Razmisljam trenutno koliko smo trenutno daleko od toga sto se nekada zvalo "Summer of Love" i koliko je ideja o globalnoj ljubavi passé, koliko smo sami doprineli da dodjemo do ovog civilizaciskog trenutka. Ono sto vam niko nigde nece reci je da se ovakav civilizaciski debakl resava tako sto se covek zagleda u SEBE i tu prepozna problem i potrazi eventualno resenje. Sve ostalo je bullshit.
Ovaj blog namerno sada u ovom trenutku posvecujem velikom Nsarskom koji je uvek imao sluha za moje zvrljotine i od koga sam naucio nekoliko esencijalno primenjivih, pametnih stvari npr. kako se osloboditi nostalgije.
beleske na margini:
Danas sam zeleo da objavim blog o podkastima koje pratim i o jednom zanimljivom momku po imenu Lex Fridman ali su me emocije i malo crnog vina odnele na drugu stranu.
Pre par dana mi je preminuo kolega. Uvek nasmejan Marokanac sa istim odgovorom na pitanje:
Comment ça va?
Jusqu'ici, tout va bien.
Bio je zgodan dasa. Znam da se jedna francuskina lozila na njega i da je verovatno tucao.
________________________________________________________________________________
Dimo mi je jutros pricao o Politickoj Ekonomiji. Tu je bio i Igor. Bilo je jako interesantno. Nisam znao da je takav termin u modernom svetu zabranjen. Nesto slicno geo-politici. I to se ignorise ko nepostojeci termin.
_______________________________________________________________________________
Pre par dana sam pio kafu sa Kori Udovicki na koju sam slucajno naleteo. Bilo je jako interesantno jer sam sat vremena pre toga u autu slusao Lenkin intervju na RTS-u. Lenka je rekla da je Hitler izgubio rat ali fasizam nikada nije porazen.
Maka je napravila pitu sa sljivama, a na gramofonu se vrti Majlsov "Tribute to Jack Johnson".