RAT

spadalo92 RSS / 09.08.2008. u 09:46

Poceo je jos jedan rat. Pa da se podsetimo kako je to bilo, na primer, u Iraku:

ovcetvie6.jpg 

jeiraklq1.jpg

usarmy1yf8.jpg

iraqiterrorist2cm9.jpg

manandgirlqg8.jpg

slobodakh2.jpg

soldierwj5.jpg

usvictimxx3.jpg

warimages1yx3.jpg 

basrachildlc1.jpg  Ova poslednja mi se narocito svidja. Pisam se ja na vas rat!

A kako rat izgleda na domaci, balkanski, nacin. Pokazace vam jedan nas srpski junak:

01ir1.jpg

02ol0.jpg

03se1.jpg

04ga1.jpg

05lm7.jpg 

 



Komentari (13)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

edi-va edi-va 10:00 09.08.2008

...

Ova poslednja mi se narocito svidja. Pisam se ja na vas rat!


ditto!

juche dodjem kuci, palim TV u nadi da cu stici da vidim barem kraj otvaranja olimpijade, kad ono vec 1000 mrtvih civila ... koliko li ih je vec danas ...
gordanac gordanac 11:43 09.08.2008

----

....na žalost, kratak ti je spisak primera..... :((
ako se držiš definicja ratova (dakle isključuješ gerilu, lokalizovane policijske i druge akcije)
za manje od 40 godina (recimo jedna generacija) dodaj:
- irak / Iran
- Vijetnam
- Kambodža
- Pakistan/ Indija
- Avganistan
- Istočni Timor
- Foklandi
- Panama
- Kolumbija
- Čile
- Izrael / Egipat / Palestina / Lebanon
- Sudan
- Somalija
- Čečenija
- Ingušetija
- Gruzija / Južna Osetija
........
verovatno sam neki od užasa koji dodajem na u postu predloženo podsećanje na Irak i bivšu SFRJ - smetnula sa uma....
Nema "košer" ratova...
A teško da ćeš naći dane BEZ ratova u nekom "ćošku" planete....
spadalo92 spadalo92 11:51 09.08.2008

Re: ----

Draga gordanac, ne pada mi na pamet da nizem hronoloski sve slike rata u poslednjih 40 godina. Postavio sam tek nekoliko fotki, onako, u cast novootvorenog rata.
gordanac gordanac 13:27 09.08.2008

Re: ----

znam
nisam ni mislila da treba da menjaš post, izvini ako je nesporazum
nego - onako....po prirodi posla znam skoro sve detalje o svim tim "malim i velikim prljavim ratovima", pa sam napisala "kote strahota" kako su mi padale na pamet....

a ovaj "novootvoreni" (ponovljeni) traje već osam dana...

"Beginning late on 1 August, intense fighting began between Georgian troops and paramilitary soldiers of South Ossetia causing the deaths of six people and the injuries of twenty-one others. Both sides accused the other of commencing the fighting. On August 3, the Russian government allowed South Ossetians to begin evacuation into Russia, which resulted in twenty bus-loads of refugees leaving the region on the first day.

Sporadic fighting continued throughout the next several days. On 6 August, Georgia said it lost an armoured personnel carrier and that three Georgian peacekeepers were wounded. Four people were killed that night and Georgia resumed shelling at daybreak. Residents once again began evacuating areas of South Ossetia and Georgia moved tanks, artillery, and troops to the border. The Georgian Interior Ministry reported up to ten Georgian soldiers died in the clashes throughout 7 August.

"A sniper war is ongoing against residents of the villages in the South Ossetian conflict zone and as I speak now intensive fire is ongoing from artillery, from tanks, from self-propelled artillery systems – which have been brought in the conflict zone illegally – and from other types of weaponry, including mortars and grenade launchers", Saakashvili said in a live televised address made at 19:10 7 August local time. However, by the day's end, Saakashvili ordered a unilateral ceasefire. Saakashvili called for talks "in any format"; reaffirmed the long-standing offer of full autonomy for South Ossetia; proposed that Russia should guarantee that solution; offered a general amnesty; and pleaded for international intercession to stop the hostilities."


...a onda imaš 08.08. i ruski odgovor - što se pojavilo u vestima....naravno
...a danas imaš eskalaciju....i SB UN koji već sedam dana ne može da usaglasi "saopštenje" i teško da će i moći....i pozive za prekid vatre....i pozive za pregovore....i brojanje mrtvih i ranjenih i izveštaje o razaranjima (vrlo malo)

Već čak i na WIKI imaš "update", danima...
spadalo92 spadalo92 16:55 09.08.2008

Re: ----

po prirodi posla znam skoro sve detalje o svim tim "malim i velikim prljavim ratovima",

Zavidim ti. Ja sam bio u dva rata, ne racunajuci bombardovanje Beograda, i jos uvek mi je malo toga jasno.
gordanac gordanac 13:43 10.08.2008

Re: ----

Zavidim ti. Ja sam bio u dva rata, ne racunajuci bombardovanje Beograda, i jos uvek mi je malo toga jasno.

Možda za objašnjavanje pomogne - primer (još bolja bi bila kakva metafora, ali - nemam je)
Evo primer:
- pretpostavljam da je svima već poznato šta je "mobbing" (a ima i Dejan Jović pdličan istovremeni post na tu temu, pa me setilo) - dakle, mobing je često vrlo suptilno, sistematsko, plansko, strateško i samovoljno kršenje nečijih zagarantovanih prava (najčešće iz radnog odnosa, ali ima ga iu drugim sektorima)
Kakve veze ima mobing sa državama i ratovima?
Ne mogu da dokažem (naravno) ali može se pronaći sličnost u okvirima ponašanja država tokom obaveza primenjivanja međunarodnog prava - "mobbing država" bi onda bilo isto što i mobing prema nama pojedincima, ali u odnosima države jedne prema drugoj ili jedne prema više njih. A krše se prava koja su garantovana međunarodnim propisima, pri čemu je finale - odluka o ratnim dejstvima. Nakon čega se svi slože o "neophodnosti prestanka istih".
U međuvremenu se dogode strahote, zločini, razaranja, smrti nevinih.....svo ono zlo koje rat ostavi živima, kad jednom zaista prođe....
Retko se ko (naravno) slaže sa mnom, ali mislim i da je "podela" ratova na "pravedne" i "nepravedne" upravo ona percepcija koja onemogućava da se jasno vide "ratne i mobing strategije" i "prava boja ratova", bar kad se radi o ovima koji su se dogodili u poslednjih 40 godina....
Koliko god to gorko zvučalo i koliko god mi svi intuitivno znali i videli šta je očigledno "nepravedno" ili "pravedno". Kad bi bilo pune primene usvojenih međunarodnih propisa, a ne njihovog "izvrdavanja" mobingom među državama, moguće je da bi stvari stajale bar nešto bolje....

Slična stvar je i sa teroristima - za jedne su "pravedni borci za slobodu", a za druge su - "opasnost po mir i bezbednost".
Ginu i stradaju uglavnom oni koji svojim porezima finansiraju sve one koji im objašnjavaju da li su neki teroristi "oslobodioci" ili "zločinci".


spadalo92 spadalo92 14:30 10.08.2008

Re: ----

Kad bi bilo pune primene usvojenih međunarodnih propisa, a ne njihovog "izvrdavanja" mobingom među državama, moguće je da bi stvari stajale bar nešto bolje....

Sve što treba da znam naučio sam još u vrtiću - Robet Fulgam

neobične misli o običnim stvarima

Svakog proleća, tokom mnogih godina, imao sam zadatak da napišem svoju ličnu izjavu o tome u šta verujem: moj moto. Kada sam bio mlađi, taj dokument je imao mnogo stranica; trudio sam se da sve spomenem, pazio da mi ništa ne promakne. Dokument temeljan i opširan kao presude Vrhovnog suda, kao da se rečima mogu rešiti svi egzistencijalni sukobi.
Poslednjih godina moj moto je postao kraći – ponekad je ciničan, ponekad komičan, ponekad obično intoniran – ali pišem ga i dalje. Nedavno sam pokušao da suštinu svojih uverenja sažmem na samo jednu stranicu i napišem jednostavnim rečima, mada svestan da to podrazumeva vrlo naivni idealizam.

To nadahnuće, da budem što sažetiji, došlo mi je na benzinskoj pumpi. Rezervoar starog automobila napunio sam do vrha visokooktanskim gorivom super de luks. Moja stara krntija nije, međutim, mogla da ga svari i dobila je napad – motor je neprekidno kašljucao i gasio se na raskrsnicama, podrigivao na nizbrdicama. Shvatio sam. I moja glava i moj um povremeno pokazuju iste simptome. Progutam li previše visokosadržajnih informacija, i ja ću dobiti napad egzistencijalne vrste: kašljucati i gasiti se na raskrsnicama gde treba doneti životne odluke, jer uvek – ili znam previše ili premalo. Život nije izlet.

Tada sam shvatio da već znam većinu onoga što smatram važnim za smisleni život – i da uopšte nije komplikovano. Ja znam. I znam odavno. Međutim, i živeti tako – to je već druga stvar. Evo dakle, ovo je moj moto: SVE ŠTO TREBA DA ZNAM o tome kako treba živeti, šta raditi i kakav biti, naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pesku dečijeg igrališta. A evo šta sam tamo naučio:

Sve podeli sa drugima.
Igraj pošteno.
Ne muči ljude.
Svaku stvar vrati gde si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj ono što nije tvoje.
Kada nekoga povrediš, izvini mu se.
Peri ruke pre jela.
Pusti vodu u toaletu.
Topli keks i hladno mleko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pevaj i pleši, igraj se i radi – svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslepodneva odspavaj.
Kad izađes u svet, budi oprezan u saobraćaju, drži se za ruke i ne udaljavaj se od svog druga. Ne zaboravi da čudo postoji. Seti se semenke u plastičnoj čašici: koren je krenuo u dubinu, stabljika u visinu, niko ne zna zašto i kako, ali tako je sa svima nama.
Zlatne ribice, hrčci, beli miševi, čak i semenke iz plastične čašice – jednom moraju da umru. I mi ćemo.
A zatim se setite svojih prvih slikovnica i prve reči koju smo naučili – najveće i najvažnije od svih reči – VIDI.


Sve što treba da znate sadržano je negde u ovom spisku. I zlatno pravilo, i ljubav, i temeljna pravila higijene. Ekologija i politika, ravnopravnost i zdrav život.

Uzmite bilo koje od tih pravila, dodajte mu teške, odrasle i zvučne reči i primenite na život svoje porodice, posao, državnu politiku, svet u kome živomo – i videćete da će pravilo ostati jasno, tačno i čvrsto. Zamislite, koliko bi bolji bio naš svet kada bismo svi – čitav svet – oko tri popodne pojeli malo keksa i napili se mleka i zatim prilegli da malo odspavamo. Ili kad bi se sve države pridržavale pravila da svaku stvar vrate tamo gde su je i našle i da počiste nered za sobom.

Kao što je istina, ma koliko smo već odrasli, da je, kad izađemo u svet, najbolje držati se za ruke i ne udaljavati se od svog druga.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 06:18 11.08.2008

Re: ----

neobične misli o običnim stvarima

ili ti,
wear sunscreen

Ladies and Gentlemen of the class of ’99
If I could offer you only one tip for the future, sunscreen would be
it. The long term benefits of sunscreen have been proved by
scientists whereas the rest of my advice has no basis more reliable
than my own meandering
experience…I will dispense this advice now. Enjoy the power and beauty of your youth; oh nevermind; you will not
understand the power and beauty of your youth until they have faded.
But trust me, in 20 years you’ll look back at photos of yourself and
recall in a way you can’t grasp now how much possibility lay before
you and how fabulous you really looked….You’re not as fat as you
imagine. Don’t worry about the future; or worry, but know that worrying is as
effective as trying to solve an algebra equation by chewing
bubblegum. The real troubles in your life are apt to be things that
never crossed your worried mind; the kind that blindside you at 4pm
on some idle Tuesday. Do one thing everyday that scares you Sing Don’t be reckless with other people’s hearts, don’t put up with
people who are reckless with yours. Floss Don’t waste your time on jealousy; sometimes you’re ahead, sometimes
you’re behind…the race is long, and in the end, it’s only with
yourself. Remember the compliments you receive, forget the insults; if you
succeed in doing this, tell me how. Keep your old love letters, throw away your old bank statements. Stretch Don’t feel guilty if you don’t know what you want to do with your
life…the most interesting people I know didn’t know at 22 what they
wanted to do with their lives, some of the most interesting 40 year
olds I know still don’t. Get plenty of calcium. Be kind to your knees, you’ll miss them when they’re gone. Maybe you’ll marry, maybe you won’t, maybe you’ll have children,maybe
you won’t, maybe you’ll divorce at 40, maybe you’ll dance the funky
chicken on your 75th wedding anniversary…what ever you do, don’t
congratulate yourself too much or berate yourself either – your
choices are half chance, so are everybody else’s. Enjoy your body,
use it every way you can…don’t be afraid of it, or what other people
think of it, it’s the greatest instrument you’ll ever
own.. Dance…even if you have nowhere to do it but in your own living room. Read the directions, even if you don’t follow them. Do NOT read beauty magazines, they will only make you feel ugly. Get to know your parents, you never know when they’ll be gone for
good. Be nice to your siblings; they are the best link to your past and the
people most likely to stick with you in the future. Understand that friends come and go,but for the precious few you
should hold on. Work hard to bridge the gaps in geography and
lifestyle because the older you get, the more you need the people you
knew when you were young. Live in New York City once, but leave before it makes you hard; live
in Northern California once, but leave before it makes you soft. Travel. Accept certain inalienable truths, prices will rise, politicians will
philander, you too will get old, and when you do you’ll fantasize
that when you were young prices were reasonable, politicians were
noble and children respected their elders. Respect your elders. Don’t expect anyone else to support you. Maybe you have a trust fund,
maybe you have a wealthy spouse; but you never know when either one
might run out. Don’t mess too much with your hair, or by the time you're 40, it will
look 85. Be careful whose advice you buy, but, be patient with those who
supply it. Advice is a form of nostalgia, dispensing it is a way of
fishing the past from the disposal, wiping it off, painting over the
ugly parts and recycling it for more than
it’s worth. But trust me on the sunscreen…
Jaril Jaril 13:44 09.08.2008

'

Нисам сигуран да се добро сећам податка, али како се сећам неко (не знам ко) је израчунао да:

од 2000 последњих година било је свега 220 без ратова.



Било ми мрско да препоручим. Не зато што је лош пост, него што је грозна тема.
radojicic92 radojicic92 19:31 09.08.2008

...

A neko se sa ratom i sprda


preporuka Spadalo
margos margos 13:14 10.08.2008

.....

Reče pesnik, ne sećam se koji, pamtim samo ovo:

''... a uvek negde ljudi ratuju,
rat je ušao i u pesme...''
gordanac gordanac 17:42 21.08.2008

dušan vasiljev

..pesnik rođen u Kikindi 1900., umro 1923., ostavivši iz sebe premalo pesama (među kojima čuvenu "Domovinu" koja je u školskoj lektiri), ali ova pesma je, mislim, jedna od najboljih napisanih o ratu:

Čovek peva posle rata

Ja sam gazio u krvi do kolena,
I nemam više snova.
Sestra mi se prodala
I majci su mi posekli sede kose.
I ja u ovom mutnom moru bluda i kala
Ne tražim plena:
Oh, ja sam željan zraka!
I mleka!
I bele jutarnje rose!
Ja sam se smejao u krvi do kolena,
i nisam pitao: zašto?
Brata sam zvao dušmanom kletim,
I kliktao sam kad se u mraku napred hrli,
I onda leti k vragu i Bog, i čovek, i rov!
A danas mirno gledam kako mi željenu ženu
gubavi bakalin grli,
i kako mi s glave raznosi krov; -
i nemam volje – il nemam snage – da mu se svetim.
Ja sam do juče pokorno sagibo glavu
I besno sam ljubio sram.
I do juče nisam znao sudbinu svoju pravu –
Ali je danas znam!
Oh, ta ja sam Čovek! Čovek!
Nije mi žao što sam gazio u krvi do kolena
i preživeo crvene godine klanja,
radi ovog svetog saznanja
što mi je donelo propast.
I ja ne tražim plena:
Oh, dajte meni još samo šaku zraka
I malo bele, jutarnje rose –
Ostalo vam na čast!
spadalo92 spadalo92 14:38 25.08.2008

Re: dušan vasiljev

gordanac
..pesnik rođen u Kikindi 1900., umro 1923., ostavivši iz sebe premalo pesama (među kojima čuvenu "Domovinu" koja je u školskoj lektiri), ali ova pesma je, mislim, jedna od najboljih napisanih o ratu:Čovek peva posle rataJa sam gazio u krvi do kolena,I nemam više snova.Sestra mi se prodalaI majci su mi posekli sede kose.I ja u ovom mutnom moru bluda i kalaNe tražim plena:Oh, ja sam željan zraka!I mleka!I bele jutarnje rose!Ja sam se smejao u krvi do kolena,i nisam pitao: zašto?Brata sam zvao dušmanom kletim,I kliktao sam kad se u mraku napred hrli,I onda leti k vragu i Bog, i čovek, i rov!A danas mirno gledam kako mi željenu ženugubavi bakalin grli,i kako mi s glave raznosi krov; -i nemam volje – il nemam snage – da mu se svetim.Ja sam do juče pokorno sagibo glavuI besno sam ljubio sram.I do juče nisam znao sudbinu svoju pravu –Ali je danas znam!Oh, ta ja sam Čovek! Čovek!Nije mi žao što sam gazio u krvi do kolenai preživeo crvene godine klanja,radi ovog svetog saznanjašto mi je donelo propast.I ja ne tražim plena:Oh, dajte meni još samo šaku zrakaI malo bele, jutarnje rose –Ostalo vam na čast!

Hvala ti Gordana! Najezio sam se dok sam citao!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana