kao građanin i kao novinar obraćam Vam se sa molbom da u skladu sa zakonskim ovlašćenjima sprečite dalje ometanje pravde (član 336, st. 2 Krivičnog zakonika) u predmetu KŽ1 1025/2020 Apelacionog suda u Beogradu.
Radi se o jednom od najskandaloznijih sudskih procesa u modernoj istoriji našeg pravosuđa: suđenje za saobraćajnu nesreću u Ustaničkoj ulici u Beogradu 18. jula 2013. godine, kada je smrtno stradala učenica Andrea Bojanić na pešačkom prelazu, nakon što je na nju naleteo velikom brzinom BMW džip, kojim je upravljao Aleksandar Mitrović.
O tom maratonskom sudskom procesu priredio sam knjigu "Andrea Bojanić - zločin bez kazne" u digitalnom izdanju, na web adresi: https://andreabojanic.wordpress.com, i u štampanom izdanju, koje ću za Vas predati PRESS službi Ministarstva pravde.
Ovo suđenje nije skandalozno samo zato što još uvek nema pravosnažne presude za okrivljenog, iako je prošlo skoro 8 godina od saobraćajne nesreće.
Problem je i u tome što je nestao originalni snimak ove saobraćajane nesreće. Umesto njega, Prvom osnovnom sudu u Beogradu i angažovanom veštaku je predata jedna loša, montirana kopija, koja je nakon veštačenja proglašena - NEVERODOSTOJNOM.
Slično kao što u skorašnjem suđenju za saobraćajnu nesreću na naplatnoj rampi Doljevac, gde je smrtno stradala jedna, a povređeno pet osoba, nedostaju 2 ključna minuta originalnog snimka, tako i u ovom sudskom predmetu nedostaju 2 ključna minuta originalnog snimka. Da postoje ta 2 minuta, sa sigurnošću bi i sud, i veštak i javnost mogli da saznaju da li je BMW džip velikom brzinom prošao preko pešačkog prelaza i usmrtio Andreu Bojanić kada je za vozila bilo uključeno crveno svetlo ili zeleno svetlo na semaforu. Ovako se to skrivanje originalnog snimka, kao i bežanje sa mesta saobraćajne nesreće mogu protumačiti da se ipak radilo o crvenom svetlu za vozila i o zelenom svetlu za pešake.
Tokom pripremanja knjige pokušao sam, pozivajući se na Zakon o dostupnosti informacija od javnog značaja, da kao novinar saznam gde se krije originalni snimak ove saobraćajne nesreće, ali uzalud.
Iz sudskih spisa se može saznati da su uviđaju tog 18. jula 2013. prisustvovale istražni sudija Prvog osnovnog suda u Beogradu Snežana Stojanović i zamenik tužioca Prvog OJT Jelena Pančić. One sigurno moraju znati šta se dogodilo sa originalnim snimkom ove saobraćajne nesreće.
Potom su svi dokazni materijali predati Višem sudu u Beogradu, čiji je predsednika tada, a i sada bio sudija Aleksandar Stepanović. I najzad, sudija Višeg suda, kome je najpre dodeljen ovaj predmet, bio je Dragoljub Zdravković (u medjuvremenu je otišao u penziju).
Kada sam penzionisanog sudiju Dragoljuba Zdravkovića telefonom pozvao sa namerom da mu poklonim štampano izdanje knjige i pitam ga da li možda zna gde je originalni snimak ove saobraćajne nesreće, on mi je uplašenim glasom odgovorio da ga knjiga opšte ne zanima niti želi bilo šta da kaže o ovom sudskom predmetu!
Takodje, iz sudskih spisa se može saznati da je originalni snimak bio i u Bezbedonosno informativnoj agenciji, kod šefa kabineta Senke Jovanović. Kada sam od BIA-a pokušao da saznam gde je originalni snimak, ne samo zato što je neko vreme bio tamo, nego i zato što BIA-a po prirodi svog posla mora i treba da zna gde je originalni snimak, dobio sam negativan odgovor.
Zato Vam se obraćam sa nadom da će uz Vašu stručnu pomoć i dobre kontakte sa BIA-om, gde ste radili pre angažmana u Ministarstvu pravde, ovaj sakriveni originalni snimak najzad stići tamo gde mu je oduvek bilo mesto: u sudskim spisima, a ne u kojekakvim fiokama i sefovima.
U Beogradu, 20. 5. 2021. Filip Mladenović, novinar