Na pola dana,
onog na pola nedelje,
u pola Novembra,
obasjanog na pola suncem,
koje se polu potkralo,
ona kuva polu rucak,
od onog sto je polu ostalo,
u polupraznom frizideru,
i u polutupom raspolozenju,
od vremena koje se na pola lista,
dok pije iz puluprazne case polu vodu
u polusvesti,
sa polupopusenom cigaretom u ruci,
seti se onih polu nekih,
koji su u polu secanju ostali,
jer davno je sve na pola razbijeno,
pa onda i delovi na jos polovina,
i u tom polu necega, u polu svetlu,
sa poluspustenim kapcima,
dok u pola daha dise polu vazduh,
polu posmatra ovaj polu zivot,
sto se odvija u Polusvetu,
koji je jedini ceo opstao,
kao i ukus kasnog avgustovskog paradajza.
...........
kanabe blog za muziku & sve ostalo.