by Katja T.
I tako još jedan dan prolazi dok ga ja čekam a imam previše ponosa da bih vrisnula koliko mi nedostaje i koliko mi treba. I ne znam da li to radim iz straha ili zbog ponosa...ali i ponos je proizvod straha. Plašim se da ću svojim potpunim razotkrivanjem postati totalno izložena i ranjiva. Ponos mi je poslednja linija odbrane. Ne znam koliko dugo će izdržati. Sati su predugi. Pokušavam nečime da odvratim svoje misli, ali nikako ne ide. Sve što radim podseća me na njega, svaki film koji gledam gledala bih sa njim, svaki obrok koji pojedem podelila bih sa njim svaki dah koji udahnem predala bih njemu.
A on ne zna ništa o tome.
Smišljam sledeću akciju za odvraćanje misli. Lista je sve kraća. Mogućnosti je sve manje. Da li ga pozvati još jednom ili ne? Šta to ćutanje reba da znači? Da li je zaista toliko zaposlen ili samo ne želi da priča samnom? Šta mogu da uradim da olakšam sebi? Da li je rešenje u insistiranju na nekoj vrsti komunikacije? How much is too much? Da li sam već prešla tu granicu? Da li sam joj blizu? Ima li povratka sa mesta na kojem sam sad? Znam da on ima odgovore na sva ta pitanja. Ali kako da ga pitam? Da li je i samo postavljanje ovih pitanja previše? Zašto nemam nekoga kome bih mogla sve ovo da kažem? Kome bih mogla da postavim sva ova pitanja. Spremna sam na bilo kakav odgovor. Postoji samo jedno jedino pitanje koje može da zameni sva ova.
Da li me voliš?
Odgovor na ovo pitanje daje odgovore na sva ostala pitanja. Od svih pitanja koja se plašim da postavim ovoga se najviše plašim. Mislim da ga nikada u životu nisam izrekla nikome. Uvek sam se plašila odgovora na to pitanje....jer taj odgovor je ultimativna presuda. Ne može biti dvosmislen. Suština stvari.
I eto, još jedna poruka je otišla. Uskoro ćemo videti da li je bila prava. Koliko treba nekome da odgovori na poruku? Zavisi šta želi da kaže i koliko brzo kuca. Koliko poruci treba da putuje između dva aparata? Zavisi od satelitskih i drugih veza u vezi sa celim problemom.....ali sve duže od 10-ak minuta uključujući i mogućnost neuočavanja poruke u prvom momentu je znak da ni ova poruka nije bila prava. Prošlo je 6 minuta....i evo i deseti minut ističe. Da li neko može da tako lako u potpunosti isključi nekoga iz svog života? Kakvo mišljenje čovek treba da ima o osobi kojoj ne odgovara na već tri poruke i jedan poziv koji su se odigrali u poslednjih 20 sati? I šta sad? Još čekanja? Kada tome dolazi kraj? Ko donosi odluku kada je kraj? Da li ja treba da donesem tu odluku? Imam previše pitanja na koje nemam odgovore. Tek kada dobijem te odgovore mogu reći da li je kraj ili ne? Ali...kako da ga pitam? Previše se plašim. Jedno je sigurno. Neću ga pitati da li me voli.