Leona Helmsley je sanjala, dosanjala i živela svoj američki san.
A san kao san - svako ima svoj. Martin Luter King je imao svoj kad je rekao ‘'I have a dream''. Prema Aristotelu ''nada je san koji hoda'', a prema poslednjim istraživanjima, American dream = kuća u predgradju i dva automobila u garaži (house in the suburbs and two cars in the garage). Leona je postigla mnogo više od toga. Ovo je blog o njenom snu, i ovaj tekst se, na svoj način, naslanja na blog Minje Bogavac Beleške o jednoj Ani, i moj prethodni blog o standardu normalnosti. Prigodan je kao letnja tema, i dobro ide uz hladno pivo i 4. juli, dan nezavisnosti Amerike.
Leona Mindy Rosenthal Helmsley je rodjena 4. Jula 1920, na dan nezavisnosti Amerike, koji se ovog vikenda, kao i svake godine, slavi uz prangijanje i roštilj. Njeni roditelji su bili emigranti iz Poljske (otac šeširdžija) i živeli su na severu države Njujork kad se Leona rodila. U potrazi za boljim poslom, njena porodica se selila mnogo puta, i najzad se skrasila na Menhetnu, kad je Leona bila još devojčica. Srednju školu nikad nije završila jer je odlučila da sama potraži svoju sreću. Usput je menjala ime, dok se najzad nije odlučila za Leona Mindy Roberts.
Sa 20. godina Leona se udala za bogatog advokata Leo Panzirer-a sa kojim je imala jedinog sina, Jay-a, rodjenog 1940. (Jay je kasnije imao četvoro dece, i umro je 1982). Ovo je bio brak kao iz snova - ona Leona, on Leo, ona mlada, on bogat. Ali, to nije bio taj san.
Razveli su se 1952. godine (prema nekim izvorima 1959.), da se više nikad ne vide. Jedina kasnija veza sa Panzirer porodicom je uspostavljena kad je, 1982. godine, Leona tužila Panzirer zaostavštinu, tražeći da joj se vrati novac ($7000) koji je utrošen da se kovčeg sa telom njenog sina preveze u Njujork. Ona nije htela da pokrije taj trošak.
Posle toga se dva puta udavala i razvodila za/od istog čoveka, Joseph-a Lubina, tajkuna u metražnoj robi i tekstilnoj industriji. Ah, to je bio san sa prekidima. Medjutim, Leoninom temperamentu fabrika tekstila (čiji je bila direktor) nije odgovarala, i ona postane partner i kasniji podpredsednik u firmi za razvoj i izgradnju Njuroka (tako je, na primer, i Donald Trump počeo). Medjutim, Leonin san je bio veći. Odlučila je da se prebaci da radi direktno sa novcem, i priključi se, 1970. godine, već kao bogata žena, akcionarskoj firmi Brown, Harris, Stevens, čiji je vlasnik bio Hari.
Hari Helmsley, multi-milijarder.
Hari je tada već bio oženjen 33 godine sa drugom ženom, ali ljubav je čudo. I ta ljubav odnese prevagu nad svim, te se Leona uda za Harija 1972. godine. Leona i Hari, Hari i Leona, oni su izgradili imperiju vrednu mnogo milijardi dolara. Lanci hotela, stambene zgrade, kondominijumi, nekretnine svake vrste, sve je bilo njihovo- ukljucujuci i deo Empire State Building-a. Leona je iz sirotinje presla u svet Diznilend bogatstva.
Dok se Hari bavio stambenim zgradama, Leona se koncentrisala na hotele. Postala je ‘'Kraljica Hotela'', mada su joj podredjeni izdenuli nadimak Queen of Mean (Kraljica Zla).
Bila je strah i trepet za sve koji su joj se našli na putu. Jednom je Alan Dersowitz, poznati profesor prava sa Harvarda, i zagovornik mučenja zatvorenika, pričao kako je nekom prilikom u jednom restoranu Leoninog hotela, za doručak dok su pili čaj, Leona razbila času o pod i naterala konobara da kleči na toj srči i moli je da ga ne otpusti sa posla. Konobar je, razume se, imao svoj american dream, ali mu se desilo da se malo vode prosulo na tacnu na kojoj je poslužen taj čaj. To je Leonu razljutilo do srži, i ona je odlučila da mu očita lekciju. I konobar je, možda, svoju lekciju naučio: tako se ne ostvaruju snovi, tim prosipanjem vode.
A Leona je svoj san ostvarila. Bila je prebogata, imala sve što je mogla da poželi, živela u kući od 2500 kvm, kao istinska kraljica
Nekom prilikom je jedna služavka i čistačica u gornjoj kući pričala kako je, videći sve to bogatstvo, pomenula da mora da su veliki porezi koji se plaćaju kad je čovek bogat. Leona je odgovorila (ovo je uslo u sudski zapisnik): ‘'Mi ne plaćamo porez. Samo mali ljudi plaćaju porez!''
Sudski zapisnik? Pa, desilo se da je Leona optužena za utaju poreza i još nekih 30 drugih prekršaja poreskog zakona. Optužnica je podignuta 1984. ali se, zalaganjem dobrih advokata, procedura odužila sve do 1989. kad su Leona i Hari ipak izvedeni pred sud. Hari je bio slabog mentalnog i fizičkog zdravlja te je isključen iz procesa, i Leona se našla pred porotom sama.
Porota se sažalila na Leoninu životnu priču i iz optužnice je izbačena tačka o prevari za koju bi joj sledila doživotna robija. Leona je dobila 16 godina zatvorske kazne i nalog da plati $7.1 miliona novčane kazne.
Odslužila je 18 meseci zatvora, a ostale tačke optužnice su ukinute na osnovu dodatnih intervencija njenih advokata.
Posle zatvora, a posebno posle smrti Harija, 1997. godine, Leona je uglavnom provodila život u raskošnom njujorškom stanu sa svojim kučićima i mačkom. Celokupno bogatstvo od 5-8 milijardi dolara je bilo njeno. Njen san se ostvario. Ali, bila je sama, sa svojim ljubimcima
Samo se jednom kasnije pojavila u javnosti kad ju je tužio neki član posluge za diskriminaciju. Naime, Leona ga je otpustila zato što je bio gay. Sud je dosudio da se čoveku isplati oko $12 miliona, ali je kasnije presuda preinačena na oko pola miliona dolara.
Godine 2007. umrla je Leona Helmsley, 20. avgusta, na 65. rodjendan Slobodana Miloševića.
Svojim unucima (deci svog sina Jay Panzirea) nije ostavila ništa. Kažu, zato što svojoj deci nije dao imena po dedi. Svom kučetu, Maltezu, je ostavila 12 miliona dolara. Tog Maltežanina u jednom hotelu u Majami Biču čuva Leonin poverenik izvesni Carl Lekić (za svoje usluge naplaćuje $100 hiljada godišnje, plus troškovi). Pored drugih sitnih poklona, Leona je ostavila najveći deo svog bogatstva fondaciji Helmsley za pomoć onima kojima treba.
Juče je, medjutim, prema poslednjem tumačenu suda, svoju celokupnu zaostavštinu od nekoliko milijardi dolara, Leona Helmsli, ostavila kučićima. Sa velikim naslovom Helmsley Left Dogs Billions in Her Will, (Helmsli je ostavila milijarde dolara kučićima u svom testamentu) otišla je Leona Helmsley, žena koja je odsanjala svoj Američki san.
Dodatak:
U današnjem Njujork Tajmsu izašao je tekst Ray D. Madoff-a, profesora prava u Bostonu, a u vezi sa zaostavštinom Leone Helmsley i, opštije, zakonu o zaostavštinama.. Pod naslovom Dog eat your taxes?, Madoff objašnjava kako važeći zakon o donacijama u dobrotvorne svrhe može da se zloupotrebi za ispunjenje ćefova bogatih. U suštini, prema trenutnom zakonu, poklon od $8 milijardi dolara koji je Leona napravila psećoj rasi, je, zapravo poklon od od $4.4 milijarde s njene strane, i $3.6 milijardi od strane svih drugih koji plaćaju porez u usa. Ona je, dakle, na ovaj način naterala poreske obveznike da finansiraju njenu besmrtnost, želeli to oni ili ne.