I
Ovaj Post posvećujem maloj Marijani, koja bi danas imala 23 godine, da pre 15 godina nije nestala na putu od kuće do prodavnice u kojoj joj je radila majka.
Marijana je bila na letnjem raspustu kod roditelja, koji su na privremenom radu u Nemačkoj.
Kraj avgusta, Marijana treba da se vrati u Hrvatsku jer počinje školska godina. Dan pred polazak u Hrvatsku, odakle su joj roditelji, Marijana je dočekala goste, dve poznanice njene mame koje su donele poklone za rodbinu, koje su Marijana i njeni roditelji trebali da ponesu.
Stavlja vodu za kafu i odlazi majci u susret, koja završava sa poslom u 18.00 h. Prodavnica u kojoj majka radi je 500 m udaljena od stana. Avgust je, sunčano popodne. Marijana ne govori nemački.
Majka joj dolazi kući i zatiče dve poznanice, voda za kafu još nije provrela. Nema Marijane. Govore joj da je pre dva minuta izašla da je presretne i požuri je kući zbog posete.
Traže ja na ulici, po okolini ... zovu policiju.
Marijanu nalaze nakon 4 dana, 3oo km od Essena.
Na parkingu pored autoputa, bačena u neko šiblje.
Izbodena šilom, oko 30 uboda.
Silovana.
Bilo joj je 8 godina.
Još nisu pronašli ubicu.
Za slučaj znam iz medija, još iz vremena kada se dešavalo. Par godina kasnije sam upoznala Marijaninu mamu. Sve mi je ispričala, pokazala mi njene slike, govorila o tome koliko je često sanja. Najveća joj je briga, da neće doživeti da pronadju počinitelja.
II
U medjuvremenu sam postala majka.
Juče se dogodilo nešto, što mi je u sećanje prizvalo još uvek nerešeni slučaj: Marijana.
Kako bi vi, da se pitate, kažnjavali pedofile?