Jedan od najvažnijih razloga se ogleda u činjenici da Republika Crna Gora, za razliku od Republike Srbije, nije izjednačavala antifašiste i fašiste, tj. partizane i četnike, nije se bavila revizijom istorije, falsifikovanjem povesnih činjenica, podizanjem spomenika ratnim zločincima poput Draže Mihailovića!
Takodje, u školskim udžbenicima osnovnih i srednjih škola u Crnoj Gori nema relativizacije istorijskih fakata, kakva postoji u Srbiji.
Jedan od temelja i simbola slobode i državnosti Crne Gore upravo je antifašizam i proslavljanje 13. jula, kao Dana ustanka crnogorskog naroda protiv nacizma.
Zato me je uoči predstojećeg praznika baš obradovala pesma "MAJKO MOJA", u izvodjenju Dejana Škuletića.
Autor muzike i teksta je MOMČILO ZEKOVIĆ, aranžman je SENADA DREŠEVIĆA, dok su autori trinaestojulskog video zapisa Dejan Senić, Danila Pervov, Igor Pečobić i Dragan Profaca.
Svaka čast!
Narodni heroj Čedomir Ljubo Čupić se nije uzalud smejao svojim dželatima uoči streljanja 9. maja 1942. godine!
Izveden je pred streljački vod italijanskih fašista ispod Petrove Glavice kod Nikšića. I na samom strelištu je nastavio bodriti okupljene, pozivajući ih da pruže otpor okupatoru.
Istog dana, 9. maja 1942. ubijena je i Joka Baletić, devetnaestogodišnja partizanka iz Broćanca, koju su četnici zarobili zajedno sa Ljubom Čupićem. Smrtna kazna nad Jokom Baletić je izvršena vešanjem, tokom kojeg je Baletićeva sama sebi stavila omču oko vrata.
SLAVA IM! I STOP FAŠIZMU!