L.A. afera na SRPSKI NAČIN

Sestre Bogavac RSS / 27.06.2007. u 15:38

lice s poternice
lice s poternice
 (ništa zabavnije od cenzure! )

Pre neko jutro, ležim, čitam. Čitam - nije prava reč... zapravo: davim se u jednoj oblačnoj knjizi, o srpskoj varošici u doba komunizma. 150 strana jesenje kiše... Kap.Kap.Kap. Voda samo toči, toči se rakija, sve se to cedi sa korica, tako da počinjem da šljapkam nogama i da se cedim i sama, između redova filozofije palanke. Baš kad sam stigla do najgoreg  dela,  ono kad lokalni profesor književnosti piše dramu iz života radničke klase, pozvoni telefon. To!

Napokon razvedravanje.  Bacim onu kišovitu knjigu, pa zgrabim fon.  

-  Halo? (kažem vedro)

-  Gospođica Minja Bogavac?

-  Izvolite!

-  Kraj telefona ( ... ime i prezime nije bitno... ) novinar agencije SINA.

S novinarima uvek ljubazno!

-  Da li biste mogli da  prokomentarišete događaje u Lazarevcu?

Hm... Zar se u Lazarevcu nešto događa? Naravno, ćurko neobaveštena, prosikće moj glas savesti. Kao da ne znaš da je naučno dokazano kako ima života i na drugim opštinama!!! ... Dobro. Nije baš da sam u Lazarevcu bila, nije baš da tamo nekog znam,  ali sam zimus pisala jedan obiman turistički vodič. Maglovite predstave o tom, i mnogim drugim mestima u Srbiji imam... Naprimer:  Lazarevac se nalazi 55 km od Beograda i spada u gradske opštine. Imaju solidnu web prezentaciju u mambu, adresa: la-cafe.

 ( zapamtila sam... Lazarevac: srpski L.A.) Šta još? Šta još? Šta još?  

.. Misli, Milena, misli!... I mislim, 100 na sat, ko na kompjuteru kad klikneš search. Nešto mi se kao izlistava, ali svi događaji koji mi padaju na pamet odnose se na XIX vek. Recimo, uzbudljiva storija. Kada su Lazarevčani poslali zahtev da se njihovo naselje na brdu Zbegovac proglasi za varoš, a žitelji susednog sela Šopica poslali kontra-zahtev... pa, onda, kako su se godinama oko toga prepucavali...  Nije, dakle, da se u Lazarevcu nikada ništa ne događa, ali...

-  Gospodine, izvinite... Da li bi ste mogli da me pozovete na fiksni?

Kažem, da dobijem na vremenu, mada se vreme opet stuštilo. S oblačnom facom priznajem sebi kako bi trebalo češće gledati vesti.

-  Halo, ja sam. Da. Znate šta? Ja nemam pojma na koje događaje Vi mislite.

-  Pa, kako? Ali, ovde je u toku VELIKA AFERA.

-  Vidite, gospodine, ja sam spisateljica... te afere i to, to mene ne zani...

-  Ali, taj tekst ste vi napisali!

-  Koji tekst?

-  Pa, taj! Drogerantski. Zabranjen! Tekst čije je izvođenje zabranjeno!

Wow! Namignem sebi ko disidentu... Zabranjen tekst! Referenca za CV.  „Godo", „Kad su cvetale tikve", „Golubnjača" i moj tekst rame uz rame. Dobro, sjajno... ali... otkud to... mislim, moje drame su više onako... mladalačke, žargonske i to. Angažovane, da, ali ne baš da bi nekom toliko smetale ... hm.  

-  Koji tekst?

-  „Dragi tata"..

   „Dragi tata" zabranjen?! ?! ?!  

Taj se komad inače, igra u JDP-u. Nagrađen je od strane istog pozorišta i predstavljen na mnogim festivalima. Od Njujorka do Avinjona, Leedsa i Londona... lepo se naputovao, a ponekad i ja sa njim. Pratili su ga neviđena sreća i topao prijem u publici. A onda: fijasko! Lazarevac je ostao nepokoren!!!

-  Vi mislite na predstavu Jugoslovenskog dramskog pozorišta?

-  Ne, nego na predstavu iz PIROTA, kaže moj sagovornik.

Ah, da... Na to sam zaboravila. Možda sam tu pirotsku izvedbu pokušala da potisnem iz svoje svesti, mada eto... Priznajem. Postoji i ta!  Nakon svetskih festivala, moj dragi „Dragi tata" stigao je i u Pirot. ( „Na simpozijum je bio al je samo naučio piroćanski ća ća ća", hehe.) Sve se to desilo proletos i u događajima koji su prethodili premijeri nisam imala baš nikakvog udela. Ne samo što nisam videla ni jednu probu, nego nisam videla ni reditelja, a i upravnika dotičnog pozorišta nije bilo lako „uloviti".

Da se komad izvodi, saznala sam slučajno. Javio mi jedan poznanik, mladi glumac, da je dobio ulogu. Kad sam mu rekla kako nemam pojma o tome da se komad uopšte postavlja, kajao se što me je pozvao. Kao: možda on i nije dobio baš tu ulogu, pa kao... reditelj će me sigurno zvati... nenene... ne treba ja njega da zovem... najbolje da ne pravim frku, jer videću, glumci su super, ekipa boli glava, i njemu se baš igra taj lik... Dobro.

Čekala sam. Dve nedelje kasnije, javio se i gospodin Vladimir Lazić, reditelj. Hoće da postavi moj tekst, i ne samo ovaj. Parafraziram: Hoće sve moje tekstove! I novi neki da napišem.  Ovo je tek prvi tom naše saradnje, koja neće stati sve dok i poslednje pozorište, ma šta pozorište... sve dok svaki pedalj naše zemlje ne bude imao po jednu Milenu Bogavac na repertoaru. ...

Kako da Vam kažem? Nije da mi nije bilo drago. Kao što rekoh, ja sam dramska spisateljica. Važno je samo da pišem, i da to neko hoće da igra. A uslovi... Dogovori, pregovori, ugovori... to je skroz druga priča. Pristajem na sve, samo kad me ponese kreativno ludilo: Pravimo Predstavu! A Vlada Lazić mi je zvučao baš tako: kreativno zapoluđen i ja sam se zapravo obradovala. Pričao mi o srpskoj avangardi i engleskom novom brutalizmu, o surovoj urbanosti i urbanoj surovosti, o prljavom kazalištu ( ja sam mislila da je to onaj bend, ali nije...) . I tako, kažem ja njemu, sad ću vam poslati poslednju verziju teksta pa se čujemo...

Više se nismo čuli. Skoro do premijere.

Slučaj je hteo da se tih dana Jelena Bogavac i ja nađemo u Nišu. ( Niš, Pirot - dolce vita!) Čitam „Narodne novine", lepo vidim: bila press konferencija, sve super, pirotska avangarda, na slikama glumci u ful kostimima i scenografiji. Pozovem reditelja. Neću da se namećem, ali volela bih da vidim probu. Mislim, kad sam već tu.

A, ne! Ne. Ne. Ne.

To nije njegov način rada. Parafraziram: dobar pisac je samo mrtav pisac. U ovoj fazi mi taj komad znamo mnogo bolje nego ti. A i zašto da pokvariš iznenađenje? Zar nije lepše iznenaditi se na predstavi?!

Bude mi to malo čudno... al se setim da ni ugovor nisam potpisala.

- Izv'inte, a ugovor?

A, ne! Ne. Ne. Ne.

To nije njegov posao. Parafraziram: On će javiti upravniku da me odmah pozove, i da, baš zgodno da sam u Nišu, jer sutra idu neki momci da ostave plakat na štampanje u Niš, pa će mi doneti...

Sve u svemu, opcija mog dolaska u Pirot ne postoji. Zabranjeni grad!

Bude mi i to malo čudno, ali dobro, što da se mešam... U zdravlju i s potpisanim ugovorom (prodaja teksta po diskontnoj ceni!), sačekam premijeru.

Obučem suknjicu ala Alisa, cipele ala Alisa, kod frizera pa na bus.

Molim lepo. Drž' se pirotska avangardo, Alisa is aproaching the town.

A ono, a tamo... a jao!

Žestoka adaptacija. Tekst nije štrihovan, nego je dopisan... Ima li ovde mojih kolega, znaće na šta mislim.  Neki monolozi (parafraziram: „Ovde niko nije mrtav iza poslednjeg Sunca, samo bol nam je ostao, generacijo moja!") , i ono najgore- epilog. Post Scriptum. Kao, šta se desilo s likovima posle kraja komada. Scene istumbane. Štrihovane moje lepe psovke... to da pirotske dame ne zabole uši... al s druge strane, dodate neke nove. Ulazi ti tako lik na scenu i dva minuta u loopu govori: „Karamo se, karamo se, karamo se, karamo se..." . Karaj se ti u ... , pomislim, dok mi lice, uši i sve ostalo crveni. Odjednom, na bimu- scena sexa. Stilizovana, ovo-ono... ali goli glumci su goli glumci... Stilizuj koliko hoćeš: svi znamo o čemu se radi. Glumljeni orgazam i  pali se svetlo... Njih dvoje opet goli, na sceni. Ovog puta, nekako stidljivo. Povlače onu posteljinu, sve kao: da se skinem a da se ništa ne vidi. Pa - silovanje. Maloletnice. Na video bimu, pod punim svetlom, u krupnom planu... Sevnu bele pamučne gaćice. Zažmurim... slušam... U sali muk, a meni muka. U mojoj drami, ta junakinja samo ode za zlikovcem i nastupa MRAK.

Svi znamo o čemu se radi! 

U pitanju je, možda, osećaj za meru. Osećaj za medij ili odnos prema publici. Ja lično pozorište promišljam drugačije. Na sceni možeš da prikažeš razne strahote, ali ako je drama realistična, ne postoji ništa strašnije nego ostaviti gledaoce da sami zamisle kako neki događaj izgleda.  I sve u svemu, da ne pljujem... Svi su se oni potrudili. Možda i više nego što je bilo potrebno.

Poklonila sam se na kraju predstave. Po prvi put u životu, na zahtev uprave: ovde nam retko dolaze pisci, i novinari treba da te vide. ...A ja nisam htela da me iko vidi. Ko ono dvoje glumaca u onoj sceni. Osećala sam se... razgolićeno. No, sve to ide u rok službe. Ne možeš uvek da radiš sa svojom trupom. Zamisli kako je Biljani Srbljanović!, opet se javio moj glas savesti. Ona ni ne zna ko joj sve igra drame... Kako je Rejvenhilu, kako je Sari Kejn - loš primer, sad joj je bolje.    

Sa rediteljem sam imala još jedan susret. U JDP-u kada je predstava došla na gostovanje. Došla sam i ja, sa rodbinom i prijeteljima. Morala sam s nekim da podelim to iskustvo. Beograđani aplaudiraju. Ona naša verzija „Dragog tate" nikom se nije baš toliko dopala. Mislim se, možda je problem u meni? Možda mi je samo sujetno žao što me nisu pustili da gledam probu?

Kod Saleta u klubu, napokon se ukazala prilika da razgovaramo. Reditelj i ja.

Nisam bila ljubazna, ali ni preterano drska. Šta je- tu je. Rekla sam samo: ovoj predstavi fali auto-cenzura. Setimo se Holivuda... I pored očito apsurdnih scena ( kada bračni par iznajmi dvokrevetnu sobu) filmovi iz ovog vremena, obiluju maštovitim rešenjima. Kada ne želiš da prikažeš scenu sexa, naprimer, a da publici ipak staviš do znanja šta se dogodilo, upotrebićeš metaforu. I to je umetnost. To je poezija.

A, Ne! Ne.Ne. , kaže reditelj.

Parafraziram: Mi smo igrali na šok. I od tebe koja si tako bezobrazan pisac, nikad ne bih očekivao ovakvu reakciju.

Ja nisam bezobrazan pisac. Moj komad govori o devojčici u potrazi za identitetom. Droga, nasilje, sex i smrt, samo su ikonografija zemlje u kojoj sam odrastala.

-  ... Tako da, kažem novinaru SINE, Ja sam tom predstavom nemam veze.

-  Ali, čekajte. Da ste dolazili na probe, vi reditelju ne biste dozvolili da predstavu uradi na taj način?

-  Ja sam profesionalac, imam svo poštovanje za instituciju reditelja. Možda bih mu pomogla da razume drugačije... Ali, ne bih ništa zabranila. Nikom. Lično, ne verujem da današnje pozorište može da šokira. Kada već imamo gole cice na duplericama, bilbordima, u dnevnim novinama pored naslova POZOVI ODMAH!, šta ima toliko šokantno u goloj glumici na sceni. Isto važi za scene nasilja... Vidite, rođena sam '82. Pola života gledam leševe pre crtaća. A ni crtaći koje sam gledala nisu bili baš miroljubivi. Moje ograđivanje od predstave ne tiče se morala nego estetike.

Sagovornik nešto beleži. Pa nastavlja.

-  A recite, molim vas. Da li je istina da vaš komad potstiče na drogu?

-  A recite Vi meni: da li zaista verujete da je toliko moćan?! Ne samo moj, nego bilo koji komad. Na drogu podstiče njena dostupnost, i oni koji su je učinili dostupnom. Moj komad samo nastaje u takvom svetu.

-  Vidite, ovde u Lazarevcu, imamo veliki problem s narkomanima. Naročito omladina, svi se drogiraju. Da se predstava „Dragi tata" odigra, platila je organizacija za borbu protiv droge, ali je onda komisija od tri člana ( kulturni radnici i jedan sveštenik) utvrdila da ova predstava glorifikuje narkomaniju i da bi doprinela pogoršanju situacije među mladima.

Kako bi uostalom trebalo da izgleda predstava koja glorifikuje drogu? ... Počinjem da se osećam kao ludak.

-  Milena, možete li da mi kažete još samo nešto? Kako se ta drama završava?

( dobro pitanje!)

-  Majka izvrši samoubistvo. Kruva je trudna, ne zna čije dete nosi i odlazi u inostranstvo. Maloletnici su u popravnim domovima, a oni stariji u zatvoru.

-  Hvala Vam.

-  Hvala Vama.

-  Voleo bih da vas pozovem u TV emisiju, ako imate vremena. Bilo bi dobro da vas suočimo sa članovima te komisije, da čuju i drugu stranu.

-  I ja bih volela da čujem tu komisiju. Naravno. Naravno. Cenzura u XXI veku, slažem se s Vama... strašno.

I tako... Prošlo je nedelju dana. I više... Više se niko ne javlja. Ni do suočenja u TV studiju nije došlo.

LA afera je zataškana! I dobro je. Varošica na brdu Zbegovac živi svoj mirni život. Omladina se i dalje gudra, komisije i dalje tri put mere, jednom seku (ništa zabavnije od cenzure!)  a pirotska avangarda igra svoju predstavu na bezbednoj daljini. U Pi...pardon.  U Pirotu!

Ja i dalje čitam onu knjižurinu. Po stranu dnevno. Nemam više strpljenja... Ali, ako vas zanima šta je bilo sa profesorom književnosti i njegovom dramom o životu radničke klase, rećiću vam: nije ni red napisao.    

Vreme prolazi... malo do umereno oblačno... biće kiše, kažu na prognozi.

Kap. Kap. Kap.  

Milena Bogavac    

Atačmenti



Komentari (34)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 16:06 27.06.2007

uživancija

minjo, šta da ti kažem,
uvek te je uživancija čitati
ljubac za seku



Ivan Bevc Ivan Bevc 10:58 28.06.2007

Re: uživancija

stvarno je uzivanje citati te, a cast je poznavati te....doduse, kada smo poslednji put uzivo razgovarali imala si 10 godina...uf al vreme leti...


www.ivanbevc.blogspot.com
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 11:55 28.06.2007

Re: uživancija

Bevc, jezik za zube! :)
Hoćeš svi ovi ljudi da čuju kako sam imala deset godina ?!
Nemoj da me kompromituješ, ... pa ko će onda ozbiljno da čita ovaj blog?!
HAHAHAHAHAHAHA. :)


Pozdrav.
Osmeh.
Ivan Bevc Ivan Bevc 13:52 28.06.2007

Re: uživancija

Hehehehe...zamisli, cak sam i ja jednom bio mali....i mlad...smrc...

Svecano izjavljujem da je Minja u najboljim godinama (od danas pa sledecih 50 leta), ja sam jedna olinjala matora drtina...

pozdrav uz osmeh od uva do uva

www.ivanbevc.blogspot.com
Milos Djukelic Milos Djukelic 11:12 03.07.2007

Re: uživancija

Gde si bevc?
Sta ima, ni ja ni ti se bas nismo dugo videli..
Milos
hercule poirot hercule poirot 16:40 27.06.2007

Fenomenalno!

preporuceno!
Svetlana S. Svetlana S. 16:46 27.06.2007

...

Baš sam pre mesec dana čula od jednog Lazarevčanina da je LA na prvom mestu u Srbiji po broju narkomana. Mada, to se priča za svaki drugi grad u Srbiji. Ali, stvarno imaju veeeelike probleme sa narkomanijom, koje sigurno neće rešiti zabranom predstava koje govore o tom problemu, između ostalog. Nego sankcionisanjem dilera, koje u malim mestima obično svi dobro znaju. Ali, koliko znam, dileri `licencu` za rad dobijaju od murije, oni lako korumpiraju pravosudne organe ako stignu pred njih, pa se iz tog začaranog kruga ne može izaći bez uspostavljanja istinske pravne države umesto kriminalne tvorevine koju imamo.
A da predstave, filmovi i umetnost mogu uticati na opredeljenje prema korišćenju droge – mislim da mogu na nekom pojedinačnom planu. Ja se dobro sećam filma ’Mi deca sa kolodvora Zo’ koji sam gledala kao devojčica, i koga sam se setila svaki put kad sam bila u prilici da konzumiram drogu, i odbila baš zbog scena iz tog filma.
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 16:58 27.06.2007

Re: ...

Konkurencija za najdžanki grad, u Srbiji je ogromna.
I, draga Svetlana, slažem se sa svime što ste gore napisali. Upravo o tome govori moj oklevetani tekst

koliko znam, dileri `licencu` za rad dobijaju od murije, oni lako korumpiraju pravosudne organe ako stignu pred njih, pa se iz tog začaranog kruga ne može izaći bez uspostavljanja istinske pravne države umesto kriminalne tvorevine koju imamo.


O apsolutnoj neodgovornosti društva spram mladih ljudi.
Apsurdno je samo kad se neodgovorne institucije prave odgovornim. U svakom slučaju: više štete nego koristi.
A karte za pozorište i dalje koštaju više od extazija.
Tužno.

p.s.
deo iz drame:

MALI:
...Što Filipa juri murija, Bane?
BANE:
Valjda je bijo svedok. Ne znam. Ne znam i ne zanima me
MALI:
Za-što ga juri murija, Bane?
BANE:
Zato što je narko diler, jebote.
MALI:
Nije zato, ćelavi. Filip uredno plaća porez na promet, znaš?
Svetlana S. Svetlana S. 17:43 27.06.2007

Re: ...

’Licenca za rad’ ili ’porez na promet’ ... za to zna svako ko bar jednom godišnje izađe u neki ’provod’ u Srbiji. Ali naši ’narodni predstavnici’ slabo izlaze u ’provod’, osim u kampanji, kada i radikali organizuju tehno žurke. Perverzija. Neodgovornost i apsurd, kako ste rekli. Teška tema. Pozdrav.
Kazezoze Kazezoze 17:33 27.06.2007

super

napisano.. preporuchio!
cincili cincili 20:33 27.06.2007

Re: super

ti, zoze, bese navijas za kolubaru iz lazarevca ;-) sigurna sam da si s paznjom pratio text ;-)
Kazezoze Kazezoze 21:12 27.06.2007

Re: super

aha, s' paznjom...a kolubara je prvenstvo zavrshila kao dobri drugi... pet bodova zaostatka iza hajduka iz kule, a shto se tiche kulturnih zbivanja u lazarevcu, o tome ti ja nemam blage veze, ali da ove sestrice dobro pishu to stoji zasigurno;-)
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 12:41 29.06.2007

Re: super

Hej, Zoze. Kaže mi juče kum da se navijači KOLUBARE zovu SVE LUDACI... Je l to tačno?
Pozzdrav.
Hvala na preporuci.
Kazezoze Kazezoze 13:51 29.06.2007

Re: super

tachno, ja sam vodja ludaka iz dijaspore:):):)
Kazezoze Kazezoze 13:56 29.06.2007

pardon

greshka, ja sam zamenik vodje ludaka iz dijaspore, a ima nas komata dva!(kol'ko je meni poznato)
:):):)
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 15:42 29.06.2007

Re: pardon

:) Kad jedan ne dodje, ipak vas je 50% na tekmi. :)
Steta sto to nisam znala dok sam pisala tekst... mada, i ovako je predugačak.

p.s.
Baš dobro ime za frakciju. Srpski, jasno. Svaka čast.
Kazezoze Kazezoze 16:55 29.06.2007

Re: pardon

jeste 50% + dva bolnichara sa psihijatrije... mogla bi na ovu temu i dramu napisati:):):)
a ovo pod p.s. frakcije.. srpski itr. ne razumem
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 21:25 29.06.2007

Re: pardon

Hehe.
Ne smem više da pišem o navijačima. Tema je više nego inspirativna, ali reći će ljudi da se ponavljam... Mislim: četiri drame, brate, što je mnogo, mnogo je.
A ovo pod P.S. rekoh da mi se svidja SVE LUDACI. Vrlo je direktno, ulazi u uši, i nije na engleskom, kao većina imena navijačkih grupa.
Nego, je l imate neku navijačku pesmu vi SVE LUDACI?
Kazezoze Kazezoze 22:14 29.06.2007

Re: pardon

naravno, kakvi bi mi bili navijachi bez himne, al poshto smo mi sve ludaci, mi ne pevamo nego pleshemo uz nashu himnu - Tango Apokalipso... uzhivaj u himni :):):)
Черевићан Черевићан 18:27 27.06.2007

niskomimetički monološki idiom

nikada neželim prihvatiti tezu da se neko nečemu morao povinovati jer se, kad god imate alternativu, nemožete posle žaliti da vas je neko na nešto prisilio.
ima skoro, čitao sam mari anri beil-ovo (koji je šire poznatiji kao stendal) apotetično esejističko delo 'o umetnosti i umetnicima' gde pominje i jedan lični, intimni doživljaj iz Firence – ekstatično ushićenje pred umetničkim delom – bio je naime u pitanju David .kasnije dokoni rastresajući delo Piščevo nazvaše taj njegov doživljaj 'stendalov sindrom' budući da je bio neka vrsta paradigmatskog stanja provociranog susretom sa umetnošću .a mogao je stendal tamo ufirenci i talijanke gledati (kao alternativu ) . . . .
kad neki drugi analitičari mojega dela dokoni budu prebirali po mojim zabeleškama pitanje je samo vremena kada će se termin 'čerevićanov sindrom' u opticaju pojaviti.
ja sam naime ima tomu već pola veka zadivljen pred ženskom lepotom jer ito je umetnost & šire priznata. jelte da negrešim ?a imao sam alternativu da gledam mušku lepotu ( ko pomenuti pisac Beil ) recimo, no grešan odolih u dugom nizu godina bavljenjem gimnastikom u društvu za psiho-telesno nadjačavanje Partizan zvanim gde je nakon vežbanja u kupatilu bila množina muških guuza sa pripadajućim prednjim visuljkom alije meni milije bilo da gvirim u odeljak gde su ženske fiskulturnice praćakale svoje mace pod tušovima tek tek curkavim.a i sisića bilo naizvolte
množina.svaka po dve . joooooooooj.
još tada počeh intenzivno razmišljati o nazirućem uticaju pomenute umetnosti ženskog tela na nas koje nazivam konzumentima, te o manipulativnoj, ali i oplemenjujućoj moći te umetnosti i njenoj sposobnosti da pronadje
prečicu do emocija ujedno propitujući moć te umetnosti – nad umetnikom samim. jer tako se u tom momentu osećah ,kao umetnik ,uisinu ,za razliku od mojih mišićavih ispisnika koji su se dokazivali činom koji će više
izonanisati .mera je bila šolja od 2 deci, bezdrške, aluminijska ,te ulubljena sva.
e sad, da se kolko tolko primaknem naslovu jer on me i isprovocirao naovo pisanije .reč je o vrlo kompleksnom odnosu označenom taštinom ,emocijama ali i etikom u kojem naspram umetnosti ženskog tela stojim ja ,na-
dobudni egzibicionista ( čuh i takovu ocenume ?) koji (lokalnu) harizmu crpim baš izte pomenute umetnosti stvarajući njezinu apoteozu dok sebe uistinu smatram samo onako u prolazu .prc prolazu ,tačnie.
a što se droge tiče u vreme mojega puberteta kad se sa njome počinje obično u mojem selu nje nije bilo,a posle tašta draga mi je najstrožije branila da je probam.trenutno pak unuk veli
- deda ti si svoju priliku za fiks ocviro
etoti života . . .
cincili cincili 20:44 27.06.2007

fatamorgana

darovito napisan text. slutim da ce se LA naci u nekoj od tvojih buducih drama. divan grad, nema sta i nusic je sumnjivo lice tamo smestio, s razlogom kao sto vidimo...

sto se tice narkomanije on je u konkretnom slucaju i odraz "kupovne moci", jer REIK kolubara i dalje predstavlja izgleda nepresusni izvor prihoda, tako da je LA grad ljudi doslih "s koca i konopca", koji nemaju identifikaciju ni sa cim pa ni sa samim sobom. para imaju i na drogu ih trose...zalosno, nema sta. a, sad, eto imaju vrednog svestenika kao sto naucismo, koji je inkviziciji odskrinuo vrata...
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 12:09 28.06.2007

Re: fatamorgana

Ovo je zanimljivo:
para imaju i na drogu ih trose


Zamislite koliko čovek-radnik treba da nema para da bi ih trošio na drogu?
Kao što rekoh:
A karte za pozorište i dalje koštaju više od extazija.



Pozdrav.
cincili cincili 12:18 28.06.2007

Re: fatamorgana

...to ne mogu ni da zamislim...

a L.A. je vazda na samom vrhu po prosecnim zaradama u srbiji, a tako bese i u SFRJ. dakle, izvor je tu, sredstava ima...e, sad, kako svaki sokak treba odjednom da ima i svoju crkvu nisam sigurna da ce nesto ostati i za kulturu... a, i sta ce im?....samo komplikacije...eto, te moze' ovako da se shvati, a ne mora da znaci....mnogo je to komplexno...bolje da se sastane komisija pa da se zakljuci sta valja, a sta jok!
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 14:40 28.06.2007

Re: fatamorgana

Nisam znala, to za prosečne zarade. .
Ali, što se tiče samog sveštenika u "moralnoj komisiji", moram da priznam da mi je on najjasniji.
Šta zna prota šta je in yer face, u pirotskom tumačenju? I šta ga briga? Predstava nije ni meni bila prijatna, a kamoli licu u mantiji... Mnogo me više kopka ko su ostali članovi komisije? ... "Kulturni radnici" , neo-komunistički komesari za kulturu, ili dušebrižnici skriveni iza autoriteta duhovnika? ... Nažalost, ne znam. Kao što rekoh, posle onog jednog poziva, i par šturih vesti nisam uspela da saznam kako se priča raspetljala.

jablan jablan 07:08 28.06.2007

Kišovita

Oprostite, o kojoj je kišovitoj knjizi reč? Znate, mene nekako uvek intrigiraju sudbine epizodnih likova...
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 12:22 28.06.2007

Re: Kišovita

Oprostite, o kojoj je kišovitoj knjizi reč? Znate, mene nekako uvek intrigiraju sudbine epizodnih likova...

Hehehe... Sad se osećam ko pred moralnom komisijom, kao:
da vidimo mi jer ta knjiga uopšte postoji, ili si je izmislila i upotrebila u sebične svrhe stilizovanja i zaokruživanja svog teksta na blogu! Aha, dakle. I time se služiš, samo da pokvariš omladinu Lazarevca?! Izmislila si!

Kunem se da nisam!
Knjiga postoji, tako mi sabranih dela Dobrila Nenadića, prvi tom, treće izdanje, Žiravac, Požega, januar 2007, za izdavača Zoran Nedeljković, COBISS.SR-ID137133068
Ah, da. Naslov je "Kiša".
I još nešto... Protiv Nenadića nemam baš ništa!
( molim da i to uđe u zapisnik, pre nego što me neka komisija napadne za vređanje klasičnih vrednosti književnosti u Srba)

Pozdrav za Jablana.
Šalim se, naravno.
Pitanje je ljupko.

p.s.
Alisa je u ovoj priči najepizodniji lik. :) :) :)
remorker remorker 19:11 01.07.2007

Draga 'sestro' Bogavac

istina je da se fanovi 'Kolubare' zovu "Sve Ludaci" , istina je da je u LA-u extremno veliki br. dzankija , ali to vec nije problem narkodilera vec je problem sa police department,ups,nista ja nisam rekao,naravno ko razume shvatice.
Dalje , nema LA problem sa kulturom jer je nema.
P.S. Znas li da iz La "Kolubare" stize mesecno oko 1 000 000 dinara donacije narodnom pozoristu.Tatin sin bi da bude glumac(mozda to dovuce tu "famoznu kulturu" u "cuveni" LA).
LA je predugacka prica ,ali to je posao za psihologe,sociologe a pre svega za ANTROPOLOGE,mozda je covek samo karika u lancu ,mozda nije nastao covek od majmuna vec obrnuto....
Prica se da ce Ljiljana Colic postati pocasna gradjanka LA...
etc.
Da sve ovo nije smesno bilo bi...
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 16:29 03.07.2007

Re: Draga 'sestro' Bogavac

Eto, hvala na svim ovim informacijama.
Dalje , nema LA problem sa kulturom jer je nema.


Gde je cenzure nema kulture.
Btw. ja nemam pojma ko je Ljiljana Colič.

Pozdrav.
remorker remorker 18:24 03.07.2007

Re: Draga 'sestro' Bogavac

Ljiljana Colic ex-ministarka prosvete btw.

Znas li da je "Haski" film U$lovna sloboda finansiran od JP RB "Kolubara",naravno ne toliko direktno vec preko srpskih kamiondzija,srpskih prevoznika uglja,raznih fantomskih firmi iz KV-a.,... svima njima je narucito stalo da se srpska kinematografija vine nazad u sam svetski vrh!Da li da pomenem da je i tu tatin sin...
Da se bre zna da jedan kamiondzija zna bre sta je kinematografija,dramaturgija,montaza....!
Ima toga jos,ali ono kao velim "ovaj" Radovanovic zauzet sa ovom politickom pozadinom,a Eliot Nes trajno penzionisan!
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 13:53 06.07.2007

Re: Draga 'sestro' Bogavac

Aha, da, da... Ljiljana Čolič. Sad si me potsetio! POČASNA GRAĐANKA! Pa, to je fenomenalno.
Volela bih da ja mogu da dobijem neku titulu, kao naprimer... OMRAŽENA OSOBA... Da mi se zabrani ulazak u Lazarevac, naprimer. To bi bilo funny!

A što se tiče finansiranja kulture, to je parodija!
Mnogo razmišljam o tome. Zato se bavim LOW FI teatrom. :)
lazarevac lazarevac 09:23 20.08.2007

Re: Draga 'sestro' Bogavac

Draga moja,postati omrazena osoba u Lazarevcu uopste nije tesko-samo im donesi neku novu ideju u grad i svi ce te omrznuti dok si rekla keks.Isprobao na vlastitoj kozi.

L.A. prognanik
Bjeka Bjeka 10:23 30.08.2007

Disidenti

Predstava ''Dragi tata'' nije zabranjena u Lazarevcu. Pomenuti savet za borbu protiv narkomanije odbio je da plati troškove gostovanja Narodnog pozorišta iz Pirota. Predstava je odlično primljena u Lazarevcu. Primedbe koje je izneo sveštenik SPC, odnosile su se na plakat za predstavu. Na plakatu je okrenut krst i ljudi iz SPC imaju pravo da u principu ne podržavaju takve stvari.
Dakle predstava je igrala u Lazarevcu a cenzure u mom gradu nema.
Titule disidenata i skandale potražite na drugom mestu.
Bjeka Bjeka 10:28 30.08.2007

Disidenti

Sestro Bogavac
drama ''Dragi tata'' štampana je u lazarevačkoj štampariji ELVUD.
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 21:52 04.09.2007

Re: Disidenti

Dragi Bjeko,
Primila sam k znanju Vase komentare.
Kao sto ste mozda mogli da procitate iz mog teksta, o Lazarevcu ne znam nista a ni do titule disidenta nije mi preterano stalo. U tekstu se zapravo radi o maniru ignorisanja autora od strane svih mogucih institucija. Plakat za predstavu jeste ziljav, ali je vrlo smesno ocekivati da to komentarisem ja, kada u nastanku predstave nisam ni najmanje ucestvovala. Vas komentar o stampanju drame u lazarevackoj stampariji ELVUD, dodatno me je zabrinuo.
Kako iko moze da stampa dramu pre nego sto kontaktira autora?
Da li ste hteli da kazete da je drama objavljena? Ili?
Posto... u pitanju je krivicno delo i povrede moralnih i materijalnih prava autora, te bih istu stampariju mogla i da tuzim.
DRAGO MI JE AKO JE PREDSTAVA IPAK ODIGRANA, I JOS DRAZE AKO JE DOBRO PRIMLJENA.
Hvala na dragocenim informacijama.

Milena Bogavac

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana