Zašto bi neka svadba mogla da bude tema Bloga? Zašto bih o tome pisao, a i zašto bi to nekoga izvan kruga rodbine i prijatelja to i zanimalo...Uostalom svakog vikenda ili kad god već, venčava se stotine njih, zar ne....? Ni sam nisam ljubitelj kolektivnog prangijanja, poskakivanja i podvriskivanja, valjda kad se dodje u neke godine na sve se gleda sasvim drugačije..No, ipak bio sam gost na njihovoj svadbi, Mirka i Nene...
Nedelja, prelep dan, jos lepsi ambijent....Šumarice, proleće se pobrinulo za scenografiju, a samo zastava Srbije i grb grada Kragujevca, kao obavezno prisutni, poput kumova, daju neophodnu zakonsku formu...Mlad i lep par,holivudska atmosfera, beli čadori razapeti po livadi, beli stolnjaci na stolovima, konobari sa leptir mašnama, posluženje, hladno predjelo....a tek GOSTI. Više stotina njih, uglavnom mladog sveta, skockani tip-top, veseli, nasmejani, nestrpljivi....Ima li nečeg lepšeg od nasmejanog i srećnog mladog sveta? I onda, mali šok, koji je samo na tren, pretio da pokvari izuzetnu atmosferu, jer matičarka "misli" da se venčanje ne može obaviti na otvorenom, već da se mora ući u salu...? Niko ne zna o čemu se radi, zašto se čeka, 10, 15, 30 minuta...? U medjuvremenu se stvar razrešava tako što se našla "veza" da se sa višeg nivoa "odobri" venčanje.
Konačno su postali BRAČNI PAR!
Čestitke, pokloni....ulazak u salu, gde je svako od nas imao unapred rezervisano mesto...Čeka nas muzika, pristojna evergreen...aperitiv posluženje...Ulaze mladenci, aplauz....i prvi ples! Mlada i mladoženja, Nena i Mirko...I sve drugo je bilo od pocetka do kraja skockano kako treba...Nema naručivanja pesama..."ni od kuma, ni od rodbine, prijatelja..."
Sve vreme se čuju stari dobri hitovi, u nešto ubrzanom ritmu...."Igra rokenrol cela Jugoslavija", svi skaču, igraju...nema veze što Jugoslavije više nema!
A sve ovo pišem, jer mladi bračni par pripada generaciji rodjenoj 80-tih, onoj generaciji, kojoj pripadaju i moja deca, onoj mladosti koja je umesto bezbrižnog detinjstva imala nemaštinu, redove, štrajkove, bombardovanje.....Onoj generaciji koja je iz svega izašla starija od svojih godina, a ipak generaciji koja je sačuvala osmeh i vedrinu...
Zbog toga ovaj Blog posvećujem njima Neni i Mirku, kao i svim drugim generacijama rodjenim u "onim" nesrećnim godinama, koji su ostali lepi, kakva samo mladost može i treba da bude.
I danas kada se još uvek "lomi" hoćemo li ili ne u Evropu, evo fotografija naše evropske mladosti, školovane, pismene, lepe, koja hoće da živi sada i odmah, koja hoće da radi i da se raduje, koja hoće da putuje, koja se ne boji sveta i susreta sa njim, od koje i svet ima šta da nauči.
Nadam se i želim da sve svadbe u Srbiji liče na ovu Neninu i Mirkovu!
SREĆNO !!!