala taj deo Srbije od Turaka i zbrisali na Kosovo. Ko malo razmisli, videce da je u svakom svetskom ratu ili sukobu, onaj koji je bio blizi okupatoru i dobio oruzje, izivljavao nad ostalima. Ovaj put su igrom slucaja Srbi bili vecina u vojsci koja je imala oruzje i desilo se ono sto se desilo. Fudbalskim recnikom receno, prvo poluvreme ide Srbima, pola Bosne je ocisceno. Sta mislis da ce se desiti u drugoj polovini Bosne, kad za 20-30 godina Evropa pocne da se bavi sopstenom istragom poturica, videla si da Hitleru nije trebao Njegos za njegov template.

P.S.
Lepo je sto je tvoj prijatelj Bosnjak izasao preko Crvenog Krsta iz Beograda, sta mislis, zasto to nije pokusao da uradi preko Zagreba?
P.P.S.
Evo vam predlog za jos jedan genocid, genocidnih 5k crnogoraca je napalo jadnih 40k turaka i osladilo se sa 10k turskih glava (hey, pa to je vise od Srebrenice), bitka na Fundini:

"Crnogorska vojska, sa 5.000 vojnika, u bici na Fundini drugog avgusta 1876. godine, porazila 40.000 Turaka, pobivši četvrtinu neprijateljske vojske.
...
Bilo je to doba kada je ratnički trofej bila odsječena neprijateljska glava. Ratnici su na vrhu glave puštali i vezali jedan duži pramen kose, koji je služio da im se lakše odrubi glava. Za pramen kose spretniji u boju, kako pričaju preci, uhvatio bi lijevom rukom, a desnom bez mnogo mučenja odrubio neprijateljsku glavu.
...
samo martinićki bataljon posjekao je dvije hiljade glava i zaplijenio šest turskih zastava. Perjanik Novak Milošev Vujošević svojim handžarom posjekao je 17 turskih glava. Od ruskog cara junak Novak Milošev dobio je jatagan sa draguljima, na kome piše “Ko se bije sječem ga, a ko ne ostavljam ga”.
..."

http://montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_u_xix_vijeku/pojedinosti_iz_bitke_na_fundini.htm
skyspoter skyspoter 10:30 11.07.2007

link

[url=http://news.bbc.co.uk/onthisday/hi/dates/stories/july/11/newsid_4080000/4080690.stm][/url]
bladerunner bladerunner 12:58 11.07.2007

Gospodjo Tešanović

pošto ste vi u toj priči i bavite se Srebrenicom mene interesuje par stvari
prvo me interesuje na koji način je tih 8 000 ljudi ubijeno?
ako je 8 000 ubijeno za 3 dana tačnije 72h koliko je ljudi moralo da bude ubijeno na sat? zatim skladišteno ( izvinite na izrazu malo mi je degutantno ali tako je ), koliko kamiona je tu trebalo da čeka i da li je to sve fizički izvodljivo uraditi za 3 dana? znači govorimo o 8000 ljudi koje je trebalo ubiti , podići , odneti, skladištiti ...

pazite ja ne sumnjam u to da se tamo zločin desio i posle odgledanih scena škorpiona koji pucaju u ljude u ledja sa vezanim rukama koji leže bilo mi je žao što ne postoji smrtna kazna u Srbiji ali ovoliko prozivanje i svaljivanje krivice na srpski narod kolektivno je u najmanju ruku s vaše strane huškačko ratna politika. Iz prostog razloga što šta mislite kakvu ćete reakciju izazvati kod ljudi koji su pobegli na traktoru iz Krajine , kojima je zaklan neko od strane Hrvata a sad se kao Srbi prozivaju da su krivi? Moj rodjak je u to vreme iskopavan jer Hrvati čak nisu dozvolili ni da Srbin bude sahranjen u hrvatskoj. Što neko gore reče --kad mi neko stalno sipa u glavu i tera me da se osećam krivim naravno da će proraditi u meni inat i želja da branim sebe i svoj narod što znači da prostom logikom ljude terate i huškate da se osećaju ugroženima i da se brane a samim tim i da mrze one koji ih prozivaju!

Ja razumem da je zbog posla potrebno zauzeti stav PROTIV Srba i da je to vrlo IN i u svetu i kod nas a naročito medju NGO ali nekako smatram da i medju vama ljudima ima onih koji jednostavno zdravorazumski razmišljaju i koji bi stali i rekli ne, ja to neću da radim jer nije u redu jer samo stvara novi vrtlog i novi jaz i razdor. Izvolite prozovite krivce po imence , sudite i osudite ali da neki klinac ili klinka '90to godište npr. ode sutra u svet negde i da mu neko kaže -- ti si Srbin = ti si ubica, ti si prljav, vi ste prljavi i ovakvi i onakvi zahvaljujući ovakvom vašem i mnogih drugih, radu , nije u redu. Jer razmislite o reakciji tog klinca i o daljoj lančanoj reakciji.

prosto treba stati na kraj svemu tome

i da zaista je zanimljivo zašto ste gore u priči namerno izostavili da je ta masovna grobnica koju je vaš otac pomenuo a sa kojim ste se izrazom PRVI put susreli bila delo Hrvata? jel i to mora po službenoj dužnosti?

oprostićete mi na malicioznosti ali je jednostavno tako proistekla iz činjenica i texta koji ste postavli

snezana mihajlovic snezana mihajlovic 13:08 11.07.2007

Re: Gospodjo Tešanović

koliko je ljudi moralo da bude ubijeno na sat?

u tome je i poenta...

a evo jednog primera
možda će pomoći u računici

Nemci su počeli streljanje 20. oktobra u 18 časova. Streljali su grupe od po 400 ljudi. Ovde su bili razni pohapšenici i među njima Jevreji i roditelji i familija onih koji su u šumi. Streljanje je nastavljeno i u toku 21. oktobra, sada su streljanja vršena u grupama od po 100 ljudi. Streljanje je vršeno dok nije podmiren broj 2.300.
bladerunner bladerunner 13:19 11.07.2007

Re: Gospodjo Tešanović

Ja to zaista ne mogu da zamislim kako je odradjeno. Moj mozak to ne može.

Ali isto tako ne mogu ni da zamislim da su postojali centri za silovanje. Ili bolje da napišem 'Centar za silovanje' termin kojim barata euro news i CNN. Mislim da li je neko osmislio centar za silovanje? I šta je to podrazumevalo? Zgradu ? MOžda bivšu zgradu opštine ili neke ustanove koju su srbi oteli i stavili unutra krevete ko u bolnici i dovodili tu žene da ih siluju?? jel su bile prvo zavedene u neku knjigu po imenu, pa možda okupane , pa ne znam šta...? mislim pa kad je centar u pitanju kako da zamislim to? objasnite mi termin centar za silovanje?

mislim stvarno
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 13:29 11.07.2007

Re: Gospodjo Tešanović

objasnite mi termin centar za silovanje

joy divison

ni moj mozak to ne može da shvati
za mene vrtlog, jaz, razdor i monstruoznost počinju od tišine
da bi se uz zaglušujuću buku rasulo...

i da,
treba stati tome na kraj
kako?
krenuti od početka, a ne od kraja
Nietzsches Aprentice Nietzsches Aprentice 13:31 11.07.2007

Re: Gospodjo Tešanović

Poslednji u nizu imena kojima sam nazivan (kao Srbin) u diskusijama sa ljudima (konkretno o Kosovu ali lako se moze povezati i sa Srebrenicom) je babykiller. A zasto? Upravo zbog mentaliteta "ti si ono sto je tvoj sunarodnik uradio". Naravno, uzdrzao sam se od bljuvanja vatre koju takva kretenska izjava stvara u normalnom coveku jer znam za bolje od odgovaranja na prostakluke, ali bi mi bilo ipak draze kada ne bih dolazio u situaciju da me bilo ko na taj nacin proziva. Kolektivizacija zlocina (pri tom po meni logicki neopravdana) doliva ulje na vatru.
bladerunner bladerunner 13:39 11.07.2007

I još nešto

da se razumemo
imam prijateljicu kojoj je otac Hrvat , možda je i majka. Ne znam i nije mi ni bitno jer je ona čovek bolji nego neke moje drugarice kojima su roditelji Srbi ( vidite kako to sad glupo zvuči kad se tako dele ljudi) .Piše ovde i ima mnoge stavove različite od mojih ( verovatno će me ispljuvati zbog ovog texta) ali se nikad ne bih posvadjala sa njom i izgubila je zbog toga.

I '96 godine sam na aerodromu u Amsterdamu sa poznanicom koju sam upoznala u Detroitu na erodromu a koja je iz Novog Sada naišla na grupu mladih muslimana i hrvata koji su čekali avion za Singapur gde su pošli da rade. Ona se oduševila kad je videla tada crveni i plavi ronhil , skočila do njihovog stola potražila cigaretu i počela da se zeza. Svi oni , njih 15ak sigurno prešli su i seli za naš sto. Jedan je pričao kako je morao da sedi u podrumu s porodicom ne znam koliko dugo kad je bila opsada Sarajeva od strane srba, drugi je pričao nešto drugo a treći je rekao -- ma nismo mi krivi, krivi su slobodan, alija i tudjman. I nisu imali problema da se zezaju s nama i da pušimo crveni i plavi ronhil osim što su se meni tresle ruke pa sam ih sakrila ispod stola i preklinjala moju poznanicu jer sam mlada i glupa mislila -- svi hrvati hoće da me zakolju i svi muslimani su ubice i ko zna šta će biti s nama dvema ( ko da je pa moglo da bude nešto).

Samo hoću da vam kažem kolika je moć propagande ali verovatno to i sami znate
jesen jesen 14:04 11.07.2007

Re: Gospodjo Tešanović, Da, 2300..

..a u svim udžbenicima i danas piše 7000....Laž je moto života na ovim prostorima i zato smo ovde gde jesmo...Povećavanje broja žrtava da bi se dalo "na tezini" je uzas...
bladerunner bladerunner 14:12 11.07.2007

The House of Dolls

i Centar za silovanje morate priznati ne 'zvuči' isto.
Sama sintagma house of dolls može da znači i igračku za devojčice a centar za silovanje explicitno već objašnjava o čemu se radi. Opet propaganda
Pa onda stavite u jednoj rečenici 'centar za silovanje' i 'srbi'
pa stavite masovna grobnica i srbi
pa srebrenica i srbi
a onda pustite dete u svet da se sretne sa nekim zatucanim extremistom
na sreću stvarno da politiku vode vodje a ne narodi i da amerikanci imaju trenutno najglupljeg predsednika u istoriji postojanja ljudi na planeti
Tekunica Tekunica 14:17 11.07.2007

Re: Gospodjo Tešanović

bladerunner
Ja to zaista ne mogu da zamislim kako je odradjeno. Moj mozak to ne može.

Ali isto tako ne mogu ni da zamislim da su postojali centri za silovanje. Ili bolje da napišem 'Centar za silovanje' termin kojim barata euro news i CNN. Mislim da li je neko osmislio centar za silovanje? I šta je to podrazumevalo? Zgradu ? MOžda bivšu zgradu opštine ili neke ustanove koju su srbi oteli i stavili unutra krevete ko u bolnici i dovodili tu žene da ih siluju?? jel su bile prvo zavedene u neku knjigu po imenu, pa možda okupane , pa ne znam šta...? mislim pa kad je centar u pitanju kako da zamislim to? objasnite mi termin centar za silovanje?

mislim stvarno



Mozda da pitate Mirjanu Karanovic. Ipak, film Grbavica.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 14:21 11.07.2007

Re: The House of Dolls

jao,
the house of dolls je naslov knjige
a
In the novel, the Joy Divisions were groups of Jewish women in the concentration camps during World War II who were kept for the sexual pleasure of Nazi soldiers.

to je samo moj odgovor da su takvi centri mogući

moć propagande

pa naravno, zato smo tu gde jesmo

znam da te možda ne interesuje, ali...
propaganda i zloupotreba ljudi, par exellence

kako već rekoh, tišina...

mocking bird
"You never really understand a person until you consider things from his point of view . . . until you climb into his skin and walk around in it."
bladerunner bladerunner 14:27 11.07.2007

Re: Gospodjo Tešanović

Koliko sam upoznata sa radnjom ona je silovana u ratu i rodila je dete?

ne bih da odgovaram na ovo a mogu ali ne želim iz prostog razloga što bi odgovor mnogi protumačili kao moju neosetljivost ili bezosećajnost a zapravo se samo radi o činjeničnom stanju.
Što se tiče filma ne želim da ga pogledam. Ne zbog teme , niti zbog glumaca , niti zbog toga što su glupo ispljuvali Mirjanu K. nego eto prosto što kao što sam rekla gore želim da stavim tačku tome . I ne verujem da će ijedan tinejdžer pri izboru American pie ili Grbavica izabrati ovo drugo.



kuki kuki 15:59 11.07.2007

Re: Gospodjo Tešanović

bladerunner - posto vidim da si jedna od onih koji prebrojavaju zrtve, ajde da za tacan broj uzmemo informaciju sa RTS. Znaci, informacija iz zvanicnih vladinih izvora:

"U Potočarima kod Srebrenice obeležava se 12 godina od zločina nad srebreničkim muslimanima. U Memorijalnom centru u Potočarima biće sahranjeno 465 identifikovanih žrtava, a do sada je na tom mestu sahranjeno oko 2.500 osoba."

Pitanje je sad: da li se 2.500 ubijenih civila kvalifikuje kao genocid? Ili, ako vec insistiras na tacnim brojkama, koji broj ubijenih se kvalifikuje kod tebe (i ostali mogu da odgovore) za genocid?

Sledece je insistiranje na zaboravu i odbijanju odgovornosti. Ako je vojska poslata (obucena, placena, podrzana,....) iz Srbije pocinila ta nedela i da je kasnije Srbija pohapsila i kaznila ubice, onda bi ti i ostali bili potpuno u pravu: to su neke barabe sa kojima ti i ja nemamo nicega zajednickog. Ali ako sakrivamo glavnog i odgovornog ili ako, kao ti, ne osudjujemo zlocin, e onda su oni to uradili u nase ime.

Shvati da za tvoje ogorcenje i los ukus u ustima, nije kriva Jasmina ili Natasa ili NVO vec Mladic i co. Da oni nisu uradili sto su uradili, Jasmina bi ostala "bez posla" i ne bi te nervirala.
Nietzsches Aprentice Nietzsches Aprentice 16:40 11.07.2007

Re: Gospodjo Tešanović

Ali ako sakrivamo glavnog i odgovornog ili ako, kao ti, ne osudjujemo zlocin, e onda su oni to uradili u nase ime.


Koriscenje mi je notorna glupost. To sto je odredjena vecina odabrala vladu koja ih ne izrucuje ne znaci da ta vecina reprezentuje univerzalan javni stav u vezi sa zlocinima, te je i svaka generalizacija apsurdna. Zasto bi random Srbin koji nije podrzavao ratne operacije u BiH imao "nesto zajednicko" sa onima koji su pocinili zlocine? Po kojoj dementnoj logici? Ta logika bi mogla biti koriscena u idealnom drustvu u kome drzava 100% vremena direktno oslikava teznje i stavove svojih konstituenata i dela u skladu sa njima. Kao sto to nije slucaj ali bas ni u jednoj drzavi, pozivi na kolektivnu odgovornost su apsurdni. Ta logika o kolektivnoj odgovornosti je i dovela do Srebrenice - ubij onoga ciji je sunarodnik ubio nekoga u XY (XY = Bratunac i dr.) jer je i on kriv jer je 100% podrzavao tu akciju. Mozete nabijati krivicu vladi, pojedincima ali nije krivica tranzitivna po principima matematicke logike, i ne daj boze drustvo koje bi funkcionisalo na takav nacin jer bi za ubistvo jedne osobe citava porodica ubice sedela na sudskoj klupi...
kuki kuki 17:07 11.07.2007

Re: Gospodjo Tešanović

Zato sto su ti zlocini pocinjeni u nase ime.
Zato sto se random Srbin nije ni tada a ni sada odrekao tih zlocina pocinjenih u nase ime.
Ako ces po logici i na primeru koji si naveo - ako je ubistvo ucinjeno u ime porodice, ako porodica ubice sakriva ubicu, opravdava njegov postupak navodeci razloge, ma koliko u njihovim ocima oni izgledali opravdani, onda ce se i citava porodica naci na sudskoj klupi. Okvalifikovana ne za isto nedelo, ali kriva.
Nietzsches Aprentice Nietzsches Aprentice 18:10 11.07.2007

Re: Gospodjo Tešanović

Zato sto su ti zlocini pocinjeni u nase ime.


Ponavljanje mantre je ne cini istinitom.

Zato sto se random Srbin nije ni tada a ni sada odrekao tih zlocina pocinjenih u nase ime


Glupost. Notorna. Ti, pretpostavljam, poznajes sve Srbe pa znas sta misle?

Ako ces po logici i na primeru koji si naveo - ako je ubistvo ucinjeno u ime porodice, ako porodica ubice sakriva ubicu, opravdava njegov postupak navodeci razloge, ma koliko u njihovim ocima oni izgledali opravdani, onda ce se i citava porodica naci na sudskoj klupi


Cela porodica je u primeru ekvivalent celoj Srbiji. Pretpostavka da cela porodica, ergo cela Srbija, podrzava, opravdava i skriva pocinioca/e je prirodni proizvod prethodne generalizacije o tome kako se random Srbin nije odrekao tih zlocina i takodje je epski glupa konstatacija, neutemeljena empirijski i bazirana verovatno na vrlo ogranicenom iskustvu, u najboljem slucaju. Logika vam ne ide bas od ruke.
kuki kuki 18:40 11.07.2007

Re: Gospodjo Tešanović

Ponavljanje mantre je ne cini istinitom.
A zapusavanje usiju nece uciniti da istina nestane.
Glupost. Notorna. Ti, pretpostavljam, poznajes sve Srbe pa znas sta misle?
Ako cemo o gluposti, ovaj komentar nosi snjur.
...proizvod prethodne generalizacije ....epski glupa konstatacija .... neutemeljena empirijski
Tacno, ova logika mi ne ide bas od ruke.

Nego, cini mi se da je ovo razgovor preko gluvih telefona. Tvoj stav je vrlo jasan: ne osecas se krivim za ono sto su drugi uradili i idu ti na zivce svi oni koji te podsecaju na to. Niti mogu niti hocu da te u bilo sta ubedjujem jer je taj pokusaj unapred osudjen na propast.

Jedino me interesuje: da li ti je makar i mrvicu zao X ubijenih? Ako jeste, ima nade.
Nietzsches Aprentice Nietzsches Aprentice 19:06 11.07.2007

Re: Gospodjo Tešanović

A zapusavanje usiju nece uciniti da istina nestane.


Koja istina, da su oni to pocinili za mene? NISU! Njihova tvrdnja mene ne cini saucesnikom, ja im nisam izdao nalog, nisam ih podrzavao, kojom logikom su oni to za mene uradili?

Ako cemo o gluposti, ovaj komentar nosi snjur.


Generalizovao(la) si, u cemu je problem? Kad neko kaze "Zato sto se random Srbin nije ni tada a ni sada odrekao tih zlocina pocinjenih u nase ime" to ne znaci svaki Srbin? O cemu se radi?

Sto se zrtava i njihovih porodica tice, veoma, veoma mi je zao zbog onoga sto je ucinjeno njima i njihovim bliznjima ali takodje imam mozak pa razlikujem osecanje empatije i zalosti od krivice, sto nekima ovde predstavlja ogroman, nepremostiv mentalni problem. "Zao mi je" NIJE JEDNAKO "Izvini".
Nietzsches Aprentice Nietzsches Aprentice 19:15 11.07.2007

Re: Gospodjo Tešanović

Koliko dugo nekome treba da to skapira? Kako moze neko uopste da se usudi da prosiri krivicu na ceo narod? Ej? Kojom logikom? Jel treba deca rodjena 95' takodje da se osecaju krivim? Strasno je kako neki ljudi ovde ne koriste mozak...
kuki kuki 19:49 11.07.2007

Re: Gospodjo Tešanović

Posto ti koristis mozak, pokusaj ovo da obradis: ovde nije rec o pojedinacnoj krivici, nego o kolektivnoj. Srpska vojska je to ucinila, vodjena srpskim generalom, podrzavana od svih zvanicnih srpskih ustanova i pojedinaca a sve u ime "odbrane srbstva", "svi Srbi u jednoj drzavi", "resenje nacionalnog pitanja" i sl.
Cija je kolektivna krivica? Eskimska?
Nietzsches Aprentice Nietzsches Aprentice 20:19 11.07.2007

Re: Gospodjo Tešanović

Ne postoji koncept kolektivne krivice dokle god postoji grupa unutar naroda koja ne podrzava odredjenu akciju. Ne postoji uopste pojam kolektivne krivice jer nikada, nikada ne postoji 100% podrska onome sto vlada radi, pa samim tim i vojska. Sta nije jasno kod toga da nema niko pravo da kolektivizuje akt pojedinaca ili grupa na citavu populaciju? Jeste li vi ljudi normalni? Gde je logika da se neki cica sa Jastrepca oseca krivim ili izvinjava za nesto sto je neki politicar, za koga on ni ne mora da zna da postoji niti ga je izglasao, resio da naredi ili podrzi neku vojnu akciju za koju on ni ne zna? Ljudi, malo proklete logike, kolektivna krivica je notorna glupost i fiktivan pojam bez ikakvog zaledja u zdravom razumu. Alo?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana