Tri paraseta Gile, Cile i Mile zivese slozno u kuci sagradjenoj od cigala. Kaljuga na podu, splacine u alovu i u cosku jelka ostala od tek prohujale Nove godine.
- Brzo, zamandalimo vrata. - uspaniceno rece Gile i frljnu Politiku, koju je citao, u kaljugu.
- Sta je bilo? Jel' Vuk? - skiknu Mile.
- Ma ko se Vuka plasi jos. On je odavno puk'o, eno ga leci pluca u sanatorijumu na Bezanijskoj. - jos uvek uspanicen urla Gile. - Zamandaljuj!
- Cile mrdni tu debelu guzicu. Ti ces ionako prvi da nagrabusis. - zapenio Gile.
- Ama, sta ti je odjednom? - zagrokta iz kaljuge Cile.
- Pa, majmuni jedni, jel' znate koje je slovo u kalendaru? - zastenja Gile gurajuci vrata koja su zapela za Ciletovu nogu.
- Koje? - groknuse u glas ostali prasci.
- Crveeeenoooooo!!! I to najcrvenije sto moze da bude - vec totalno uspanicen cici Gile.
- A?
- Bozic! Boga li vam vasega poljubim! - malaksao od bezuspesnog guranja vrata grokce Gile.
- Pa to je divno. - pljesnu Cile po kaljuzi.
- Sta je tu divno? - zabezknuto ce Gile.
- Bozic. Najlepsi i najsvetiji praznik kada slavimo Bogomladenca Hrista i molimo se da nam da VISNJI MIR. - sa blazenim osmehom i duhovnim mirom groknu Cile.
- Jeste. - trepnu Mile.
- Stvarno ponekad pomislim da ste majmuni a ne prasici. - zastenja Gile jos uvek gurajuci vrata.- Pa jel' znate ko ce da strada prvi?
- Ja znam, - samouvereno ce Mile - moćnici ovoga sveta koji besramno vređaju naša osećanja i naše dostojanstvo i bacaju kocku oko ove naše svete zemlje, srca i duše Srpskog naroda; oko našeg duhovnog Vitlejema, kolevke naše kulture.
- Jeste, - dodate Cile - i nek se pred ovom činjenicom dobro zamisle svi oni koji na najbezočniji način krše sve norme Božije i ljudske pravde, a pre svega prava Srpskog naroda na kolevku njegove Otadžbine.
- Ma manite se politike - nemocno ce Gile - sa'ce Gazda Toma da dodje sa nozem i satarom pa cete videti i Oca i Sina i Svetog duha. Odjednom.
- Pa oni i jesu jedno - prosvetiteljski ce Cile.
- Ama, stvore Boziji, oces li ti Bogu na istinu? - vec iznerviran grokce Gile.
- Neka. Naše srce i naš život stvoreni su za Gospoda. - pomirljivo ce Cile zavlaceci se jos dublje u kaljugu ali ne sklanjajuci nogu iz dovratka.
- Tako je brate. - uzdahnu Mile zadivljeno gledajuci u mudrog Cileta - a ti nemoj da siris dezinformacije. Nasilne i jednostrane odluke Gazda Tome predstavljaju opasan presedan koji bi ugrozio ne samo ovaj obor vec i siru medjuprasecu zajednicu a time i medjuoborski poredak. Pored toga i u suprotnosti su sa medjunarnodnim pravom. A svima dobronamernima je poznato ....
- Prekine Bre!- zaurla Gile. - Ne seri vise, majke ti! Nego ajde da vec zamandalimo ova vrata, pa onda pricajte do mile volje.
- E, ne moze! - ljutnu se Mile - a kako ce onda da nam dodje komsija Vepar Vladimirovic Putko. On je velik i jak i on ce da nas brani. Obeco je.
- Jes' na Kukovo leto ce da nas brani. Eno ga valja se u svom blatistu i samo gleda sta ce da smaze. - razocarano ce Gile.
- Nemoj tako - zapoce Cile ali ga prekinu tresak kad se vrata sirom otvorise.
Na vratima, uvijeni u oblak od rakijskih isparenja, pojavise se Gazda Toma, sa komsijama Veljom i Cedom. Svaki zgrabi po jedno prase i izvukose ih na dvoriste.
Jedno je palo u duhovnom miru i blazenstvu sto ce se pribliziti Stvoritelju. Gazda Toma ga je pricestio zardjalom kasikom koju je od kuma mu nasledio i koju, kao relikviju, nosi oko vrata. Na kajli. Malo poduzoj, da mu je sto bliza srcu. (Kasika ne kajla).
Drugo je zaskocio komsija Velja koristeci spretnost stecenu u dugogodisnjem treniranju kajaka na mirnim vodama. Prase je palo neobavesteno sta mu se sprema.
A trece je pregazio komsija Ceda. Nisu mu se prljale ruke. Prase je ispustilo svoju dusi jos uvek neverujuci da Cile i Mile nisu mogli da shvate tako ociglednan razvoj dogadjaja. A ni njemu bas nije pomoglo.