ako ne radi video mozda ovde radi
Pa lepo. Probudio se u cetvrtak I pritislo me nesto na grudima kao da mi je neko uvalio kamencinu od sto kila. Otisao do Dekija da mi da pismo da idem na sluzbeni put, u petak dobio vizu, a u ponedeljak vec bio ovde. Zadnji put sam caleta video na aerodromu, a tako sam I pomislio dok sam odlazio na pasosku kontrolu, mozda ga zadnji put vidim. Otad vise ne razmisljam u tom pravcu kad se sa nekim rastajem.
Stigao na Newark I sad sta cu. Nemam koga da zovem niti bilo koga znam (ovo malo lazem, al’ bolje zvuci). Napadnu me kar servis vacarosi sa crnim limuzinama I resim da potrosim dobar deo od 500 dolara koje sam poneo. Pita gde cu, ja izvalim Linkoln Centar, nisam ni razmisljao. Tamo sednem na kamenu klupu I zapalim cigaru, tad sam jos pusio Kamel bez filtera, sad vec 17 godina motam Samson. Zut mi malo srednjak na desnoj ruci. I tako pridje mi devojka I pita me sta radim, odakle sam. Ja kazem iz Jugoslavije, tako se jos zvalo i ona odmah, pa jel imas gde da spavas, te kako ces. Uglavnom zavrsim sa sedam golih denserki u dormu Dzulijarda, kao na koji dan, a zadrzale me skoro mesec.
Uhvati me nasa glumica, dosta je poznata i lozi se na mene i izvede u Laki Strajk. Nije strajk vec Strike. Tu sretnem coveka koji predaje na SVI I ponudi mi posao da I ja predajem. Ma raj na zemlji pomislio bi covek. Ja to glatko odbijem I nadjem posao preko prijatelja, kasnije se ispostavi najboljeg coveka koga sam ikad sreo, nadjem dakle posao da radim kao izbacivac u klubu u koji dolazi ekipa pod teskim naoruzanjem. Rastao u duzinu, tek u zadnje vreme u sirinu, navucem nekoliko koznih I tako zaradim prve pare u Americi.
Svasta je posle bilo, ali mi sad dolazi moj drugar Petar sa devojkom te moram da prekinem da zavrsim hobotnicu.
Onaj najbolji covek se zove Zoran Vragolov,
Pozdrav simkketu