“Tako to biva kad se previše sniva- a stvarnost se malo zna
Tako to biva kad se previše pliva – mutnim vodama sna...”
( Don't mess with Unfuckable Man.....Utd )
...Izgubih opkladu … malo sam se zanela teorijom money rules. Izgleda da se Abramovich prekalkulisao … bila sam ubedjena da će Chelsea da osvoji titulu, ne zbog toga što bolje igraju … jednostavno iz logike “podešenih okolnosti” …
Moj domaćin, Unfuckable, mi je zadao temu: fudbal iz moje “ženske” perspektive. Šta ću, izgubila sam opkladu, sad moram da pišem.
Moj prvi susret sa loptom za kojom trče 22 igrača je bio u ranom detinjstvu. Roditelji su mi se uvek prepirali i kladili. Tata partizanovac vs mama zvezdašica. Mene su pokušavali da podmite čokoladom ili nekom igračkom. Bilo mi je teško da se opredelim, zbog neodlučnosti šta bih više volela da dobijem, u zavisnosti od toga za koga ću da navijam – tatu ili mamu.
Kasnije počinjem da pratim evropska i svetska prvenstva. Nije mi bilo od presudne važnosti da li su naši učestvovali, niti sam ikada navijala protiv, recimo, Hrvatske, jer smo sa njima bili u ratu. Navijala sam za dobar fudbal – kvalitet i dinamiku igre. Najviše sam se radovala dobrim golovima, menjanju dresova na kraju svake utakmice, a i malim kačenjima gde bih obično dobacivala: „Hajde lupi ga već jednom po nosu!“
Interesantno mi je kako su dečki na terenu vrlo zapaljive prirode … časom im racio predje u modus: udri, pljuni, zgazi …
Sećate li se Siniše Mihajlovića (svetsko prvenstvo – Francuska 1998) i njegove legendarne pljuvačine, gde je Jensu Jeremiesu, nemačkom reprezentativcu, pljunuo pravo u usta?! Užas!!! Nemci su danima pisali o tome, a na sledećoj utakmici protiv Holandije, je holandski igrač Dennis Bergkamp, Siniši malo prošetao po stomaku...
Reči nemačkog komentatora nikada neću zaboraviti: “Hoffentlich ist im jetzt die Spucke weggeblieben!” (Nadam se da mu je sad pljuvačka ponestala.....). Ako izuzmemo taj fizički napad, može se reći da je to bila jedna od boljih utakmica tog prvenstva … da Mijatović tada nije promašio penal, gde li bi nam bio kraj !?
Moj omiljeni fudbaler (vizuelno), sa kojim bih rado menjala dres je definitivno Portugalac Nuno Gomes … mmmmmmmmmmmm. ...Nije se rodio igrač koji bi mogao da ga pomeri sa zabetoniranog prvog mesta moje fudbalerske biblioteke : )
Još jedan, vrlo bitan detalj vezan za fudbal je ofsajd!
Umem da ga prepoznam, stim što nekada baš nisam sigurna da li je u pitanju pasivni ili aktivni …!?
Utakmica koja me je najviše izbedačila je bila na prošlom svetskom prvenstvu u Nemačkoj - 2006. Srbija & Crna Gora protiv Argentine, u obližnjoj Gelsenkirchen Schalke areni. Taj dan sam ja prošetala do Šeratona, koji je od mog stana udaljen nekih 500 metara.
.....Odem da vidim argentinsku momčad:)
Pored gomile napaljenih navijača iz Argentine, nacrtala se Ja iz suprotnog tabora. Uspela nekolicinu igrača da slikam … mahala im kada su autobusom krenuli da nas sahrane u Gelsenkirchenu..... Moji me pljuvali posle toga. Ispala ja kriva za: šetamo-testise-po-terenu-tragediju naših „reprezentativaca“.
Pošto nama uvek treba krivac – neka to ostanem ja, nema veze.
Toliko od mene o fudbalu … evo još par sjajnih golova za sve ljubitelje ovog, ne samo muškog, sporta
p.s.: i da ne zaboravim …..
______________________________
Unfuckable The Last, Finnal Assault