Olimpijada počinje – Kina je već pobedila

a.bogdanovic RSS / 08.08.2008. u 12:05

“Let China sleep, for when she wakes the world will shake.”
Napoleon Bonaparte

 

U toku prethodnih 30 godina GDP Kine rastao je po prosečnoj godišnjoj stopi od 10%. Poređenja radi, to je 3 puta brže nego rast američke ekonomije i najzad, brže nego bilo koja druga ekonomija na svetu. Zapravo, ove tendencije samo oslikavaju koračanje krupnim koracima na putu povratka stare ekonomske dominacije koju je ova zemlja uživala tokom najvećeg dela celokupne pisane istorije čovečanstva.

Spremni.
Spremni.
Danas Kina predstavlja drugu po veličini pojedinačnu ekonomiju na svetu (posle Amerike) i izvoznu silu (iza Nemačke) i realno je očekivati da će ova ogromna zemlja imati rastuću ekonomsku moć u godinama koje dolaze. Raspolaže najvećim deviznim rezervama na svetu koje tokom ove godine dostižu nivo od 1.8 hiljada mlrd $, ostavljajući neposredno iza sebe Japan sa gotovo duplo manjim rezervama. Po obimu stranih direktnih investicija suvereno vlada međunarodnim rang listama. Proizvodi koji na sebi nose Made in China etiketu osvajaju svaki mogući kutak ove planete. Njeni državni fondovi nalaze svoj put do vlasništva nad zapadnim korporacijama provocirajući buđenje ekonomskog nacionalizma u inače liberalnim zapadnim ekonomijama. Usmerava svoje investicije u oko 160 zemalja na svetu, jačajući svoje prisustvo naročito u afričkim i bliskoistočnim zemljama bogatim energetskim izvorima i drugim prirodnim resursima. Sistematskim ulaganjem u obrazovanje i istraživanje & razvoj postepeno osvaja proizvodnju tehnološki sofisticiranih proizvoda. Jednom rečju, impresivni ekonomski razvoj kojim je sebe lansirala u centar svetske ekonomske pozornice smatra sе i u akademskim i u poslovnim krugovima događajem koji je definisao globalnu ekonomiju tokom poslednje dekade.

Danas svako ima stav o Kini - od državnih administracija velikih svetskih sila koje pokušavaju naći adekvatan odgovor na buđenje ovog svetskog džina, preko globalnih korporacija koje teže da uštinu deo novostvorenog bogatstva za sebe, do običnih ljudi širom zapadnog sveta koje u Kini vidi pretnju sopstvenom blagostanju zbog gašenja sve većeg broja radnih mesta i njhovog seljenja u ovu zemlju. Zapravo, da budem preciznija - danas niko ne može imati luksuz da nema stav o Kini.

Kina oblikuje svetsku ekonomiju i kao proizvođač i kao potrošač. Njena glad za prirodnim resursima kojima hrani svoj fascinantni ekonomski rast već godinama šalje cene sirovina na svetskom tržištu nebu pod oblake. Cena bakra na svetskom tržištu se utrostručila tokom poslednjih 5 godina. Tokom istog perioda cena cinka se udvostručila, dok su cene žita i soje porasle za 70% samo tokom prošle godine. Futures cene nafte, zlata, srebra, olova, kao i hrane nalaze se na rekordnim istorijskim nivoima. Istovremeno, Kina proizvodi i prodaje finalne proizvode po daleko nižim cenama nego konkurenti. Business Week naveo je termin The China Price kao tri reči koje seju najveći strah unutar američkih poslovnih krugova. Kineska cena je najčešće od 30% do 50% niža od one koja bi se postigla proizvodnjom u Americi. Procenjeno je da je iz tog razloga Amerika izgubila od 2000-te godine oko 2.7 miliona proizvodnih radnih mesta. Ovo veoma plastično ilustruje ulogu koju Kina ima u menjanju međunarodne podele rada i relativnih cena na svetskom tržištu.

Međutim, Kina nije samo nepregledno tržište sa eksplozivnom tražnjom za sirovinama ili gigantska mašina za proizvodnju jeftinih proizvoda kojim se preplavljuju zapadna tržišta. Više od toga, to je zemlja čija administracija ima i ambiciju i sposobnost i neophodna sredstva da implementira nacionalnu ekonomsku politiku koja će biti globalno orijentisana. I najbitnije - Kina pokazuje sposobnost da menja pravila igre međunarodne tržišne utakmice.

Više niko nema sumnju da je Kina supersila čiji stavovi ne mogu biti ignorisani po pitanju bilo koje od savremenih globalnih tema, bilo da se radi o problemima globalnog zagrevanja ili svetske trgovine. Jednostavno, Kina je svojom veličinom i brzim razvojem sebe učinila neophodnim partnerom u apsolutno svakom od globalnih pitanja. Međutim, veličina ove zemlje i brzina kojom se njen ekonomski razvoj kreće sigurno joj nisu donele naklonost zemalja koje se osećaju ugrožene usled preraspodele globalne moći koju je Kina neminovno donela. Kritike koje sa zapada dolaze na račun Kine najčešće se odnose upravo na njen nemaran odnos prema prirodnoj sredini i ništa manje surov odnos prema ljudima. Ova zemlja postigla je nezamislivo - ujedinila je zapadni politički establišment i nevladine organizacije u njihovim zajedničkim naporima osporavanja kineskog načina hendlovanja stvari.

Ptičje gnezdo kroz smog
Ptičje gnezdo kroz smog
Istini za volju, najmnogoljudnija zemlja na svetu trenutno nosi nimalo laskavu titulu najvećeg svetskog zagađivača, budući da generiše čak četvrtinu ukupne godišnje svetske emisije ugljen dioksida. To je podatak koji čak ni kineski zvaničnici, koje tradicionalno bije glas da su skloni ulepšavanju stvarnosti, ne poriču. Postaje očigledno da je usled veličine ove zemlje zapadni model njene industrijalizacije neodrživ. Recimo, prema podacima organizacije World Wildlife Fund, ukoliko bi Kina usvojila zapadni obrazac industrijskog razvoja praćen podjednakim intenzitetom eksploatacije prirodnih resursa, svetski resursi bi presušili do 2032. godine. Mogućnost da Kina umesto 15 automobila na 1000 stanovnika, ima 500 automobila (kao UK) ili 800 automobila (poput USA) postaje očigledno neodrživa. Uvažavajući ove okolnosti, u aktuelnom petogodišnjem planu (o da, oni ih još uvek imaju!) pitanja energetske efikasnosti, održivog razvoja i zaštite prirodne sredine predstavljaju top prioritete. Samo tokom prošle godine Kina je uložila 12 milijardi $ u obnovljive izvore energije (druga nakon Nemačke sa 14 mlrd $) i očekuje se da će ulagati neverovatne 33 milijarde $ tokom svake od sledećih 12 godina kako bi povećala učešće energije dobijene iz izvora koji imaju nizak stepen emisije CO2. Međutim, ostaje činjenica da se 20 od ukupno 30 najzagađenijih gradova na svetu nalazi upravo u ovoj zemlji. Očigledno je da, i pored svog napretka u korišćenju zelene energije, nije ni najmanje lak zadatak eliminisati negativno nasleđe rapidnog ekonomskog rasta koji se dominantno oslanjao na sagorevanje uglja i ekstenzivno eksploatisanje drugih prirodnih resursa. Čak postoji bojazan da kvalitet vazduha u Pekingu neće biti na nivou koji će omogućiti nesmetana sportska takmičenja tokom Olimpijade.

Kinu tradicionalno prate velike kontroverze. Ta okolnost nije zaobišla ni Olimpijske igre, počev još od momenta kandidature, kada su se javili snažni međunarodni pritisci da se Kini ne dodeli organizacija ovog najvećeg svetskog takmičenja. Odluka da u konkurenciji Pariza, Toronta, Istanbula i Osake, Peking bude izabran za domaćina Olimpijskih igara ipak je doneta. Međutim, sve do poslednjeg trenutka neizvesnost nije splasla, budući da je u jednom trenutku bila otvorena i mogućnost bojkota igara od strane sportista zapadnih zemalja i/ili njihovih zvaničnika. Sa svečanog otvaranja najavili su svoje odsustvo nemačka kancelarka Angela Merkel i UK premijer Gordon Brown. Bilo kako bilo, predstojeće Let the Games Begin! u Pekingu biće znak za otvaranje najskupljih Olimpijskih igara u istoriji, čija je organizacija koštala preko 40 milijardi dolara. Poređenja radi, prethodne igre u Atini koštale su 16 mlrd $. Peking će tokom 17 dana ugostiti više od 10 000 sportista iz više od 200 zemalja koji će se takmičiti u 28 sportova. O njihovoj i opštoj sigurnosti brinuće oko 100 000 pripadnika policije i specijalnih trupa, organizaciju će pomagati oko 400 000 volontera, a najfrekventnije lokacije nadgledaće 300 000 kamera. Sa ulica je eliminisano oko million automobila i oko 200 fabrika je zatvoreno kako smog ne bi ugrozio održavanje sportskih takmičenja.

500 000 000$
500 000 000$
Procenjeno je da je oko 1.5 milion ljudi preseljeno kako bi se omogućilo održavanje najvećeg planetarnog sportskog događaja (mada kineski zvaničnici insistiraju da se radi o cifri od oko 6 000 ljudi). Da bi ceremonija otvaranja protekla perfektno, oformljeno je i specijalno odeljenje za modifikaciju vremenskih prilika koje ima zadatak da spreči da eventualna kiša poremeti spektakularan utisak koji otvaranje treba da ostavi na planetarni auditorijum. Odeljenje broji oko 37 000 ljudi i raspolaže neverovatnim budžetom od 100 miliona $. Nacionalni stadion, popularno nazvan Ptičje gnezdo, koštao je oko 500 miliona $ i na njega je utrošeno skoro 42 hiljade tona čelika. Domaćin igara shvata da je Olimpijada prilika da pokaže svu svoju veličinu i snagu, ali i da će i najmanja negativna eventualnost poslužiti kritičarima kao opravdanje za još veće međunarodne pritiske, te stoga ništa ne prepušta slučaju.

Kina predstavlja izazov koji nije lako pobediti do sada poznatim sredstvima. Nije to posledica samo njene puke veličine. Radi se o svojevrsnom svetu za sebe čija dinamika funkcioniše po nešto drugačijim zakonitostima, koje zapadni svet na prvom mestu treba da razume, da bi imao šansu da mu parira. Razlike između tog i zapadnog sveta vidljive su i na malim, svakodnevnim stvarima. Ko je imao priliku da tokom studija ili posla bude u kontaktu sa Kinezima, prepoznaće šta znači kad kažem da postoji verovatno isto onoliko načina da Kinez iskaže negaciju (a da pri tome ne upotrebi reč “ne”) koliko ima i Kineza. Ili, koliko je velika njihova posvećenost cilju i stoička istrajnost u njegovoj realizaciji, što je pre svega rezultat nehumano stresnog drila kroz koji prolaze tokom svog školovanja. Zato me ne bi mnogo iznenadilo kada bi se ostvarili njihovi napori da budu najbolja nacija na najvećem svetskom sportskom takmičenju. Za njih bi to bila stvar prestiža i dokazivanja skeptičnom zapadnom svetu za kojeg veruju da ih često ne razume.

Bez obzira na sva osporavanja, i ona opravdana i ona neopravdana, Kina dokazuje da je zemlja kontrasta koja uprkos svim konvencionalnim pravilima teorije i empirije uspeva da u dobitnu kombinaciju pomiri nepomirljivo - uspeh u globalnoj tržišnoj utakmici i centralizovanu ekonomiju, komunističko političko uređenje i korporativne principe. Napoleonova vizionarska izjava iz uvoda dobija na punom značenju, sa jedinom razlikom što je džin ovog puta sam odlučio da se probudi.

Atačmenti



Komentari (1)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Miodrag Bogdanovic Miodrag Bogdanovic 12:27 08.08.2008

Sila

Fascinantni podaci...

Upravo gledam otvaranje, i jedino sto mi je na pameti je sta ce jadan London morati da smisli da ga bar ne bi blo blam posle ovoga.
Ne verujem ni da je 4 godine dovoljno da se zaboravi

Stvarno su počeli, s pravom, da otvoreno manifestuju silu! :)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana