Ne znam za druge gradove, ali nesto primecujem poslednjih godina u Beogradu, vise nego ikad pre. Automobili, guzve, ljudi, nervoza u vazduhu i vrlo retko da sretnem osobe koje znam makar iz vidjenja na ulici. Sta se ovo desava? Gde su poznata lica, ko su ovi ljudi koje ne poznajem?
Beograd pocinje da mi lici na londonski tjub (metro). Ljudi okrenuti sami sebi i svom mikro svetu. Razlika je sto tamo vecinom cute a ovi ljudi su glasni, nametljivi, nepoznati…strani neki svet u sred sopstvenog dvorista. Kad sam poslednji put sela sa nekim negde pa ugledala poznato lice? Desava se…ali retko.. Mozda su mi kretanja ogranicena ali neobicno je da ….ma…nema ni veze. Kao da se pretvaramo u neki ogroman grad i polako nestajemo u njemu, dok onaj poznati, blizak, nas, Beograd odlazi u carstvo snova i sanja nas kao sto mi sanjamo njega.