гошћа блога Ms.Ivana K.
Razmisljam o ljubavi ovih dana cesce no obicno. Znaci, svakih par minuta. Ima daleko vaznijih stvari o kojima bi milion sinapsi moglo da sapuce jedna drugoj, to stoji, ali inficirana sam davno i hronicna kondicija koja svakoj zeni oduzima korisno vreme je uslovila bar jednu korisnu delatnost, tzv. multi-tasking. Ne razmisljam samo o svojim ljubavima. Kamo srece da mogu da svedem proces na njih, ne, nikako, ja to uvek prosirim i na mnogo sire i bitnije 'zensko pitanje'.
Ovaj poslednji revival me je doveo do jednog zakljucka, jednog od onih koji ne mogu da promene nista. Naime, uvidela sam da je efekat ljubavi na zene uvek kontradiktoran njihovom statusu, namerama, planovima, tj. razumu. Konkretno, kad sam zaljubljena, ja sam uzasno middle-class. Ima mnogo, ali zaista mnogo gorih stvari od srednjeg staleza, siromastvo na primer, no prekasno je sve to. U obliku prideva, 'middle-class' jednostavno nije nesto sto ja mogu da prihvatim. Zato zmurim. Jer bih inace videla sebe kako nosim visoke potpetice, prebirem po fioci sa rubljem da nadjem onih par cipkanih krpica koje su tu negde ispod gomile potrosnog pamuka, ne mogu da prodjem pored ogledala a da ne bacim pogled, iz svih uglova, koliko mi to vrat dozvoljava, oblacim samo tesne bluze i tesne pantalone, i sve je tako prokleto tesno da se vise i ne vracam u svoju pravu velicinu kad ih skinem. Jednostavno sam stesnjena, oblikovana materijalom skrojenim pod nehumanim okolnostima negde na kraj sveta. Prosto i uzasno, zelim da se dopadnem. I jos mnogo vise: zelim da budem neodoljiva. Ne, postoji i jos gore - moram da budem toliko neodoljiva da se ljubav zalepi za mene tesnje od onih pantalona koje sam kupila prosle nedelje i u kojima mi se smrkne, zbog povremenog prekida protoka krvi. Nedostatak apetita kompenzujem kupovinom gurmanskh kuvara sa umetnickim ilustracijama, jer dok ja gubim na tezini, imam neizdrziv poriv da hranim objekat svoje ljubavi svime sto mi padne ruku. A najvise sobom. Ima tu nekog simbolizma, ali tome cu se vratiti nekom drugom prilikom. Istovremeno moj smisao za
humor - koji me je odrzao i kroz najgore krize - se demonstrativno povuce u podrum i odbija da izadje. Ne moze da me smisli kad sam ovako sva sexy. Ili to ja umisljam da on pati. Mozda se u stvari sjajno zabavlja.
To je bio samo pocetak. Naprasno i strastveno pocnem da verujem u monogamiju. Seksualna revolucija mi je nepodnosljiva i kao istorijski neuspeh. Brojim na prste koliko je dece moguce roditi; sva iz kataloga, uvek nasmejana, zadovoljna, sa rupicama na obrazima, i koja rastu sama od sebe, kao iz vode, dok sam ja posvecena sebi i svojoj ljubavi koja transformise sve cega se dotakne. Sa odobravanjem primecujem da sve iz cega izlaze zvuci muzike peva samo o ljubavi, i zakljucujem da je popularna muzika uradila neverovatnu stvar od popularisanja ljubavi. Tako i treba, jer ljubav je lepa i pravi cuda - evo sta je od mene napravila.