Još neće da nam jave ko će da upravlja Beogradom.
Muljaju, love u mutnom, prekrajaju.
ostalo je još tolko toga da se proda, smuva…..
Za vas koji ne znate, za vreme austrijske vladavine Beogradom (1717-1739 god) ovo naselje se nazivalo Donja srpska varoš ili Savska varoš, a iz nje su, za vreme Prvog srpskog ustanka, Karadordevi ustanici otpočeli napad na varoš u Šancu i Beogradsku tvrđavu. Posle ustanka to malo selo Savamala se razvijalo iznad obale Save i Bare Venecije od Sava-kapije (oko ugla Karadordeve ulice i Velikih stepenica, podno Kosančićevog venca), pa sve do “Mostara“, do kraja današnje Ulice kneza Miloša. Kada je 1830. i 1833.god hatišerifima dobijena unutrašnja samouprava, knez Miloš je napravio “pakleni plan” da po uzoru na svteske gradove svoga doba izgradi novi, moderan grad Beograd van okvira postojeceg Šanca i za taj poduhvat izabrao selo Savamala koje postaje predmet urbanistickog projekta stvaranja novog dela Beograda sa idejom da taj deo postane glavni gradski privredni centar. Zahvaljujuci stručnim izradama urbanistickog plana, u to vreme izgradeno je nekoliko najznacajnijih javnih gradevina koje su imale veliki kulturno-istorijski znacaj tog vremena za Beograd, a koje danas ne postoje:
Đumurkana (Karadordeva 17), izgrađena u duhu zapadnjačke eklekticke arhitekture čija se namena menjala: od zgrada Uprave carine, pozorišta, zgrade austrijskog konzulata itd.. U njoj je 1841. god. održana prva pozorišna predstava u Beogradu.Železnička stanica (izgradena 1882-1885); zgrada pošte, amam kneza Miloša, jedina sačuvana gradevina iz dvorskog kompleksa; Vaznesenska crkva, podignuta 1863. Na mestu današnje pijace Zeleni venac nalazilo se malo jezero na čjoj obali se nalazilo nekoliko kafana među kojima se smestila i kafana „Manojlova bašta“ u kojoj je 1834. prvi put počelo da se toči pivo, dovoženo iz Zemuna, a u čiju je baštu svraćala i knjeginja Ljubica. Na mestu „Manojlove bašte“ bila je predviđena zgrada Narodnog pozorišta, projekat izgradnje je počeo, uloženo je mnogo novca za to doba, medutim zbog podvodnog terena izgradnja je obustavljena.. Nedaleko odatle, krajem XIX veka u prizemlju jednospratnice na uglu Kameničke i Kraljice Natalije (bivša Ulica Narodnog fronta) izgradena je kafana „Zlatna moruna“, u kojoj su članovi organizacije „Mlada Bosna“, koji su bili nastanjeni u okolnim ulicama među kojima je bio i Gavrilo Princip (po kome obližnja ulica danas nosi naziv) skovali plan za ubistvo Austrougraskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda; Manakova kuca (Gavrila Principa 5) sagradena je oko 1830, danas jedna od svega pet sačuvanih zgrada balkanske arhitekture i danas deluje u sastavu Etnografskog muzeja; Zgrada Beogradske zadruge (Karadordeva 48) sagrađena je 1905-1907. kao palata Prvog srpskog osiguravajuceg društva. Izvedena u duhu eklekticizma sa naglašenim neobaroknim elementima i sa nagoveštajima secesije antologijski je primer tadašnje arhitekture . Hotel „Bristol“ (Karadoredva 50) sagrađen na početku veka, kuca Luke Ðelovica (Kraljevica Marka 1) kao i Vučina kuca na Savi (Karadordeva 61) u stilu secesije izvanredni su primeri tadašnje moderne arhitekture; savsko pristanište danas ima veliki rekreativni i turisticki potencijal, a prvi zapisi o njemu potiču s pocetka XV veka u vreme vladavine despota Stefana Lazarevica.
Nemate pojma kako bih volela da se Savamala rekonstruiše i da se Beograd na tom delu jednom zauvek spusti na reku kao urbanistička i ambijentalna celina. Pod pojmom ambijentalna celina podrazumevam kulturno-istorijski ambijent, u kome je istorija vidljiva, gde je sve uredjeno i u kome čovek, hodajuci ulicama, oseća deo svoje prošlosti. O baš bih volela da doživim da se taj deo grada pretvori u kulturno rekreativi deo; da se šetajući uz reku čuju zvuci jazz muzike iz malih jazz klubova, da se tu prodaju stare knjige iz antikvarnica, igraju predstave neformalnih pozorišnih trupa, da se tu otvaraju muzeji sećnja, muzike ili dugmadi....
Celom ovom urbanističkom delu grada potrebno je da se vrati stari ambijent, da se zgrade, sagrađene još pocetkom XX veka, poprave; mnoge od njih zahtevaju konzervaciju a stručni timovi treba da rekonstruišu neke od bitnih kulturno-istorijskih zgrada kojih više nema kao npr Ðumurkanu. Nestambenim objektima trebalo bi dodeliti kulturnu namenu: recimo rekonstruisana Ðumurkana mogla bi biti pozorište, obnovljena zgrada Beogradske zadruge, koja je zatvorena za javnost i u kojoj je danas smešten Geozavod, mogla bi biti muzej, „Zlatna moruna“, koja je “uspešno” pretvorena u kladionicu, mogla bi biti galerija ili knjižara, kuca Luke Ðelovica alternativni kulturni centar, a uređeno pristanište veliki rekreacioni centar sa sportskim objektima, klizalištima… Taj deo trebalo bi da bude deo u kome su smeštene galerije, knjižare, antikvarnice, off pozorišta, bistoi, jazz klubovi…
Tada bi ceo kraj predstavljalo ekonomski potencijal za razvoj turizma, ugostiteljstva, usluga... Korist od toga imali bi svi Beograđani, a naročito stanovnici Savamale jer bi u živeli u sređenom i u ekološki čistom kraju, na samoj vodi, što je privilegija svih velikih gradova. Tako bi Savski amfiteatar jednom zauvek postao uredeni gradski kompleks.
Pitam se, zašto nijedan kandidat za budučeg gradonačlinika nije pričao o ovome? Ono čega se bojim je da će neka nova gradska i republička vlast bud zašto pokupovati ove sada ruinarane stare zgrade na atraktivnim mestima uz reku, a onda tu napraviti šoping molove i ostale trgovine automobilima……
Malo sam se raspitivala u Zavodu za zaštitu spomenika, tamo nikada nije postojao tako opširan projekat koji bi zahvatio čitavu jednu oblast kao celinu, već je pažnja usmeravana samo na pojedine zgrade i spomenike u okviru tog dela grada. Savamala, takode, trenutno nije, a nije ni rabnije bila, prioritet Zavoda. Zgrade koje su pod zaštitom propadaju prvenstveno zbog toga što su gradski i državni fondovi za kulturu veoma mali, a takođe i zato što su zakoni kojim je ova oblast regulisana zastareli i neusklađeni sa evropskim. Zakon o kulturnim dobrima koji je još uvek na snazi šiti samo materijalna dobra, što znači samo zgrade, a ne i ono što se u tim zgradama dešavalo !!! Na tu foru je i kafana “Zlatna moruna” , prekoputa pijace Zeli venac, na uglu Narodnog fronta i Kamneičke ulice, u kojoj se Mlada bosna satajala i odakle je Gavrilo krenuo u svoj poduhvat pretvorena u kladionicu. Pošto zgrada sama po sebi nije bila dovoljno arhitektonski atraktivna da bude materijalno dobro koje bi država zaštitila, ono šta se u njoj događalo nije predstavljao dovoljno jak razlog da kafana dobije status duhovnog dobra jer tako nešto u našim zakonima ni ne postoji!!!
U drugoj polovini XX veka, u kojoj se bitno menjao odnos prema arhitektonskom, posebno urbanom nasleđu, prošireni su kriterijumi i rasponi zaštite i uspostavljena je nova metodologija očuvanja i preobražaja nepokretnih kulturnih dobara. Rad na revitalizaciji i integralnoj zaštiti kulturne baštine u smislu kako se on danas shvata u Evropi nije ostvarivan u našoj zemlji. Potrebna je aktivnost samih građana koji ne znaju da sami moraju da se bore za svoje potrebe, potrebno je angažovanje i stručne i intelektualne javnosti da očuvanje okvih ambijantelbnih celina u gradu ne budu samo mrtvo slovo na papiru. .. Institucije koje se bave očuvanjem i zaštitom samo pojedinih spomenika kulture daleko su od razumevanja potrebe šireg kulturnog okruženja. Dok je za vreme socijalističkog uređenja vladala nebriga vlasti prema vrednostima (ulicama, trgovima, fasadama) prethodnog režima zbog ideoloske netrpeljivosti, nakon ratova i uništenih vrednosti, današnjim građanima Beograda treba omogućiti da budu ponosni na svoj grad, na njegovu istoriju, na arhitektonsko / istorijsko nasleđe koje je bilo i koje jeste deo nas i našeg identiteta. U ovom periodu tranzicije, u trenucima potrage za novim vrednostima moramo se vratiti starim i autentičnim vredostima u okviru koga svakodnevno provodimo svoje dane, koji su oduvek tu, oko nas i zaboravljeni. S obzirom da je veoma teško, skoro pa neodstižno dosegnuti razvoj naprednih zemalja Evrope od koje smo odavno rastavljeni a kojoj evo opet kao težimo, realizacija ovakvog "Savamala plana" doneo bi ponos i sećanje na vreme kada je Miloševa Savamala išla u korak se Evropom.
za arhitekte DT i KJG
u koje polažem velike nade