Ovo je blog načelno o grejanju stambenih prostorija u okviru novonastale situacije u kojoj svako gleda da nađe neki rezervni izvor toplote kad zagudi zima, ako ovo sa snabdevanjem gasom iz bratske Rusije nekim čudom nedajbože pandrkne. Zamislio sam da kolege sa više iskustva u ovoj oblasti podele neke cake i tako pomognu kolegama sa manje iskustva da ovi lakše izbegnu neke početničke zajebe.
O kreki i smederevcu ne bih, nego o pravim pećima na čvrsto gorivo, konkretno drvo, pošto koliko pratim toga još ima koliko toliko tu kod vas da se nabavi. Naravno, svako skretanje sa teme na uobičejene pravce delovanja po širini i dubini blogovskih tema je sasvim ok.
Evo mog doprinosa, onako nabacano kako mi je šta padalo napamet. Podrazumeva se da ovde ima ljudi koji se bolje od mene razumeju pa će više i doprineti, a i ispraviti me ako vide da sam se negde nalupetao. Ja imam minimalne kvalifikacije, ali je sve iz prve ruke, jer u kući već osam godina koristimo peć na drvo, koje ujedno i sam nabavljam i pripremam za grejnu seznu, a zbog čega, pa zato što sam zaludan, jelte.
Dakle, prvo par reči o pećima.
Moderne peći na drva koriste foru tzv. sekundarnog sagorevanja, što je je metod kojim se znatno podiže energetska efikasnost, to pod a). A pod b) - eliminiše se većina štetnih materija koje se oslobađaju u običnim pećima tipa kreka ili smederavac, a koje bi kao takve u svakoj normalnoj zemlji bile zakonom zabranjene za korišćenje u naseljenim mestima, a i inače.
Sekundarno sagorevanje znači da se posebnim, da kažem cevovodom, spoljašnji vazduh, koji se prethodno zagreje opstrujavanjem oko vruće peći, uvodi u komoru za sagorevanje pri njenom samom vrhu. Komora je izolovana od dimnjaka pločom od posebne vrste keramike (baffle) i prekrivene ćebencetom od keramičke vune. Time su gornji zid peći i ulazni port dimnjaka izolovani od središta peći, te u dimnjak odlazi minimalna količina toplote. To dovodi do toga da dim oslobođen iz drveta normalnim sagorevanjem počinje i sam da sagoreva, oslobađajući dodatnu toplotu u komori, umesto da je sa sobom odnosi u dimnjak i tako predstavlja manjeviše čist gubitak.
Ovim dodatnim sagorevanjem se značajno podiže temperatura u peći, što onda dodatno pospešuje vrlo efikasno sagorevanje i samog drveta. Plamen u ovakvim pećima ima vrlo karakterističan pojavni oblik: drvo na dnu komore izgleda kao da ne proizvodi nikakav plamen, nego samo polako nestaje. Dok se u samom vrhu komore, ispod plafona, vidi plamen koji lebdi i kovitla se kao užareni oblak, dakle kao da ne potiče od drveta. Trik je u tome da drvo na dnu zapravo sagoreva znatno višom temperaturom nego u običnim pećima, pa plamen direktno iznad njega nema nikakvu boju u vidljivom delu spektra. Generisana toplota se najvećim delom izračuje direktno kroz kvarcno staklo, a potom konvekcijom sa same peći, uz dodatnu pomoć ugrađenog ventilatora koji opstrujava vazduh iz prostorije oko tako zagrejane peći.
Dodatna pogodnost ovakvog sagorevanja je i što se proizvodi minimalna količina pepela, sa vrlo malo zaostalih ugljanisanih (nedovoljno sagorelih) komada drveta. Zato takve peći nemaju fioku za pepeo, nego su sa svih strana obložene šamotnim opekama.
Primera radi, savremena peć na drva dimenzionisana za običnu kuću od recimo dvestotinak kvadrata tipično oslobađa oko 22-23 kW toplotne snage dok je dobri stari smederevac deklarisan da generiše svega 7kW. Pri tome je peć manja od 1/4 smederevca. Danas je česta fora da se u kućama koje imaju kamin cela ta peć ugura u postojeće, jelte, ognjište, a da se ostatak zatvori posebnom maskom. To otprilike izgleda ovako:
Dakle, za početak, ako hoćete da se ozbiljno grejete pomoću peći na drva, uzmite neku modernije dizajniranu, i da ima pomenuto sekundarno sagorevanje, mada je to sad već standard. Kupovina i ugradnja takve peći je najveća investicija.
Pored dobre peći, treba vam dobro gorivo, dakle drvo. Generalno, drvo za loženje se deli u dve grupe, meko i tvrdo (ne znam da li se tako zove na srpskom jeziku, mislim na hardwood i softwood). Primer “mekog” drveta bi recimo bila topola, jasika, onda sve vrste borova i jela omorika, orah, lipa i tako dalje, dok je “tvrdo” drvo sve ostalo, dakle hrast, javor, jasen, bagrem, brest, breza, jabuka, šljiva, trešnja, pomoranža, itd. Razlika je velika - “tvrdo drvo” odlično i čisto sagoreva, oslobađa znatno veću količinu toplote od mekog drveta, koje em slabije sagoreva, pa vam ga više treba, em proizvodi čađ (soot, creosote) koja se taloži u dimnjaku a što, ako se ne čisti redovno, može da se zapali i izazove ozbiljan požar. Dakle, za zagrevanje treba, ako je ikako moguće, uvek birati “tvrde” vrste drveta, ili bar mešavine sa što više istog. Razlog je naravno to što je “tvrdo” drvo po pravilu skuplje od mekog drveta.
Odmah sledeća bitna stavka iza vrste, je da je drvo dovoljno suvo. Neka empirijska mera “dovoljne” osušenosti drveta je manje od recimo 15% vlažnosti. Za ovo je najbolje korisiti instrument za mrenje vlažnosti. Naravno, i nešto vlažnije drvo će goreti, ali uz puno dima i manje oslobođene toplote, te će vam trebato srazmetno veća količina. Drvo se može dodatno malo prosušiti pred loženje ako ga držite blizu peći, ali to je uglavnom minimalno i uz gubitak toplote oslobođene iz peći. Zbog toga zagrevanju na drvo treba pristuputi planski i ogrev nabaviti dovoljno ranije i dati mu vremena da se prosuši. O sušenju može da se napiše ceo blog ili dva, pa ću to da ostavim za komentare. Naravno, prodavci drveta često nude sezonirano, to jest, osušeno drvo, ali im tu ne treba uvek i sasvim verovati na reč.
I kao poslednju stavku, jer sam se umorio od pisanja, navešću tehniku loženja. Dakle, tu ima par caka. Za potpaljivanje vam trebaju sitno naseckane daščice, potom nekoliko komada drveta srednje debljine (par cm u prečniku), i na kraju veliki komadi drveta, recimo veličine da vam u peć stane svega nekoliko takvih komada. Postoje dve škole mišljenja o tome kako treba ređati drvo, a ja ću da predstavim onu koju koristim i za koju sam se uverio da je superiorna. Na dno peći se poperečno stave najveći komadi drveta, isečeni u kriške, tako da između njih ostane kao mali levak. Potom pod uglom od 90 stepeni u odnosu na te najveće komade ređaju ovi komadi srednje veličine, jedan sloj. Na kraju na njih opet pod uglom od 90 stepeni se poređaju sitne daščice. Potom se novinski papir zgužva u loptice koje se poređaju na vrhu te kamare. Makismalno se otvori klapna za regulaciju vazduha, zapale se papirići i vrata peći pritvore skoro do kraja.
Kad se vatra razgori i zahvati ove srednje komade drveta, vrata se zatvore, a klapna se ostavi maksimalno otvorena. Cilj u ovoj fazi je da se što je pre moguće postigne radna temperatura peći, tu negde iznad 300C. Kad se temperatura dostigne, klapnom se smanji dotok vazduha u peć i tako dalje reguliše sagorevanje. Kad se proces stabiliše, dotok vazduha se može držati praktično na minimumu, i dobra peć korektno odabrana za veličini prostorija koje se greju neće morati da se ponovo puni drvetom satima.
Sledeća caka je da se u vatru ne dodaje jedan po jedan komad novog drveta kako vatra sagoreva početno punjenje, nego da se sačeka da ostane praktično samo žar i onda peć ponovo napuniti do vrha, ovog puta samo sa velikim komadima drveta.
Ovde sledi mala ali važna digresija.
Postoje dva ravnopravna standarda za napajanje peći vazduhom i to je često regulisano i zakonom, to jest stambenim pravilnicima. Vazduh se može dovoditi spolja, ili iznutra, dakle iz prostoija u kojima živimo. Obe metoda imaju mane i prednosti, ali da ne davim sada sa tim, tu je jedino važno da ako vam je peć instalirana tako da vuče vazduh iz prostorija, da pri startovanju peći ostavite bar neki prozor malčice otvoren i da ako imate u kući aspirator ili neki drugi ventilator koji izvlači vazduh, da ga privremeno ugasite. Na ovaj način se izbegava negativni pritisak u kući koji će dovesti do toga da dim iz peći umesto u dimnjak krene nazad u prostoriju u kojoj je peć i tamo napravi veliko i neugodno sranje. Kad vatra krene i kad se uspostavi normalan tok dima, prozore možete da zatvorite, aspiratore da popalite. Jedino ako vam je kuća izuzetno dobro zadihtovana morate da se pobrinete da ipak dovoljno vazduha ulazi unutra da bi peć mogla normalno da funkcioniše.
Eto, toliko od mene, aj sad vi.