ili ti, lav iz dnevne sobe...
King's Road, London,
Prodavnica nameštaja, koja bi radoznalim posetiocima bila sasvim obična, da se na hrastovoj klupi nije izležavao lav.
1969. godine, John Rendall i Anthony Bourke su u robnoj kući Harrods, u malom kavezu videli mladunče lava i, zabrinuti za ono što bi moglo da mu se dogodi, rešili da ga kupe.
Bio jednom jedan lav,
živeo je u Londonu,
izležavao se u izlogu i
uživao u vožnji.
Bio jednom jedan lav,
pravio se da je igračka,
bio je i razmažen, ali samo malo.
A onda je porastao i dobri ljudi su rešili da ga vrate kući.
Koliko god da su ga voleli i koliko god da je on njih voleo.
Christianov povratak započinje kada su Bill Travers i Virginia McKenna, u potrazi za stolom došli u ranju. Pošto su ranije radili emisiju o životu prirodnjaka George Adamsona, koji je sa svojom suprugom u divljinu vratio lavicu odgajanu u zatočeništvu, predložili su ga kao nekog ko bi mogao da im pomogne.
I tako, 1970. ljubimac prvi put dodiruje Afričko tle.
Christian je ležao u L. Roveru na slami i njegovi drugari se prisećaju kako je to jako zbunjivalo lava koji je navikao na mekoću kožnog sedišta Bentlija. Ne zadugo pošto su krenuli Rendall je Adamsonu rekao:
"Gospodine Adamson, on mora u WC."
"Ali mi smo u sred nedodjie. Ukoliko ovde stanemo a on pobegne, više ga nikada nećemo uhvatiti."
Veliki Čovek Lav se okrenuo, povukao dim iz lule i zaustavio auto. Otvorio je vrata, a Christian je iskočio napolje.
Vidno zgrožen, nežni lav je primetio da je zemlja vruća i da bode.
"Tako je, na prstima otišao u WC", kaže Rendall.
"OK, hajde idemo", rekao je pokazujući na auto, a Christian je uskočio nazad.
Plan je bio da Christian upozna jednog od pitomijih lavova, po imenu Boy, koji je u "susretu" sa bufalom zaradio slomljeno rame.
Uobičajeni protokol u svetu lavova diktira da se mladji mužjak pokori starijem, ali to se u ovom slučaju nije dogodilo. Christian je nonšalantno i bez ikakvog straha prišao, na šta je Boy odgovorio besnim skakanjem na ogradu, sve dok ovaj nije, priznajući grešku legao.
Ovo su ponavljali u nedogled, sve dok Adamson nije bio potpuno siguran da susret bez zaštitne ograde neće biti fatalan.
Boy je izašao iz svog boksa, pogledao ga i dobro zveknuo, na šta se Christian samo okrenuo na ledja.
Bio jednom jedan lav,
konačno je ukapirao i
stekao nerazdvojnog drugara.
U čopor uskoro pristiže i Katania, koja je trebalo da posluži kao posrednik izmedju dva mužjaka.
Bio jednom jedan lav,
i nije znao da nije baš pametno pratiti nosoroga.
Naučio je i da leti.
"Boy se samo okrenuo i pogled na njegovom licu kao da je govorio - Koja si ti budala", kaže Rendall.
Rendall i Bourke su u nekoliko navrata odlazili u Keniju i pratili Christiana iz daljine.
A onda, 1974. Adams ih obaveštava da je Christian osnovao svoj čopor, da su se samostalno hranili i da su se retko vraćali u kamp.
Na upit da ga još jednom vide i da se oproste od njega, Adamson je odgovorio da nije dolazio 9 meseci i da bi njihov dolazak bio samo gubitak vremena, dodajući i da se brine za njihovu bezbednost, pošto se ljubimac iz dnevne sobe očigledno sasvim dobro prilagodio divljini.
Bez obzira, oni odlaze, poslednji put.
Tog dana , kada su stigli, Adamson ih je posetio i rekao da se Christian vratio i da leži ispred kampa na svojoj omiljenoj steni. (takodje bio ubedjen da postoji telepatska veza izmedju ljudi i lavova i da će to naučnici jednog dana sigurno dokazati).
ostalo je istorija.
Christian,
the lion who lived in my
living room.
"...we are not much different in fact to many other forms of animal life;
and it is because of subtle human conditioning
-- not the actual facts --
that we are raised to believe there is a wide gap between
what is human and what is animal."
--Gareth Patterson, Last of the Free (1994)