In memoriam

Oklop

gordanac RSS / 01.07.2007. u 18:33

1418.jpg

"Postoji jezik, mislim da se zove Meskalero, u kojem se glagoli nikad ne menjaju po vremenima. U tom jeziku ne postoji ni prošlo ni buduće vreme. Razmišljam... ako bismo naučili taj jezik, mogli bismo da živimo duže..."

Milan Oklopdžić (Mika Oklop) rođen 1948. na Čuburi, u Beogradu.

Živeo, značio, pisao. dodirnuo..nije prošao, samo je danas otišao, nestao... LA real blues...gone.

Nije naučio Meskalero.

Ko hoće, može o njemu da govori u prošlom vremenu. Ja neću.



Komentari (85)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

Lee Smolin Lee Smolin 18:49 01.07.2007

Ne mogu da verujem...

Svega nekoliko meseci nakon sto se i sam (istina, samo jednom) ukljucio na blog, i prica da bi mogao poceti da pise i na ovom mestu, stize ovakva vest...

Ne znam sta da napisem. Prosto, ne znam.
jesen jesen 08:32 02.07.2007

Re: Ne mogu da verujem...

Malo je reci...zao mi je...
Olivera Vujnović Olivera Vujnović 19:17 01.07.2007

Mi smo odrasli na njegovim knjigama.

Uz njega i Keruaka. A gde je umro? u Americi?
Biljana Srbljanović Biljana Srbljanović 19:18 01.07.2007

Sta????

Sta se dogodilo????

Molim te, ne mogu da shvatim?????
snezana7plus snezana7plus 19:20 01.07.2007

Mika Oklop

Ja bih da on govori:
Tekst datira s pocetka osamdesetih...ali tesko da se moze primetiti....na zalost..
"Sta je za tebe televizija ? "
"NIsta. Gledao sam vesti... ceo svet je jedna bucna pepeljara. Izasao sam napolje...sreo sam decka iz gradske ulicne komune. Slusao sam pazljivo svaku rec koju je izgovorio...Rekao sam klincima da preuzmu celu ulicu. Ceo grad je jedna ulica. Da sruse zidove izmedju kuca... da naprave zajednicki sto u parteru i zajednicki krevet na spratu, duzinom ulice...Iscrpeo sam se. Sve vreme sam u duploj ekspoziciji. Isuvise toga prolazi kroz mene... ne znam ni koliki mi je frekventni spektar na izlazu..."
"Pio si ? "
"Neeeee. Pice je izlet za siromasne. Senzorna mreza je preopterecena. To sve treba izdrzati. Osiguraci riknjavaju..."
Greshka Greshka 19:24 01.07.2007

Jos jedan Mika

jedan drugi veliki Mika je rekao:
Večan je samo onaj ko nema pojma šta je kalendar, sat i istorija. Privremeni su izmislili vreme.

za njih vreme ne postoji, bice uvek tu
Kazezoze Kazezoze 19:53 01.07.2007

shta se desilo?

ima li ikakva zvanichna vest o tome?
Olga Medenica Olga Medenica 19:58 01.07.2007

Re: shta se desilo?

Eto ti.
Samo ruzne vesti u poslednje vreme.
Lee Smolin Lee Smolin 19:59 01.07.2007

Re: shta se desilo?

BEOGRAD, 1.jula (Tanjug) - Književnik, dramski pisac, anfant teribl srpske kulturne scene Milan Mika Oklopdžić preminuo je rano jutros u svom domu u San Francusku (Kalifornija, SAD) u 59. godini, rekla je Tanjugu Oklopdzićeva supruga Branislava.
Milanu je otkazalo srce.
Krasici Krasici 19:58 01.07.2007

Iz DANASA, sa kraja jedne tuzne 2003.

[Unpacking] i ja

* Unpacking: Engleski prevod srpskog izraza "raspakivanje kofera"
Između oka, snajperskog nišana i okidača, postoji vreme. Kao između dva snošaja, tri špricera ili sedam Borhesovih knjiga. Prostor je ovde zanemarljiv jer pripada više geografskoj nego duhovnoj kategoriji.
Šta to radiš? pita me sin Damjan na sredini sobe i usred dana.
Pakujemo se.
Isti odgovor je dobio od mene, nešto drugačijeg, davnog marta 1992. godine. Trpao sam košulje u duguljastu torbu zajedno sa knjigama, kasetama sa radio-dramama, sepija fotkama sa Slavije i Čubure, Bregovanim vinilom (G. Bregović i "Dugmići", nekim opipljivim nostalgijama koje staju u duguljastu torbu. Postoji li uopšte tako nešto: duguljasta nostalgija?
Vreme, naravno, postoji između okidača i mete: ono se ne meri u sekundama ili minutima već pokretom. Ukoliko se meta brže kreće, pokret je kraći. Kratak pokret ne karakteriše po pravilu profesionalca, on je često iznuđen, nenadan i neplaniran. Vremenski pokret.
Opet?
Ne znam da li da mu odgovorim kako je pakovanje deo svakodnevice, kako se i Eskimi pakuju, i Novozelanđani i Indijanci, po uzoru na Srbe. I kako se, uglavnom, pakuju slične ili iste stvari.Pakovanje je uslovljeno pokretom, a pokret seobom. Još nisam doživeo selidbu bez pakovanja, to je moguće u snovima, a pravi san više ne dolazi sam i nije besplatan. Ovde gde živim, moguće je otvoriti prodavnicu snova, na uglu Hayes i Octavia, to su imena koja mogu da se uvuku u svaki san. Neki zaostali francuski nadrealista bi mogao da mi obavlja posao snonoše.
Sada se pakujemo zato što se vraćamo, kažem mu. Vraćamo se zato što je tamo dobro.
"Tamo" je za njega Beograd.
Stvari su se promenile.
Ponećemo i auto? pita.
Ne, auto nam ne treba zato što je sada tamo dobro. Ni sam nisam siguran šta mislim, tamo gde je dobro automobil nije potreban? Nije potrebno ništa, samo to DOBRO, jer ako je dobro, onda je to promena, vremenski pokret.
Vlasnik oka i prsta na okidaču se zove snajperista. Sem ovoga, on je vlasnik računa u banci, kabrioleta i stola za kojim se sedi prilikom dogovora. Bay, Damjanov prijatelj iz Hunters Point-a, kaže da je on nekoliko puta pregovarao stojećki. Drugim rečima, dobar snajperista ne mora da bude vlasnik stola. Mora da raspolaže sa vremenom i da poznaje datume: ne puca se na duhovne praznike jer to donosi nesreću. Odbio je da likvidira "El Greka", gazdu noćnog kluba NEW CENTURY 6. januara zato što je bio grčki praznik Epiphany ili nešto slično. Pitam ga da li bi likvidirao nekog 19. decembra, kaže mi da taj datum nema u notesu i odmah ga upisuje pod Srbi - Sveti Nikola - Patron Saint.
Šta ćemo uopšte poneti? nastavlja Damjan.
Vraćamo ono što smo poneli odande.
Zašto smo uopšte donosili te stvari?
Jebi ga. Kako da mu objasnim da se poneto prividno vraća jer se nikad fizički ne ponese, već samo premesti. Sve je geografija sem duha. Počinjem da prezirem sopstvenu kovanicu "duhovna mapa". Šta bi bila severna strana duha? Moj duh se premestio sa Aljaske na polutar?
Nema nikakvog kontakta između oka, mete i okidača. Snajperista postoji tu, na prozoru, terasi, u sobi, na krovu, samo i jedino zbog "tate", mastermind-a iliti Auctoritasa. On određuje vreme. Na Uskrs, popodne, ujutru ili na Badnje Veče. To je ram ili okvir za pejsaž. Vreme između povlačenja okidača i pogodjenog cilja se meri istorijskim aršinom i ono nema nikakav uticaj na probavu, seksualni život ili krvnu sliku atentatora.
Moj sin Damjan je proveo skoro godinu dana sa Kimom, crnkinjom sa kojom je stanovao u Summerdale getou. Bio je jedini belac u čitavom naselju, svi su ga voleli i on mi kaže da je voleo Kimu. Njen otac je osuđen na 20 godina zatvora zato što je kidnapovao gradonačelnika Oakland-a i bacio ga u kantu za đubre. U getu je upoznao Bay-a, simpatičnog tamnoputog ubicu i postali su prekonoćni drugari.
Ako postoji pravo đubre, onda je to BELO đubre, kaže mi Damjan. Bej nikada ne bi pucao na Božić ili Đurđevdan. To može samo "white trash".
Duguljasta torba je skoro puna. Moram još da ponesem paket iz jermenske crkve Bodi Markoviću; novu knjigu Suzan Zontag Dekiju Mihailoviću; nešto nove muzike Vlaji, Mišku i Sanji; sestri priručnik za brzo sušenje cveća; baterije za laptop; sanduk kalifornijskog vina (da li se plaća carina?) ...
Utišaj tu muziku, kažem Damjanu dok zatvaram torbu.
On sluša rep, mlatara rukama i kezi se dok ponavlja reči.
Izvršen je atentat, kaže bledunjava spikerka sa Kanala 2.
"I kill a devil right now. . . . I say kill whitey all nightey long . . . I stabbed a fucking Jew with a steeple. . . . I would kill a cracker for nothing, just for the fuck of it . . . Menace Clan kill a cracker; jack ‘em even quicker . . . catch that devil slipping; blow his fucking brains out"
Utišaj! čujem sebe kako vičem.
Pogođen iz snajpera danas rano popodne.
Najavljivačica ima svetlo plavu bluzu, kao rol kragnu koja je davi dok čita najnovije vesti sa gluperde. Vidim poznatu fotku na kojoj se lafčina smeje. Mora da je postojalo neko rastojanje između njegovog osmeha i Auctoritasa, nešto što me je održavalo ovih desetak godina. Vidim sebe pod vodom i nečiju ruku kako mi tupim perorezom preseca trsku kroz koju dišem.
Utišao sam, kaže Damjan, i šta sad to radiš?
Raspakujem se.
Opet?
Uzmi kao da se nikada nismo. I tu stanem. Stvarno stavim tačku. Nikada nismo. Niti ćemo.
Za Novu godinu ću u Menlo park, sviraju Lari Vučković i Buca Nećak. Postoji jedan trenutak, baš oko ponoći, kada razgaljeni Ameri traže od Lazara da im svira Monka, ‘Round About Midnight’. Onda mu ja priđem i šapnem mu: menjaj brzinu Leri.
Opet u rikverc? pita.
Stane, odigne ruke visoko iznad dirki, malo razgiba prste i počne da svira.
BALKAN BLUE.
"Beogradski bluz".
Imam utisak kako smo i on i ja i Buca na sigurnom, nekako ušuškani i pomalo uspavani. Kako smo daleko i van vidokruga. I dok Lazo iz Kotora prosipa bogomdani talenat podjednako na bele i crne dirke, po ko-zna-koji-put ću pomisliti na vreme i geografiju: možda je ovog puta razlog za prednost snajpera nad klavirom bio u Zokijevom osmehu.


(Mika Oklop, Danas, 2003.)
Biljana Maksic Biljana Maksic 20:42 01.07.2007

Re: Iz DANASA, sa kraja jedne tuzne 2003.

Sve bude pa prodje, cak i Mika Oklop. Slava mu.
G r o f G r o f 20:51 01.07.2007

Re: Iz DANASA, sa kraja jedne tuzne 2003.

Ritam proze koji kao eho odzvanja izmedju izbočina vremena..............................
slavoljub slavoljub 20:49 01.07.2007

blues

hej, pa to nije...

dobro, ok, nema problema, vazi, stavicu kravatu kako i onaj baja u komu, po prvi put, stavicu narandzastu kravatu, hej, oklope, evo, popicu u tvoje ime, bas mi je zao, ali jbg nema nista prirodnije od smrti... uradio si sta si uradio, nije to lose, bar kad je pisanje u pitanju, eto, popicu u to ime, nek tvoj oklop zastiti nekog novog miku... mislimo na tebe, ajd sad, putuj gde si naumio
oklopless

Dule Nedeljković Dule Nedeljković 20:56 01.07.2007

Re: blues

BEOGRAD, 1.jula (Tanjug) - Književnik, dramski pisac, anfant teribl srpske kulturne scene Milan Mika Oklopdžić preminuo je rano jutros u svom domu u San Francusku (Kalifornija, SAD) u 59. godini, rekla je Tanjugu Oklopdzićeva supruga Branislava.
Milanu je otkazalo srce.

Radojcic napisao na mom blogu:
OKLOP
Vi ste jedan od prvih srpskih pisaca koji je otišao u svet pre krize, rata, sankcija...Šta vas je navelo da napustite, tada još uvek relativno stabilnu, državu?

- To je bila egzistencijalna potreba za dekontaminacijom. Mislio sam da smo zdravi sve dok nisam otkrio vaške u mislima, otrov u očima prijatelja. Otišao sam zbog poštara koji mi je krao pisma iz inostranstva, zbog toplog piva, hladnih radijatora, zbog onog generala koji je javno izjavio da nije čuo za Goli otok, otišao sam zbog galame nemuštih i ćutnje mudrih, zbog sive boje koja je prekrila naša bitisanja, zbog toga što je Beograd izgubio vrelinu i prestao da bude grad, zbog pištolja koje su deca nosila u školu umesto penkala. Otišao sam u trenutku kada je Srbija počela da jede samu sebe. Otišao sam zbog onog još goreg koje je, sasvim izvesno, nailazilo u talasima.

Da li ste kao Srbin u Americi bili prinuđeni da poslednjih godina objašnjavate šta se "zaista" dešavalo na ovom tlu?

- Nema težeg zanimanja nego biti Srbin u svetu. Pokušavao sam godinama da odgovorim na napade sa svih strana, po najrazličitijim novinama, časopisima, TV i radio stanicama - niko ništa nije štampao od toga, spuštali su slušalicu. Mediji su već bili kupljeni. Mi smo bili slobodni strelci i delovali smo kao usamljeni lavež pobesnelog psa. Odbijali su i mene, ali i akademike i dobitnike Pulicerove nagrade. Kad god razgovaram sa našima ovde čini mi se da uvek pričamo o prošlim vremenima. Naša sadašnja tema je prošlost. Postoji samo ono što je bilo. Sa tolikom količinom kvalitetne prošlosti, mi kao da smo izgubili pravo na budućnost. I kako mi se čini, hraneći se svakodnevno našom istorijom, u budućnost ćemo ući gladni, goli i bosi. Narod vanserijske prošlosti osuđen je na doživotnu bivšu budućnost.

Skoro ste izjavili da imate neopisiv strah od dolaska u izmenjeni Beograd. Da li ga još uvek osećate?

- Imam neopisiv strah da se prošetam Beogradom. Ne mislim da bi mi se nešto ružno desilo, ali... Imam strah od hodanja po asfaltu koji ne prepoznajem. Ipak je to grad koji se izmigoljio i okrenuo leđa i svojim roditeljima i svojoj deci. Plaši me pomisao da sretnem zelenooku Vesnu, ili nadaj bože, kikastu Dušku... One su ostale u Beogradu, ostale su verne svojim očima i kikama. Ovde toga nema, tradicija je na strani kozmetike. Toliko sam ulagao u snove, ne pada mi na pamet da ih razbucam na nekom ćošku koji kod mene sve manje i manje postoji.
slavoljub slavoljub 21:12 01.07.2007

Re: blues


ne brini, miko
ima nas jos pod tvojim oklopom
prenecemo dalje
Radojicic Radojicic 21:19 01.07.2007

Re: blues

sad tek vidim ovaj blog
hvala Dule

oldtajmer oldtajmer 17:36 02.07.2007

Dule Glavonja,

Hteo sam da ti napisem ovde svasta na temu ovog intervjua i paralelom sa tvojim prethodnim blogom, ali sam se ipak predomislio. Mozda drugom prilikom.

Sokirala me vest o Oklopu! Neka mu je laka crna zemlja. Uzasno mi je zao takodje zbog godina. Kao sto neko ovde vec rece, vremena su doprinela da mnogi iz njegove generacije prevremeno ostare i prestare. Dokusurio ga je upravo taj "otrov" o kome govori ovaj intervju.

Черевићан Черевићан 21:06 01.07.2007

Орошеног капка

Ако јаве
Да сам умро (можда)
Суза нека вам
Некваси око
Живот је ипак кружење стално
Срешћемо се опет
Верујем дубоко
MMMila MMMila 23:49 01.07.2007

Re: Орошеног капка

Hvala ti Cerevicanin!
dalmos dalmos 12:03 02.07.2007

Re: Орошеног капка

jako lepo
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:10 01.07.2007

Slava mu.

I mir. Sa kapicom, sa zlatnim M.
angie angie 21:11 01.07.2007

Slava mu!

Sve nas je u isto vreme opio i prodrmao svojim bluzom iz kalifornije, navikle na neke drugachije teme i manir pisanja , kada se pishchevo prezime zavrshava na ic.No ovo je samo poteklo, chim otvorish korice, krene ona
negova neodoljiva buica kojoj se ti fasciniran, samo dobrovoljno prepustish.
Doctor Wu Doctor Wu 21:21 01.07.2007

Eh, steta,

velika, ogromna. Zvuci cudno kad se cuje 59 godina- cini se da je bio 32 forever. Tolikim ljudima je promenio zivot.

Snow in San Anselmo
The deer cross by the lights...
Brooklyn Brooklyn 22:02 01.07.2007

Re: Eh, steta,

stvarno?
angie angie 22:06 01.07.2007

Re: Eh, steta,

e, brook, chini mi se da nije momenat.
vucko vucko 21:28 01.07.2007

Harry Potter is dead

Pitanje je koliko će biti moguće objasniti ovim klincima, koji sada čekaju da izađe poslednji nastavak Harija Potera, da je Mika nama, tada klincima, bio nešto kao Hari: jedan od "nas", a istovremeno, prošavši kroz peron 9 3/4, u nekom sasvim drugom, svetu magije. U vremenima bez Interneta, sa dva TV programa, 88 ruža za druga Tita - njegova knjiga je zvučala maltene kao drugi svet, naš "Prozor u Pariz".

Kažu da muškarac konačno odraste kad mu umre otac. Još jedan od naših očeva nas je ostavio... da sami odrastamo.
Lektorka Lektorka 22:29 01.07.2007

Re: Harry Potter is dead

NIKADA ne bih uporedila Harija Potera s Oklopom. Izvini, Vule, i neću da pokrećem diskusiju, samo mislim da poređenje nikako ne stoji. Nije Oklop pisao TAKVU bajku, ipak. Samo tolicno.

Poslednji pozdrav s moje strane, ovamo.
vucko vucko 22:47 01.07.2007

Bajke za starije dečake

Ehm... opet tuča oko lika i dela?

Neke bajke su za starije dečake (i devojčice)... znaš da umal' nisam iz svoje prve posete Amsterdamu doneo kaktus, umesto lukovica lala? Garant bi mi uvalili neku "travu sa travnjaka" (ili je to bio san pedro). A sve zbog onog recepta sa sladoledom.

Radojicic Radojicic 21:29 01.07.2007

Kerouac

“The only people for me are the mad ones, the ones who are mad to live, mad to talk, mad to be saved, desirous of everything at the same time, the ones who never yawn or say a commonplace thing, but burn, burn, burn, like fabulous yellow roman candles exploding like spiders across the stars and in the middle you see the blue centerlight pop and everybody goes "Awww!”

“I hope it is true that a man can die and yet not only live in others but give them life, and not only life, but that great consciousness of life.”
bauer bauer 21:41 01.07.2007

Slava mu.

I hvala. Majstore, God Speed...
Kazezoze Kazezoze 21:49 01.07.2007

Slava mu.

A tako je voleo jazz....
Mića Marković Mića Marković 22:00 01.07.2007

Slava

Slava mu!
Čitaću noćas ponovo Ca.Blues.
gambit gambit 22:08 01.07.2007

Ca. Blues

http://www.kisobran.com/arhiva/2007/jun2007/pdf/22.pdf
gordanac gordanac 22:20 01.07.2007

Re: Ca. Blues / link

Kazezoze Kazezoze 22:21 01.07.2007

Ca. Blues

Otvori usta i sakrij se iza njih.

Moje ime je Johnny Walker. Izgovara se isto kao sto se i pije.

Ja ne radim nigde: isuvise sam lak za tezak posao, isuvise sam
tezak za lak posao, i isuvise seksi za nocni posao.

Jos niko nije otisao na sud zato sto je ubio neciji duh.

Ima ljudi u drustvenim bolnicama koji su tamo proveli po trideset
krvavih godina samo zato sto su nekad davno razbili prozor u svom
vlastitom stanu.

Volim te. Ne znam kako se to kaze na kalifornijskom.

Poceo sam da ceznem za zavicajem; za nekim toplim krevetom, ljudima
koje sam poznavao, za nekim mirnim ulicama, za nekim lukama u kojima
je voda ruzicasta sa zalaskom sunca, za nekim devojkama koje sam
ostavio iza sebe, na brzinu, pakujuci se sebicno za put. Kako je to
kurvinsko osecanje, ta ceznja! Ne nostalgija, ne patnja zbog toga
sto si nekud daleko otisao - to je bila ceznja u najcistijem obliku,
uvek sanjas o necemu DRUGOM.

slavoljub slavoljub 22:32 01.07.2007

Re: Ca. Blues / link

hehehehe
valja
vredi
JJ Beba JJ Beba 22:38 01.07.2007

Oklop

Svi znaju da je Oklop moj prijatelj. I danas tugujem. Veoma..... U shoku sam..... a pre neki dan bilo pismo.......Nemam nameru da ovde pishem sem ako neko bude pisao neshto shto ne odgovara istini , ali
prica da bi mogao poceti da pise i na ovom mestu, stize ovakva vest...

Oklop nije nameravao da ovde pishe .
Otishao je i ostavio prazno....
tuzna sam
gordanac gordanac 22:43 01.07.2007

JJ Beba

...slušam billyblues
dzu dzu 22:20 01.07.2007

žao mi je

umro je čovek.

ko ga je poznavao od vas? ja nisam. pisca delimično, čoveka ne. i to mi je žao.
Lionsgate Lionsgate 22:38 01.07.2007

Re: žao mi je

teshko da ga je bilo ko od nas poznavao... bila je jedna blogerka ranije koja je tvrdila da je na koricama prvog izdanja CA Bluesa.

Slava mu..
angie angie 22:41 01.07.2007

Re: žao mi je

liony, kako mislish bila je, to je JJ beba.
Lionsgate Lionsgate 22:44 01.07.2007

Re: žao mi je

znachi bila je...
angie angie 22:53 01.07.2007

Re: žao mi je

liony, poshto nije vreme ni mesto, a vidim da insistirash, ostavicemo to za drugi put.
Krasici Krasici 23:09 01.07.2007

Re: žao mi je

Početkom 80-tih postojala je jedna, za ono vreme, prilično avangardna emisija "iz kulture", Petkom u 22, za koju je Mika pisao duhovite ali ubojite tekstove. Koje je pred kamerama govorila Sonja Savić. U toj redakciji TV Beograd sam ga i ja upoznala. Pogledaću da li možda ima neki insert na netu.
stevie stevie 23:40 01.07.2007

Re: žao mi je

moj brat je sa mikom prijatelj, od onih koji se ne moraju cuti i vidjati redovno da bi imali lepo prijateljstvo. prijateljstvo onih koji su se jednom prepoznali po energiji, talentu, kreativnosti, dobroti.
i on je u soku, niko nije ocekivao tako rani odlazak.
bas tuzno.
ja sutra krecem na veeeliki road trip po golemoj americi, i sve vreme vec danima mislim na oklopa i kalifornijski bluz, na knjigu koju sam pri nekoj selidbi zagubila...
Trica Trica 06:40 02.07.2007

Re: žao mi je

zna se ko ga je od svih učesnika u blog diskusijama najbolje poznavao. al ne vidim ga ovde. neka on sam odluči. prozivati ga neću.
JJ Beba JJ Beba 08:26 02.07.2007

Re: žao mi je

Trico ne prozivaj nikog. Mi se ovde svi znamo dobro.
Radojicic Radojicic 22:38 01.07.2007

...


"chuburac svira novelu"
Radojicic Radojicic 22:58 01.07.2007

Oklopu

Drago Kovacevic Drago Kovacevic 23:05 01.07.2007

Slava mu...

"Kalifornija bluz" je živa, a sa njom će živeti i Mika Oklop.
Do duše, petnaestak godina ga niko iz oficijelnih krugova nije pomenuo.
U ovoj zemmlji će biti Mike, koliko bude grada, koliko bude sveta i koliko bude zdravoga razuma...
Doctor Wu Doctor Wu 23:30 01.07.2007

Drago, ovo

Do duše, petnaestak godina ga niko iz oficijelnih krugova nije pomenuo.


osim ako nije izreceno kao kompliment, zaista mi nije jasno. Zaboga, zar je potrebno da 'oficijelni krugovi' pominju? Postoje ljudi koji su iznad sada i ovde.
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 23:50 01.07.2007

Re: Drago, ovo

Wu...nigde jednoga teksta u novinama, književnim časopisima, državnoj televiziji - nigde. Ja bar nisam naišao za čitavo ovo vreme.Mlađi, dvadesetpedogodišnjaci, ne znaju da je postojao.
Oklop je bio antiteza onome što se događalo u ovoj nesretnoj zemlji kroz to vreme i njega bi mnogi najrađe bili zaboravili.
A on je svakako iznad....i prema njemu je matična sredina bila nepravedna za života. Do duše, ima dosta takvih primera u istoriji...ali to nikoga ne treba da teši.
dalmos dalmos 12:18 02.07.2007

Re: Drago, ovo

Mlađi, dvadesetpedogodišnjaci, ne znaju da je postojao.


Ne svi, ali oni koji su imali od koga da čuju priču i dobiju "CA BLUES" na poklon (kao ja pre mnogo godina), svakako znaju. Jedan od načina da mu se odužimo za njegova dela jeste da i mlade koji dolaze zarazimo Oklopovim virusom.

SLAVA MU, I HVALA!


MMMila MMMila 23:47 01.07.2007

dan za lose vesti...

Naucicu Meskalero! Ili cu makar uvesti pravilo da nema proslog vremena!
nsarski nsarski 00:03 02.07.2007

Kad sam

otisao preko sveta u usa, prva knjiga (i vest) koju mi je neko ovde u nedodjiju doneo je bila "CA Blues". Posle je sve bilo lakse. Thanks man.
Walk tall gdegod da si.
Dejan Stanković Dejan Stanković 00:35 02.07.2007

Cuburac

na Pacifiku.
Na svetu postoji preko 100.000 primeraka CA Bluesa.
Milsim svako umre anli ne ostavi svako toiko tragova.
vucko vucko 00:56 02.07.2007

Re: Cuburac

Na svetu postoji preko 100.000 primeraka CA Bluesa.
Interesantno je pitanje: koliko je, od tih 100K primeraka, ostalo u Srbiji :(
MMMila MMMila 01:05 02.07.2007

Re: Cuburac

Moj jedan jeste...
Dejan Stanković Dejan Stanković 01:15 02.07.2007

Re: Cuburac

ja odneo jedan.
Stalker Stalker 01:38 02.07.2007

Re: Cuburac

Dejan Stanković
100.000 primeraka CA Bluesa.
Danas je otišao sa ovog sveta još jedan od poslednjih Mohikanaca naše kulture. Zapamtimo njegove redove....
YoKey YoKey 07:58 02.07.2007

Re: Cuburac

Interesantno je pitanje: koliko je, od tih 100K primeraka, ostalo u Srbiji :(

Moj jedan jeste...

Eh, i moj!
jesen jesen 08:29 02.07.2007

Re: Cuburac

Kod mene ostao jedan.....
blesawi blesawi 03:39 02.07.2007

Hopi Indijanci govore...

...dodiruje...znaci...zivi!
Branislav Kovačević Cole Branislav Kovačević Cole 07:53 02.07.2007

Kad provedes vikend

bez Interneta, Bloga, vesti,,,,a onda ti ponedeljak pocne ovom vescu...eh, kakva ce biti cela nedelja...?
...Kako strasno, a u isto vreme, sasvim ocekivano.,...otkazalo mu je srce!
A sta drugo???
Malo je recci , SLAVA MU !
YoKey YoKey 07:59 02.07.2007

Re: Kad provedes vikend

Slava i hvala Oklopu!
Sada je na nekom boljem mestu, na Hendriksovoj seški...
jasnaz jasnaz 09:55 02.07.2007

. ostaje



u krugu lepote .
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 10:13 02.07.2007

video

prosle nedelje, na zemlji ispred rektorata, nadjem mikinu knjizhicu "video" i kupim je od ulichnog prodavca za 100 dinara, donesem kuci i poklonim detetu i tako, ispricham prichu, usput, ko je bio mika oklop, i naravno, o kosmopolitizmu i kako je rech zatuchena, i ljudi....

mnogo mi je zhao.
mnogo.

chvrsto sam ubedjena da mnogo ljudi ne bi umrlo, da nije te knedle u grlu, shto su nas godinama svodili na ksenofobichne bednike i zadrte nacionaliste od chijeg arlaukanja fin svet se nije ni chuo ni video, a ako je i probao da kazhe da ne valja, nikako ne valja, proshao bi kao sonja savic, ili kao mika, koga vishe nema





Srđan Fuchs Srđan Fuchs 11:33 02.07.2007

Re: video

Vesna Knežević Ćosić
chvrsto sam ubedjena da mnogo ljudi ne bi umrlo, da nije te knedle u grlu, shto su nas godinama svodili na ksenofobichne bednike i zadrte nacionaliste od chijeg arlaukanja fin svet se nije ni chuo ni video, a ako je i probao da kazhe da ne valja, nikako ne valja, proshao bi kao sonja savic, ili kao mika, koga vishe nema


puno sjajnih ljudi je otishlo, shto od stresa shto od tuge... ili srce, ili mozak ili rak. kroz strashna vremena smo proshli.
valjda najgora. ne verujem da cemo se, shta vishe, ikada u buducnosti - u koju ulazimo gladni, bosi, bedni i kao sirochici odrasli preko noci - naci tako nisko i tako blizu nishtavilu kao shto je to bilo u poslednjih chetvrt veka.
Brooklyn Brooklyn 18:15 02.07.2007

Re: video

chvrsto sam ubedjena da mnogo ljudi ne bi umrlo, da nije te knedle u grlu


a i da nije pusenja, alkohola i nebrige o svom zdravlju.
Kazezoze Kazezoze 18:43 02.07.2007

Re: video

a i da nije pusenja, alkohola i nebrige o svom zdravlju.

isto k'o da slusham milutina)))
Brooklyn Brooklyn 19:04 02.07.2007

Re: video

ovaj milutin? ili ovaj milutin?
angie angie 21:19 02.07.2007

Re: video

milutin je samo jedan!
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 11:24 02.07.2007

R-i-P

mika,

ako je bluz kao muzika odzvučje plača ili duševne tuge crnog muzičara, onda ste vi bili rodonačelnik srpskog, ili barem, čuburskog bluza u književnosti. počivajte u miru, pišče dobovanja o oluk dalekih kišnih kapi i poeto neutoljive sete, poeto čuburskog bluza.
dalmos dalmos 12:28 02.07.2007

Večernje...


Pročitah tužnu vest jutros u Novostima, jedva primetni tekst na dnu "kulturne" strane . Ono što me je dodatno pogodilo jeste greška " CA блуз" . Reći će neko, štamparska . Ne, siguran sam da je ne znanje u pitanju. SRAMOTA!!!

virgo intelecta virgo intelecta 15:37 02.07.2007

Sada

cu da otcutim, pogledam malo u vedro nebo, popijem (pre no pocnem prosucu par kapljica na zemlju).

Sutra cu da slusam neki blues.

Preksutra cu da pocnem moj primerak (jos jedan od onih 100k).

Za otprilike deceniju cu da dam mome sinu da procita.

SLAVA MU!
pnbb pnbb 17:49 02.07.2007

blues

sad se setih price iz nekog drugog zivota... odnosno isti zivot, ali drugi glavni lik...
kad sam prvi put citao ca bluz , bio u rovinju '83
ucili neke holandjanke kako se cita 'oklopdzic'...ma drugi i zivot, sta serem

bravar bravar 18:22 02.07.2007

Tema: Tuzna...

Dolazi... Lagano se priblizava i sto je blizi... nestaje... Gubi se u izmaglici stvarnosti...
Postaje trajanje... Deo mene...
...
Dražen Dražen 21:20 02.07.2007

The blues ain't nothin'

but a good man feelin' bad.

Još jedan dobar čovek se preselio na nebo.
Dole je sve manje bluza i to ne zbog nedostatka loših osećaja, već zbog manjka dobrih ljudi - ali gore mora da je sjajna žurka.
Iako tužan, napokon jedan lep blog, gde se ljudi ponašaju kao ljudi.
Slava Ti Milane.
nsarski nsarski 22:03 02.07.2007

Re: The blues ain't nothin'

Blues, definition:
If it wasn't for bad luck, I wouldn't have no luck at all.
(Ray Charles)
chooboorah chooboorah 01:14 03.07.2007

CA blues - Cubura Dreamin'

Moj primerak je ostao tamo gde su moje najdraze knjige - u Beogradu. Cinjenica da ih nisam preneo (kao mnoge druge stvari) mi daje privid da sam i dalje vezan za Tamo. A mozda i nije privid...

Nocas sam popio casu vina za Oklopa. I odslusao jednog Tom Waitsa.

Da ne bude bas sve tuzno, evo vam jednog emaila od Mike, onog sumornog leta 1999. Ako neko zna odgovor nek napise, ja jos uvek tragam.

Miko, vidimo se na nebeskoj Cuburi.

==
Re: Sta je sad?

From: <Oklop@aol.com>
To: <chooboorah@???.???>
Date: Jul 14 1999 - 8:03pm

Hvala na slicici. Dobro je da nas ima. Pogotovo ovde, u Amerikaki.
Pogledaj ... jevreji, poljaci, azijati, nesto malo Rusa, sve ostalo
Chooboorci.
To nema nigde.
Da li neko od nasih tamo zna kako se na kineskom kaze: "Udarili ste
kurcem u ledinu"?
Mika

==

« Older | New
JJ Beba JJ Beba 01:41 03.07.2007

Chuburac negde u Kaliforniji

Beki, Bebule
onda jebote hitler, ovaj tip mi pridje i kaze Bog te posl'o ovde.
On se preziva Bashur, pravoslavac iz Damaska!
Kaze, ja nisam hirurg, ja sam samo kardiolog. Ima se urade 4 bypass.
Zasto 4, pitam, pusio sam samo dve pakle dbevno?
Onda neparni korak, doktor sa iksericama me zagrli i kaze: zovem se
Peter Anastasious.
Grk, jebote!
Ja kezem, meci te jbene bajpesove Pero.
Pusis?
Ne.
Jesi li pusio?
Da.
Kad si prestao?
Pre pet minuta.



Spiridon Spiridon 08:03 03.07.2007

Oklop was a rollin' stone

http://www.youtube.com/watch?v=w2lSZ_BfR_U
gordanac gordanac 16:04 03.07.2007

Re: Oklop was a rollin' stone

gordanac gordanac 16:05 03.07.2007

svima

hvala

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana