Život

Nešto

mikele9 RSS / 25.09.2021. u 21:31

Događalo mi se da... naizgled iznenada, neočekivano. Uleti tako u moj tadašnji život. Ne znam kako. Ni ko je. Onda se upoznamo. Onda ostane i počne da se dešava nešto. Među nama. Ili iščezne kao da je nikada nije ni bilo. Sećanje na to kratko ili dugo bivstvovanje. U mom životu. Traje do današnjih dana. Priznajem da se nekih likova ne sećam. Sećam se izgovorenih reči. Pojedinih delova tela. Lica, često ne. Situacija, da.

Prošlo je pedeset godina. Na poslednjoj izložbi. Pruža mi ruku. Obučena je u Šanel kostim boje breskve. Ja sam... Prošlo je ustvari četrdesetsedam godina. Nisam je prepoznao. Rekla mi je ime i devojačko prezime. Poljubio sam je. U obraz. Zahvalio sam joj na dolasku. Odavno je razvedena. Živi sama. Sinovi su se poženili. Sada je baka petoro unučadi. Majka, otac i sestra su joj umrli. Za brata ne pitam. A nekada smo bili najbolji drugari. Nije mi palo na pamet da pitam. Setio se mnogo kasnije. Izgledala je. Kao mlada. Devojka. Ličila je na Endi Mc Dauel. Danas, onda na izložbi je izgledala kao ostarela Endi. Ne! Nije. Kad je bila devojka ličila je na Selmu Hajek sa sve velikim sisama. Nisam je upoznao sa ženom. Posle sam ženi ispričao. Pročitala je u novinama. Morala je da dođe. Da me vidi. I to je bilo to.

Pre desetak dana. Ide prema meni žena. Lepa žena. Nešto mlađa od mene i osmehuje mi se. Zdravo Mikele! Otpozdravljam. Nikako, ama baš nikako ne mogu. Iako mi je njen lik poznat. Ne znam ko je! Ne prepoznajem ni glas. Odavno se nismo sreli. I videli. Odlično izgledaš, kažem. I ti. A što ideš sa štapom? Kako je, pita me za brata. Onda. Sećaš li se one Nove godine? Razmišljam. Vidi da se ne sećam. Bili smo u Zemunu kod Budine devojke. Bio je jak mraz. Samo nas četvoro. Posle klope i pića odvojili smo se. Oni u jednoj a nas dvoje u drugoj sobi. Kaže mi ime Budine devojke. Ništa mi ne znači. Skoro smo polomili noge ujutro. Klizali smo se do autobuske stanice. Smeje se. Jeli bilo nešto među... Samo što nisam pala na dupe kada si se 30. decembra te godine, ima tome preko šezdeset godina, pojavio na mojim vratima! Pitao si me i ja sam odmah pristala. Ni dan danas mi nije jasno! Pored onoliko devojaka, ti si odabrao mene. Nikada ni pre ni posle mi nije bilo tako lepo kao sa tobom. Nasmejala se pokazavši savršene zube. Sećaš se, imala sam isturene zube. Sredila sam to pre desetak godina. Onda sam se setio! I dalje nisam mogao da se setim njenog imena! Zdenka, Zorica, Zaga... Pojma nemam!

Često idem, nekada sam išao skoro svaki dan, u kafić Čarli. Pored stalnih gostiju, ima jedan mlađi čovek, obrijane glave. Uvek je zadubljen u knjigu. Nikada ga nisam pitao šta čita. Podigne glavu i ljubazno me pozdravi. Pita da li slikam. Ako zastanem, počne da mi priča o slikama koje slika, neke su poručene. Divno, kažem. Nisam mogao da obiđem vašu izložbu, bio sam bolestan ali sam video prikaz u Kulturnom dnevniku,. Sjajna izložba! Sećam se da je dolazio na izložbe koje sam imao u Blok Galeriji. Izgleda da je slikar. Da li je završio Akademiju ili je samouk, ne znam. On moje ime zna, ja njegovo ne. Uleteo mi je u život 2014 godine. Posle moje izložbe, Prišao mi je i čestitao. Imao sam osećaj da želi još da razgovara ali su ga drugi sprečili. Nije mi ni simpatičan ni antipatičan. Prosto tako. Danas sam ga video. Opet sa knjigom. Mislio sam da popijem kafu u Čarliju ali sam odustao. Pozdravili smo se, pitao me da li slikam. Da. Onda je rekao da je prodao sliku nekom amerikancu, čekajte da je nađem. Prčkao je po mobilbnom. Amerikanac je srpskog porekla, video je sliku na FB. A evo je! Dimenzije su 35 x 25cm na platnu. Vitez na konju sa zastavom sa krstom koja se vijori. Odlično, rekao sam. Slika je smešna, prvo sam pomislio da je nevešto kopirao Domijeovog Don Kihota. A šta čitate. Pokazao mi je naslovnu stranu, naslova se ne sećam ali je bilo nešto ezoterično. Ne bih voleo da ovo pročita! Pomalo je uvredljivo. Iznenade me često ljudi. Žene, muškarci, mladi i stariji. Pratim tvoj/vaš blog, zašto ne objavite knjigu? Najčešće. Ustvari skoro svi. Nevoljno odgovaram da nemam pretenziju da budem književnik. Pišem kada mi dođe. A dolazi sve ređe.



Komentari (327)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Neues aus der Nachbarschaft Neues aus der Nachbarschaft 08:17 27.09.2021

"Pišem kada mi dođe."

Uzivanje u citanju. Mikele, tvoj tekst me po stilu i tematski podsetio na Deaf Sentence (David Lodge). Ti tako dobro obradjujes temu starosti da bi bila prava dragocenost citati to u formi prica ili romana. Heine je imao jednu pesmu o tom zaboravu koji ovde slikas ali ne mogu se setiti (sic.) kako se zove.


Evo ga i jedan 79ogodisnjak koji uziva u zivotu (dok se mi ovde bavimo partizanima i cetnicima):

principessa_etrusca principessa_etrusca 08:47 27.09.2021

Re: Pišem kada mi dođe.

Да, Микеле сјајно пише и тема је занимљива.

Баш овог викенда сам гледала представу Red Light Winter (у позоришту скоро нико са маском) која се, између осталог, бави селективношћу и варљивошћу нашег сећања и питањем зашто некога памтимо, а некога не.

Двојица најбољих пријатеља, Њујорчана, екстровертни и рецимо површни уредник Дејвис и интровертни, депресивни, начитани и сиромашни писац Мат, путују по Европи. Након Париза, нашли су се у Амстердаму. Дејвис у излогу јавне куће налази проститутку коју, након секса, доводи као поклон Мату у њихову хотелску собу. Мат и она проводе ноћ заједно и Мат се заљубљује у њу. Девојци, која се представља као Францускиња се међутим свиђа Дејвис, и пре одласка, она тражи његову њујоршку адресу, али он јој да Матову.

Други чин, годину касније, дешава се у Матовом стану. Неко на вратима тражи Дејвиса и испоставља се да је то Кристина, девојка коју он воли од оне ноћи у Амстердаму. Она га међутим не препознаје и тек после доста подсећања се сети ко је он. Она је болесна, без новца , враћа се кући и на проласку кроз Њујорк жели да види Дејвиса кога воли од амстердамског сусрета. Мат отвара срце и нуди јој помоћ, да преспава код њега и да јој да новац за пут до родитељске куће. Он излази да купи храну, а долази Дејвис да покупи свој заборављени мобилни (док га у колима чека бивша Матова девојка са којом он сада живи) и наилази на Кристину које се уопште не сећа. Она му каже да су се срели у Европи и он се једва сети да је она проститутка из Амстердама. Она га воли, пољуби га, он је искористи за брзи секс и оде, она разочарана одлази, а Мат се враћа у празан стан.
Neues aus der Nachbarschaft Neues aus der Nachbarschaft 09:08 27.09.2021

Re: Pišem kada mi dođe.

она разочарана одлази, а Мат се враћа у празан стан.


Lepo si ovo dole prepricala. Posebno ovaj kraj - rasprsuje svako ocekivanje da ce prica krenuti tokom Jedne ljubavi (Dino Buzzati).


Баш овог викенда сам гледала представу Red Light Winter (у позоришту скоро нико са маском) која се, између осталог, бави селективношћу и варљивошћу нашег сећања и питањем зашто некога памтимо, а некога не.


Zanimljivo je i pitanje koliko to kako pamtimo utice na nas licni identitet - koliko cinjenica da se vise ne mogu setiti ljudi koji su mi nekada bili bliski utice na to da sam ja ista osoba kao ona koja je bila bliska sa sada zaboravljenim ljudima? Posto su jedinice secanja medjusobno povezane navodno kada zaboravimo neki A najcesce sa tim u zaborav ode i jos neko B i C.
macak_tosa macak_tosa 09:19 27.09.2021

Re: Pišem kada mi dođe.

principessa_etrusca
Да, Микеле сјајно пише и тема је занимљива.

Баш овог викенда сам гледала представу Red Light Winter (у позоришту скоро нико са маском) која се, између осталог, бави селективношћу и варљивошћу нашег сећања и питањем зашто некога памтимо, а некога не.

Двојица најбољих пријатеља, Њујорчана, екстровертни и рецимо површни уредник Дејвис и интровертни, депресивни, начитани и сиромашни писац Мат, путују по Европи. Након Париза, нашли су се у Амстердаму. Дејвис у излогу јавне куће налази проститутку коју, након секса, доводи као поклон Мату у њихову хотелску собу. Мат и она проводе ноћ заједно и Мат се заљубљује у њу. Девојци, која се представља као Францускиња се међутим свиђа Дејвис, и пре одласка, она тражи његову њујоршку адресу, али он јој да Матову.

Други чин, годину касније, дешава се у Матовом стану. Неко на вратима тражи Дејвиса и испоставља се да је то Кристина, девојка коју он воли од оне ноћи у Амстердаму. Она га међутим не препознаје и тек после доста подсећања се сети ко је он. Она је болесна, без новца , враћа се кући и на проласку кроз Њујорк жели да види Дејвиса кога воли од амстердамског сусрета. Мат отвара срце и нуди јој помоћ, да преспава код њега и да јој да новац за пут до родитељске куће. Он излази да купи храну, а долази Дејвис да покупи свој заборављени мобилни (док га у колима чека бивша Матова девојка са којом он сада живи) и наилази на Кристину које се уопште не сећа. Она му каже да су се срели у Европи и он се једва сети да је она проститутка из Амстердама. Она га воли, пољуби га, он је искористи за брзи секс и оде, она разочарана одлази, а Мат се враћа у празан стан.

Kako li izgleda odnos sa prostitutkom?
Ima li iko takva iskustva?
apacherosepeacock apacherosepeacock 09:28 27.09.2021

Re: Pišem kada mi dođe.

Баш овог викенда сам гледала представу Red Light Winter (у позоришту скоро нико са маском) која се, између осталог, бави селективношћу и варљивошћу нашег сећања и питањем зашто некога памтимо, а некога не.


Lepa minijatura ljudske psihologije, prinćipesa, ispričana u ovoj pozorišnoj predstavi.

I da se nadovežem na Neues aus der Nachbarschaft još jednim, konkretnim, primerom upravo sa bloga koji nam je pred očima..

P.S. sve i uvek govori nesto o onome ko napise. I o napisanom. Taka je priroda jezicke komunikacije. Ovo je vec zanimljivija tema.


Ne samo jezičke komunikacije, ne samo ko šta napiše već i odraz ličnih simpatija pa skala do netrpeljivosti izmedju ljudi koji se, interesantno, većina, nikada nisu videli ni upoznali u realnom životu.

Koliko nam te simpatije (na stranu čak i ideologija i slično/različito mišljenje i pogledi na život) oboje sliku pozitivno ili negativno o nekoj ličnosti - da nismo u stanju da razdvojimo realno od te neke fiktivne slike za koju želimo da je istinita.

Simpatičnome previdimo sve mane' a nesimpatičnome dodamo po neku pride.

Da, to smo svi mi, ružnjikava nam slika, zar ne?

macak_tosa macak_tosa 09:36 27.09.2021

Re: Pišem kada mi dođe.

apacherosepeacock
Баш овог викенда сам гледала представу Red Light Winter (у позоришту скоро нико са маском) која се, између осталог, бави селективношћу и варљивошћу нашег сећања и питањем зашто некога памтимо, а некога не.


Lepa minijatura ljudske psihologije, prinćipesa, ispričana u ovoj pozorišnoj predstavi.

I da se nadovežem na Neues aus der Nachbarschaft još jednim, konkretnim, primerom upravo sa bloga koji nam je pred očima..

P.S. sve i uvek govori nesto o onome ko napise. I o napisanom. Taka je priroda jezicke komunikacije. Ovo je vec zanimljivija tema.


Ne samo jezičke komunikacije, ne samo ko šta napiše već i odraz ličnih simpatija pa skala do netrpeljivosti izmedju ljudi koji se, interesantno, većina, nikada nisu videli ni upoznali u realnom životu.

Koliko nam te simpatije (na stranu čak i ideologija i slično/različito mišljenje i pogledi na život) oboje sliku pozitivno ili negativno o nekoj ličnosti - da nismo u stanju da razdvojimo realno od te neke fiktivne slike za koju želimo da je istinita.

Simpatičnome previdimo sve mane' a nesimpatičnome dodamo po neku pride.


Da, to smo svi mi, ružnjikava nam slika, zar ne?


Normalno!
Ja sam odavno prestao da dajem na značaju šta je rečeno, nego ko je rekao.
Ko to ne razume, neka se muči.
Primer - komunjare ne uvažavam čak i da kažu da je sada 2021. godina.
apacherosepeacock apacherosepeacock 09:45 27.09.2021

Re: Pišem kada mi dođe.

Normalno!
Ja sam odavno prestao da dajem na značaju šta je rečeno, nego ko je rekao.
Ko to ne razume, neka se muči.
Primer - komunjare ne uvažavam čak i da kažu da je sada 2021. godina.


Moja govorancija upravo to i kritikuje da je važno ko kaže a ne šta je rečeno.. bre.
Neues aus der Nachbarschaft Neues aus der Nachbarschaft 10:08 27.09.2021

Re: Pišem kada mi dođe.

Koliko nam te simpatije (na stranu čak i ideologija i slično/različito mišljenje i pogledi na život) oboje sliku pozitivno ili negativno o nekoj ličnosti - da nismo u stanju da razdvojimo realno od te neke fiktivne slike za koju želimo da je istinita.



Na podvuceno bi verujem kolega Benedykt imao nesto fino da napise: realno vs. fiktivno vs. zelja.


Ne samo jezičke komunikacije, ne samo ko šta napiše već i odraz ličnih simpatija pa skala do netrpeljivosti izmedju ljudi koji se, interesantno, većina, nikada nisu videli ni upoznali u realnom životu.


Ima veze sa onim sto je Frege zvao Sinn. Lako se providi i u jeziku: uzmes parce papira i izredjas koliko god ti recenica koje pocinju sa Ja verujem da padne u datom momentu na pamet. I onda uporedis sadrzaj onoga sto sledi Ja verujem da. I tako neki duzi period. Pa onda isto sa Nadam se da..., Zelim da..., Znam da...

Zaprepastis se koliko ono u sta verujemo/znamo ili cemu se nadamo odnosno sto zelimo varira. Sto naravno ne znaci da nema konstanti. U stvari u mnogim slucajevima odlucujuce konstante su te licne simpatije a onda ovo ostalo se naknadno kalemi.
Neues aus der Nachbarschaft Neues aus der Nachbarschaft 10:14 27.09.2021

Re: Pišem kada mi dođe.

Moja govorancija upravo to i kritikuje da je važno ko kaže a ne šta je rečeno.. bre.


Onda bi se razgovor vodio o onome sto je receno a ne o onima koji su rekli. Ovde kod nas na blogu muska populacija uporno dokazuje kako su muskarci neprikosnoveni lideri u torokanju.
apacherosepeacock apacherosepeacock 10:58 27.09.2021

Re: Pišem kada mi dođe.

Na podvuceno bi verujem kolega Benedykt imao nesto fino da napise: realno vs. fiktivno vs. zelja.


Slobodno neka se razmaše gos'n Benedykt, ako svrati..

Ovde kod nas na blogu muska populacija uporno dokazuje kako su muskarci neprikosnoveni lideri u torokanju.


Amen. :)
Neues aus der Nachbarschaft Neues aus der Nachbarschaft 11:01 27.09.2021

Re: Pišem kada mi dođe.

Slobodno neka se razmaše gos'n Benedykt, ako svrati..



Mozda nas cuje pa i svrati.
shmoo shmoo 17:57 27.09.2021

Re: Pišem kada mi dođe.

macak_tosa

Kako li izgleda odnos sa prostitutkom?
Ima li iko takva iskustva?




К'о кад наручиш качамак у кафани.

Није к'о женин, али је, окрени-обрни, свеједно качамак јбг...

solo solo 20:07 27.09.2021

Re: Pišem kada mi dođe.

К'о кад наручиш качамак у кафани.


https://www.youtube.com/watch?v=TURwRUq7U5k

macak_tosa macak_tosa 20:33 27.09.2021

Re: Pišem kada mi dođe.

apacherosepeacock
Normalno!
Ja sam odavno prestao da dajem na značaju šta je rečeno, nego ko je rekao.
Ko to ne razume, neka se muči.
Primer - komunjare ne uvažavam čak i da kažu da je sada 2021. godina.


Moja govorancija upravo to i kritikuje da je važno ko kaže a ne šta je rečeno.. bre.

Ja se, onda, izvinjavam!
docsumann docsumann 08:41 28.09.2021

Re: Pišem kada mi dođe.

macak_tosa
apacherosepeacock
Normalno!
Ja sam odavno prestao da dajem na značaju šta je rečeno, nego ko je rekao.
Ko to ne razume, neka se muči.
Primer - komunjare ne uvažavam čak i da kažu da je sada 2021. godina.


Moja govorancija upravo to i kritikuje da je važno ko kaže a ne šta je rečeno.. bre.

Ja se, onda, izvinjavam!


nemoj da se izvinjavaš, nego objasni šta ako neko za koga smatraš da je vrijedno čuti šta priča (recimo baš apačka) ti kaže da nije važno ko priča nego šta priča.
apacherosepeacock apacherosepeacock 14:39 28.09.2021

Re: Pišem kada mi dođe.

docsumann
macak_tosa
apacherosepeacock
Normalno!
Ja sam odavno prestao da dajem na značaju šta je rečeno, nego ko je rekao.
Ko to ne razume, neka se muči.
Primer - komunjare ne uvažavam čak i da kažu da je sada 2021. godina.


Moja govorancija upravo to i kritikuje da je važno ko kaže a ne šta je rečeno.. bre.

Ja se, onda, izvinjavam!


nemoj da se izvinjavaš, nego objasni šta ako neko za koga smatraš da je vrijedno čuti šta priča (recimo baš apačka) ti kaže da nije važno ko priča nego šta priča.


Da. Ajde Čarli ne zabušavaj..
(meni bar ne mora da se izvinjava, pričamo na temu, jel')
macak_tosa macak_tosa 19:28 28.09.2021

Re: Pišem kada mi dođe.

docsumann
macak_tosa
apacherosepeacock
Normalno!
Ja sam odavno prestao da dajem na značaju šta je rečeno, nego ko je rekao.
Ko to ne razume, neka se muči.
Primer - komunjare ne uvažavam čak i da kažu da je sada 2021. godina.


Moja govorancija upravo to i kritikuje da je važno ko kaže a ne šta je rečeno.. bre.

Ja se, onda, izvinjavam!


nemoj da se izvinjavaš, nego objasni šta ako neko za koga smatraš da je vrijedno čuti šta priča (recimo baš apačka) ti kaže da nije važno ko priča nego šta priča.

Na primer - ti možeš da napišeš i glupost.
I još poneki bloger.
macak_tosa macak_tosa 19:29 28.09.2021

Re: Pišem kada mi dođe.

apacherosepeacock
docsumann
macak_tosa
apacherosepeacock
Normalno!
Ja sam odavno prestao da dajem na značaju šta je rečeno, nego ko je rekao.
Ko to ne razume, neka se muči.
Primer - komunjare ne uvažavam čak i da kažu da je sada 2021. godina.


Moja govorancija upravo to i kritikuje da je važno ko kaže a ne šta je rečeno.. bre.

Ja se, onda, izvinjavam!


nemoj da se izvinjavaš, nego objasni šta ako neko za koga smatraš da je vrijedno čuti šta priča (recimo baš apačka) ti kaže da nije važno ko priča nego šta priča.


Da. Ajde Čarli ne zabušavaj..
(meni bar ne mora da se izvinjava, pričamo na temu, jel')

Ne moram nikome, ali tebi hoću!
docsumann docsumann 10:08 29.09.2021

Re: Pišem kada mi dođe.

macak_tosa
docsumann
macak_tosa
apacherosepeacock
Normalno!
Ja sam odavno prestao da dajem na značaju šta je rečeno, nego ko je rekao.
Ko to ne razume, neka se muči.
Primer - komunjare ne uvažavam čak i da kažu da je sada 2021. godina.


Moja govorancija upravo to i kritikuje da je važno ko kaže a ne šta je rečeno.. bre.

Ja se, onda, izvinjavam!


nemoj da se izvinjavaš, nego objasni šta ako neko za koga smatraš da je vrijedno čuti šta priča (recimo baš apačka) ti kaže da nije važno ko priča nego šta priča.

Na primer - ti možeš da napišeš i glupost.
I još poneki bloger.


čuj pis'o, odo
macak_tosa macak_tosa 09:18 27.09.2021

Da.

Neverovatno je koliko su komunjare netolerantne.
Ne daj bože da neko pomene Srbe u bilo kom pozitivnom kontekstu, odmah dobiju napad.
Strašno je šta je ta ideologija uradila generacijama.
Užas!
docsumann docsumann 08:37 28.09.2021

Re: Da.

macak_tosa
Neverovatno je koliko su komunjare netolerantne.
Ne daj bože da neko pomene Srbe u bilo kom pozitivnom kontekstu, odmah dobiju napad.
Strašno je šta je ta ideologija uradila generacijama.
Užas!


Srbi su bili dobri komunisti
gvozden1 gvozden1 08:43 28.09.2021

Re: Da.

dobri komunisti

To ne postoji.
docsumann docsumann 08:45 28.09.2021

Re: Da.

gvozden1
dobri komunisti

To ne postoji.


postoji, baš kao i dobar lopov.
dakle ne u etičkom nego u tehničkom smislu.
gvozden1 gvozden1 08:57 28.09.2021

Re: Da.

docsumann
gvozden1
dobri komunisti

To ne postoji.


postoji, baš kao i dobar lopov.
dakle ne u etičkom nego u tehničkom smislu.

U ovom slučaju ne, jer biti dobar komunista znači prestati biti Srbin.
Ne postoji Srbin dobar komunista.
Kao što ne postoji pošten lopov.
docsumann docsumann 09:05 28.09.2021

Re: Da.

gvozden1
docsumann
gvozden1
dobri komunisti

To ne postoji.


postoji, baš kao i dobar lopov.
dakle ne u etičkom nego u tehničkom smislu.

U ovom slučaju ne, jer biti dobar komunista znači prestati biti Srbin.
Ne postoji Srbin dobar komunista.
Kao što ne postoji pošten lopov.


nisi tako napisao u startu, a vidim da si se toliko uozbiljio da ti je i plaziša u inicijalnom komentaru promakao.

relax
gvozden1 gvozden1 09:19 28.09.2021

Re: Da.



nisi tako napisao u startu, a vidim da si se toliko uozbiljio da ti je i plaziša u inicijalnom komentaru promakao.

relax

Ma ne bre, uopšte nisam ozbiljan, naprotiv.
A vidim i da mi je teza klimava.
Ali pokušao sam.

Evo ti i smajli
vcucko vcucko 11:46 29.09.2021

Re: Da.

docsumann
gvozden1
dobri komunisti

To ne postoji.


postoji, baš kao i dobar lopov.
dakle ne u etičkom nego u tehničkom smislu.

Vojnom terminologijom, u taktičko-tehničkom smislu.
Čuveni Te-Te.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana