TIHI NAČIN
I
Iako mi nikada nisi bila neophodna, iako si mi često donosila samo bol, bio sam na kolenima, jeo te i hranio te, gubio nekad čitav jedan dan, da te nasmejem. Svet koji si vukla za sobom bio je tako jasan, kristalan, da nisam mogao da te ne uzimam za ozbiljno, daleko bilo da te prezirem. Dobio bih, katkad, bitku ali bih uvek gubio rat.
Ptice beže preko ekrana neba, ostavljaju prazninu za mrak. Kiša prati. Kao kletva si, koja ima ime. Ana budi mi rana. Bila si u stanju da izmišljaš tokom čitave noći, pored uključenog i mutiranog TV-a. Tako bismo ostali budni do jutra. Opijena sobom, ali ne u pežorativnom smislu, bila si raspoložena da se posle posla viđaš uvek sa nekom drugom prijateljicom. Uveče bi se vratila, ne bi me ni poljubila.
Nazvala me je posle ponoći, ima više od tri godine od kada smo imali poslednji kontakt. Pokušavao sam da se prisetim njenog lica, sećanja su izranjala iscepkana. Paralelno se trudim da ispratim u čemu je problem ali ne kapiram ni polovinu. Smišljam rečenicu koja će pokriti izostanak mog fokusa. Kažem joj, ne znam od čega te to mogu spasiti. Pozvao sam je da dođe i ona je odmah sela u svoj mali auto i sabila nekad ogromnih pet sati razdaljine u jednu rečenicu. Stigla sam. U mojoj crnoj dukserici. Nikad je zapravo nisam upoznao, sada mi je bilo jasno. Takođe mi je bilo jasno da se ona koju sam mislio da poznajem pretvorila u nekog zbog koga ću u cik zore pristaviti vodu, poslati na posao e-mail da će danas morati bez mene. Saslušaću je, opet. Ali neću znati od čega to mogu da je spasem.
Sve deluje mnogo bolje kada nije deo tvog okruženja. Kao reči, u pismu, poslate na daljinu, što je veća distanca, reči su važnije, teško uteše a lako razočaraju. Mogućnosti koje zovu iz daleka, prizori i zvukovi, bliže su vlažnom snu, nego suvoj realnosti. Nisam te poznavao onda, zar ne? Nisam čuo kako jasno govoriš. Nisam video hrabru devojku pored sebe, zar ne? Slepac. Hteo sam misteriju koja se neće razrešiti, hteo sam slagalicu kojoj nedostaju delovi. Hteo sam priču koja je nedovršena, još gore, koja se ne može prepričati. I sad vidim da je naša priča bila sasvim dobra, vidim je opet kao na početku i kao na početku, zaludim se njome. Ali sada je, nažalost, kasno.
nastaviće se...