po meni... muzika je najsnažnija veza između ljudskog duha i vremena. Pretočena u note trajnija je od kamena.
Danas je 21. jun, svetski dan muzike
ona je svuda oko nas- na trgovima, ulicama....
http://www.youtube.com/watch?v=3cXxQ5kQVO0
http://www.youtube.com/watch?v=KFH97KJ70YY
http://www.youtube.com/watch?v=gmcWgk-188s
http://www.youtube.com/watch?v=5E4mBoGX6Dw
Ako zanemarimo igračke sale, tango u sebi sadrži suštinu svake prave muzike - katkada nežan, katkada žustar, elegantan....ali uvek ritmičan, senzualn, strastan...
I ako je simbol glamura i elegancije više klase sa ženom u uskoj, svetlicavoj haljini sa šlicevima na butinama i muškarca u fraku, autentčni, izvorni argentinski tango je igra gladnih i siromašnih - ples margine. To je igra imigranata koji su na prelazu iz 19 u 20 vek odasvuda zapljusnuli obale Argentine - iz Aftike, Španije, Italije, Engleske, Poljske, Nemačke Rusije…
....tango je miš maš muzike i plesova donetih iz dalekih podneblja Evrope; ubitačan koktel polke, valcera & mazurke, pomešan sa kubanskom habanerom i ritmovima afrike te crnom muzikom milonga.
Ti mladi muškarci, ti siromašni očajnici puni nade da će zaraditi dovoljno novca za povratak u domovinu ili dolazak svojih porodica u obećanu zemlju, utkali su u tango refleksiju svih svojih nada u bolji život; osećaj gubitka i čežnje za dragim ljudima i mestima koje su ostavili negde daleko iza sebe. Kakav je to bio sudar galaksija!!!! Ta novopečena populacija sitnih krimosa, fizičkih radnika, posetilaca bordela, gangstera , luzera i tango!!! On je njihovo vlasništvo; vlasništvo compadritosa, koji u tom novom svetu sem soptvenog imena nisu imali ništa - samo svoj mačo ponos. U toj usamljenosti, u toj očajničkoj borbi za zvaki novi dan, jedina zabava bila im je imitacija igre afričkih plesova, tu na ulicama Buenos Airesa. Bez žena, vežbali su između sebe....
Sa ulica tango su preselili tamo gde pripada, gde mu je i mesto - među compadritose, u bordele …Legenda kaže da su žene u bordelima birale svoje klijente po tome koliko uspešno igraju tango.
Tango to je razočaranje, strast, bol, čežnja i tužne misli koje se mogu plesati, to je suza u grlu na ulicama Buenos Airesa . Kada zatvorimo oči osetimo miris luke i memljivih hodnika bordela; čujemo glasove mornara i teške tovare kako udaraju u kamene ploče na doku.
Tango prikaziuje vezu prostitutke i njenog makroa i onaj prvi, originalan, bio je prezren, odbačen i zabranjen kao nepristojan i nastran.
Kada je bandoneon, instrument bez koga se tango ne može zamisliti, prstigao iz Nemačke, svet je postao spreman za tango. Astor Piacola, svirač bandoneona, najznačajniji je argentiski kompozitor “novog tanga”.
Magija i strast novog Piacolinog tanga u slušaocima raspaljuje vatru, raspiruje čežnju, budi nostalgiju a na licu osećamo vetar koji iza sebe ostavljaju užurbani imigranti koji hitaju lukom ka predgrađe Buenos Airesa...
Ovaj Piacolin tango više je za uši nego za stopla, on je jedan jedini , argentinski, koji se uvek završi tragično da bi ponovo nastao, još lepši i tragičniji.
Otac tanga Karlos Gardel, taj tragični junak tanga, nije umeo da otpeva više od dve oktave, ali je zato imao "suzu u grlu" koja nas i danas omamljije.
Danas je dan muzike.
Radujte se, smejte se ili tugujte, al' nemojte sami, ni bez muzike...Uzmite nekog za ruku, priljubite ga uz sebe... osetite kako sa muzikom kroz vene struji život, kako se spušta niz kičmu, obavija bokove...... pustite suzu u grlu da vas povede...
“Tango je najbolji izraz onoga što pesnici često pokušavaju da objasne rečima - verovanje da borba može biti svetkovina”, šapuno mi je jednom Borhes
Za S.K.